Umro je moj omiljeni pisac lakih stihova, moj Duško Gruborović.
Jednom zgodom sam vam svima podario njegov najpoznatiji uradak.
A koji ide ovako:
MOŽDA NIKAD
NEĆU ZNATI
TKO TO NOĆU
ZVIJEZDE PALI
ZATO JER SAM
NA TOM SVIJETU
ISPOD ZVIJEZDA
TAKO MALI...
Znam da ste vi to već ćuli,ali morao sam to napisati.
Život ide dalje, i svi ćemo jednom umrijeti.
Netko prije, netko poslije. Ovisi kako je to napisano
tamo u nebesima, gdje sve piše.
Jedino što sam naučio, i što znam, je to da nema pravila.
Nitko se ne rađa sebi. I nitko ne živi do vijeka.
Netko umre mlad, netko moli milost s visina,i Boga da ga
uzme sebi. Netko bolestan, netko iznenada,a netko i strada.
Najteže je onima koji ostaju. Najteže jer se uvjek pita zašto on,
ona, ono...zašto sad? Što da radim bez nje, njega, kako ću...
I stotine drugih pitanja.
Rodbina i prijatelji su oni koji najviše utjehe daju,ali i koji
prvi odlaze i udaljuju se. Misle, bolje da se maknmemo, prije će
doći sebi, prije će preboljeti...
U pravu su,ako se tako gleda, a u krivu jer ne znaju, da
samoća guši, ždere čovjeka,neda mu zaspati...
Onaj kome se tada najviše obraćamo je Bog. Postavljamo
mu pitanja, i dajemo si sami odgovore.Najčešće onakve
kakvi nama trebaju da nas umire, da nam daju snage.
Za dalje.Palimo svijeće za tihi pokoj umrlog, molimo se
da mu bude laka zemlja, i pokoj da mu je vjećni.
Odlazimo s grobova, s neizrečenim na glas obečanjem
da ga nećemo nikada zaboraviti, da ćemo dolaziti redovno,
zapaliti sviječu...
I prevarimo sami sebe. Ispočetka se još pridržavamo datih
obećanja samome sebi, a kako vrijeme prolazi, nalazimo stotine
razloga i ne odlazimo na groblje.
Na kraju za dan Svih Svetih bude jedini dan kad ih obiđemo.
Ili možda ako slučajno budemo na kakvom novom pogrebu, pa
iskoristimo priliku da ih posjetimo.Jer smo već tu.
A znamo kad je nama teško,reći Bože pomozi.
Kad ne želimo nešto ružno, kažemo Bože ne daj...
Bio bi svijet bolji, a i mi sami da se malo više okrenemo
Bogu, i da ga se sjetimo kad nam ništa od njega ne treba.
Ovaj post je posvečen Duško Gruboroviću, i Bogu.
Stoga molim sve koji ne vjeruju, da u komentarima ne
pljuju po onome što ja poštujem...
Do sljedećeg posta, vedrog, i nasmijanog...BISTRO vam budi...
Post je objavljen 08.12.2006. u 13:37 sati.