četvrtak, 26.03.2015.
Nisam Barbi, nisam Ken, ja sam Janjeći manenken!
Što reći, koju posluku porati...
Moja višegodišnja ljubav prema janjetini dobila je hepiend, pa su me ljudi iz Kluba ljubitelja janjetine proglasili janjećim manekenom.
I tako, ako jednom mjesečno želite pojesti puno dobre janjetine, pratite rad kluba, ja odoh slavit, pivili vi meni!
Pa kako kažu na Dnevnik.hr:
Zagreb je dobio prvi Klub ljubitelja janjetine. Imaju himnu, člansku iskaznicu i statut, no njihova jedina politika je ljubav prema pečenoj janjetini. Jedina važna pitanja su koja je najbolja te koja je tajna dobro pečene janjetine.
Ovom neobičnom Klubu priključila se i, jedna od rijetkih ženskih članica, glumica Barbara Bilić, poznata po ulozi u seriji 'Zora dubrovačka'.
'Nema ljubavi kao što je prema hrani, a janjetina je jedna posebna draž i naša tradicija! Stvarno je super, učlanila sam se čim sam došla, postala sam službeni član i sada ponosno nosim bedž', kaže mlada glumica koja ne skriva ljubav prema hrani.
Sve tajne o janjetini znaju i mnogi drugi poznati 'jankofili' iz Kluba, poput Zlatana Zuhrića Zuhre i Domagoja Jakopovića Ribafisha. Cijelu priču pogledajte u prilogu inMagazina.
Video
Oznake: janjetina, blog, Ribafish, klub, hrana
26.03.2015. u 14:15 •
9
Komentara •
Print •
#
utorak, 17.03.2015.
Bicko – u carstvu roštilja, brizli, fileka...
Ako postoji baka iz Ivice i Marice, onda se fino zakamuflirala u Bicku u Blatu, odmah kod Arene Zagreb.
Prozori doduše nisu od čokolade i marmelade, ali je izbor jela toliko moćan, a gazde tako pristupačne i otvorene za suradnju, da se jednog dana možda i preselim u taj dio grada.
Naime, kad sam završavao tečaj za pivskog sommeliera u Londonu, u White Horse Pubu bi pravi život počinjao tek oko 16-17.00 sati, kad bi sredovječni biznismeni i normalni mladi ljudi počeli puniti tradicionalnu englesku birtiju.
Zasjeli bi uz frendove, novine ili telku, popili 2-3 pinte, i pojeli nešto trenutno s menija, s potpunim povjerenjem u konobare i šefa kuhinje. Dakle, drugi dom.
U vječitoj potrazi za jeftinim, a dobrim gablecom, naletili smo slučajno u Bicka, tamo negdje parsto metara od table za Blato.
Puno urednije i ugodnije nego što bi čovjek očekivao, s još nedovršenim zidovima i praznim okvirima za slike, ali i masivnim, divnim kaminom.
Konobari su sjajni, taman na granici zeke, duhovitosti i normalne, neuštogljene komunikacije, a opet dovoljno profesionalni da ne bi nešto zaboravili. Naručili smo fileke za troje i dobili za petoro, i tu se rodila ljubav.
Drugi put smo na filekima upoznali gazdu i gazdaricu i objasnili im ljubav prema tripicama, i kako Zagrebu fali nekakav zavičajni klub ljubitelja dobre, a ne prefensi hrane, da se najedeš za 100 a ne 300 kuna, a onda smo otkrili i druge blagodati Bicka.
Orade se dijele u porciji od pola kile, a ćevapi golemih 300 grama, dakle, čak ih ni ja nisam uspio dokrajčiti, iako sam dugo držao zadnjeg u ruci. Ćevapi su dobri, iako nisu savršeni, ali tu je jedna od najboljih lepinja u gradu koja miriši po bakinim palačinkama! Ubojito! Na pljeskavicu i hamburger se tek brusimo, ali kad su vidjeli da smo učestali, gazde su organizirale prvi sastanak ljubitelja Fileka, kao i spremili par sasvim novih jela.
Dakle, jeli smo tripice na kiselo, jušne s octom i krumpirom. Ocjena devet i pol. Isti dan su se jele i tripizze, calzona punjena kuhanim tripama i pojačana sirom i paprikama. Desetka! Na kraju smo tražili i brizle, i brizle smo i dobili. Deset plus! Sad nam više fileki ne valjaju koliko su nas razmazili... Prosječna cijena gableca je 30 kuna, mašala ćevapi (Rapa Nui od milja) 37, veronikin kajmak 10, orada 50, brizle 40 kuna. Dakle, stvarno fer...
Bicko nije u centru grada, i to je najveći problem, ali bi lako mogao postati utočište onih koji su rintali do 5-6, i sad mogu ići u hladan prazan stan, ili se doći pošteno najesti za ne prevelike pare. Velebitsko tamno je 13 kuna, litra i voda 75, još koje pivo u ponudi ne bi škodilo, ali naglasak je stvarno na sjajnoj klopi. Dakle, after job mjesto za poželjeti, još kad bi se mogla podići svijest u Hrvata da ne jedu brzo i loše u radno vrijeme, nego idu natenane ubiti pošten obrok – gdje bi Bicku bio kraj.
Ovako se spremam u četvrtak nakon posla na omiljene mi brizle i bijele bubrege sa žara, pa ako ste htjeli razgovarati o sudbini i poboljšanjima bloga u Hrvata - navratite. Vidimo se!
Oznake: Ribafish, bicko, fileki, brizle
17.03.2015. u 16:02 •
6
Komentara •
Print •
#
petak, 13.03.2015.
Dođite na Prvenstvo Hrvatske u curlingu u zagrebačkoj Areni!
Ovim putem želimo Vas obavijestiti da sutra, u subotu, 14.3.2015. počinje prvi krug 10. jubilarnog prvenstva Hrvatske u curlingu.
Mjesto događanja je 1. nivo garaže Arene Zagreb (rukometna dvorana) na Laništu.
Organizator: Hrvatski curling savez
Curling je zimski olimpijski sport. Originalno potječe iz Škotske, igra se u 54 zemlje svijeta, a danas je najrasprostranjeniji u Kanadi i Skandinavskim zemljama. U Hrvatskoj se počinje igrati 2003. godine kada su utemeljeni prvi klubovi i kada je osnovan Hrvatski Curling savez. Do sada nismo u Hrvatskoj imali led za curling, koji je poseban i razlikuje se od leda za hokej i klizanje. Uglavnom se treniralo i igralo u inozemstvu. I svih do sada 9 održanih prvenstava Hrvatske održano je u Budimpešti
Ove godine, Curling klub Čudnovati Čunjaš, odlučio je postaviti dvije staze u Zagrebu kako bi zaljubljenici u ovaj olimpijski sport (kojeg se često zbog svoje strateške borbe naziva i "šah na ledu"), imali gdje trenirati i natjecati se u Hrvatskoj. Hrvatski curling savez podržao je ovu inicijativu i odlučio je 10. jubilarno prvenstvo Hrvatske u curlingu po prvi puta održati na hrvatskom ledu u Zagrebu. Prvenstvo će se održati u tri kruga i to:
Prvi krug: subota-nedjelja 14. i 15.3.2015. u vremenu od 10:00 do 20:00 sati
Drugi krug: subota-nedjelja 28. i 29.3.2015. u vremenu od 10:00 do 20:00 sati
Treći krug - finalna natjecanja: subota-nedjelja 18. i 19.4,.2015. u vremenu od 10:00 do 20:00 sati.
Staze se otvaraju 1 sat prije početka prvih utakmica - znači u 9:00 sati.
Prvenstvo se sastoji od prvenstva za muškarce i prvenstva za žene. Na prvenstvu sudjeluje 12 ekipa iz 6 curling klubova - 8 muških ("Croling", "Čudnovati čunjaš I", "Čudnovati čunjaš II", "Čudnovati čunjaš III", "Vis" i "Zagreb" iz Zagreba, te "Legija I" i "Legija II" iz Slavonskog Broda) i 4 ženske ("Čudnovati čunjaš", "Silent" i "Zagreb" iz Zagreba, te "Legija" iz Slavonskog Broda).
Posebno želimo naglasiti nastup ženske ekipe Saveza gluhih "Silent", koja će za dva tjedna u istom sastavu nastupiti kao Olimpijska reprezentacija gluhih Hrvatske za žene na olimpijadi Gluhih u Rusiji, i gdje se nadamo da će osvojiti prvu olimpijsku medalju za Hrvatsku u curlingu.
Sutra u subotu, 14.3. ćemo u pauzi između dviju utakmica održati kratku konferenciju za medije, gdje ćemo pružiti više informacija o samom sportu. Predviđamo početak u 15,00 sati.
Za sve dodatne informacije o natjecanju kao i o samom sportu, stojima na raspolaganju:
1. Alberto Skendrović - predsjednik Hrvatskog curling saveza i predstavnik organizatora natjecanja - tel: 091 497 61 13 e-mail: alberto.skendrovic@curling.hr
2. Neven Pufnik - predsjednik Curling kluba "Čudnovati Čunjaš" - predstavnik organizator leda - tel: 091 36 98 379 e-mail: puf@ck-cudnovati-cunjas.hr
Korisna web stranica: www.curling.hr
Bili bismo zahvalni ako biste o ovom događaju informirali ljude koje znate i za koje mislite da bi ih ovo moglo zanimati, i tako im na neki način približili ovaj olimpijski sport, koji je do sada u Hrvatskoj bio relativno nepoznat.
Radujemo se Vašem dolasku i pozdravljamo s poštovanjem,
Za organizatora informaciju pripremio:
Neven Pufnik - Puf
mob: 091 36 98 379
e-mail: puf@ck-cudnovati_cunjas.hr
Oznake: curling, čunjaš, Ribafish
13.03.2015. u 09:23 •
4
Komentara •
Print •
#
utorak, 10.03.2015.
Kako iz muške perspektive izgleda savršen Dan žena
Muškarci su jednostavni poput ameba, a žene su komplicirane poput najljepše paukove mreže. Koliko god se mi trudili, jako ćemo im teško udovoljiti bilo koji dan u godini, no mogli bismo pokušati barem jedan, onaj njihov praznik, Dan žena. Kako žene ipak jedno misle, drugo govore, a treće rade, vjerojatno ni ovaj pakleni plan nema previše šansi za uspjeh, ali nemojte reći da se nismo makar potrudili proniknuti u vaše misli...
Probudite je oko 10 sati ujutro nakon minimalno 8 i maksimalno deset sati sna. Prilazite njenoj strani postelje izbrijani, troprani, namirisani i istimareni koncentratom kalodonta. Kroz prozor dopiru zrake sunca, ali ne drito na nju, soba je blago prozračena, ali nije hladno, prstima ste skupili mucice i prašinu s poda i pospremili sav višak veša na nevidljivo mjesto.
U rukama držite pogolemu tacnu s vrelom kavom, optimalnom količinom žitarica, žlicom za lijevu i desnu ruku, light i punomasnim mlijekom te tri vrste sokova. S radija dopire senzualna, ali ne plačna glazba, dovoljno tiha da se razaznaju riječi, no nikako ne preglasna da ju ne zasmeta pri buđenju. Dodajete joj njezin mobitel s punjenja, oprezno, sa štapom, kako ne bi pomislila da je špijunirate, a kao bonus joj dajete i svoj mobitel, e ne bi li provjerila koje prljave kuje vam se upucavaju dok ona miruje.
Kažete joj da je najljepša i kako ste zaljubljeni u nju od prvog trena kad je ona vidjela vas, ponovite to između sedam i dvanaest puta dok mijenjate stanice, milkite korijen vlasišta i popravljate jastuk. Ne palite kompjuter i ignorirate sav svijet oko vas, punite joj opcionalno kadu s 250 litara ne prevrele vode, palite set svijeća u 37 mirisa od Bospornog zumbula do Šrilankanskog mošusnog albino pastuha limited edition V2, razbacujete kilogram sušenih latica ruža po putu kojim bi se ona trebala kretati, i uvlačite se u krevet. Prije toga napravite 80 sklekova kako ne biste bili slučajno previše hladni. Hinite kao da ćete voditi ljubav, ali se u jednom trenu naglo predomislite i kažete – a da se mi samo malo mazimo, taj seks je ionako precijenjen...
Ljubite je senzualno, ali s dozom muškosti, ne riskirate je pipati tamo gdje vi volite, a ona logično ne, koncentrirate se na leđa, vrat i pokoje bedro, po mogućnosti zabivši svoje spolovilo u jastuk, boroletu ili utičnicu, kako je ne biste povrijedili kad vam je već tako spontano, lijepo i romantično. Kad primijetite da se već treći put ljubite na isti način, lagano se pokušajte spustiti glavom prema podnožju, na što će ona sretna i nasmijana zaključiti da mora na WC. Otrčite se umiti ledenom vodom u kuhinju, prigrijte opet kavu, na tople kruščiće namažite maslac s nekim slatkim namazom (i jedan s paštetom za sebe), pa kako ženske kupaonice jutrima traju po sat vremena, pripremite meso i povrće za pečenje, nakon što ćete je odvesti u shopping s najboljom prijateljicom i vašom karticom. Osim tog poklona, u kineski kolačić joj zamotajte vaš password na Facebooku, kako bi mogla u miru pogledati s kime se dopisujete, tko ti je ta sisata zblajhana drolja... A to vam je sestrična.
Kad čujete da izlazi iz kupaone, vratite se u krevet potpuno nezainteresirani i uz spontane riječi, o Bože, Isuše i Šivo, kako si lijepa, stvarno si lijepa, ali sad si najljepša uopće ikad volim te zauvijek, nikad se nemoj depilirati ni smršaviti, savršena si, čemu to uopće, ponudite joj kavicu spremni da joj izrecitirate raspored za danas, naravno, potpuno spremni na njene nužne preinake.
Kad ona nakon prvog srka razočarano kaže „Molim!? Šećer? Ono, kaj nisi mogao staviti steviju u sirupu, mislim, helou!?“, vi se lijepo dignite, pokrijte je s buketom karanfila i odite na burek i utakmicu... Ne treba pretjerivati, zar ne?
Ribafish, alias Šaptač ženama je samozvani guru muško-ženskih odnosa koji uopće ne zna ni s muškarcima ni ženama, i vjerojatno je još uvijek jumfer, ali je sretan kad nasmije ikoga tko je pročitao nešto nakon lektire za osmi razred. Tako ga i probajte shvatiti...
Kolumna je izašla na portalu Dnevnik.hr.
Oznake: Ribafish, blog, žene, muškarci, seks
10.03.2015. u 09:05 •
11
Komentara •
Print •
#