A naša Tonka je lijepo odvojila virtualni od pravog svijeta…
Najviše me oduševljava njezina iskrenost. Djeca ne glume već ti kažu iz srca što ih muči i što ih raduje ...
Idem sad u krevet, dragi će mi zaspati dok ja tu tipkam svojim virtualnim prijateljima, ipak mora stvarnost biti na prvom mjestu!
Veliki pozdrav od mene…
Dr.Luka nam poručuje…
A sad mi je lagano dosta svega. Nemam više 20ak da dam da me (previše) zajebava. Polako mi je dosta cijele situacije. Umoran sam. Hoću mir, hoću radit svoj posao.. Hoću se opustit. Znam da živim puno bolje nego više od pol svijeta, i da kad se smirim nebum više živčan i jadan. Al sad sam živčan, jadan, depresivan.. I ponajviše glup. Zato kaj joj dam da me razjebe.
Ima li dobrih i poštenih šefova, direktora, vlasnika? A da ne pitam ima li poštenih i dobrih političara.. Možda i ima al ih ja još nisam videl..

Škropec nam kao stari vuk poručuje…
STOPIŠE SE BOJE ZEMLJE
I NEBA
UMIRUĆEG DANA I NOĆI
KOJA KRIKOM SE RAĐA
I PROŽDIRE SJENE
ŠTO UMORNE POLIJEGAŠE
U NEVIDLJIVE POSTELJE SVOJE
OSLOBODIVŠI SE TIJELA
UMORNIH
POSUSTALIH
U LUTANJU BEZ CILJA
Slatko-grko nam je na dijeti i ući nas…
Jedna sitnica me potaknula da ovo napišem.
Jedem večeru , uzela sam komad sira gorgonzole, fetu kukuruznog kruha i bio aktiv, na dijeti sam, to znate, i dok sam jela upalio mi se kliker u glavi kako puno više uživam u hrani odkad pazim i što je najvažnije kako mi svaka hrana ima bolji ukus…

Daniela bez j kako sama kaže…
Podne je prošlo, ponedjeljak, upravo se kao lijena mačka premještam s kreveta na fotelju.
Užas, digla sam rolete i zapljusnula me sunčeva svjetlost. Nakon onog noćas, nikako mi ne leži.
Još jedno okupljanje, susret s poznatim glumicama, pjevačicama, mlađim i starijim etc.
Bugenvilija nas ući dječjem jeziku…
Pa tako kad moja djeca, pardon naša, kažu da ih pikija nungija li da ih bolja tukija otac se nađe na sto čuda i zove uvijek u pomoć neplaćenog simultanog prevodioca. Moram reći odmah da pikija nungija znači udario sam nogu i boli me, a bolja tukija znači boli me tu. Eh da, nije to za svakog jednako lako. Tako recimo kad se moje najmlađe djetešce nađe u nebranom grožđu, a to je više puta dnevno i kad ga pitate šta radiš magarče šašavi, on se mrtvo hladan ogradi od situacije odgovorom - ništašta.
Slavončica i njene pjesme…
Raskopčaj košulju
i sjedi.
Napisat ću ti pjesmu.
Bit će samo tvoja.
Dodirni mi usne
i ne smetaj
dok te volim riječima.

I Dida u svojim pjesmama zbori ovako…
Milujem te,ljubim..
Pripijena si uz mene
Hoću te upiti cijelim tijelom..
Sladim se tobom
Svojom vatrom rasplamsavam tvoju..
Želim biti u tebi...
Teuta koja se i udala na blogu nam opisuje jedan kratak put…
Moram li uopće naglašavati kako nam je bilo u autobusu dok smo putovali prema moru? Uostalom, o tome će pisati moj Dragi u svom novom postu "Svršiti do Jastrebarskog'' za kojeg vjerujem...da će Vam biti jako interesantan i uzbudljiv…
ŠumarKa nam tako lijepo opisuje svoja planinarenja, i novosti iz svog revira, da bi bilo šteta da ja pokvarim ovaj rezime, i da samo ponovim njene rijeći…
Zgode i nezgode jedne šumarice ili što ti je bit žensko u muškom zanimanju upotpunjeno lutanjima po planinama.
Furuna koja većinom piše o djeci ponekad ubaci neku zanimljivost iz svijeta…
Jedan sudac u Kaliforniji donio je presudu koja je ogorčila ljubitelje životinja.
Za kaznu što je ugrizao čak tri osobe, on je odredio da se psu rase bul terijer povade svi zubi.Ta bi odluka mogla ući u sudsku praksu, upozoravaju ljubitelji životinja, a to bi bila katastrofa za sve kućne ljubimce koji vole " grickati". Lokalno društvo za zaštitu životinja je izdalo priopćenje u kojem se kaže da je presuda preuranjena i da je " PSA PRVO TREBALO UPUTITI NA LIJEČENJE PSIHOLOGU!?"

Tanja nam je polomljena i još je na oporavku, ali i dalje piše…
Ljudi, kao i otoci,
samo naizgled neovisni, sami sebi dovoljni,
ponekad sretni ponekad tužni,
a često usamljeni,
no ipak međusobno ovisni
Divljakuša od kad je rodila tu i tamo piše, ali kad piše…
Naglašavam da se radi
o karaokama, koje ja obožavam ne libim se primiti mikrofona,
iako to u 99,99% slučajeva zvuči,
pomozi Bože, ali ne mogu si
pomoći... glavno da se veselim ;)
Mentina se spremajući za blagdane kuša i savjetuje…
N.u zapeo za oko jedan fora paketic u kojem je rakija te 14 cokoladnih stamprleka iz kojih se ta rakija pije te tako u spoju sa cokoladom dobije "ono nesto", neki poseban oplemenjeni i dotjeran okus (prema rijecima vlasnika ducana). To cemo provjeriti sad za BOZICNE blagdane.

Ana nam očekuje bebu, i opisuje nam…
Guštam u skakutanju i trudim se nepodcijeniti svoje dijete shvaćajući da ono već ima sve što mu je potrebno za samostalan život, i da obzirom na to budem pažljivija prilikom hodanja, pranja, ribanja, usisavanja, šetanja, truckanja, maženja i drugih stvari…
Sunflower ide na put pa nam poručuje…
zbog osobna nadolazećeg velikog životnog preokreta i nadasve zahtjevne situacije, novo ruho bloga te novi post očekujte u novoj godini kada će vam vaš sunflower ispisati nove retke iz daleke zemlje klokana, pandi i eukaliptusa.. :)) do tad svima onima koji su ostavili trag ovdje ili tek pročitali koji redak ostavljam pozdrav, ljubac i veliki zagrljaj :))

Fizikalac i njegovi susreti drugačije vrste…
skoknem na pauzi do merkatora,naravno po bebimil1 i vlažne maramice.
kupim,ubacim u auto,krenem,,malo zaškripim jer upravo pored mene prolazila zgodna damica s pudlicom.samo malo su točkovi zaškripali,a pudlica kao lav otrgnu vezicu gospi iz ruke i lajajući zajuri se u moj auto.
bez aktivacije abs sustava sam zakočio na mjestu,protrnuo da nisam kuče zgazio...klinac,psić se zaskakivao na staklo mojih vrata-mislim da sam izašao da bi me raskomadao.
pa ti vjeruj crnoj pudlici.
a damu fakat nisam dobro ni skicirao-zbunio me lav
Siščanka iz drevne nam Siscije o kolačima…
Svake godine u ovo doba počnem razmišljat o božićnim kolačićima. I svake godine kažem sama sebi: e neću više peć i pravit desetak vrsta kolačića; medenjake, paprenjake, bajadere, vanili kifliće, napolitanke, rafaelo kuglice, medenu pitu, išlere, sladoled kuglice, kuglice od smokava, kuglice od čokolade itd…Ove godine pečem samo gibanicu od oraha i gotovo. Al vrag mi ne da mira i što se dogodi? Nekak mi kuća bude pusta bez kolačića, situacija tužna i žalosna, pa onda opet sve to napravim! I kaj je najžalosnije, svake godine ponovo gotovo sve to i sama pojedem. E nećeš više, seko!

Nije još kraj, sutra završava retrospektiva za ovu ne baš dobru godinu…
Drage moje i dragi moji blogeristi…Bistro…