Eto stigli smo i do kraja još jedne godine.
Kad bi se podvukla crta, i napravio jedan dobar rezime,
na kraju bi bila čak i pozitivna ocjena.

Ali idemo redom.Početak godine je donio jednu tešku odluku,
o prestanku rada,u dotada najboljoj firmi na svijetu.
Teška srca, ali ipak najbolji mogući potez.

Uzeti lovu i šutjeti.
Slijedeći mjeseci su protekli u očekivanju novaca, i traženju posla.
Slijede velika razočarenja,i nevjerica.Da mi je netko rekao da
me netko neće primiti na posao, samo zato što sam debeo,
nebih mu vjerovao.Može se navesti 100 razloga, ali taj me razlog
uvrijedio. Eto spreman sam pozvati njihovog najmršavijeg radnika
na jedno takmičenje.Neka nam daju jednaki zadatak,naravno iz domene
struke,pa da vidimo...

Ali pustimo to. To je prošlost.
Slijedi period intezivnog traženja,pisanja molbi,slanja životopisa,
odlazaka na razgovore. I tada još jedno razočarenje.
U tvornici kartonske ambalaže,u Pan-u, poslije razgovora s direktorom,
a ujedno i vlasnikom tvrtke,odlazim sretan.S obzirom da su bila otvorena
dva radna mjesta,direktor me zamolio da razmislim i sutra u podne mu
javim za koje sam se mjesto odlučio.O kako sam se veselio...

Sutra dan od dvanaest do 14h uporno sam zvao,i nitko se nije javljao na telefon.
Tek poslije 15h javila se tajnica, i rekla mi je da budem uporan, da je direktor
tu na nekom sastanku. Poslije petog nazivanja, valjda je i njoj bilo bedasto,
pa mi je rekla da ima direktor moj broj, i da će on nazvati mene.
Ta se priča ponavljala cijelih 10 dana dok nisam dobio obavjest da je tajnica
otišla na godišnji odmor. A da je direktor već 10 dana na godišnjem...

Sada radim na nećemu, i neću istrčavati s izjavama, ali ako bude kako treba
bit ćete obavješteni...prvi...
Nikako ne želim ovim crnim riječima završiti ovu godinu,već vam zaželjeti
sljedeće...
U novoj svi zdravi bili,posla imali...

Svi koji nisu oženjeni,ili udani a rado bi htjeli,da im se u ovoj godini
ostvari...

A sebi želim ono što i uvjek...
Bože molim te daj ulovim takvu ribu da nikada više ne moram lagati...

Dragi moji blogači SRETNA VAM NOVA GODINA...2007...

I BITRO VAM BILO....
p.s. koliko ima pravila u sumo hrvanju???

Drage moje i dragi moji blogeri
Neka Vam se ostvare sve želje,
zdravi i debeli bili,u ljubavi bez mjere
davali sebe,
svojoj obitelji oslonac bili,
djecu u zdravlju podizali,
Na čevape redovno dolazili,
Na ribolov me redovno tjerali,
Roditelje slušali, režije plačali,
dugova se riješili, redovno pisali...



Ova godina što je na izmaku, proletjela je kao mlazni avion.
Tek je počela a već čekamo novu.
Mislite li da je to normalno, i da dolazi s godinama???
Neki kažu da što si stariji vrijeme ti leti brže...
Meni to nema logike, jer znam da su stariji smireniji,
hladnokrvniji, i ne uzbuđuju se zbog svake sitnice...



Želim vam svima u Novoj Godini puno zdravlja.
Onima koji se nisu, a željeli bi se, daBog da se vjenčali.
Onima koji žele, neka se rode kćeri i sinovi...
Isto tako, koji bi željeli, neka postanu djedovi i bake...



Ne znaći da neću više ove godine pisati,ali danas se tako osjećam.
Radim danima na izradama kalendara, pa se nekako Nova Godina
uvukla u misli. Pa reko' hajde da to bacim na post, i da vam
zaželim svako dobro u Novoj Godini...



Za sad ću svima koji slave čestitati....
Blagoslovljen Božić....

Dragi moji samo neka je BISTRO...

Eto nas došli mi do kraja ovogodišnje retrospektive mojih upecanih blogera.
Ovo su preostali blogeri, a molim lijepo da se slučajno nitko nije naljutio na mene, ali
nisam birao redosljed ni prioritete,već sam samo išao redom po ovoj mojoj listi s lijeve strane.
A na kraju ću još dometnuti na neke blogere koji su zagrizli, ali ih još nisam sasvim upecao...
Dakle idemo na posljednje i to ovim redom...

Alma, koja nas već 100 dana drila BigBrotherom piše o svom favoritu pobjedniku...
LJUDI,ŠTO DA VAM KAŽEM,POBIJEDIO JE MALI ČOVJEK
S VELIKIM SRCEM,
PA TKO ŠTO MISLIO,NEK IZVOLI!!!!
POBIJEDILI SMO MI KOJI SMO VRŠILI PRITISAK
NA MEDIJE I RTL,A SAD
DIO ISTINE JE NEGDJE U TOME!!!!!
o HEPI DEJ!!!!!!!!!!
Umoran, što reći o umjetniku, koji nam se tako malo javlja,stoga neka sam kaže o sebi...
Ovdje možete vidjeti samo mali dio mojih radova.
Od nekih su mi ostale samo blijede fotografije, do drugih mi je nemoguće doći a za neke uopće ne znam gdje su.
Do sada sam imao tek desetak samostalnih i tridesetak skupnih izložbi a sudjelovao sam na najmanje 30 humanitarnih aukcija i desetak kolonija.

Hera nam piše na drugom blogu...
Sve vise se bojim, da ostanem u ovom vremenu i ne postanem stranac među svojima. Zov je postao jaci od moje sacuvane tople pitomosti. Necu reci zbogom s nadom da cu se vratiti, vratiti istom dusom da popravim sve poruseno.
Rudarka nas ući...
. I šta reći na kraju? Zvučim vam kao neka velika faca čim dobivam ovakve "skupe" i "važne" poklone???
A ja bih bila sretna (no dobro, kad bi netko imao sluha i kupio neki fini parfem, ne bih se uopće ljutila) da mi netko donese neku dobru čokoladu, griotte ili nešto sl.
Hvala na pažnji....
Firefighterica se bori s vatrom u DVD-u, i još nam poručuje...
.. mozda vam je bilo previse......a nije lako jednu ovakvu godinu u kojoj sam upoznala more nevjerojatnih ljudi... u kojoj se dogodilo toliko stvari... bitnih i onih manje bitnih...lijepih i onih malo manje ....godinu u kojoj su mi neki ljudi postali gotovo nebitni a drugi su zauzeli prvo mjesto u svemu... godinu u kojoj sam postala akademski građanin...

Jasna B. nas obavještava kako njena sječanja sežu daleko iznad prosjeka...
Prilikom jedne rasprave o tome dokle seže sjećanje čovjeka svi su se jednoglasno složili da se čovjekovo sjećanje unazad doseže do njegove četvrte godine. Nisam se složila sa njima jer imam posve drukčije iskustvo. Do svoje pete godine sam živjela u jednoj staroj kući koje danas više nema i još se sjećam njenog izgleda, unutrašnjosti, rasporeda prostorija.
Auroraisa,moja žena-zmaj iz doline Neretve u svojim pjesmama zbori...
Oj, Neretvo rijeko mila
Kolike li si junake izrodila
Lijepe, stasite
Snažne duše junačke.

Oj, Neretvo rijeko mila
Kolike li si djevojke iznjedrila
Valovima raznježila djevojačke grudi
Šum tvoj u svakoj od nas gudi.

Kašeta, naša Bralina s mora unatoć teškim trenutcima u životu govori...
Znaš, masu naše čeljadi ka da se totalno oladilo od javjanja. Neki su pozatvarali blogove, neki samo čine fintu da su blogeri. Eno neki predlažedu da se takin linčinama ugasi blog ako ne naškrabadu barenko rič u roku tri miseca (oni neki humaniji daju rok od godine – pa je, more čovik nedajbože svršit u pržun oli past u posteju i ni mu za zamirit ča ga nije voja oli ne more oli ne smi pisat ).
Mamas&Demijan...glava jedne obitelji mamas and papas and Demijan, nije najbolje...
ludim vremenom i dolaskom proljeća u ovo zimsko i netipično doba, pa je došlo moje šmrkanjem i bolovima u grlu, onda se grlobolja pretvorila u bolove ko žiletom rezano, pa slinjenje nosa, pa nestanak glasa, pa... mislim da ste skužili da sam se razbolila
Malac je dobro, zapravo super je, nadam se da niko od familije neće pokupit prehladu od mene, zatvorila sam se doma i čekam da me prođe.

Iz Beća nam piše Monoperajanka...
Što se tiče moje blogerske savjesti, radije ću napisati ono što smatram da je istina, pa makar i ne zvučalo jako lijepo, a možda nije baš ni mudro u svrhu promocije. Tako sam napisala da čitam uglavnom one koji se meni jave komentarom. Nije pravilo, ali većinom tako ispadne. Što zbog nedostatka vremena, što zbog nekih drugih okolnosti. Kažu da treba biti igrač. Možda. Samo ja bih napravila distinkciju između onih koji uopće ne razumiju svijet oko sebe, pa se ne znaju (samo)promovirati i onih koji to razumiju, ali ne pristaju uvijek i u svakoj prilici to raditi
Ljelja nema mira do iza Nove...
Nisam se ni okrenula evo prosinca. Naš mjesec tulumarenja. Što prijatelji, što pleme imamo od 4. do 31. puni program. Baš smo se natisnuli u tih 27 dana. Uz to još i Sv. Nikola, ponegdje Sv. Lucija, Božić i Nova godina. Dragi su mi ti dani, iako pokatkad nemam vremena ni uzeti zraka prije nego zaronim u pečnicu ili se penjem po prozorima:)

Iz Slovenije nam piše naša draga Andreja što Pegicom se zove...
Šta da rečem....kod mene pada kiša.....
tmurno i oblačno je vrijeme...rekli so,
da če biti z nedelje na ponedeljak sneg...
pa čemo vidjeti kolko znajo tamo gore .....
ja ostajem do nadaljneg na bolovanju....
nema veze kad budem sama za praznice,
treba mi samo zdravje..drugo nekako ide....
drugo mi ne treba....samo zdravje želim!
Spookie, koja nam je diplomirala i sad je doktor veterinarske medicine o strasti...
Sunce obasja moje grudi, osvijetli moje golo tijelo i nisam osjećala hladnoću, izgarajući u nekoj toplini–toplini iskre koja se rasplamsava u vatru, vatre koja se rasplamsava u krijes, krijesa koji se rasplamsava u požar koji se više ne može ugasiti.
Znala sam. I željela sam to.

Timea u svojim lijepim stihovima priča...
Žurno navlačim haljinu uprljanu od pogrešnih odluka i oko vrata ovijam šal protkan nitima lažnih obećanja…
Tiho, na prstima izlazim iz tvoje sobe sa strahom da ne otvoriš svoje oči prije nego za sobom zatvorim vrata i budem dovoljno daleko da ne čujem kako ponovo proklinješ moje ime…
Ddaddd koji više nema problema s parkiranjem otkriva nam zašto...
Rješenje je došlo onog dana kad sam odlučio naći rješenje.kupio sam u apoteci Omega-u3 i stanje se rapidno promjenilo nabolje. Prošli tjedan sam samo dvaput zaboravio što sam htio reći (ali sam zapamtio da je bilo dvaput, hehehehe :D ), niti jednom nisam zaboravio gdje mi je auto, tamo gdje sam - tamo jesam i to bez napora - ijuuu, oduševljen sam kako živim ZEN :D
Dakle najdraži moji, napokon sam vam dovoljno ispričao da vam mogu reći ono što vam zapravo čitavo vrijeme želim reći:
Jebeš ZEN bez omege 3!

Edo Pranger u našim pričama, koje vjerujem svi čitate piše lijepo,i toplo.Ovo je samo jedan dio maleni...
Vraćam se korak po korak analizirajući svoj život. Čuj, brak je brak. Imali smo nas dvoje i dobrih i loših trenutaka, ne mogu reć, ali da nam se to dogodi nakon punih četrdeset godina?
Podigao se sa stolice i dohvatio kaput.
- Eh, žene, žene
Irida koja se bavi i piše o alternativi, mistici, tarotu, guruima, i još oho-ho piše...
Upravo mi je pozvonio poštar. Jest da je predbožićno vrijeme, ali od nikog ništa ne očekujem. Čestitke razmjenjujem elektroničkim putem, telefonom i osobnim posjetama. Radoznalo otvaram vrata i primam veliku bijelu omotnicu....
Sitke iz Osijeka tijekom cijele godine nas podučava da mislimo i o duhovnoj obnovi...
Poslije Seta i Enoša , slijedilo je mnoštvo onih koji su se molili Bogu.
Par ih , ako ne po djelima , a ono bar po imenu , moramo izdvojiti ovdje.
Henok , Metuzalem i Noa su svakako za spomenuti prije Potopa . Treba li
isticati da je Potop došao zbog grijeha - kao kazna za grijeh !?
Moja draga Leni koju sam umalo izgubio nam govori kakvi su muškarci...
.......dakle,kao što sam već prije napisala,mnoge moje prijeteljice,poznanice i kolegice u razgovoru na temu muškaraca u jednom se sve slažu,a to je da muškarci nemaju previše takta kad su u pitanju žene i sam ritual udvaranja i predigre.


Dakle dragi moji to bi bilo to...Bistro vam bilo

A naša Tonka je lijepo odvojila virtualni od pravog svijeta…
Najviše me oduševljava njezina iskrenost. Djeca ne glume već ti kažu iz srca što ih muči i što ih raduje ...
Idem sad u krevet, dragi će mi zaspati dok ja tu tipkam svojim virtualnim prijateljima, ipak mora stvarnost biti na prvom mjestu!
Veliki pozdrav od mene…
Dr.Luka nam poručuje…
A sad mi je lagano dosta svega. Nemam više 20ak da dam da me (previše) zajebava. Polako mi je dosta cijele situacije. Umoran sam. Hoću mir, hoću radit svoj posao.. Hoću se opustit. Znam da živim puno bolje nego više od pol svijeta, i da kad se smirim nebum više živčan i jadan. Al sad sam živčan, jadan, depresivan.. I ponajviše glup. Zato kaj joj dam da me razjebe.
Ima li dobrih i poštenih šefova, direktora, vlasnika? A da ne pitam ima li poštenih i dobrih političara.. Možda i ima al ih ja još nisam videl..

Škropec nam kao stari vuk poručuje…
STOPIŠE SE BOJE ZEMLJE
I NEBA
UMIRUĆEG DANA I NOĆI
KOJA KRIKOM SE RAĐA
I PROŽDIRE SJENE
ŠTO UMORNE POLIJEGAŠE
U NEVIDLJIVE POSTELJE SVOJE
OSLOBODIVŠI SE TIJELA
UMORNIH
POSUSTALIH
U LUTANJU BEZ CILJA
Slatko-grko nam je na dijeti i ući nas…
Jedna sitnica me potaknula da ovo napišem.
Jedem večeru , uzela sam komad sira gorgonzole, fetu kukuruznog kruha i bio aktiv, na dijeti sam, to znate, i dok sam jela upalio mi se kliker u glavi kako puno više uživam u hrani odkad pazim i što je najvažnije kako mi svaka hrana ima bolji ukus…

Daniela bez j kako sama kaže…
Podne je prošlo, ponedjeljak, upravo se kao lijena mačka premještam s kreveta na fotelju.
Užas, digla sam rolete i zapljusnula me sunčeva svjetlost. Nakon onog noćas, nikako mi ne leži.
Još jedno okupljanje, susret s poznatim glumicama, pjevačicama, mlađim i starijim etc.
Bugenvilija nas ući dječjem jeziku…
Pa tako kad moja djeca, pardon naša, kažu da ih pikija nungija li da ih bolja tukija otac se nađe na sto čuda i zove uvijek u pomoć neplaćenog simultanog prevodioca. Moram reći odmah da pikija nungija znači udario sam nogu i boli me, a bolja tukija znači boli me tu. Eh da, nije to za svakog jednako lako. Tako recimo kad se moje najmlađe djetešce nađe u nebranom grožđu, a to je više puta dnevno i kad ga pitate šta radiš magarče šašavi, on se mrtvo hladan ogradi od situacije odgovorom - ništašta.
Slavončica i njene pjesme…
Raskopčaj košulju
i sjedi.
Napisat ću ti pjesmu.
Bit će samo tvoja.
Dodirni mi usne
i ne smetaj
dok te volim riječima.

I Dida u svojim pjesmama zbori ovako…
Milujem te,ljubim..
Pripijena si uz mene
Hoću te upiti cijelim tijelom..
Sladim se tobom
Svojom vatrom rasplamsavam tvoju..
Želim biti u tebi...
Teuta koja se i udala na blogu nam opisuje jedan kratak put…
Moram li uopće naglašavati kako nam je bilo u autobusu dok smo putovali prema moru? Uostalom, o tome će pisati moj Dragi u svom novom postu "Svršiti do Jastrebarskog'' za kojeg vjerujem...da će Vam biti jako interesantan i uzbudljiv…
ŠumarKa nam tako lijepo opisuje svoja planinarenja, i novosti iz svog revira, da bi bilo šteta da ja pokvarim ovaj rezime, i da samo ponovim njene rijeći…
Zgode i nezgode jedne šumarice ili što ti je bit žensko u muškom zanimanju upotpunjeno lutanjima po planinama.
Furuna koja većinom piše o djeci ponekad ubaci neku zanimljivost iz svijeta…
Jedan sudac u Kaliforniji donio je presudu koja je ogorčila ljubitelje životinja.
Za kaznu što je ugrizao čak tri osobe, on je odredio da se psu rase bul terijer povade svi zubi.Ta bi odluka mogla ući u sudsku praksu, upozoravaju ljubitelji životinja, a to bi bila katastrofa za sve kućne ljubimce koji vole " grickati". Lokalno društvo za zaštitu životinja je izdalo priopćenje u kojem se kaže da je presuda preuranjena i da je " PSA PRVO TREBALO UPUTITI NA LIJEČENJE PSIHOLOGU!?"

Tanja nam je polomljena i još je na oporavku, ali i dalje piše…
Ljudi, kao i otoci,
samo naizgled neovisni, sami sebi dovoljni,
ponekad sretni ponekad tužni,
a često usamljeni,
no ipak međusobno ovisni
Divljakuša od kad je rodila tu i tamo piše, ali kad piše…
Naglašavam da se radi
o karaokama, koje ja obožavam ne libim se primiti mikrofona,
iako to u 99,99% slučajeva zvuči,
pomozi Bože, ali ne mogu si
pomoći... glavno da se veselim ;)
Mentina se spremajući za blagdane kuša i savjetuje…
N.u zapeo za oko jedan fora paketic u kojem je rakija te 14 cokoladnih stamprleka iz kojih se ta rakija pije te tako u spoju sa cokoladom dobije "ono nesto", neki poseban oplemenjeni i dotjeran okus (prema rijecima vlasnika ducana). To cemo provjeriti sad za BOZICNE blagdane.

Ana nam očekuje bebu, i opisuje nam…
Guštam u skakutanju i trudim se nepodcijeniti svoje dijete shvaćajući da ono već ima sve što mu je potrebno za samostalan život, i da obzirom na to budem pažljivija prilikom hodanja, pranja, ribanja, usisavanja, šetanja, truckanja, maženja i drugih stvari…
Sunflower ide na put pa nam poručuje…
zbog osobna nadolazećeg velikog životnog preokreta i nadasve zahtjevne situacije, novo ruho bloga te novi post očekujte u novoj godini kada će vam vaš sunflower ispisati nove retke iz daleke zemlje klokana, pandi i eukaliptusa.. :)) do tad svima onima koji su ostavili trag ovdje ili tek pročitali koji redak ostavljam pozdrav, ljubac i veliki zagrljaj :))

Fizikalac i njegovi susreti drugačije vrste…
skoknem na pauzi do merkatora,naravno po bebimil1 i vlažne maramice.
kupim,ubacim u auto,krenem,,malo zaškripim jer upravo pored mene prolazila zgodna damica s pudlicom.samo malo su točkovi zaškripali,a pudlica kao lav otrgnu vezicu gospi iz ruke i lajajući zajuri se u moj auto.
bez aktivacije abs sustava sam zakočio na mjestu,protrnuo da nisam kuče zgazio...klinac,psić se zaskakivao na staklo mojih vrata-mislim da sam izašao da bi me raskomadao.
pa ti vjeruj crnoj pudlici.
a damu fakat nisam dobro ni skicirao-zbunio me lav
Siščanka iz drevne nam Siscije o kolačima…
Svake godine u ovo doba počnem razmišljat o božićnim kolačićima. I svake godine kažem sama sebi: e neću više peć i pravit desetak vrsta kolačića; medenjake, paprenjake, bajadere, vanili kifliće, napolitanke, rafaelo kuglice, medenu pitu, išlere, sladoled kuglice, kuglice od smokava, kuglice od čokolade itd…Ove godine pečem samo gibanicu od oraha i gotovo. Al vrag mi ne da mira i što se dogodi? Nekak mi kuća bude pusta bez kolačića, situacija tužna i žalosna, pa onda opet sve to napravim! I kaj je najžalosnije, svake godine ponovo gotovo sve to i sama pojedem. E nećeš više, seko!

Nije još kraj, sutra završava retrospektiva za ovu ne baš dobru godinu…
Drage moje i dragi moji blogeristi…Bistro…

Nightsaber je jedan fin momak, student koji piše ovako…
Morao sam učiti... Otišao sam 15.11. ujutro u Vinkovce učiti... užasno puno gradiva. Zatim sam se vratio proslaviti rođendan Moje Malenkosti :), (pssst, 19 je). Potom sutradan opet u Vk učiti i biti s obitelji. Vratio se u utorak i kad ono nema interneta u domu. Zatim mi se pokidao punjač i crkla baterija.
Nenek nas razveseli uvijek sa dobrim vicom…
Obitelj sjedi za stolom. Sin pita oca:"Tata, kakve vrste cica postoje?"
Tata odgovori:"Znaš sine, postoje tri vrste ženskih dojki. U 20-tima su dojke kao lubenice, okrugle i sočne. U 40-tim i 50-tim su kao kruške, još lijepe ali vise. U 60-tima su kao luk!"
"Luk ??!??!" upita sin.
"Da, kad ih vidiš - natjeraju te u plač, hahaha !"
Na to kćer pita mamu:"Mama, koliko vrsta pimpeka ima?
Mati odgovori:"Kćeri, pimpeki su kao drveće. U 20-tima je muški pimpek
kao
hrast. Tvrd i uspravan. U 40-tim i 50-tim je kao vrba. Elastičniji, pogrbljen, ali još uvijek upotrebljiv. U 60-tima je kao božićno drvce!"
"Božićno drvce??!!??" upita kći.
"Da, mrtav od korijena na gore i kuglice su samo za ukras !"

Bedaček više ne piše nego što piše…
prošel je i 29.11.
a zime još nema...
da citiram: nisam već dugo krv pustil, malo sam nemiran
:)
yo
Jana, štrika, hekla, i još puno toga dela, a zbori ovako…Djeca si toliko daju truda i tako uživaju u tom druženju, da je to milina jedna. A i mi roditelji uživamo sjedeći na onim minijaturnim vrtićkim stoličicama pokraj svojih mališana i sami se pretvaramo u djecu, doduše malo većih razmjera, ali pravu pravcatu djecu.

Bedasta curica prebire po mislima…
Naša se hrvatica pak, pita, da li uopće postoji seks nakon tri godine veze?! Ono, u zadnje vrijeme se hvata kako sa zanimanjem promatra sušenje glinamola na čizmicama za klince koje je napravila. To je fascinira, seks kod nje doma – ne. Nije da je ona frigidna, božesačuvaj! Jednostavno je dosadilo.
Vatrogasac, ratnik, u svojim razmišljanjima nam govori…
Who care , što se liječiš između ostaloga što imaš suicidalne namjere ili pokušaje, a opet dobivaš tablete koje dokazano pojačavaju suicidalne namjere ( studije rađene u Americi ). Who care , što te tablete odjebu vid, pojačavaju ili dovode do očnog glaukoma. Who care , što ljudi dobivaju šećer završavaju na tabletama pa na inzulinu.
Njofra1 smišlja provale, a meni je ova jedna od ''jačih''…
Vrijeme je da odaberemo PROVALU mjeseca listopada. Glasanje je jednostavno traje do četvrtka 23.59 sati. U komentaru napišite koji komentar vam se najviše sviđa, možete glasati i za sebe, briga me. Maksimalno možete jednom dnevno glasati kao i ja, anonimni glasovi se ne priznaju.

Šljokica blješti…divno, jebeno divno! kažeš iz pristojnosti "ok, svratim do vas, iako će i on tamo biti", na kraju završim na skijanju i to vjerojatno u dvokrovetnim sobama,dok se "organizatori" oduševljeno smješkaju u stilu "kako smo domišljati"!!
mislim, što je baš taaaaaaako čudno ako imaš 25 godina, i ne želiš vezu??????
Iz Verine apoteke nam dolazi…
INTELEKTUALAC
osoba muškog spola koja je u stanju misliti više od dva sata o jednoj te istoj stvari, a da to nije seks
JEZIK
seksualni organ koji pojedini dei koriste kao govorni organ
GLAVOBOLJA
najčešće korišteno kontracepcijsko sredstvo tijekom 90-ih
Ledena priznaje…

Daklem, kada sam počela pisati blog, prvi postovi su bili eto tek tako. Isprobavanje i pokušaji pisanja nekog tko nije desetak godina napisao išta smislenije od kojekakvih poslovnih mailova, odluka, zaključaka. I čestitaka, dakako.
Moram priznati, svidjelo mi se ono što sam napisala. I dan danas kada pročitam neke tekstove koje sam napisala, sve ne mogu vjerovati da sam sposobna sastaviti nešto što ima smisla samo za sebe, a da nije..pogledati popis gore…

Đuro koji je nedavno postao Purgerom, zbori…
Ali neću se predati. Ne, ne! Nećete to doživiti od mene! Reći ću glasno i jasno. Moj grad je Zagreb! Neću se dati isprovocirati ako neko napiše da se slobodno mogu vratiti otkud sam došao. Privukao me i ja sam ostao. Nudi mi sve što mogu poželjeti. I ja sam sretan.
Sumohrvat putuje Srbijom i razvaljuje po utakmicama…
pijani i mjehura prepunih poput prezrelog šipka na kraju sezone stižemo na petrovaradinsku tvrđavu.istrčavam iz autobusa rušeći poljaka i grkinju i mlazom snažnijim od dart vaderovog mača odvaljujem nekoliko cigli pišajući po tvrđavi…

Santea nam je na odlasku…šteta, lijepo je pisala…
Dopustite mi večeras da budem malo patetična,malo sjetna...ne,nikako tužna.Proleti ovo vrijeme suza i smijeha,proleti za čas.Uživala sam u ovoj oazi mira,u ovom kutu slobode,ali nekako došlo je vrijeme...Vrijeme da vas kisnem u čelo i polako zatvorim ove moje ljubičaste stranice
Mafija nas malo poduči, a na kraju ima uvijek dobar vic…
Ja bih pohvalio ovu akciju jer napokon se malo mislilo i na ljude koji nemaju sreće biti zdravi kao mi koji ovo možemo čitati. Ali ne mogu odoliti i ne napisati i jedan kratki vic, nadam se da mi slabovidni i slijepi ne zamjeraju :-)
...dolazi slijepac u samoposlugu, uhvati psa-vodiča za rep i počne ga vrtjeti po zraku
...dotrči prodavač "gospodine, što to radite"... "ništa, samo razgledavam"...

Ceh iz Nizozemske opisuje sudar bicikla…
vozim se polako nadrkan prelazim jedno rskrzje e ljudi svegami sam imo zeleno jedna krava mamu joj jebem (zenska osoba ) presjece mi puts biciklom e onako u iznanedjenju pritisnem prednju kocnicu na biciklu napravim kolut napred i lijepo se prospem po cesti ko juha upo ubio se sjebo rebra i ledja glavu i ruke odjebem se nekako do posla radio do statijaznam pocnem kasljat iskasljem krv odjebem se u bolnicu taksijem snime mi povrede i vele ma nije to nis kapilari popucali u plucima zbog kasljanja ???
Trill naša Zagorka nas podučava…
Volim pristojnost, ali takva pravila ponašanja uopće ne razumijem, a ima ih dosta.
Recimo, nigdje ne piše kakve poklone i šta trebamo donijeti ili prirediti kad se rodi beba ili kad su svatovi ili kad se posjećuje bolesnik ili kad netko umre. A pravila postoje.
Lolina naša draga uskoro mama piše…
Po statistikama nasilja , omalovažavanju , brojkama pretučenih i ubojstava žena…po zakonu i sudskoj praksi
ženski rod u hr. nije u mnogo boljem položaju od pasa.
kad pas nekog ugrize od eutanazije spašavaju ga ljubitelji životinja ,a kad žena uzvrati u samoobrani eutanazirati nasilnog muža
sudstvo ju pospremi na deset godina zatvora.
hrvatski pravni poučak ;pusti muža da te udavi.
kavalirski... nema šta...

Goldy Osječki nam osjećajno zbori…
Ništa se u životu ne može dogoditi dobro, a da si to nismo ranije kao sliku predočili. Uvijek imamo izbor stvoriti sliku o boljem životu, nego o tome kako nam je teško. Trebamo imati snove. Snove pune ljubavi, sreće.
Atlantida piše priče. I to jako lijepe, a evo što nam poručuje…
Jednoj priči došao je kraj, a mi idemo dalje. Pokušat ću nastaviti pisati nešto za laku noć za sve sanjare, šetače i slučajne prolaznike - namjernike što uspavanku traže, ili malu horror priču, ili tek pokoju rečenicu da ih isprati u svijet snova. Nadam se da ćemo se i dalje sretati negdje između stvarnosti i mašte, galopirajući divljim poljima fantasye...

Dio onoga što piše Pošemeren pročitajte ovdje…
danas je 29.rujna 2006. godine. godišnjica oslobođenja Bjelovara i dan grada. Prije točno 15 godina kada je imao 19 godina, u ovo vrijeme tipkanja po tipkovnici bio je prašnjav, uplašen i odlučan u svojim ubilačkim namjerama jer je evo sad poginuo njegov susjed u njegovom dvorištu od minobacačke granate.

BISTRO vam bilo...nastavit će se...

Eto već dugo nisam napisao što me veselilo kod moji favorita, ili kod mojih upecanih…
Stoga da ne duljim idem redom…

Baća Iva piše o biciklu…
No, ponekad bi od gazde mogla posuditi bicikl, s tim da ga do podne vrati ispravnoga, a sutradan to mora odraditi, kopati kod gazde kukuruz, žeti i sl. Bicikl se nije posuđivao na "Hvala!" i "Zbogom!" kao danas, svaku posudbu morao si odraditi i paziti na njega više nego na svoje stvari, jer kako bi gazdi na oči ako se biciklu što dogodi.
Eurosmijeh piše viceve…
Zašto žene vode ljubav?
Do 20-te zbog znatiželje,
do 30-te zbog reprodukcije,
do 40-te zbog zadovoljstva,
do 50-te zbog inercije,
a posle 50-te zbog zlobe.
Mrgud Gajo kao i obično…
petak je, nema se kaj pisati, svi su mi dosadili, a bome i ja nemam nikakvu pričicu, nisam baš nekaj voljan za pisati, baš je nekak "njonjav" dan. Nema ni vica, ni recepta, a još kad se sjetim da dulje delam, odmah mi pada mrak na plave okice......
Pjesma o jednoj mladosti priča…
Nazovem Glišu na mobitel. Predstavim se i upitam: "Treneru Glišo, Vi ste?" - "Kako ste me nazvali?" - "Trener Glišo." - "Vi ste sigurno mama one male djevojčice koju sam trenirao prije nekoliko godina!!!" Ala, sreće i veselja, ustreptalog glasa! Bujica osjećaja.
Darkwolf odmara…
U čemu je onda problem? Zašto me onda nema? Rekao sam da se neću više jadikovati pa ću jednostavno reći da sam se zasitio svega i da mi jednostavno treba mir, tišina i odmor. Promatram (čitam) vas „iz prikrajka“, igram igrice, odmaram i uživam! Ne dam se smetati, što ne znači da sam zaboravio na vas. Jednostavno sam na „zimskom“ godišnjem odmoru!

Žvakica slatka izjavljuje…
Nikad nisam Božić previše doživljavala, pa kako inače, tako ni ove godine. Nevjerojatno, ali tako je, nisam uzbuđena zbog kupovine poklona, ne pale me lampice, štandove u gradu nisam obišla niti jednom i nemam nikakav plan kako ću provesti ta dva neradna dana osim što ću se pošteno naspavati i možda izaći na kakvu kavu.
Xavadre se neki put nasmije…
ha ha ha. Pa imam ja energije ko u priči, a odmorila bum se metar i pol pod zemljom. Tak… to je to… za danas. Pusa svima, šljakerska, krmeljava…
Koki ući mlađe…
Opomenem sina koji ide iza mene da pazi da se ne posklizne.
Nisam to niti izgovorila od kraja kad sam se i sama poskliznula i odletilaaaaaaaaaaa......

TLO, ili Malena koja tvrdi da ima 170 cm,putuje po svijetu i informira nas…
O Maleziji…Na samom formularu, kao i usmeno u avionu nakon što vam požele dobrodošlicu, ljubazno vas upozore da se u Maleziji preprodaja droge kažnjava SMRĆU.
Smrtna kazna, kako sam kasije doznala, izvršava se VJEŠANJEM.
Pa tko voli nek izvoli.
Zagrebačka Baba veli…
p.s. vi koji ste radili čokoladni liker, veselim se ak vam je fini! Meni je!
Uživajte, živjeli

Paor o kravama u štali…
Ne vole turbofolk
Najviše vole ozbiljnu glazbu, osobito Mozarta. Puštam im i glazbu lokalnih radija. Najčešće slušaju Obiteljski i RKC, a primijetio sam da postanu jako nemirne, vrte glavom, oglašavaju se ili udaraju nogama kad slučajno uhvatim kakav turbofolk.
Miki nas podsjeća na izjavu ministra Čobankovića za Vjesnik…
»Ako kvote za izvoz šećera u EU budu manje od ostvarenog izvoza u toj najboljoj godini, odbit ću potpisati takav sporazum. U tom slučaju spreman sam ponuditi i ostavku na mjesto ministra«.
Cranberrie moja draga susjeda nam priča…
Naravno da nisam isprobala sva vina jer bi inače bila totalno pijana, a ovak sam bila samo malo pripita.
Probala sam ono što imamo u vinoteci, čisto da znam što prodajem.
Najveće otkriće je bio Korakov Sur lie - definitivno. Fino, pitko, nježno vino, punog okusa i baš fino klizi niz nepce.

Dunja mirisna iz Sarajeva nam šapće….
More čežnje u meni nadire,
U valovima, prelijevaju se,
Strasni uzdasi tijela.
Dubinama predajem
Svu požudu u nama.
Kljun koji zna sve o nogometu i ozljedama nas podučava…
I da sam morao birati ozljedu, uvijek bi izabrao skočni zglob.
I sada čujem da su neki stradali. Ali koljeno. Prednji križni...I što im reći? Dakle...
"Jebo vas nogomet" " "Nije to za matore" "Ostavite to mlađima" bla, bla, bla

Mladen podučava djecu igranju kamenčićima i razmišlja…
I slijedio sam u mislima put ovoga kazivanja. Danas sam opet s djecom u školi. Biti će zarobljenih kamenčića. Poneki će od njih otkriti poneku fintu, štos, a možda i zakonitost. Ja ću odraditi još jedan dan Gospodnji kroz život svoj.
Plava zvjezdica koja je postala ponosna mama opisuje…
Dobar dan, svijete!Evo mene!! Izašao sam van!
Istina, da mi je kod mame bilo toplije i ljepše, ali ipak sam morao izać da se već sad ne bi ljutila na mene. Živ sam i zdrav. A mama i tata su presretni. Joj, kak je bilo lijepo kad su me vidjeli. Ne znam kaj bi vam još pisal, ipak sam ja star tek 1 dan.
E da, čuo sam od nekog da je rekao da sam težak 2850 grama i dugačak 50 cm. i još da je bilo oko 10 sati navečer kad sam došao. Joj, što je bilo hladno, morao sam odmah zaplakati.
Ali bit ću ja dobar.

Kenguur naš Vukovarac nam piše…
18.11. obiljezava se godisnjica pada Vukovara, progona i patnje mojih sugradjana, prijatelja, susjeda, poznanika i moje obitelji. Sutra ce dosta njih zapaliti svijece u Vukovaru u znak sjecanja na stradale a moja svijeca zapaljena je u mom srcu i nikada se nece ugasiti.
Kocka o poslodavcima…
Poslije te moje reakcije vratila sam se na radno mjesto i nastavila raditi kao da se ništa nije dogodilo i dok mi je ona prigovarala da se trebam više smješkati ja bi je bila najradije ugrizla koliko sam bila ljuta. Zatim ju je moj poslodavac fino odveo na kavu i vjerojatno joj prenio sve što sam ga izribala…

Eto dragi moji ovo je prvih dvadeset upecanih…Bistro vam bilo…


Slike nemaju nikakve veze s tekstovima...Nastavlja se…

Znate li kako se može lijepo kombinirati imenima?
Malo se doda, i za tren ispadne šašavo,ili smješno...
Evo nekoliko primjera:
Neda Ukraden-mi je Golf IV
Martin Luther King-Kong
pedophil collins
Alkaida Vuica
chernobill clinton
bogahulio iglesias
harrison ford escort
decameron diaz
edgar allan ford
Dr.Olja
Ruralka Vuica
Suhoparni Valjak
Guran i Karan
Lokalni Šerif Konjević
Jamie Oliver Dragojević



Nema tih policajaca o kojima nema vica.Bili oni seoski,gradski,građanski, ili
malograđanski, policajci su policajci.
A kako rješavaju križaljku pogledajmo...

OVAKO Policajac rješava križaljku:

>1. SVEČANO ODJELO (4 SLOVA)...............CRNO
>2. TELEFONSKI POZIV (3 SLOVA).............ZVR
>3. GRAD U ITALIJI (3 SLOVA).................TRS
>4. VRSTA ŽIVOTINJE SA KUČICOM (3 SLOVA)...PAS
>5. NIJE GLADAN (3 SLOVA)......................JEO
>6. VIDI SLIKU (4 SLOVA)........................VIDO
>7. ŽENIN BRAT (5 SLOVA).......................GOJKO
>8. VRSTA METALA (4 SLOVA)...................PLEH
>9. NEOPHODAN ZAČIN (2 SLOVA).............CE
>10. DIO PRIBORA ZA JELO (3 SLOVA)......ZUB
>11. ŽENSKO DIJETE (3 SLOVA)...................ONA
>12. NAJMANJI TROCIFRENI BROJ (3 SLOVA)..000
>13. MJERA ZA TEŽINU (4 SLOVA).................UTEG
>14. NAJZDRAVIJE PIĆE (4 SLOVA)...............PIVA
>15. HLADNO ORUŽJE (3 SLOVA).................TOP
>16. NEIZLJEČIVA BOLEST (3 SLOVA)..............KAP
>ILI NEIZLEJČIVA BOLEST (4 SLOVA)..............SMRT
>17. KOKOŠJI PROIZVOD (4 SLOVA)............SUPA
>18. ZAJEDNICA MUŠKARCA I ŽENE (4 SLOVA)...STAN
>19. DRAGI KAMEN (4 SLOVA).......................MILI
>20. MJERA ZA DRAGOCJENOSTI (5 SLOVA).......NOVAC
>21. SESTRIN MUŽ (3 SLOVA)........................ACA
>22. BIBLIJSKA LIČNOST (3 SLOVA).................POP
>23. MORSKI GREBEN (2 SLOVA).....................MG
>24. INICIJALI PJESNIKA JESENJINA ...................PJ
>25. ZLATO...................................................ZL
>26. KISIK................................................K
>27. PRIPADNIK POLICIJE (10 SLOVA)................VUCIBATINA
>28. HLADNO ORUŽJE (7 SLOVA).......................PENDREK



Za današnji post jedan vic o hipnozi...

Žena dolazi kući i kaze svom mužu, "Sjećaš se onih glavobolja koje sam
imala sve ove godine? E pa više ih nemam."
> "Nemaš više glavobolja?" Pita muž, "Što se dogodilo?"
> Žena odgovori, "Prijateljica mi preporućila da odem do hipnotizera.
> On mi je rekao da stanem ispred ogledala, i dok se gledam da
ponavljam:
'Nemam glavobolju, ja nemam glavobolju, ja nemam glavobolju." - Upalilo je!
Glavobolja je nestala.
> Odgovori muž, "Pa to je divno."
> Kaže žena: "Znaš, ni ti nisi bio baš vatren u krevetu proteklih par
godina.
Zašto i ti ne bi otišao do njega pa da vidiš jeli ti može išta pomoči?"
> Muž se složi da to isproba. Nakon par tretmana, muz dođe kući, strga
> si odječu, podigne ženu i odnese je u spavaću sobu. "Ne miči se, odmah
ću se vratiti."
> Ode do kupaonice, vrati se za par minuta, skoći u krevet i vodi ljubav
s njom kao nikad prije.
> Kaže žena: "Uaa, to je bilo predivno!"
> "Čekaj malo!", kaze muž i ode još jednom do kupaonice i vrati se u
> krevet na drugu rundu koja je bila još bolja od prve. Ženi se zavrtilo
u glavi!
> Opet kaže muž, "Ne miči se, odmah ću se vratiti." i ode.
> Ovaj puta žena se polako na prstima došulja do kupaonice da vidi
zašto joj muž stalno mora ići. Proviri kroz vrata i vidi ga kako stoji pred
ogledalom i govori:
"Ona nije moja žena. Ona nije moja žena. Ona nije moja žena. "



Eto dragi moji, još nekoliko stvari imam za ''odraditi'' i tada ću se
moći više posvetiti i sebi, a i vama...



Imam za kraj jedno pitanje za mog prijatelja Gaju...
>Gajo što je to? Četvero u sobi a samo jedan radi????



Odgovor: Tri zaposlenika Državne uprave i Aircondition....



Blogeristi moji, ostajte mi BISTRO....

Umro je moj omiljeni pisac lakih stihova, moj Duško Gruborović.
Jednom zgodom sam vam svima podario njegov najpoznatiji uradak.
A koji ide ovako:

MOŽDA NIKAD
NEĆU ZNATI
TKO TO NOĆU
ZVIJEZDE PALI

ZATO JER SAM
NA TOM SVIJETU
ISPOD ZVIJEZDA
TAKO MALI...

Znam da ste vi to već ćuli,ali morao sam to napisati.
Život ide dalje, i svi ćemo jednom umrijeti.
Netko prije, netko poslije. Ovisi kako je to napisano
tamo u nebesima, gdje sve piše.
Jedino što sam naučio, i što znam, je to da nema pravila.
Nitko se ne rađa sebi. I nitko ne živi do vijeka.
Netko umre mlad, netko moli milost s visina,i Boga da ga
uzme sebi. Netko bolestan, netko iznenada,a netko i strada.
Najteže je onima koji ostaju. Najteže jer se uvjek pita zašto on,
ona, ono...zašto sad? Što da radim bez nje, njega, kako ću...
I stotine drugih pitanja.
Rodbina i prijatelji su oni koji najviše utjehe daju,ali i koji
prvi odlaze i udaljuju se. Misle, bolje da se maknmemo, prije će
doći sebi, prije će preboljeti...
U pravu su,ako se tako gleda, a u krivu jer ne znaju, da
samoća guši, ždere čovjeka,neda mu zaspati...
Onaj kome se tada najviše obraćamo je Bog. Postavljamo
mu pitanja, i dajemo si sami odgovore.Najčešće onakve
kakvi nama trebaju da nas umire, da nam daju snage.
Za dalje.Palimo svijeće za tihi pokoj umrlog, molimo se
da mu bude laka zemlja, i pokoj da mu je vjećni.
Odlazimo s grobova, s neizrečenim na glas obečanjem
da ga nećemo nikada zaboraviti, da ćemo dolaziti redovno,
zapaliti sviječu...
I prevarimo sami sebe. Ispočetka se još pridržavamo datih
obećanja samome sebi, a kako vrijeme prolazi, nalazimo stotine
razloga i ne odlazimo na groblje.
Na kraju za dan Svih Svetih bude jedini dan kad ih obiđemo.
Ili možda ako slučajno budemo na kakvom novom pogrebu, pa
iskoristimo priliku da ih posjetimo.Jer smo već tu.
A znamo kad je nama teško,reći Bože pomozi.
Kad ne želimo nešto ružno, kažemo Bože ne daj...
Bio bi svijet bolji, a i mi sami da se malo više okrenemo
Bogu, i da ga se sjetimo kad nam ništa od njega ne treba.
Ovaj post je posvečen Duško Gruboroviću, i Bogu.
Stoga molim sve koji ne vjeruju, da u komentarima ne
pljuju po onome što ja poštujem...

Do sljedećeg posta, vedrog, i nasmijanog...BISTRO vam budi...

Legenda o svetom Nikoli...

U Nikolinom rodnom gradu, kako se priča, živjela obitelj toliko siromašna da otac nije mogao izmoći miraz za svoje tri kćeri. Nikola je odlučio da im pomogne, ali tako da ostane nepoznat. Tako, kada se najstarija kćer trebala udati, ubacio je vreću zlata kroz prozor u njezinu sobu.( Neki kažu da je čak ubacio kroz dimnjak i da je upala u čarapu koja je tamo stajala i grijala se. Zato djeca ostavljaju čarapu ili cipelu pripremljenu za poklon.)
Nikola je to učinio i za drugu i treću kćer, s time da ga je treći put vidio otac. Nikola mu je obećao da neće reći nikome što je činio. I zato se u mnogim zemljama pokloni djeci daju uglavnom 6. prosinca. Svaki poklon treba biti iznenađenje.

U 16.st. nakon Reformacije sveci nisu bili toliko popularni u nekim zemljama zapadne Europe. Zato je trebao netko tko bi zamijenio svetog Nikolu i davao poklone za Božić. Nizozemski doseljenici u Americi smislili su lik koji je dobio ime tako što su iz imena Sv. Nikole izveli skraćenicu : Sinta Class te je na kraju to postalo Santa Claus. Na hrvatskom jeziku nasmješenog djeda s bijelom bradom u crvenom odijelu i crnim sjajnim čizmama nazivamo Djed Božićnjak... Ho ho hooooo!!!!!
Lik izuzetno popularan iz prvih čestitki i slikovnica s američkog kontinenta...a i sve do sad uspješno korišten u razne propagandne svrhe ,ipak Coca Cola drži prvo mjesto - zar ne?


Nedavno sam čuo ovu priču:

"Kada bi imao dva aviona, bi li meni , svome prijatelju dao jedan?"-upita prvi prijatelj. "Darovao bih ti" - odgovori drugi prijatelj.
"A kada bi imao dva auta, bi li mi dao jedan?" _ upita prvi.
"Dao bih ti!" - odgovori drugi.
"A kada bi imao dva bicikla, bi li mi poklonio jedan?" - ponovo upita prvi prijatelj.
Drugi prijatelj se načas zamisli a onda reče: "Ne bih!"
- "Avion bi mi darovao, auto također, a bicikl ne bi!?- Reci mi, molim te, u čemu je stvar?" -začudi se prvi.
"Stvar je u tome", odgovorio je drugi prijatelj, "što dva bicikla doista imam".
Tada prvi prijatelj tužno zaključi: "Eto, to su ti ljudi: svatko misli samo na sebe, jedino ja mislim na mene!"

Kako sam završio s poslom i nemam pojma što da vam novo kažem,
ubacio sam ove dvije male pričice.
Želio bih svima dragim blogerima iz Osijeka i Dubrovnika spomenuti dan na koji su
izvršene najveće agresije prije 15 godina...a to je današnji dan Svetog Nikole 06.12...
svima koji su stradali neka je slava i hvala...
Njihove žrtve nisu bile uzaludne...

Dragi moji Bistro vam bilo...

Subota,konačno neradan dan...kažem konačno jer nakon tolikih mjeseci ne rada,konačno nešto radim. i to za novac.Više ništa za lijepe oći ili za ''hvala''...

Od toga ne mogu kupiti kruh. Samo za keš.Solarno plaćanje,Lovu na sunce.
Što sam htio zapravo reći? Svaki čovjek ima svoje ''ja'',i svoje principe.Nekad ih
ispoštuje,a nekad pogazi.To je i mjerilo nećijeg karaktera ili osobnosti.
Mjerilo toga koliko čovjek drži do svoje rijeći. Ja sam rekao da neću nikada više raditi
tešku,crnu bravariju.Da sam prestar,pretežak, i tako dalje...Za taj posao je poželjno da je čovjek mlad, da je spretan (penjanje po krovovima,ljestvama...),zdrav,da ima dobar vid,
da je precizan, i da zna raditi.

I nazove mene jedan poznanik i pita: Ćuj Franc ćul sam da više ne radiš u tvornici,

jel bi htio samnom odradit jedan posao? Kakav? –upitah...
Bravarski odgovori mi on...jedno osam do deset dana posla. Treba napraviti jednu proizvodnu halu. 12x6 metara,i pokriti je valovitim pločama...

Pristanem ja i sad lijepo radim od jutra do mraka. I budem umoran,ko pas, ali sam zadovoljan.
Zbog toga jer radim,a i zbog novaca. Nisam znao da se to sad opet toliko traži i da se dobro plaća. Kaže mi taj moj partner da ne može naći ovako kad treba pouzdanog,i dobrog majstora,
jer nisu mladi zainteresirani za takav posao. Nije da se hvalim, ali nakon tri dana posla,taj poznanik mi je rekao da ćemo podijeliti zaradu pola-pola,iako idemo s njegovim autom, radimo s njegovim alatom,i tako dalje.I to nešto govori zar ne?

Poanta svega je da sam pogazio svoju rijeć,jer ne želim glavom kroz zid, i smatram da je bolje i biti neprincipjelan,nego gladan.
Osim ako nije u pitanju Državni interes kao kod
Branimira Glavaša.Radije mrijet nego pogazit svoju riječ i zakletvu domovini.
Za neke stvari još vrijedi dati život...Glavašu ovim ti poručujem da te razumijem i da te podržavam.Šteta što nema više takvih heroja kao ti...
No dobro ja nisam gladan,još uvjek,ali bio bih uskoro ako bih se zatvarao u kuću i ćekao ''Manu'' s neba...nema druge nego uzdati se u sebe i svoje sposobnosti.
Kad bih mogao unovčiti sva dobivena obećanja,mogao bih lijepo živjeti do kraja života...

Drage moje i dragi moji blogeristi,ovaj post je sasvim osobnog karaktera i nije humorističan,ali me nije spriječio da vam podarim pokoju smiješnu sličicu...

Vidim da me nisu svi razumjeli. Nisam ja zadovoljan radnik.
Ni malo. Zadovoljan sam samo što mogu nešto raditi.
Barem i na kratko.Kao ovaj put.Samo sedam dana.
Ja i dalje tražim posao. Nešto za stalno.Nešto što će me
zaokupitrati na duže vrijeme. Barem do penzije


Do slijedećeg javljanja ostajte mi ''Bistro''...