Bez motiva ni riba ne pliva

srijeda, 31.01.2007.

BELI ZAGREB GRAD

Neću dugo, samo da se kratko javim iz metropole... Upravo doručkujem u svojim odajama hotela Esplanade i žalim što jutros nemam malo više vremena za uživanje, ali bit će bolje...

Jučer je prvo avion kasnio ni manje ni više nego tri sata... To vam je Croatia Airlines. Došla sam u ZG sa pustim materijalima natovarena ko prava mala tovarica. Nakon odrađenog dana, odosmo ja i moj kolega u centar na pivu i utakmicu. On inače francuz...

FRANCUSKA:HRVATSKA ne znam točan rezultat jer su mi zadnjih 5 minuta oči bile zamagljene od suza što su naši izgubili. Jako mi je žao. Jako su se trudili, ali već su skroz iscrpljeni i bez ideja, baš su loše sinoć izgledali. Bit će bolje. To je sve jer se Ivano uporno odbija ošišat.

Kad smo si popili i pogledali utakmicu, kolegu sam otpratila do hotela, a ja sam išla dalje. Naći se sa svojim dragim purgerskim prijateljem koji mi je nekad bio tzv. fuk frend. To je malo duža priča. Ali u svakom slučaju to je momak kojeg bi da živim u Zg rado imala za sebe i rado bila njegovo sve, ali šta ćete kad smo daleko... No u svakom slučaju, našli se mi i smijali se dobrih 2 sata glupostima, mislio je da ću opet pasti na njegov šarm, ali nisam se dala. Rekla sam mu stari da si pita odmah bi ti rekla kakva je situacija, pa ako ti se ne sviđa stoj kući... No dobro je to podnio, čak mi se čini da mu se i više sviđam takva... Ajoj a baš bi ga imala malo za sebe. Tko zna možda me ipak put nanese u metropolu jednog dana.

Reći ćete kako brzo zaboravljam svog ex Darlinga, ali ovo je neka stara priča koja me učestalo prati posljednje vrijeme. Gledam, promatram, stvaram sebi sliku muškarca kakvog želim kraj sebe, pa što bude...

Idem sad radit. Imam velikog posla, vi mi se čuvajte i sunčajte. mah

31.01.2007. u 08:10 • 23 Komentara • Print • #

nedjelja, 28.01.2007.

TREBA MI MALO MIRA... a nigdje ga.

Nema me, priča se ponavlja. Moja želja za pisanjem i pražnjenjem vlastite duše pred dragim mi neznancima sa mojim slobodnim vremenom nikako da se usklade... headbang

Bit će bolje.

Ostavila sam vas ne ispričavši što se događa u mojoj maloj glavi, i sad nemam pojma odakle da počnem... U neprestanom traženju ljubavi, moje druge polovice, mog oslonca, mog nečeg meni jako bitnog, mog nekakvog Y-lona... gubim se lud . Znam, sad ćete svi reći dokle god tražim neću naći, a kad prestanem doći će sam od sebe. Ali ja sam jebeno nestrpljiva i znatiželjna saznati kako je to kad dvoje zaista budu jedno... rolleyes I tako mi se svi u početku čine, kao potencijalni suputnici, na barem malo duže od nekoliko mjeseci... I ništa od toga namcor .

E sad, možda sam ipak ja malo prekomplicirana žena koja kad već traži i zna što traži, pa onda to nešto i nije baš jednostavno... Dakle moj posljednji Darling nije kriv za ono što se dogodilo. Nimalo nije kriv, on je jedan dobar čovjek, predobar za moj ukus, jedan pjesnik koji će svojoj ženi jednom govoriti prekrasne stvari, koji će nekoj jednom skidati cijelo nebo samo kad ona to poželi, koji će se brinuti za nju, držati je kao kap na dlanu, slušati kad god bude pričala, čak i kad je pere PMS. Ali meni to ne paše. Meni ne paše kad pucnem prstima i oko mene se vrti svijet, čak i kada to ne zaslužujem (kao češće zaslužujem, hahahaha rofl ). Meni ne paše da mi skakuće oko mene, i da nikad nisam u kurcu, nego je situacija u kurcu... Meni ne paše da mi se momak skoro rasplače jer sam ja posljednjih par dana hladna prema njemu... A ja sam samo jebeno nadrkana zbog posla i imam stvari i jednostavno grizem, a on... Samo što ne zaplače lud ... I kako da ja onda reagiram? Ja bježim od tog, ne hvala... Tražim muškarca u krevetu, muškarca u kužini, muškarca u vezi, muškarca kojem ću se JA nasloniti na rame i plakati jer sam u PMS-u i nemam nikakav poseban razlog, ali eto plače mi se. E onda u tom trenutku kad moj taj neki shvati da ja jebem zid i njega sa tim bespotrebnim suzama mi ne pruži rame nego me pošalje u kurac... E to mi treba... kiss Da kraj njega letim i da on leti sa mnom, da me spusti na zemlju kad pretjeram, da mi kaže da bi mi skinuo zvjezde ali da je to već isfurana priča... smokin

Ma ne znam, valjda me razumijete... Prestajem tražiti, doći će sam, ali ja ću opet iduću priliku misliti da možemo mi i shvatiti da to nije ono što ja želim... Možda takav muškarac uopće ne postoji... A ja podsvjesno ne želim nikoga voljeti, samo mislim da želim... E sad već ovo prelazi u psihološku analizu mog emotivnog stanja, a s obzirom da nisam dovoljno stručna da izanaliziram što se sa mnom događa... stajem s pričom.

U velikom sam vam poslu, dobila sam si tajnicu, cura mi je draga... za sad... nadam se da će opravdati moje povjerenje... Ovaj je tjedan ostavljam samu, ja idem opet u metropolu, ali crnčit pa se nemojte naljutit vi što biste sa mnom rado popili kavu gore... Ako stignem, jait ću vam se, biti cu na msn-u (riba_ka@hotmail.com)... šaljite ponude za gubljenje slobodnog vremena u metropoli, koja bude najprimamljivija pronaći ću pinku vrimena za lunjanje Purger gradom.

Imate mahanje... Vjerovatno do slijedećeg vikenda...

28.01.2007. u 23:52 • 15 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 22.01.2007.

DRUGI KRUG

Evo me dragi moji, prije svega Vam hvala na strpljenju pri čitanju prošlog posta. thumbup

Drugi krug je iza mene i ponosno objavljujem da je moja procjena iz prvog kruga bila točna te da su u finale ušle moje favoritkinje thumbup

I opet se cure nisu baš najbolje predstavljale, govorile su ono što su mislile da želimo čuti i najčešće skroz pogriješile...

Zaboravila sam spomenit jednu facu iz prvog kruga, a moram je zabilježit. Žna me nazvala da mi objasni kako njezin CV ne može proći kroz mail jer je navodno prevelik pa bi ga ona donijela osobno na CD-u. Zamislite kučke... Prvo mi laže na telefon jer da joj je CV ne znam koliki svi znamo da se može posla mailom, a i da je baš toliko velik, postoje programi koji smanjuju dokumente da bi se lakše poslali. Dakle odmah mi je u prvoj rečenici rekla da je lažljivica i tuka. Ok, rekla sam joj da mi ga donese da vidim taj jebeni CV. I došla žena: khm khm, ja sam došla kod gospođe te i te. Ja stojim za pultom i nešto čitam, dižem glavu i kažem: Ja sam. A ona onim začuđenim pogledom gleda i kao: A vi ste... sa naglašenim ovim A. I uzmem joj CD iz ruke i reko fala lipa, doviđenja. Okrenula se na peti i otišla. Tuka, nikad je nisam zvala. Da ga je poslala mailom možda i bi... A CV ko CV, ni manji ni veći od večine ostalih. lud

Eto Vam još jedno pravilo, ne lažite prije nego dobijete posao, tek poslije rofl

Bila sam u Zagrebu, niš posebno, nisam bila vani da bih mogla pričati o noćnom životu, obavljala sam posao (uspješno) i lokala u kućnoj atmosferi party smokin

S obzirom da ću po svemu sudeći ovih dana ostati bez Darlinga slijedeći post će doći uskoro sa nekim ženskim razmišljanjima o vezi... zaliven

Pozdrav do tada. wave

22.01.2007. u 08:29 • 31 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 15.01.2007.

OSVRT NA PROŠLI TJEDAN JEDNE NAJOBIČNIJE RIBE I MALI VODIČ KROZ PRIPREME ZA RAZGOVOR ZA POSAO

Odmah da vas upozorim, ovo će biti jaaaako dug post yes . Prošli tjedan je jednostavno bio takav da bih volila da svaka sitnica bude zabilježena. Trenutno sjedim u krevetu kraj Darlinga koji pokušava zakrmit uz prigušene zvuke Vase Ladačkog u pozadini… smijeh

Situacija je ovakva: na poslu sam dobila zadatak da si pronađem tajnicu. Kao što sam spominjala, znala sam da mi slijedi uspješna poslovna godina, promaknuta sam i dobivam svoju tajnicu. Svog prvog zaposlenika, svoj prvi mali tim. Kao i sve do sada i taj sam izazov prihvatila kao da je to nešto najnormalnije šta ja trebam odradit. Dok nije počelo… Molbe su dolazile svakim danom u sve večoj količini bang . Skontala sam da moram podhitno počet obavljat razgovore. Htjela sam što više cura dati priliku da se pokaže, da obavi još jedan u nizu razgovora, jer sam svjesna da neke rijetko dobivaju priliku samopredstavljanja koje je bez obzira što neće možda dobiti posao jako dobro zbog vježbe istoga. Iskreno nakon prvih nekoliko cura shvatila sam da se ako se ovako nastavi uopće ne moram brinuti za svoju budućnost jer se cure jebeno ne znaju predstavit namcor . No, i meni je to bila dobra vježba za početak. Ipak nisam ni ja nikad radila interview i odlučivala o nečijoj sudbini na račun pola sata koje sam joj pružila da kaže nešto što će me zaintrigirat. Shvatila sam da se sve svodi u stvari na to koliko ćeš lijepo upakirati sebe, svoje viđenje na svijet i sve što ide uz to i hoće li to osobi koja s tobom priča to izgledat nekako zanimljivo… Nakon prva dva dana više na te razgovore nisam gledala kao na traženje tajnice, kao na još jedan zadatak… Ipak sam svojim mišljenjem i gledanjem drugih kako pokušavaju izvući najbolje iz sebe u po ure odlučivala o nečijem sutrašnjem danu, o nečijem osmijehu na licu, o nečijoj jebenoj prilici da se pokrene… rolleyes I shvatila sam da odrađujem jebeno emocionalni i težak zadatak. Od prvog sam razgovora nastojala stvorit nekakvu coffee atmosferu, nekakav ljudski razgovor, prodrijeti što dublje u njih da ih otkrijem u po ure, a da im istovremeno dam savjet kako da drugi put napišu životopis, kako da započmu razgovor, kako da se nametnu i zainteresiraju nekog… Željela sam kad ih već sve ne mogu zaposlit, da im barem na nekakav način mogu pomoć da drugi put ne naprave to, jer ako im ne kažem neće ni znat. Mislim da sam time uspjela nadoknaditi grižnju savjesti što sam im morala odgovoriti negativno na njihove molbe…

Bilo je toga još…

Prije malo više od godinu dana kada je moja majka par godina prije penzije dobila otkaz sa 50 i još par proklinjala sam ljude što se takve žene ne mogu zaposlit, što samo mlade pičke mogu bit tajnice, pa onda opet žene s djecom nisu sigurne i bla bla bla bla… blabla Majku sam u međuvremenu uspjela zaposlit, ali sam se našla u situaciji da sam napravila istu stvar koju sam onda proklinjala. Jednostavno sam smatrala da ja sa svojih 25 godina ne mogu bit nadređena ženi od 35, 45, 55 godina. Kako? Doći će sutra ta ista žena i zaboravit će da sam ja ta koja joj je život promijenila naopako kad ju je zaposlila i gledat će me kao mulicu koja njoj sa svojih godinu dana iskustva prodaje pamet, njoj koja ima 4 banke u guzici i tajniči već 20 godina… headbang Bolje spriječiti nego liječiti, jebi ga. Life sucks. Grozan osjećaj, biti dio onih koje prezirem… Voljela bih vam sada opisati kako sam ja to birala jebenu tajnicu da vam malo približim kako vam to u stvari ide u glavi jednog poslodavca, iako vjerujem da rijetko tko razmišlja kao ja…

Prvo kad molbe počmu dolazit prva eliminacija je kad ih vidim kako izgledaju. Dakle prvih par pravila:

1. MOLBA je oblik pisma kojeg pišete tako da u desnom kutu napišete osnovne podatke poslodavca (ime tvrke, adresa, www stranica, e-mail), u lijevom kutu svoje osnovne podatke s brojem mobitela. U molbi pišete sastav o sebi. Vi ste naj naj naj naj naj i naj. Vi sve znate, ali vi i znate napisati molbu da se po nečemu razlikuje od drugih, to može biti jedna riječ, jedna rečenica, ali da upadne u oko.

2. ŽIVOTOPIS je oblik tabilce podijeljene na najvažnije segmente vašeg života: IME I PREZIME, ADRESA, DATUM ROĐENJA, OBRAZOVANJE… da ne duljim utipkajte u Google EUROPSKI FORMAT ŽIVOTOPISA. Životopis služi da se poslodavac u svakom trenutku može snaći i u najkrećem vremenu vidjeti gdje ste radili, koliko imate godina i koji je vaš cilj, a da ne čita molbu koju će zaboraviti i prije nego li ju pročita do kraja.

3. Kada šaljete mail u kojem ćete kao ATTACHMENT iliti ga na naški PRILOG staviti tu svoju MOLBU i ŽIVOTOPIS obavezno u mailu napišite nešto tipa:

Poštovani,

molim Vas da u Prilogu pronađete moj životopis i molbu za radno mjesto oglašeno tu i tu dana tog i tog.

Nadam se da ćete mi pružiti priliku da se i osobno predstavim.

S poštovanjem,

taj i taj

JELI OVO PROBLEM??? headbang rolleyes

90% molbi koje nisu došle u ovakvom obliku bile su ignorirane jer mi je tako bilo najlakše. Sve sam pročitala odmah ću vam reći, ali neke su mi zbog nekih gluposti ostale u sjećanju i to je taj detalj. Ako ne znate napisati životopis i molbu, te ih popratit pristojinim mailom onda nemamo što pričati, jer ima puno više onih koji to znaju…
To je samo prvi korak. Dolazite na razgovor, trema vas pere. Jednog morate biti svjesni, vi prodajete sebe da bi vas netko zaposlio, ne nijednu od onih drugih 100 nego baš vas. Došli ste na razgovor i imate samo po ure u kojima morate dati sve jer u suprotnom gubite priliku. Cure drage, tako se i postavite. Sigurno pitanje u pitanjima na razgovoru je što znate o firmi u kojoj tražite posao. Pa zato sam i stavila www.nesto.com… A ne da čujem: Joj pa nisam očekivala to pitanje lud , joj pa bila sam bolesna nisam mogla na internet rolleyes , joj pa sinoć ste mi javili nisam stigla zaliven , joj pa čula sam nešto ali… Nema ALI ni JOJ. Vi ste tu, i još je 20 cura tu i odradit će to bolje bez obzira jesu li bolesne i kad sam ih zvala!!! Vi morate biti spremni na sve i bolji od svih ako imate ikakve namjere uspjeti. Ako nemate, ne oduzimajte dragocjeno vrijeme… Ni nama ni sebi… nono

Bilo je teško, bilo je svega… Nisam više vjerovala ni sebi, a ženama ionako ne vjerujem… (Pročitajte opis bloga)… Nisu sve iste, ali kako žene mogu glumit, to nitko ne može… I šta ću ja mislit u po ure o njoj? Nemam pojma.

Dobila sam 3 vrste žena na kraju:

1. bez iskustva u razgovorima, nesigurne i preplašene, ali iskrene i potencijalno vrijedne rolleyes

2. tihe, povučene, malo glupaste i potencijalno sposobne wink

3. samouvjerene, brbljave, prijateljski nastrojene, ali potencijalne glumice s kojima si uvijek na oprezu, a možda su najsposobnije… headbang

Odustala sam od toga da od ovih 25 s kojima sam pričala odaberem 3 za finale i nazvala pomoć iz partnerske firme da mi pošalju nekog iz HR (Human Resources iliti ga kadrovska služba). Tako sam od 25 odabrala 12. I idući razgovor ih promatram sa strane i slušam kako se prodaju drugi put nekome tko će s njima pričati totalno drugačije od mene, tko će ih gledati kao stvari, ajmo NEXT… Ja sam se povezala sa svakom, razlajala se, pokušala udarat na neku psihičku stranu, jer nemam jebenog iskustva, nemam pojma procijenit nekoga na račun 5 pitanja, moram s njima otvorit teme koje pale, pričat ono ženski da ih skontam. A i biram sama sebi nekoga tko će mi sutra biti od pomoći, nekoga tko će morat biti dio tima, ona i ja, duo pegla, zajedno smo jači i to… zujo

Pisat ću vam sve o drugom krugu…

Nadam se da sam vam pomogla u budućem pronalaženju posla barem malo.

Satralo me. Izmorilo i iscrpilo. I nisam stigla ni pisat. Tko me do ovde čita svaka mu čast sad imam riješit štafetu. Dobila sam zadatak: napisati 5 stvari koje ne znate o meni, pa krenimo:

1. Dijete sam rastavljenih roditelja, živim s majkom, brat mi je u Americi nisam ga vidjela 10 godina, a otac je kat ispod mene i ne pričamo već godinama.

2. Kupila sam si prvo auto s 19 godina i od jučer razmišljam o novom u skorije vrijeme…

3. Sama sam si platila vozački i faks konobareći 5 godina. Diplomirala sam turizam i ugostiteljstvo u 12. misec 2005.

4. Probala sam kokain i gutala sam bombone kratko vrijeme, malo sam eksperimentirala, srećom samo kratko…

5. Prošle godine u 4. misec sam pala (uhvatili su me drotovi) sa jointom i bila sam na sudu. Morala sam se piškit pred medicinskom, ali nisam mogla pa mi je sutkinja oprostila… Prvi put mi je bio, ali sam upozorena da drugi put… bolje da se ne dogodi, od tada i dalje pušim samo opreznije…

Zadatak prebacujem na:

Amazonka

Buba

Christian

Beauty queen

Analiza

UPDATE 15.01

Zbog kvara na blogu od 5 štafeta predala sam za sad 3 onima koji su to već odradili pa da se ispravim...

DRAGI BLOGERI OD KOJIH ŽELIM ČUTI 5 PRLJAVIH ILI MANJE PRLJAVIH TAJNI SU:

Amazonka

Obično neobična

Zanimljiv dečko iliti ŽIVOT I NJEGOVE PREPREKE

Y

Slave

15.01.2007. u 09:39 • 37 Komentara • Print • #

nedjelja, 07.01.2007.

NE ZNAM ŠTO DA RADIM...

Svi znate da postoji Mr. C. Jednom sam dok sam ga čekala kod njega doma ušla na svoj blog i nešto piskarala... Svaki drugi put kad bi bila kod njega, a bila sam često, ćirnila bi jeli me tko bio posjetit. I sad je taj moj blog ostao u njegovom historiju i nemam pojma kako da ga izbrišem (op.a. koristi mozzilu). Znam da je on već sve pročitao, iskreno da nisam potajno želila da neke stvari pročita ne bi nikad ulazila s njegovog kompa, ali problem se javio kad su me počeli čitati i njegovi prijatelji. Ja sam iskrena osoba, kako u životu, tako i na blogu. Ničega se ne sramim, nijednog osjećaja, sumnje, pitanja, djela, razmišljanja, maštanje ni želja... Tako da u stvari na mom blogu možete pročitati sve što bih da imam vremena dijelila i sa ljudima oko sebe. Blog je i nastao upravo zbog tog nedostatka vremena da ljudima pričam kako sam i što mi se događa u životu. Bilo mi je lakše svima dati link, mislim na one koje ne želim ostaviti zakinute za nijedan moj dan života... Bilo mi je lakše i naučiti tko sam ja u stvari kad stavim svoje misli na "papir" i onda vidim kako u stvari razmišljam i dali postupam ok.

Na ovim stranicama pišem svoj život, dijelim ga s ljudima, gledam mogu li biti sretna i zadovoljna svojim životom, gledam kako drugi ljudi žive, o čemu razmišljaju, i što ih muči. Shvatila sam da mi je život dovoljno dobar da bi bilo sebično od mene kad se svako jutro ne bi probudila sa osmijehom na licu...

I sad kad sam vas upoznala, kad sam si stvorila nekakav virtualni identitet, trebala bih se ugasiti jer prijatelji mog Mr. C me čitaju i njemu se podsmijehuju. Da se razumimo nisu to loši momci, svi su oni meni dragi, svaki na svoj način, ali znate kako idu ta muška podjebavanja... Mr. C se baš ne osjeća ugodno i jasno mi je, razumijem ga. Gašenjem ovog bloga zakinula bih prvenstveno sebe nečim što me uveseljava i smiruje. Morala bih promijeniti nick, koji je nekako postao dio mene i baš mi leži... Ne da mi se to. Ne da mi se ni pauzirat neko vrijeme dok ne zaborave moj blog... Postoji još jedno rješenje, da prestanem pisat o Mr. C-iju... Ali kako kad je on postao dio mene.

Kad smo već kod toga nas dvoje smo otvorili blog zajedno Veryinteresting.com zovemo se dvoje=jedno. Pokušat ću pronaći vremena za to, možda se u stvari skroz prebacim na njega, ali time opet gubim nekako svoj indetitet... Nisam pametna...

Sve je ovo moj dragi naslutio, i ja ne sumnjam da muška znatiželja nije nagnala njegovog cimera da vidi šta sam ja to prčkala po kompu... Ali iskreno mene boli briga. To sam ja. Ovo je moj život. AKo vas zanima čitajte ga, ako ne nemojte. Ja sam cura vašeg najboljeg prijatelja, i pišem blog. Dijelim svoje intimne stvari s nepoznatim, manje poznatim pa i nekim meni jako poznatim ljudima jer sam tako sama odlučila. Kad mi dopizdi, promijenit ću nick i glumiti nekog drugog. Za sada još uvijek stojim iza svojih riječi, želja, postupaka i mišljenja... Malo je nezgodna situacija što je Mr. C-iju sada sigurno još gore kad čita ovo i zna da su ovo vjerovatno pročitali i njegovi prijatelji, što je moja intima postala sada i njegova intima, što dijeleći svoju intimu dijelim i njegovu bez njegovog pretjeranog odobravanja...

I šta sad da radim?

Ja bih nastavila kao da se ništa nije dogodilo riskirajući da će se Mr. C naljutiti, možda i uvrijediti, da će njegovi prijatelji nakon ovoga možda početi još više podjebavati, možda nitko nikad neće ništa spomenut i svi će se pravit kao da se ništa nije dogodilo... Nemam pojma.

Šta vi mislite?

UPDATE: Poštovani čitatelji, kao što ste primjetili igram se s dizajnom. S obzirom da tek učim blog izgleda kako izgleda, mogu ga vratiti na staro, ali neću. Čekam pomoć koja će se valjda pojaviti ovih dana, pa da dizajn dobije pravi oblik, a do tada trpite ovo ovako... Unaprijed hvala...

07.01.2007. u 16:49 • 45 Komentara • Print • #

petak, 05.01.2007.

NENADANO PIJANSTVO

Nova godina je krenula standardno, rad, rad i samo rad... navečer opuštanje s đokom i povremeno ljubakanje s Mr. C. Skroz sam zaboravila da je bilo uopće spomena o nekakvom domjenku u Lava.

Inače moram naglasiti da je Lav naš najnoviji hotel u blizini Splita, od Opatije u Dubrovnika jedini hotel s 5*. Ponosna samo kamo ide ovaj turizam, trebat će nam još dugo godina da uskladimo svoju kulturu sa standardom, ali pomalo. Prvi se mačići u vodu bacaju...

Nego di sam ono stala... Aha domjenak. I tako dobivam poruku od jedne lude kao jeli idemo mi danas... Trčećim koram sam otišla u kasnom predvečerju iz ureda pravac Lav. Tamo dolazim na velika vrata kao Mišo prije par večeri hahahaha. Dolazim na recepciju gdje mi radi moja najdraža luda. A ona, nadrkana ko sto nadrkanih. Njezin moto je samo jedan u životu: radi mi šta god hoćeš, samo mi daj jest (i pušit ;)). A oni su njoj rekli da tu večer nema večere kao obično nego nek se mijenjaju i spuste dolje di smo svi mi (zaposlenici i njihovi gosti) imali domjenak. Večer se odvijala u kongresnoj sali, iskreno vrhunski sređenoj. Spiza je bila na švedskom stolu ispred sale. Konobar nas nije štedio. Nisam ga htjela mučit (jer sam pila prilično brzo ili nas je bilo puno ;)) pa sam se sama opskrbljivala crnim vinom... A spiza, željela sam živjeti u uvjerenju kako su pripredili lijepu večer za svoje zaposlenike i mahom posegnuli u đep da im se oduže za mukotrpan, cjelodnevni, loše plaćeni rad, ali moja najdraža luda mi je ubila i tu iluziju... Spiza se sastojala od ostataka s Nove godine. Lignje su mi bile malo čudne boje, ali kontala sam da je to neki specijalitet. Sad me boli stomak, pitam se jeli to od specijaliteta...

Večer je započela govorima čelnih ljudi. Mr. Wood iliti ga Drveni mi se svidio, njegov trud da pročita govor na hrvatskom me dirnuo... Čini se dobar čovjek, ali mislim da neće dugo izdržati s našim mentalitetom... Ova dva vlasnika su mi nekako tipični splitski bossevi, Stanio i Olio. Stanio mi se svidio, čini se ( a tako i izgleda) ljudina, a ovaj Olio pravi mućkaroš, big boss koji ne zaslužuje tu titulu. Ne znam možda se varam, ali eto to je moj dojam onako na prvi pogled...

Zatim su slijedili nekakvi pokušaji pjevanja i muziciranja, a iza toga prava poslastica: Trio Gušt. kako i doliči njihovom koncertu, guštala sam ispijajući čaše crnog vina...

Poslije Tria, karaoke show sa voditeljem kojeg bi ljudi moji kući povela. Takvo komično i blesavo stvorenje nisam odavno vidila. Napravio je štimung vrhunski. E tada je započelo čoporativno preseravanje raznoraznih odjela koji su pokušavali impresionirati kolege sa svojim zabavljačkim duhom. Kapa se skida momku koji radi u IT-u, koji je autor tekta koji se pojavljivao ispod slika na velikim plazmama smještenim sa svake strane bine, i nekoliko manjih u krug cijele sale.

Ajde bilo je tu i dobrih izvedbi, svaka čast kuharici koja je otpjevala Antu, mojoj dragoj Spa ekipi sa Zašto praviš slona od mene i još nekima. Ali vrhunac večeri je bio kada je cura mrtva hladna izašla na binu bez imalo srama, sluha, ritma, glasa i stasa (ne želim vrijeđati, ovo su gole činjenice) i počela pivat Maglu. Voditelj ju je pokušao spasiti od totalne blamaže, ali momak tekstopisac nije izdržo. Na ekranu se pojavio natpis: "Molim Vas zaustavite ovo". Cura jadna nije to mogla vidjeti jer vjerujem da ne bi ostala na bini ni sekunde duže. Ubrzo je natpis počeo treptati kao alarm koji će se svakog časa oglasiti, i to je potrajalo do kraja pjesme...

Kasnije smo bacili još malu čagicu, sve su se lude opile, poprilično. Fascinirao me i knobar, malo mlad, ali lud ko kupus, a pleše ko veliki. Legenda.

Eto nisam se nadala, ali sam se opila, pojela jesam ali nije mi dobro nakon toga, otplesala nekoliko plesova i gledala kako mladi ljudi počinju graditi svoje karijere.

Netko će pomislit da radim u Lava, ali nisam. Samo se osjećam da pripadam jednoj novoj generaciji. Nadam se da ćemo opravdati povjerenje koje nam je ukazano da postavimo malo našu državu na noge, a i da će sadašnji i budući vlasnici, bossovi i što li već ne znati cijeniti naš trud, rad i prije svega želju za dobrom zabavom!!!

Budite mi pozdravljeni. Sretna sam da sam opet s vama...