OSVRT NA PROŠLI TJEDAN JEDNE NAJOBIČNIJE RIBE I MALI VODIČ KROZ PRIPREME ZA RAZGOVOR ZA POSAO

ponedjeljak, 15.01.2007.

Odmah da vas upozorim, ovo će biti jaaaako dug post yes . Prošli tjedan je jednostavno bio takav da bih volila da svaka sitnica bude zabilježena. Trenutno sjedim u krevetu kraj Darlinga koji pokušava zakrmit uz prigušene zvuke Vase Ladačkog u pozadini… smijeh

Situacija je ovakva: na poslu sam dobila zadatak da si pronađem tajnicu. Kao što sam spominjala, znala sam da mi slijedi uspješna poslovna godina, promaknuta sam i dobivam svoju tajnicu. Svog prvog zaposlenika, svoj prvi mali tim. Kao i sve do sada i taj sam izazov prihvatila kao da je to nešto najnormalnije šta ja trebam odradit. Dok nije počelo… Molbe su dolazile svakim danom u sve večoj količini bang . Skontala sam da moram podhitno počet obavljat razgovore. Htjela sam što više cura dati priliku da se pokaže, da obavi još jedan u nizu razgovora, jer sam svjesna da neke rijetko dobivaju priliku samopredstavljanja koje je bez obzira što neće možda dobiti posao jako dobro zbog vježbe istoga. Iskreno nakon prvih nekoliko cura shvatila sam da se ako se ovako nastavi uopće ne moram brinuti za svoju budućnost jer se cure jebeno ne znaju predstavit namcor . No, i meni je to bila dobra vježba za početak. Ipak nisam ni ja nikad radila interview i odlučivala o nečijoj sudbini na račun pola sata koje sam joj pružila da kaže nešto što će me zaintrigirat. Shvatila sam da se sve svodi u stvari na to koliko ćeš lijepo upakirati sebe, svoje viđenje na svijet i sve što ide uz to i hoće li to osobi koja s tobom priča to izgledat nekako zanimljivo… Nakon prva dva dana više na te razgovore nisam gledala kao na traženje tajnice, kao na još jedan zadatak… Ipak sam svojim mišljenjem i gledanjem drugih kako pokušavaju izvući najbolje iz sebe u po ure odlučivala o nečijem sutrašnjem danu, o nečijem osmijehu na licu, o nečijoj jebenoj prilici da se pokrene… rolleyes I shvatila sam da odrađujem jebeno emocionalni i težak zadatak. Od prvog sam razgovora nastojala stvorit nekakvu coffee atmosferu, nekakav ljudski razgovor, prodrijeti što dublje u njih da ih otkrijem u po ure, a da im istovremeno dam savjet kako da drugi put napišu životopis, kako da započmu razgovor, kako da se nametnu i zainteresiraju nekog… Željela sam kad ih već sve ne mogu zaposlit, da im barem na nekakav način mogu pomoć da drugi put ne naprave to, jer ako im ne kažem neće ni znat. Mislim da sam time uspjela nadoknaditi grižnju savjesti što sam im morala odgovoriti negativno na njihove molbe…

Bilo je toga još…

Prije malo više od godinu dana kada je moja majka par godina prije penzije dobila otkaz sa 50 i još par proklinjala sam ljude što se takve žene ne mogu zaposlit, što samo mlade pičke mogu bit tajnice, pa onda opet žene s djecom nisu sigurne i bla bla bla bla… blabla Majku sam u međuvremenu uspjela zaposlit, ali sam se našla u situaciji da sam napravila istu stvar koju sam onda proklinjala. Jednostavno sam smatrala da ja sa svojih 25 godina ne mogu bit nadređena ženi od 35, 45, 55 godina. Kako? Doći će sutra ta ista žena i zaboravit će da sam ja ta koja joj je život promijenila naopako kad ju je zaposlila i gledat će me kao mulicu koja njoj sa svojih godinu dana iskustva prodaje pamet, njoj koja ima 4 banke u guzici i tajniči već 20 godina… headbang Bolje spriječiti nego liječiti, jebi ga. Life sucks. Grozan osjećaj, biti dio onih koje prezirem… Voljela bih vam sada opisati kako sam ja to birala jebenu tajnicu da vam malo približim kako vam to u stvari ide u glavi jednog poslodavca, iako vjerujem da rijetko tko razmišlja kao ja…

Prvo kad molbe počmu dolazit prva eliminacija je kad ih vidim kako izgledaju. Dakle prvih par pravila:

1. MOLBA je oblik pisma kojeg pišete tako da u desnom kutu napišete osnovne podatke poslodavca (ime tvrke, adresa, www stranica, e-mail), u lijevom kutu svoje osnovne podatke s brojem mobitela. U molbi pišete sastav o sebi. Vi ste naj naj naj naj naj i naj. Vi sve znate, ali vi i znate napisati molbu da se po nečemu razlikuje od drugih, to može biti jedna riječ, jedna rečenica, ali da upadne u oko.

2. ŽIVOTOPIS je oblik tabilce podijeljene na najvažnije segmente vašeg života: IME I PREZIME, ADRESA, DATUM ROĐENJA, OBRAZOVANJE… da ne duljim utipkajte u Google EUROPSKI FORMAT ŽIVOTOPISA. Životopis služi da se poslodavac u svakom trenutku može snaći i u najkrećem vremenu vidjeti gdje ste radili, koliko imate godina i koji je vaš cilj, a da ne čita molbu koju će zaboraviti i prije nego li ju pročita do kraja.

3. Kada šaljete mail u kojem ćete kao ATTACHMENT iliti ga na naški PRILOG staviti tu svoju MOLBU i ŽIVOTOPIS obavezno u mailu napišite nešto tipa:

Poštovani,

molim Vas da u Prilogu pronađete moj životopis i molbu za radno mjesto oglašeno tu i tu dana tog i tog.

Nadam se da ćete mi pružiti priliku da se i osobno predstavim.

S poštovanjem,

taj i taj

JELI OVO PROBLEM??? headbang rolleyes

90% molbi koje nisu došle u ovakvom obliku bile su ignorirane jer mi je tako bilo najlakše. Sve sam pročitala odmah ću vam reći, ali neke su mi zbog nekih gluposti ostale u sjećanju i to je taj detalj. Ako ne znate napisati životopis i molbu, te ih popratit pristojinim mailom onda nemamo što pričati, jer ima puno više onih koji to znaju…
To je samo prvi korak. Dolazite na razgovor, trema vas pere. Jednog morate biti svjesni, vi prodajete sebe da bi vas netko zaposlio, ne nijednu od onih drugih 100 nego baš vas. Došli ste na razgovor i imate samo po ure u kojima morate dati sve jer u suprotnom gubite priliku. Cure drage, tako se i postavite. Sigurno pitanje u pitanjima na razgovoru je što znate o firmi u kojoj tražite posao. Pa zato sam i stavila www.nesto.com… A ne da čujem: Joj pa nisam očekivala to pitanje lud , joj pa bila sam bolesna nisam mogla na internet rolleyes , joj pa sinoć ste mi javili nisam stigla zaliven , joj pa čula sam nešto ali… Nema ALI ni JOJ. Vi ste tu, i još je 20 cura tu i odradit će to bolje bez obzira jesu li bolesne i kad sam ih zvala!!! Vi morate biti spremni na sve i bolji od svih ako imate ikakve namjere uspjeti. Ako nemate, ne oduzimajte dragocjeno vrijeme… Ni nama ni sebi… nono

Bilo je teško, bilo je svega… Nisam više vjerovala ni sebi, a ženama ionako ne vjerujem… (Pročitajte opis bloga)… Nisu sve iste, ali kako žene mogu glumit, to nitko ne može… I šta ću ja mislit u po ure o njoj? Nemam pojma.

Dobila sam 3 vrste žena na kraju:

1. bez iskustva u razgovorima, nesigurne i preplašene, ali iskrene i potencijalno vrijedne rolleyes

2. tihe, povučene, malo glupaste i potencijalno sposobne wink

3. samouvjerene, brbljave, prijateljski nastrojene, ali potencijalne glumice s kojima si uvijek na oprezu, a možda su najsposobnije… headbang

Odustala sam od toga da od ovih 25 s kojima sam pričala odaberem 3 za finale i nazvala pomoć iz partnerske firme da mi pošalju nekog iz HR (Human Resources iliti ga kadrovska služba). Tako sam od 25 odabrala 12. I idući razgovor ih promatram sa strane i slušam kako se prodaju drugi put nekome tko će s njima pričati totalno drugačije od mene, tko će ih gledati kao stvari, ajmo NEXT… Ja sam se povezala sa svakom, razlajala se, pokušala udarat na neku psihičku stranu, jer nemam jebenog iskustva, nemam pojma procijenit nekoga na račun 5 pitanja, moram s njima otvorit teme koje pale, pričat ono ženski da ih skontam. A i biram sama sebi nekoga tko će mi sutra biti od pomoći, nekoga tko će morat biti dio tima, ona i ja, duo pegla, zajedno smo jači i to… zujo

Pisat ću vam sve o drugom krugu…

Nadam se da sam vam pomogla u budućem pronalaženju posla barem malo.

Satralo me. Izmorilo i iscrpilo. I nisam stigla ni pisat. Tko me do ovde čita svaka mu čast sad imam riješit štafetu. Dobila sam zadatak: napisati 5 stvari koje ne znate o meni, pa krenimo:

1. Dijete sam rastavljenih roditelja, živim s majkom, brat mi je u Americi nisam ga vidjela 10 godina, a otac je kat ispod mene i ne pričamo već godinama.

2. Kupila sam si prvo auto s 19 godina i od jučer razmišljam o novom u skorije vrijeme…

3. Sama sam si platila vozački i faks konobareći 5 godina. Diplomirala sam turizam i ugostiteljstvo u 12. misec 2005.

4. Probala sam kokain i gutala sam bombone kratko vrijeme, malo sam eksperimentirala, srećom samo kratko…

5. Prošle godine u 4. misec sam pala (uhvatili su me drotovi) sa jointom i bila sam na sudu. Morala sam se piškit pred medicinskom, ali nisam mogla pa mi je sutkinja oprostila… Prvi put mi je bio, ali sam upozorena da drugi put… bolje da se ne dogodi, od tada i dalje pušim samo opreznije…

Zadatak prebacujem na:

Amazonka

Buba

Christian

Beauty queen

Analiza

UPDATE 15.01

Zbog kvara na blogu od 5 štafeta predala sam za sad 3 onima koji su to već odradili pa da se ispravim...

DRAGI BLOGERI OD KOJIH ŽELIM ČUTI 5 PRLJAVIH ILI MANJE PRLJAVIH TAJNI SU:

Amazonka

Obično neobična

Zanimljiv dečko iliti ŽIVOT I NJEGOVE PREPREKE

Y

Slave

15.01.2007. u 09:39 • 37 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

<	siječanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

08/2007 (13)
06/2007 (2)
05/2007 (3)
04/2007 (4)
03/2007 (6)
02/2007 (3)
01/2007 (6)
12/2006 (11)
11/2006 (13)
10/2006 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

Opis bloga

Ne sanjam svoj život, nego živim svoj san... Ne vjerujem ženama, one vjeruju meni... Ne igram se sa sudbinom, samo je ponekad izazivam... I živim od danas do kraja... Meni ništa nije nemoguće... A pogotovo ne LJUBAV...

Tko sam ja da opisujem samu sebe... Blog je tu da pokušam i samoj sebi objasniti sebe...