Marketing
TREBA MI MALO MIRA... a nigdje ga.
Nema me, priča se ponavlja. Moja želja za pisanjem i pražnjenjem vlastite duše pred dragim mi neznancima sa mojim slobodnim vremenom nikako da se usklade... 
Bit će bolje.
Ostavila sam vas ne ispričavši što se događa u mojoj maloj glavi, i sad nemam pojma odakle da počnem... U neprestanom traženju ljubavi, moje druge polovice, mog oslonca, mog nečeg meni jako bitnog, mog nekakvog Y-lona... gubim se 
. Znam, sad ćete svi reći dokle god tražim neću naći, a kad prestanem doći će sam od sebe. Ali ja sam jebeno nestrpljiva i znatiželjna saznati kako je to kad dvoje zaista budu jedno... 
I tako mi se svi u početku čine, kao potencijalni suputnici, na barem malo duže od nekoliko mjeseci... I ništa od toga 
.
E sad, možda sam ipak ja malo prekomplicirana žena koja kad već traži i zna što traži, pa onda to nešto i nije baš jednostavno... Dakle moj posljednji Darling nije kriv za ono što se dogodilo. Nimalo nije kriv, on je jedan dobar čovjek, predobar za moj ukus, jedan pjesnik koji će svojoj ženi jednom govoriti prekrasne stvari, koji će nekoj jednom skidati cijelo nebo samo kad ona to poželi, koji će se brinuti za nju, držati je kao kap na dlanu, slušati kad god bude pričala, čak i kad je pere PMS. Ali meni to ne paše. Meni ne paše kad pucnem prstima i oko mene se vrti svijet, čak i kada to ne zaslužujem (kao češće zaslužujem, hahahaha 
). Meni ne paše da mi skakuće oko mene, i da nikad nisam u kurcu, nego je situacija u kurcu... Meni ne paše da mi se momak skoro rasplače jer sam ja posljednjih par dana hladna prema njemu... A ja sam samo jebeno nadrkana zbog posla i imam stvari i jednostavno grizem, a on... Samo što ne zaplače ... I kako da ja onda reagiram? Ja bježim od tog, ne hvala... Tražim muškarca u krevetu, muškarca u kužini, muškarca u vezi, muškarca kojem ću se JA nasloniti na rame i plakati jer sam u PMS-u i nemam nikakav poseban razlog, ali eto plače mi se. E onda u tom trenutku kad moj taj neki shvati da ja jebem zid i njega sa tim bespotrebnim suzama mi ne pruži rame nego me pošalje u kurac... E to mi treba... 
Da kraj njega letim i da on leti sa mnom, da me spusti na zemlju kad pretjeram, da mi kaže da bi mi skinuo zvjezde ali da je to već isfurana priča... 
Ma ne znam, valjda me razumijete... Prestajem tražiti, doći će sam, ali ja ću opet iduću priliku misliti da možemo mi i shvatiti da to nije ono što ja želim... Možda takav muškarac uopće ne postoji... A ja podsvjesno ne želim nikoga voljeti, samo mislim da želim... E sad već ovo prelazi u psihološku analizu mog emotivnog stanja, a s obzirom da nisam dovoljno stručna da izanaliziram što se sa mnom događa... stajem s pričom.
U velikom sam vam poslu, dobila sam si tajnicu, cura mi je draga... za sad... nadam se da će opravdati moje povjerenje... Ovaj je tjedan ostavljam samu, ja idem opet u metropolu, ali crnčit pa se nemojte naljutit vi što biste sa mnom rado popili kavu gore... Ako stignem, jait ću vam se, biti cu na msn-u (riba_ka@hotmail.com)... šaljite ponude za gubljenje slobodnog vremena u metropoli, koja bude najprimamljivija pronaći ću pinku vrimena za lunjanje Purger gradom.
Imate mahanje... Vjerovatno do slijedećeg vikenda...
Post je objavljen 28.01.2007. u 23:52 sati.