ritamulica

petak, 27.03.2009.

puf puf update

pokleklnuh.
sinoć.
brutalno.

ovijena duhanskim dimom i isparavanjima pelina prepustila sam se nikotinskom zlu. i dobroj glazbi.
nekoliko puta.

i nisam dobila ono po što sam došla. samo čik u gubec.

baš sam pušioničar.
koji ide dalje.

27.03.2009. u 14:34 • 0 Komentara • Print • # • ^

srijeda, 11.03.2009.

puf puf pass

moram priznat, nemam volje pisat.
dijelom zbog sve ljepšeg vremena vani, a dijelom neočekivano zbog raznih problema što sve više magle moju sunčanu svakodnevnicu.
jer jedino mi bedovi daju inspiraciju, a jadno mi je trkeljat o bedovima. pa se poslje svaki dan do drugog posta tog prisjećat.

neću.
nemrem sve kontrolirat, znam da nemrem, pa sam zabrinuta, pa sjednem i razmišljam.

i maštam

i radim planove u glavi kako raznoliko popunit nadolazeće dane.
da ih ne zaboravim čim prođu, kao jučer.

i sve se više udaljim od trenutačnih briga i odjedrim na ružičastom oblaku nošena vrućim vjetrom
u svijet po mom.

a tamo, buraz, svira li ga svira.
nekad si mislim da ću završit ko betoven. sa šumom u uhu.

zato si puštam jednu za dušu, pa si upalite dok čitate

...........
malo sam asocijalna u zadnje vrijeme jer sam u nedjelju bacila pljuge.
a u ponedjeljak ih nisam kupila.
i do danas nisam zapalila.
mislim, nije neki bed, ne tresem se, ne žderem i još uvijek se više bojim pmsa od nikotinske krize.

al ne odlazim na četvrti kat družit se s kolegama. jel moram napominjat da su mi gotovo svi najdraži kolege pušači?? jedan od njih mi je rekao da je depresija izazvana nedostatkom nikotina puno razornijih posljedica od samog tog nikotina. na refule.
i osjećam se glupo jer kao pušač imamo još dana za na prste nabrojat prije nego svi bacimo pljugu u zatvorenim prostorima, a ja sad eto ove zadnje dane koristim za eksperimente.

i pijem kavu za kompom, kao kakav komercijalist. dvije šalice i nijedna prazna do kraja.

nisam još nikad probala prestat pušit pa tako ni ova odluka nema na težini. zapravo je potpuno besmislena. al tak me oduševla vlastita ustrajnost da sad ispitujem granice izdržljivosti. i to je baš u koliziji sa mojom hedonističkom naravi.

jučer sam bila kod frenda doma i nisam pušila. al sam zato popila 2 litre gemišta. ne zato da ne mislim na pljugu.
nego, prstići nemaju kamo nego se igraju s čašom. i redovno ju prazne. pa nek mi neko sad kaže da to ima smisla.

nek ovo bude zalog mom trudu.
a ak opet propušim, bit će dokaz da sam sumanuta. nakon 2 dana.

...........
moram priznat, nemam volje pisat.
četvrti mjesec će bit mrak. znam to. znam.