ritamulica

ponedjeljak, 24.08.2009.

10 URNEBESNO IRITIRAJUĆIH STVARI KOJE SU ME NATJERALE DA NAPIŠEM OVAJ POST

male stvari. a dovode do ruba ludila. rade od mene jebenog don kihota, koji nije ni došao do vjetrenjače, a već je isukao mač.

SLATKO VRHNJE
onaj tko se ne sjeća dukatovih proizvoda s početka 80tih, u onim plastičnim čašicama koje polako ali sigurno nestaju sa naših polica, može se komotno nazvati balavcem.
kao neizbrisivi motivi iz mog djetinjstva, ostaju oni aluminijski poklopci od kojih sam nerijetko radila božićne ukrase, nakit i ostale predmete s kvaziuporabnom vrijednošću.
bio je plavi, crveni i onaj zlatni, od slatkog vrhnja. prve dvije kategorije neumorno sam manđala cijelo desetljeće ali zlatno, slatko vrhnje, uvijek mi je bilo fetiš. dijelom zato što zlatni poklopac budi divljenje i znatiželju, ali i stoga što sam se uvjerila da polijevanje istog po kravljem siru može jedino upropastiti još jedan hvalevrijedan priozvod. ono, krišom ga otvorim, gurnem prst, probam, i ne valja. uz sir, ne valja. pa kog boga stavljaš onda zlatni poklopac? stara je samo razigrala moju znatiželju, radeći šlag koji je imao i boju i miris, i nisi ga morao šećeriti da bi bio sretan. i nije bilo Eova na deklaraciji.
20 godina mi je trebalo da mu nađem idealnu svrhu. a to je polijevanje po štruklama. i onda odem u dućkas, a njega više nema!!!!!
danas sam u dućkasu izazvala pravu debatu u koju se rado uključilo 10tak kućanica u redu za blagajnu. imaš vrhnje za kuhanje, za kojeg ni dan danas ne kužim čem služi, naramak biljnih zamjena za šlag koje su blago rečeno odvratne, i vrhnje za šlag koje je sastavom identično vrhnju za kuhanje, samo je masnije i ima E. šlag u spreju nebum komentirala.
vratite mi moje zlatno vrhnje i volju za štruklama, inače će paket iz mog dubokog tamo zauvijek ostati :(

SUKNJA
za pravo čudo, imam par suknji. i sad kad bi ih nosila, jebeno me iritira to što mi se noge uvijek slijepe dok sjedim. a nekad i dok stojim. pa se osjećam ko pohotna srednjoškolka, a izlučujem tekućine ko rodilja. i nemrem dić suknju. ja neznam kak druge to hendlaju, jer, brat bratu, imam butinu ko Tomo. ipak si mislim da se sve znoje samo o tom ne pričaju.

MURATTI
pušim, i to me samo po sebi iritira. kupujem pljuge i plaćam danak svojoj gluposti. i onda PMI konačno odluči uć na tržište sa kvalitetnim pljugama ispod cijene, ali, vidi čuda, iste NIGDJE nisu dostupne. naime, strani duhandžije, zbog domaćih lobija ne smiju uć na tržište sa jeftinijom pljugom od 16 kn. ili je bar tako bilo. ali, nije sve tu stalo! TDR toliko strepi od kraha ronhilaste dominacije da sa privatnnim kioscima, kvazidomoljubom todorićem i ukratko, s kim stigne, potpisuje ugovore u kojima moraju prodavati isključivo njihove proizvode. izuzetak je malboro, koji sa izdašne 22 kn po kutiji, i nije neka prijetnja stoši i walteru. ne moram bit pulmolog da znam od čeg kašljem a od čeg ne. ne moram bit sommelier da znam da mi superlajt smrdi na kiseli kupus. i ne moram bit akademik da skužim da je jedina jebena stranka u tom divnom poretku pušač. radnog naziva pušioničar. za mene ne postoji drugi izbor!!!!!živjela slobodna trgovina.

LAŽNE ISPRIKE
mrzim lažne isprike, jer su tako očite da je preevidentno da su fejk. a i nemaju nikakvu svrhu. jer, ako postoji razlog koji sprečava ispunjenje obećanog, nema tog surogat objašnjenja koje će tak neš nadmašiti. a i treba stajati iza vlastitih odluka koliko god bile glupe. lažnom isprikom se samo podsjećamo da možemo bit i gluplji nego što jesmo. jebiga, imam ih i ja. al kad ju čujem od drugih, to je stvarno iritee!

TRAMVAJ KARTA
jeste skužili one nove automate za karte u tramvaju? e pa ja jesam jer nemam auto, što me tolko živcira da nemogu sad o tom pisat i dobijem osip odma. tak da se ova stavka broji duplo!!
da, imaju te automate, kao sa tačskrinom i onda kad neš stisneš od ponuđenog, a nude se čuda: 4 zone + meni na engleskom, pokaže ti znak koji onak lagano podsjeća na jednosmjernu.
uz to, samo prvi automat ima rupu za kartu, ostali ne. i još ti na one kič karte opali žig po širini, pa ako nisi pilot, neš nikad saznat kad ističe. ZATO NEMA KONTROLE U TRAMVAJIMA. jer još nisu uskladili sustav pa ne mogu udarat po džepu. ipak je to holding. ne bi se tako zvali da se pritom ne mogu "hold-ing to your balls". e ,a jaja se usmrde. i ona kokošija i ona malo mekša.
pa me to iritira. onak, poprilično.

ALERGIJA
svi danas jadni reagiramo na neš. ono što me iritira je OSIP koji pritom dobijem. svi drugi imaju hunjavicu i suzne oči. to je profinjenije. a čak i okrutni izgledaju empatično. ja se samo češem. i bubrim. koda sam iz černobila. od prvih sezonskih jagoda i ananasa redovito, a nekad i ničim izazvana. iritira, da.

CHAT
chat je za mene iritantna kategorija. kao prvo, uvidjevši da smo onlajn, besposličari misle da je to poziv na kavu. nema mi mržeg nego pitanje kako si preko chata. ma dođi vidit kako sam, mamuti!
chat je isključivo zamjena za sms kad trebam brz odgovor, poželjno za dogovaranje susreta uživo. ljudi koji na taj način kompenziraju nekoć popularan pojam zvan druženje, ne ubrajaju se u moje prijatelje.
hoću pit kavu na suncu, a ne sjedit pred monitorom, čak i ako pritom imam suknju u kojoj se lijepe butine lijepe :)
a želim vidjet i suknju mog sugovornika. i njegov osmijeh. ili samo osmijeh. a ako ga nema, nekak ću ga već izmamit.
jer, inače suknje ne bi ni kupovali.
ovi iz australije mogu se i dalje javljat.
sad kad sam to izbacila malo me manje iritira.

TV
iritira me vlastita letargija kad je u pitanju TV. sad kad sam master of the living room, ne gledam ga često, al kad ga upalim, ne prestajem buljiti. a to papa vrijeme dragocjeno. čak je i ovaj post dragocjeniji od trenutnog repertoara. i, zašto svi uvijek prikazuju isto? jedan dan 8 filmova, drugi dan samo jebeni CSI. mrzim csi i ne razumijem ljude koji večer provode zujeći u razbijene lubanje, krvave košulje i par prepotentnih čistih i urednih ljudi koji plaze po vukojebinama i skupljaju čavle iz kojih onda rekonstruiraju šta je ubojica doručkovo. i nikad im ne padne dlaka na mrtvaca. a imaju dredove i fen frizure. ljubomorna sam na fen frizure.
onak, kad ti provale u stan, nećeš sam nać lopova zato što srijedom ostaješ doma. samo ćeš još više paničarit i pritom isprepipat ono što je mogo bit dokazni materijal. znači csi me iritira a taj zatupljujući program još više. oću raznolikost. al još uvijek neću TiVo!

ORIGINALNO I FEJK
uuuu, ovo je idealno za kraj. ono, fejk i oriđiđi markice, to me iritira odmalena. ali fejk i oriđiđi furke, to je već moderna tematika.
od silne potrebe da budemo jedinstveni, postajemo prosječni. jedinstvenima nas čini jedino izvor inspiracije. sve drugo je već viđeno. a nešto što nas inspirira, ne možemo iskopirati, možemo samo pokušati interpretirati, što nas onda opet čini originalnima. zapravo su najdosadniji tzv. mainstream ljudi, oni koji nemaju inspiracije. tužno. to je sad nužno povezano sa teorijama etiketiranja, al ne da mi se stvarno. ne. i iritira me.
samo ću za kraj citirat jedan od omiljenih mi citata, ne zato da ispadnem pametna (jer je pametan već ispo on), nego zato što se fakat s ovim slažem:
Nothing is original. Steal from anywhere that resonates with inspiration or fuels your imagination. Devour old films, new films, music, books, paintings, photographs, poems, dreams, random conversations, architecture, bridges, street signs, trees, clouds, bodies of water, light and shadows. Select only things to steal from that speak directly to your soul. If you do this, your work (and theft) will be authentic. Authenticity is invaluable; originality is nonexistent. And don’t bother concealing your thievery—celebrate it if you feel like it. In any case, always remember what Jean-Luc Godard said: “It’s not where you take things from—it’s where you take them to.”
JIM JARMUSH

eto.