Izbori su hvala Bogu iza nas.
Sad se moramo okrenuti svojim brigama.
Zadnjih mjesec dana naslušali smo se
dovoljno pustih priča, i obečanja...

Što smo izabrali neka nam bude.
Neka nas vode sljedeće četiri godine.
Završit ću o politici jednom mišlju,
jednom rečenicom koja mi se dopala...
Izbori su jedini dan u četiri godine kad
političari trebaju nas...


Kod mene ima nešto novo.
Žuži je otišla. Pukla. Jednostavno....
Jedno jutro se pojavila noseći tacnu s kolačima,
i rekla to je to...ja odoh...
I stvarno ode...


Trill mi kaže da stavim i koju sliku muškog,
a ne samo ženske...pa eto Trill, neka ti bude...


To su ti već dvije, a evo ti i treće, iako se ne vidi
baš najbolje, ali se dobro raspoznaje,i
ne možeš fulat da se radi o muškarcu...


To bi bilo to...za danas...idući post o ribama, garant...
Do tada neka vam bude jako BISTRO....

Još se traži mala Pekinezerica...
daljina nije problem...


Sad kad nema više predizborne šutnje, kad nema nagovaranja,
kad nitko nikoga ne snubi, mogu vam reći zašto me nije bilo...
Zbog izbora naravno. Član sam jedne stranke, i baš sam se
potrudio oko glasanja, materijala,promiđbe, i t d...
no idemo redom...
Rukavica je bila bačena....
Prihvatili smo borbu. Iako neravnopravnu...


Jer mi nemamo toliko novaca koliko imaju neki...
S jedne strane nuđeno nam je više...


A sa druge manje...


Nije nam se dopalo, pa smo ušli u koaliciju...


Mislili smo zajedno ćemo lakše,


Onda je došlo otrežnjenje, i danas smo najpoželjnija udavaća...


Za koga ćemo poći ovisit će o ponudi...
Za ime Božje pa demokracija je...tko da više...nema tu ljubavi...
samo trgovina i interesi...uskogrudni...


Kako bilo (da nam bilo)...idemo dalje....a vas pozivam da pogledate
dobar post našeg Baća Ive ...i neka vam je BISTRO....

I dalje čekam ponude za Pekinezericu.
Ako ima netko, javite mi, sjetite me se....
BISTRO....

Sunflower

Daje se na znanje.....daje se na znanje...
Traži se mlada Pekinezerica. Udomila bi je jedna
normalna obitelj.Sve informacije i ponude,
molim lijepo poslati na mail stričeku Francu...


A stričeka Franca samo kaj nije strefil šlog.
Popodne mu je striček poštar donio paketić.
Iz Australije mu teta Sunfloweršalje mamce.
Prave silikonske....sa udicama....


A k tome i jedan mali suvenirčić...pogađate
i jopet ribice...hehehe...ljubim te Sun....


Dragi moji neka vam bude BISTRO ovih dana....

Dugo nisam ništa napisao. Jednostavno nisam stigao.
Tek povremeno navečer preletim po postovima, ali se ne javljam,
jer kako da kod nekoga komentiram, a kod drugoga ne...
Nema smisla...a ni vremena.


Još se uvijek dižem u 4:15, i do 17-18 sati nema šanse da dođem doma.
Kad dođem budem umoran, i jedva držim oći otvorene.
Pojedem i samo gledam gdje da se ''srušim''...Obično na trosjed, pa
malo ''ubijem oko''...ali ne dugo jer vječito neke promenade,
pozivi, ankete, stranačke kolege (već sam dugo u jednoj stranci)...
Pa zatim obitelj...valjalo se pobrinuti za zimnicu....


Kupus je bio prvi na redu...
Paprike i krastavci su nakiseljeni, ovaj vikend smo napravili kobasice,
kulenove seke, napacali meso za dimljenje...
Sa klincima sam obišao bezbroj auto salona tražeći nešto za njih.
Na kraju jučer kupili u mom selu...
Danas sređivao papire (jer ide na mene zbog police), prijenose, tablice...
U glavnom evo malo prije došao u kuću.
Pojeo, i ne idem ubiti oko, nego napisati ovo, i malo vas obići...
Zanimljivo da me zovu i moji pecaroši na ribolov. Kažu da idemo
na Savu onako malo iz gušta...


Ne idem. Nisam nikad pecao na Savi, pa neću ni sad kad sam već zreo
ribič...možda ako odemo na granicu sa Slovenijom. Tamo je navodno
Sava čista....ne znam...
Znam da ovo ispada kao jadikovka, ali nije. Samo se pravdam što me nema...


Dragi moji neka vam je BISTRO...

Pa kad je ludilo počelo, imam i ja nešto reći...
Dosta mi je svih obečanja, dosta su me krivi vodili, i kako
ono Fizi kaže??? Hebali u mozak...


E ne može više...sad ja osnivam stranku poštenih i časnih
namjera a koja bi se zvala ''Nebu Nas Nitko Hebal''(NNNH)
Poučeni petnaestogodišnjim iskustvom obečajem (kao predsjednik,
tajnik, zapisničar, i blagajnik stranke), da ću se pobrinuti da nitko
više ne bude gladan...


Dostojanstvo od najmlađih do najstarijih dobnih skupina, gdje se neće
kopati po smeću u potrazi za plastičnim flašama, i povratnom ambalažom...
Trgovci bi imali ostavljati neprodanu salatu, papriku, paradajz i
ino povrče na posebno postavljenom štandu pokraj kontejnera, a ne kao do sada
u kontejneru...
Potom nebi više nikada bilo ni žednih...


Svatko tko ne može popiti ono što je kupio, imao bi to ostaviti na posebno
pripremljenim mjestima, ispred trgovina, na klupčicama, ispred restorana i
kafića, na izlazima iz Billa-e, Kauflanda, Metro-a, Getro-a....te se time
dragovoljno odricao 0,50Kn za povrat...a sve u korist žednih...
Na sportskom planu bih zabranio svaku pobjedu onoj ekipi koja je
višlja, jača, brža, od protivničke...


Nije lijepo kad netko nekoga pobijedi 8:0, ili 123:46...ili ako netko igra
tenis brže od drugoga, pa mu stigne sve loptice vratiti...e to više ne može...
Od sutra ako netko vidi da mu je protivnik slabiji, ima igrati sa drugom
momčadi, a po potrebi i trećom. Tenisači ako vide da im protivnik ne može
stizati njihove loptice imali bi odglumiti ozljedu lakta,te bi stoga napuštali teren
ukrštenih ruku u laktu (Bosanski grb), a da bi svima bilo jasno, ruka koja
stoji u zraku imala bi i ispružen srtednji prst prema nebu, kako bi se dalo
do znanja da nema nastavka meća....
Zatim svi bi kad bih ja bio na Vlasti, imali biti sretni i zadovoljni...

Čak i sama Vlasta...
Dakle svi upecani blogeri trebali bi glasati za mene, a ja bih se obavezao da
ću zaista popiti kavu sa svima, a ne kao do sadašnji predsjednik, koji je to
isto na početku svoje vladavine obečavao...Za razliku od njega ja svoja
obečanja i izvršavam...OSTVARUJEM...


Svima jedan BISTAR pozdrav uz parolu...NNNH...

Zadnji puta mi je Hakirana dva X rekla da sam trebao staviti novine pored ljubičica kako bi mi vjerovala.
Najprije sam se iznenadio, i upitao sam sebe, zar mi ne vjeruje?
Mislim, ono, pa ja ne lažem, nisam takav, ali crv sumnje me odvede u razmišljanjima kako je ona zapravo u pravu. Danas kad je sve moguće sa montažama i programima, mogao sam reći da je snimljeno recimo u siječnju odmah iza nove godine...
Mogao sam , ali nisam. Onda si zamislim ako stavim novine pored, kako mi je ona rekla,opet može netko reći namješteno...montaža...nije istina....
I tako ja u potrazi za svojim stidljivim ljubičicama naletim na još nešto....
Naletim na jaglac. Pravi žuti jaglac...znam opet će Hakirana dva X reći da sam jeo bunjike, ili gljive ludare...
No da skratim uzmem jučer prekjučerašnje novine, stavim ih pored mojih cvjetića i slikam.
Pa tko hoće vjerovati neka vjeruje, a tko neće, neka slobodno dođe do mene, još ću mu i cappuchino skuhat, pa neka se uvjeri na svoje oći...evo slika...
Prvo ljubičice....moja draga Sunflower bi napisala ljubicice..hihihi...pusa tebi Sun ma gdje bila...


A onda i jaglac. Ako ima neki botaničar među nama,neka mi molim lijepo izvoli objasniti ovu pojavu, ili ovaj fenomen, a koji je primjetan samo u mom travnjaku i cvjetnjaku...
Drugi susjedi ne imaju takve cvjetiće, ja provjerio....


A baš su mi lijepi i dragi , pa moram još jednom staviti slikice...
Ljubicica...


I jaglac....


Eto...svima blogericama , a blogerima ... uz ovu pjesmu...

Dalibora Prohaske

ostala mi i jedna tikvica na brajdi...hehehe...



BISTRO...

Desetak dana trajala su moja putovanja diljem Lijepe naše.
Počelo je u subotu odlaskom u Klanjec (Krapinsko-Zagorska).
Tamo su mi pokojni s mamine strane.
U nedjelju smo obišli Miroševac i Markovo Polje(Zagrebačka).
U četvrtak je na redu bila Virovitica, i Budakovac (Virovitičko-Podravska),
u subotu groblje u Oriovcu (Brodsko-Posavska),
a u nedjelju groblje u Pavlovcu (Požeško-Slavonska).
Uredno se sve obavilo.Zapalile se svijeće, izmolili Očenaši, za pokoj duša...
Posjetila se rodbina, i stari znanci.
Moje selo je ostalo isto. Skoro...
Da nema asfalta mislio bih da sam se vratio u prošlost.


Kuće su i dalje male, s obje strane širokog šora, sa kanilićima s obje strane...
Jedino čega nema su ljudi. Prošao sam selom uzduž mi poprijeko,
nisam sreo nikoga. Mladih znam da nema, a stari se stisli uz peći,
i čekaju kako je rekao Balašević, svoj red...
Tek na groblju dvije žene i jedan muškarac. Stari kaže da je to Jožica,
s njim je nekad svirao...


Naša stara kuća je ostala ista. Jedino nema više velikog dvorišta, brajde,
ni starog oraha. A nema ni štale. Trava je prekrila žutu zemlju tog malog
dijelića Podravine.

Šuteći vozimo se nazad, svaki u svojim mislima, i u dalekoj prošlosti,
kad stižemo opet do jezera koje je sad upola manje nego kako ga ja pamtim...
A kad tamo, stidljivo se pojavila dva ribiča.
Pecaju s obale, jer se više ne smije ni čamcima loviti.


Stari zahtjeva da stanemo, da vidi tko peca. Ne pozna ga. Kaže da je iz
Virovitice, i nije prije dolazio tu pecati. Drugi je iz susjednog mjesta, iz
Gradine...(Fizi ovo samo ti vidiš...odavde je legendarni Boško Buha..),
i dolazi stalno. kaže da se slabo lovi, jer nitko ne poribljava više jezero,
a ribiča je sve više...nije k'o nekad...
I tako još pod dojmom nekih prošlih vremena, zapisujem ova razmišljanja,
da ih ni sam ne zaboravim....
Pozdrav svima blogerima, i BISTRO vam budi....