TheMudri

16.04.2007., ponedjeljak

UVOD U UMJEĆE POVRŠNOG PREZIRANJA

Uživam površno prezirati ljude. To mi je hobi.
Toliko je lako, a i zabavno! Jer što je lakše nego u žurbi nalaziti na drugima mane i nedostatke!? Ništa! I treptanje kapka je teže od toga!
Što je zabavnije od isprazna moraliziranja i pljuvanja po fizičkim i psihičkim osobinama drugih na osnovu predrasuda i krajnje površnih opservacija?! Ništa! I zijevanje je zahtjevnije od toga!

Površni prezir može biti divna razonoda. Možete ga činiti kada ste sami, kada ste doma, u društvu, u kinu, u disku, kafiću, kod prijatelja, a posebice dok gledate tv.
Jedino na što morate paziti je da se ne predozirate. Jer onda sasvim nehotice shvatite da ste i sebe samog počeli prezirati.
Zato ja uvijek uzmem nekoliko dana pauze, čitam budizam i zen, glumim sebi samom kako sam produhovljen i apstiniram od bilo kakvih osuda i prezira te ponekad ČAK i osudim svoje ranije ponašanje.
No, prije ili kasnije postane mi dosadno, pa se vratim dobrom starom površnom preziru. Uvijek je tu kad ga zatrebam. Kao vjerni drug.
Naravno, kad ste u ugodnom društvu to umijeće mnogo lakše cvijeta i uspijeva jer je ono jednim dijelom i potreba za izražavanjem, a osoba se najčešće izražava nekome drugome pored sebe samog.
Kako bi se zagrijali i otpočeli, dovoljno je sjesti s nekim prijateljem s kojim vam je ugodno i upaliti televizor. Iako površan prezir funkcionira kao voda kroz pukotine i malo je mjesta u koja se ne bi mogao zavući i procuriti, ipak na nekim mjestima ili tv-programima ima više materijala nego na drugima.
Dat ćemo jedan primjer, samo da postavimo paradigmu na svoje noge!
Recimo, sve ljude koje vidite da rade kao spikeri na vijestima možete komotno prezirati od samoga starta. Sudeći da ih osobno ne znate, niti morate znati, vrijeme je da o njima štogod zaključite, deducirate, ekstrapolirate, domislite ili naprosto izmislite. Recimo, sudeći da ljudi na vijestima dobivaju velike plaće a rade vrlo malo to je već dovoljan razlog za površnu zavist. Površna zavist i površan prezir dobro funkcioniraju zajedno, njihove među reakcije pokazale su se plodonosne.
Zatim idemo korak dalje i zaključujemo na osnovu općeg stanja i možda koje priče iz prošlosti kako je taj posao morao/la dobiti isključivo preko veze ili pak lizajući mnogo guzica ili pimpeka ili oboje!
Dakle, ta osoba je ambiciozni, beskrupulozni gad. Ljigav, nametljiv i amoralan.
Zatim, kad formirate dovoljno stabilnu predrasudu o njegovom/njenom karakteru i osobi, taj čvrst kamen temeljac na kojem valja graditi, onda nije teško -standardnim putevima perceprije i asocijacije- početi zamjerati i prezirati upravo njegovu/njenu vanjštinu i sve pojavno upravo na račun onog karakternog. Činjenica i da su našminkani kako bi se pojavili na vjestima lako posluži za osudu njihove 'lažnosti' te prozaične 'svjetovnosti'.
Svi znamo kako, ako je osoba dobra, valjana ili bilo što drugo što smo u nekih rijetkih stigli zaključiti, njezini fizički nedostatci ili osebujnosti dobiju pozitivan spin, oni postaju simpatični, osobiti, neobični, osobenjački, izražaji pa i divni. No, ako je osoba izrod ili ako mi mislimo da je izrod, tada se te iste fizičke sitnice i specifikumi lako pretvaraju u daljnji povod za prezir ili u našem slučaju; površni prezir.
Pretilnost, vidljivi mladeži ili ožiljci, oblik lubanje, šminka, način govora, šmješak, frizura, naočale ili nedostatak kose, način hodanja, izraz lica, odjeća i stil; virtualno sve se može pretvoriti u objekt površnog prezira i njegova upražnjavanja te rasplamsavanja u dotična objekta.
Zapamtite, osoba koju površno prezirete prestaje biti osoba i trebate po svaku cijenu naučiti da je ne gledate objektivno, već samo ići u skladu sa našom paradigmom i nalaziti nove načine da istu validirate, obogatite, dokažete, a sukladno sa time; da osobu ili objekt diskreditirate, osiromašite, reducirate i oklevetate.
Ta osoba, ako ste dovoljno vješti u površnom preziru prestaj biti osoba i postaje sredstvo. Od njega ili nje ostaje samo maska, persona, od subjekta objekt, a od osobe kao svrhe osoba kao sredstvo! Dakako, ovi viši stupnjevi i teorije površnog prezira zbivaju se upravo nakon dugogodišnjeg vježbanja i predanosti. Kao i svaki hobi, tako i ovaj zahtjeva ljubav, volju, umijeće i želju da se napreduje.
Naposljetku, nije teško površno prezirati i nekoga tko inače i ne bi bio kandidat. Možete površno prezirati nekoga naprosto ako vas prijatelj zamoli ili radi vježbate te kako bi testirali svoje sposobnosti.
Naši političari su recimo vrlo vrlo vrlo lake mete. Toliko lake da se njima služe samo početnici, a mnogi spram njih gaje i iskreni i opravdani prezir tako da se to ukrštava s našom teorijom površnog prezira.
Razlika između profesionalnoga površnog prezrivača i naprosto neke ženske fifice koja ispija 8 kava dnevno i trkelja, ogovara, laže i melje sa svojom kvazi prijateljicom jer ne zna ništa bolje, jest ova:
maštovitost,
iskrena strast,
govorničko umijeće,
sposobnost dedukcije, te
samosvijest čitava postupka i namjere.

Dakako prezrivač se počesto zanese zbog svoje strastvenosti te reagira u afektu, no to je također odlika predanog i vrsnog ljubitelja površnog prezira.
Dedukcija, dakle zaključivanje od općeg na pojedinačno je također ključ s kojim dobar prezrivač otvara sva vrata i ako se nađe u škripcu ili nemogućnosti iznalaženja pojedinačnih elemenata za prezreti uvijek se poziva na ono opće koje se samo po sebi može diskreditirati. Dakle, ako vam igrom slučaja presahne inspiracija spram neke individue koju želite diskreditirati u praksi površnoga prezira, pozivate se na ono opće:
njezin status, profesiju, dobnu skupinu ili bilo što što samo po sebi ima negativne strane koje ste kao dobar i iskusan prezrivač još davno ranije izučili i ovladali umijećem njihova raskrinkavanja!

Ako imate bilo kakvih pitanja, problema, nedoumica ili iskustava koja bi sa nama željeli podijeliti naš S.O.S. telefon vam je uvijek dostupan:
P O V R Š N I P R E Z I R 01/111-222

<< Arhiva >>