ritamulica

ponedjeljak, 16.02.2009.

SJAJ U TAMI

Zakaj tama? E pa protekli mi je tjedan bio žešći čušpajz.

Obolila sam u 7 dana od 2 bolesti.
Na poslu sam u 5 dana imala 7 prezentacija.
A 2 od tih 5 dana nisam mogla doć na poso.
Onda ostanem doma pa mi dragi kolege isprazne bateriju na mobu učestalim pozivima u nastojanju da ugase sve aktualne požare.
Ja pritom gorim, i od temperature i od silne tuge što ne mogu bit JA. A čak bi i onu lošu JA nekako pregrmila. Jer, bolesna JA mi se nikako ne sviđa. Stalno kuka, lijena je, cendrava i zanovijeta. I definitivno ne može pisat blog. A htjela bi.

Al pojma nisam imala kak je to kad me u svom tom sranju, jadu i čemeru netko toliko iznenadi i razveseli da gripa pritom izgleda kao zgodan kontrastni detalj u životu, a ne nešto oko čeg se sve drugo vrti. I slama.

E, pa otud sjaj. Sjaj u tami.

1. Za vikend si sjebem nogu. Nemam pojma kak, samo znam da imam oteknuće veličine jabuke negdje ispod pete. Bar to tak osjećam. I, zateknem se na fejsu, a tamo i frendica, žali se na bolove. Ja komentiram njen status, ona moj i tak izlanem povijest bolesti u 2 retka. U vjetar. U web. Jer nemam kaj drugo radit takva bespomoćna! U roku od 2 minute u inbox dobijem on line dijagnozu i prilično dobru terapiju od dr. Niša. E, dr. Niš, da nisi tako daleko, posto bi kolekcionar bombonjera, vjeruj mi! Dugujem ti žešće, sam za dobru namjeru i blagotvoran učinak na moje psihičko zdravlje.
Naravno da sam odmah u glavi osmislila kampanju za otvaranje virtualne bolnice gdje se pacijenti pregledavaju web kamerama, recept ti dođe mejlom, a lijek na kućnu adresu iz integrirane web apoteke. Za 5 godina možda nekom lupim tužbu za prisvajanje intelektualnog vlasništva.

2. Prvih 25 godina svog života imala sam Didu. Sve do sad nitko se nije približio tom simbolu ljubavi, prijateljstva i dobrote, sve u jednom. Neizmjerno ga volim, još uvijek i dok nije otišao nisam znala što je dno. Ali, srećom nasljedila sam njegov osmijeh i još puno divnih stvari što i dalje žive u članovima moje obitelji. Potvrda toga dočekala me na frižideru kad sam došla doma. S temperaturom. Na slici mi se smješio on, onim svojim smješkom što nam oboma skuplja oči u dvije sjajne linije. Kad je stvarno neka dobra fora.

A sliku je nacrtao moj tata. Običnom olovkom. I uokvirio je. Za mene!!
Nakon prvog osmjeha, kapnule su i prve suze. Bemti, kad me stari ide iznenadit gripoznu.
To je sad daleko najvrednija stvar u mom stanu.

3. Što me dovodi i do sljedeće sjajne potankosti. 2 dana nakon provale, dobijem ja friend request od firme koja se bavi zaštitom objekata. Pita me, accept ili ignore, a ja brže bolje accept pa odmah na chat sa profilom iza kojeg stoje nekadašnji mi securitiji na eventima, najbolji dečki za te stvari u gradu, snažni i pametni. Onaj ko je ikad čuo za onu "um caruje, snaga klade valja" znat će kolko je teško tako nekog nać.
I odma ja njemu u glavu: imala sam provalu, nemrem prek chata detalje, daj odi na blog, pročitaj zadnji post i javi kaj se da napravit. Ubrzo se javi sad već poznat glas i dogovaram pregled mi stana za ponudu vrhunske alarmne zaštite. Cijena je prava sitnica za mir koji time dobijem i zahvaljujem al moram još pričekat, jer nemam kinte, generalno. Sve je već usmjereno na dovršetak sage o useljenju za koju ni ne znam kolko imam nastavaka.
Dva dana poslje sama čuvam svoj place sa prigodno nabrijanom temperaturom, kao prava koka nesilica. Neko zvoni i na vratima stoji moj frend, "zaštitnik", sa naljepnicom: "Ovaj objekt je pod zaštitom. Našom zaštitom."
Da imam bar nešto dok se ne odlučim. Sad imam bar privid sigurnosti, ali ko nije bio u toj situaciji ne zna kolko taj komad folije u ovom trenutku znači, treba i pomaže. Kupujem alarm prvom prilikom, obećajem!!

4. Dakle, doma nemam telefona, neta i osim telke još samo radio u kuhinji daje neke znakove života. Ja ne. I normalno da pritom nemrem ni čitat a kamoli radit nekaj zabavno. Ali tu je Mr. Monkey Business, koji me satelitskim telefonom nazove iz Sirije i obaspe me s malo pažnje i puno gluposti na koje jednostavno nemrem ostat ravnodušna. Taman kad sve lađe potonu, dođe junak na splavi. ravno sa starog kontinenta. Pusa, pusa i znam da ću kad se vratiš, opet imat overdose.

5. Vidim, ni geni kameni se ovoj virusnoj pošasti ne mogu oduprijet. Vrijeme je za posjet doktoru. Nažalost, ne onom virtualnom jer ti on nemre dat doznake. Al tata je posudio auto, i tak dođem pred ambulantu relativno brzo.
Zvonim (jer mama je projektirala ordinaciju pa sad idem doktoru di se zvoni....ccc). Javi mi se venerologinja iz suprotne smjene. Kroz nos govori da sam došla prerano i nek pričekam još sat vremena. Sve mi se čini da pričekat će i ona, kako grozno zvuči. Ko da je na Veneri. Puca mi film i jurim dalje u nepoznato.
Odjednom, predamnom izranja Jankomir i King Cross. Mda, idealni bijeg svake žene. Bilo bi to ideal, da ne mrzim kupovat bolesna. Psujem vlastiti odabir smjera i nastavljam dalje te se odlučim kaznit posjetom Pevecu, iako je Solidum u jednom trenutku bio zamamna alternativa. Izlazim, 20 minuta kasnije iz tog zelenog limenog hangara sa novim kućnim kinom. Troznamenkasta cifra, na 6 rata (nije od buđeta za alarm, majkemi).
Petica za hrabrost samoj sebi zbog shopping izleta pod temperaturom. Moglo je i bolnije jelda??

6. Pred kraj dana spoznajem da mi je odlazak na poso u petak neupitan. Inače će propast jedna multinacionalna kompanija i uništit ću spokoj tisuća hrvatskih obitelji. Tu spoznaju samo je potvrdio poziv na ročkas godine, rukovoditelja jedne druge kompanije koja je javnosti najpoznatija po reklamacijama. Ali, kad Đo-Đo kaže da dođeš, nema izmotavanja. popijem ja rakiju, pa 2 aspirina pa opet rakiju, pa mmmm mogla bi mješat!! Dalje se slabo sjećam, al onaj ko je reko da alkohol isušuje grlo laže! Mislim, ak mogu sutra na poso, mogu i zaružit prije toga. Pa umrijet ko čovjek.
Slabo se dalje sjećam al znam da sam u jednom trenutku izvukla kaleidoskop iz torbe (za neuke: http://en.wikipedia.org/wiki/Kaleidoscope ). Ona vrsta koja nema u sebi zrnca, nego samo pogledaš kroz izlomljenu prizmu i vrtiš.

E, da je ponovit veselje izazvano tim novokomponovanim widgetom!!

7. Petak. Dolazim na posao ali stvarno znam da moje sinoćnje pijanstvo nema puno veze s boležljivim raspoloženjem. Jer, dobar izlazak je kao i dobar sex. Preznojiš se al sretan šutiš jer znaš da je vrijedilo!
U petak je Kika, moja dizajnerica ispekla brdo finih kiflica, skuhala lonac rakije i rekla zbogom!! Kika ide. Al ne na novi posao i poziciju art direktora s dijamantnim bičem za šibanje mladih dizajnera u odjelu. Mala Kika, velikog srca odlučila je učiniti ono o čem svi pričaju, a samo rijetki i žive. Ide Kike volontirat! U Keniju!!

Jer ima važnijih stvari na ovom svijetu od marketinških strategija i procjena troškova. Sretan ti put draga i znaj da mislim na tebe. I da ću manje kukat. I probat bit hrabra, čak i ako dobijem vodene kozice u 28oj.
Za sretan put šaljem ti jedan Tinariwen http://www.youtube.com/watch?v=AaQpWXa2feU .