TheMudri

26.04.2007., četvrtak

Što je moj Zen

Ovo sam napisao prije dvije godine dok su me nešto više nego inače mučile moje ''duhovne rane''. Nije mi nikada teško naći odgovore na velika pitanja, teško mi je primijeniti ih...




Poništi baš svaku misao o budućnosti, posebice o ovome danu.
Nemaj stvarati niti jedan jedini plan. Ni za sutra, pa ni za sljedeći minut.
Zaboravi na sate,
datume,
mjesece,
godine;
zamuti sve brojke…
Nemoj si obećati niti jednu jedinu stvar.
Ne očekuj od sebe apsolutno ništa.
Diši malko sporije,
malko dublje diši.
Pokušaj nastojanjem, mišlju i voljom produbiti, onjušiti,
doživjeti golu sadašnjost; tu tajnovitu, tako rijetko posjećenu damu-
taj sami trenutak u kojem si upravo sada posađen…
Ne živi ''za'', niti se veseli ičemu budućemu;
ne zavaravaj se odgađajući razloge za sreću.
Svi su oni ovdje: upravo sada.
Tamo su gdje si ti sine
ili nisu nigdje.
Čini kako osjećaš da valja,
bez ikakva plana,
bez introspekcija, obećanja, prisile, gonjenja.

Tvoje ja lišeno tih ograda, oprano briga
umireno od racionalizacije
neće te razočarati.

Vjeruj onom nijemom toku u sebi, on još najmanje vara.
Pokušaj ne zamjerati: ne zamjerati svima oko sebe- ne zamjerati sebi.
Okani se dugovanja sebi, te dugovanja drugih tebi samome.
Ničega ne duguješ, ničega ti nisu dužni!- ako treba, ponavljaj si to dok kročiš
Okani se svekolike potrebe ljudi, bezbrojnih slika umjetnika ega;
znaš vrlo dobro na što mislim.
Tek kada ih odbaciš, kada slobodan od potrebe udahneš zraka,
onda ih možeš sve imati na valjan način.

Čini sve to učeniče;
A šanse su da budućnost svejedno stiže,
da će se planovi formirati sami,
a događaji će uslijediti.
Grižnje savjesti i tjeskobe biti će manje;
gorčine, nezadovoljstva također.
Uzaludnost prestat će te moriti,
a sadašnjost će napokon postati kruna u kojoj živiš kao i priroda sama-
Tvoja priroda, priroda prirode.
Ona prestat će biti hranjena otrovom, obećanjima, strepnjama,
temporalnim opeklinama.
Um i duh biti će malo prazniji, znači otvoreniji, širi i sretniji;
A disanje će se nastaviti,
Sve dublje i sporije…

<< Arhiva >>