Jako je teško prezentirati nekoga o kome se vrlo malo, ili gotovo ništa ne zna.
Dao sam si u zadatak da saznam što je više moguće o Bedastoj curici
Iako nosi taj nick, ne smatram je ni najmanje curicom, a pogotovo ne bedastom,
jer tko ima snage za sebe reći da je bedast, taj je veoma dobro svjestan sebe i svojih
potencijala. No da ne dužim idemo s pitanjima...
Ti si B.C. sama rekla i to još ove godine da si na kretenizam i primitivizam znala planuti jednako takvim primitivizmom.Činiš li to još uvjek, ili si pronašla novu foru za ušutkavanje
istih?
B.C.
Hihi... Da... Pa, zapravo sve ovisi o psihofizičkom stanju tog trena. No, pronašla sam univerzalnu foru (osim one duboko udahni, navuci osmijeh i pravi se da imaš propuh između lijevog i desnog uha.) a ta je; jednostavno se makni. U maniri; ako se ne možeš prilagoditi jednostavno promijeni sredinu.
Pali u svakom slučaju...
Sjećam se ne tako davno dovela si me u situaciju, da ti nisam mogao ostaviti komentar.
Tvoj se post sastojao od jedne rečenice i jedne riječi. A išao je ovako...
'' Ma ništ... Tugujem za cipelama. Bedača Bedača Bedača Bedača...''
Što im se desilo????
B.C.
Uh, završile su u smeću. (Još uvijek tugujem za istima... L)
Znate ono; netko skuplja markice, netko salvete, netko stare brojeve Playboya, a ja cipele.
Ove su mi bile posebne; čak sam imala i fond za skupljanje love za iste. I onda kad sam si ih kupila, čuvala sam ih za neku posebnu prigodu. A ta prigoda nikako nije dolazila...
Eh, sad u jednoj fazi velikog pospremanja vlastitog života, jednostavno sam ih bacila u smeće.
Nadam se da sam barem uspjela usrećiti neku gospođu od gospodina koji odvozi smeće Max Mara cipelama.


Bojiš se pauka, buba i bilo čega što gmiže pa makar njihov promjer ne bio veći od 5 milimetara, ali isto tako svog zubara smatraš smrtnim neprijateljem.
Čega se ne bojiš i što osim dragog obožavaš?
B.C.
Ne bojim se; emocija, prepuštanja istima, osmijeha i držanja za ruke. Ne bojim se pokazati da mi je stalo (makar je to tako riskantno u današnje vrijeme). Ne bojim se uhvatiti u koštac sa nekim zloćestim ljudima i primitivizmom. Ne bojim se biti ja; onakva kakva jesam.
Što obožavam? Klince. Sve klince svijeta. Hm... A od sitnica koje čine život: utrke Formule 1 i bezrezervno McLaren Mercedes i Davida Coultharda. J Cipele, posebno one sa visokom petom. Knjige; uh, bez knjiga ne mogu. Pisanje – puno pisanja. Svoje prijatelje koji su mi oaza mira i familija. Držanje za ruke i ukradene puse na trgu...
I još puno, puno toga...
Znam da se jednu damu takve stvari ne pitaju, i da se ne zadire u intimu jedne kuhinje, ali osim što ne voliš kuhati špek-fileke, što još nebi nikada spremala, pa ćak ni za ljubav...
B.C.
Brrrrr – fileki...
(vjerujem da možda i nisu toliko odvratni koliko jednostavno imaju užasan miris, ali brrrr...)
Eto, tu dolazi do izražaja prepuštanje; ako i ne bih nešto spremala nekome koga volim; naručila bih mu to. Što naravno ne znači da bih i ja jela to nešto s njim.
Znam da si duševna i draga osoba koja se krije iza tvrdih i namjerno izrečenih riječi.
U jednom si postu napisala... Ne pečem kolače, ne mazim klince iz ulice, ne vozim susjede na plac, ne pozivam ih na kavu, pozdravljam kad me se pozdravi.
Pa nam reci na koji si film prolila najviše suza?
B.C.
Joj, ovo sa kolačima, klincima i susjedama je imalo malo uvrnutu poantu. J
Htjedoh time reći da sve to ne činim više samo zato jer se to mora i jer je to pristojno. Sada to činim onda kada želim i onda kad me sve to usrećuje a ne zato jer netko kaže da se to mora.
Pitanje koje pogađa u žicu; jer ako mi išta ide dobro onda je to cviljenje na filmove.
(Ako ste ponekad vidjeli jednu plavušu kako tuli kao kišna godina na izlasku iz CineStara; da, velika je vjerojatnost da sam to bila ja.)
Krenimo redom; Titanic – Isuse, mislim da dehidriram svaki puta na taj film. Studengora – ako ikada rodim dijete nazvati ću ga Inman, Imaš poruku; preslatko, predivno... Poruka u boci; zašto on mora umrijeti na kraju?! Broken flowers – uh..., Priča o nama – pogledana valjda 100 puta s istim učinkom... Ima toga jakooooo puno...


Sve pitam nekoliko brzopoteznih pitanja, pa neću ni tebe poštedjeti. Dakle...
Lijevo-Desno?
B.C.
Lijevo – samo ne ovo lijevo što se danas prodaje pod isto.
Hlo-Cho?
B.C.
Što je to Cho? Koristim Jocker zovi.
Big Brother-Story Super Nov@?
B.C.
Story Super Nov@ - Od BB-a mi se diže kosa na glavi, a na pjevanju se uvijek nasmijem do suza.
Korkut-Ciganović?
B.C.
Niti jedan, zaboga.
Stalone-Schwartzeneger?
B.C.
Stalone – samo zbog Specijaliste... (mljac.)
Pukanić-Kuljiš?
B.C.
Puki, Puki – udivljena sam veličinom njegovog ega i činjenicom da on poznaje apsolutno sve i svakoga ma do u dušu... (živi smijeh...)
Od serija znam da ti je Dr.House favorit, a što misliš o Hr filmu?
Imaš li kakvu preporuku za nas, mislim na film, bez obzira domače ili strane produkcije.
B.C.
U zadnje vrijeme polako i Hrvati počinju stvarati dobre filmove...
Fine mrtve djevojke – obavezno! Niti jedan film mi nije ostavio takav gorki okus u ustima kao taj. Fantastičan film...
Što je Iva snimila... – jako dobra ironija i gle čuda; Ivo Gregurević po prvi puta u nekom filmu gdje glumi ne pere ruke gledajući svoj odraz u napuklom ogledalu.
Religiozna si, i poštuješ i druge vjere, i ispovijesti. Općenito si veoma tolerantna, ali isto tako i dosta tvrdih principa. Misliš li da je stvar vjere po nasljeđu ili vlastitim izborom?
B.C.
Apsolutno po vlastitom izboru. Apsolutno.
Za kraj, molim te reci nešto sama o sebi, nešto što misliš da sam te trebao pitati, a nisam.
B.C.
Nemam nadopuna; Franc je definitivno sastavio odlična pitanja.
I još mi reci koga bi voljela vidjeti kao slijedećeg gost-post-a?
B.C.Tetu Ledenu http://icyq.blog,hr

Eto to nam je bila naša Bedasta Curica, a koja to zapravo nije, a ovo je sad njen post...

Jesen me uvijek baca u neku maniju pisanja pa ću umjesto posta staviti Vam jednu od svojih pjesama.
Uživajte.






Nemojte mi vjerovati.
Ovo je predstava,
monodrama postavljena na škripavim daskama samo moje životne estrade.
Kad kažem sama sam, ja Vam zapravo lažem.
Tužni tekstovi prodaju se bolje od onih sretnih.
To je jednostavno pravilo tržišnog marketinga,
zato su sapunice u modi.
Nitko ne želi čitati o živjeli su sretno do kraja života
Ljudi vole čuti kraj. Sad... Života ili pjesme, sami izaberite.
Iza izlizanih zastora ove predstave, stojim sama u ponosu samoće.
Ne vjerujte mi kad kažem da sam usamljena.
Ja volim svoju samu. I lažem...
Oh, kako dobro lažem, da samo znate...
Obećala sam mu da ga neću napisati, prekršila sam zadanu riječ.
Baš sam smiješna...
Jedino riječi imam i ja ih gazim i rasipam; baš bez veze.
Obećala sam svojima da ću ih voljeti i da ću praštati.
No, to i nije neka laž, možda? Ja praštati znam, ali zaboraviti...
Eh, to je već stvarno drama. Ne, monodrama...
Ne vjerujte mi kad kažem da ne znam voljeti. To je moj kisik.
Ljubav, miris emocija, bilo pod prstima, uzdasi...
Sad... U samoći ili s muškarcem, nije bitno.
Kažu da žene nisu dame ako nemaju tajne.
Ja prezirem tajne (neka laž, možda?).
Uvijek ih napišem.
Ili prepišem.
Malo obrnem, prekopam po ladicama radnog sjećanja,
uzmem partituru neke noći s pogrešnim Njim i eto...
Sve sam pogazila. I riječi i obećanja i zakletve.
Zato vas usrdno molim; nemojte mi vjerovati.
Sve je ovo predstava za početak...
O kraju ću Vas obavijestiti na vrijeme.
Vjerujete mi...

Eto dragi moji to je bila Bedasta curica...
Sutra će netko drugi dobiti mail...a do tada neka vam je bistro...