::ribafish - čovjek krnje jetre::

utorak, 30.08.2011.

Gulaš od muflona - tajna rapska delicija

Osim ako niste registrirani lovac ili neregistrirani lovokradica, rijetko gdje u Hrvatskoj i općenito na svijetu možete doći u priliku da jedete gulaš od muflona.




Na jednom se mjestu to pak sigurno i potpuno legalno događa već gotovo cijelo desetljeće, ali kako biste uopće došli u priliku pojesti ovaj fantastičan obrok - morate prvo preplivati 4000 metara!




Sredinom kolovoza svake se godine rapsko gradsko kupalište pokraj birtije Banova Vila (točeno Laško original, svrššš, Cico i Jadranko, ljubi vas deda!) na dva sata pretvara u poprište bitke za postolje brojnih hrvatskih i stranih plivača maratonaca.

Koji umjesto tradicionalnih srdela ili graha, nakon isplivane trke omaste svoj, od mora još uvijek slani brk, sa – gulašom od muflona.

Jer je samo to na meniju!

Suludu a divnu tradiciju čašćenja plivača maratonaca muflonom uveo je na trećem rapskom plivačkom maratonu 2003. godine organizator natjecanja, inače i sam maratonac, u radno vrijeme upravitelj šumarije, roker, član benda te ljudina - gospodin Boris Belamarić (ovaj sa šeširom, mislim da je ovo do njega Karoca al kad je bio deblji).




Pa kaže...

“Muflona nam već devetu godinu zaredom donira Šumarski fakultet iz Zagreba koji je koncesionar državnog lovišta „Kalifront“ na Rabu.

Iako je muflon na Rabu alohtona divljač, možemo mirne duše reći da naše hrabre maratonce častimo jelom od domaće, rapske divljači. Lovački gulaš već tradicionalno spremaju kuhari hotela Padova na čelu sa šefom kuhinje Zdravkom Šajbićem.

Svake je godine do zadnjeg trena neizvjesno koliko će maratonaca sudjelovati na natjecanju pa uvijek spremamo nešto više gulaša te pogostimo i pokojeg gledatelja i navijača, te naše barkariole, sponzore i sve volontere koji sudjeluju u organizaciji.

Budući da se maraton odvija na plaži ispod starog grada do koje nema pristupa vozilima, gulaš do mjesta održavanja takmičenja dopremamo barkom.

E pa taj uspješni moment iskrcavanja lonaca sa barke - ključni je dio maratona nakon kojeg sam siguran da je maraton uspio.

Naime, rapski plivački maraton poznat je po dobroj organizaciji, gostoljubivosti domaćina, ljepoti staze i mjesta održavanja natjecanja, ali ponajviše po tradicionalnom gulašu od muflona!”

Dakle, kad se vrši odstrijel muflon na Rabu, jedan sleti u kananče za maratonce - božja ruka...

Slijedi i kratki siže ovogodišnjeg maratona iz pera i tanjura vašeg omiljenog lutajućeg sveždera-reportera:




Vozio se od 7 do 3 (hvala S., grđa ozljeda ramena koja ne popušta, ozbiljno kašnjenje trajekta - četiri sata u koloni iznad Jablanca jer Rapska plovidba ne nadoknađuje bolesno vozilo, konji, pivo za nervozu na trajektu...), uletio u more s deset minuta zakašnjenja ko Steve McQueen u onom predivnom filmu, al on je vozio formulu i prestigo sve a ja samo neke, plivao tri kilometra ok, al me onda presjeklo u ramenu ter stigao 42. od 62. muškarca*

Pojeo u hladu uz more




dva puna i jedan tanjur do pola, uz šest pivica i litru fante jer sam se napio i mora kod Frkanja.

Kruh odbio.

Da sam zdrav i da sam došo na vrijeme, bio bi za 20 mjesta bolji i plivao oko 1.10., što je i dalje užasno daleko od prvih dana rapskog maratona kad se i pobjeđivalo...







Ali na Rab se ionako ne ide zbog pobjeđivanja, nego zbog Ćopićeve muzike, atmosfere, ljudi i - muflona.

Sam muflon se odvajao od kosti kao badić od Severine, mio, podatan, mehak i prokleto sočan, a ipak dovoljno opor i gust da se vidi kako se radi o drskom penjaču i skakaču po strmim stjenčugama.

Njoki nebeski, lovački umak ipak mrvicu preblag, ali fin do bola.



Neki maratonci ozbiljno predlažu da bi na maratonsku majicu, tradicionalni dar svakom plivaču, trebalo otisnuti sliku muflona.

Koji pliva.

“Možda iduće godine to uistinu i učinimo, a da biste se uvjerili kakva će biti majica i naravno, kakav je gulaš, prijavite se dogodine na ovo tradicionalno rapsko natjecanje ili postanite sponzor ove manifestacije plivanja, druženja i gastronomskog uživanja!”, rekao je Belamarić i pridružio se grupi volontera koja je spremala stolove za sljedeću godinu.

Braća maratonci




su krenuli nakopno organiziranim prijevozom, a odbrojavanje do sljedećeg muf… maratona - upravo počelo! Borise, kapa do poda!

*inače, pobijedio je Slovenac, i to zgodan, i još se najbolja naša plivačica pali na njega (Karla Šitić, prekrasna plavuša, na pobjedničkom postolju u sredini kraj Roka Kerina).




Saperlot!

Ajmo Rab 2012., ko će više dočekat...

petak, 26.08.2011.

Trljanje pizdica i druge priče...

Kada dagnjad utihne / Geni, geni kameničini - Jedan radni dan na farmi školjaka




Navikli ste na odškrinute kamenice na ledu i glatke tamnoplave dagnje u vrećici u vašoj ribarnici, ali kako protječe naporan put od vađenja ovih delicija iz Jadrana sve do vašeg stola, i to u jedinoj farmi školjaka na otvorenom moru? Teško Ribu na more poterat, ljubim Maju na ideji!

I tak, potrebno vam je: tenisice protiv proklizavanja, majica i hlače do kojih vam nije stalo, sunčane naočale, oštra čakija i debele gumene rukavice.

Ne, ne idem u hajku na zerdave ni pogrom pustinjskih skočimiševa, upravo sam potpuno spreman za lov na - školjke.

“Sto pedeset kila dagnji i sto komada kamenica, čas posla!”, rekao je Marin, šljaker koji mi je toga dana bio nadređen,




dok je gazda Marko Dušević otišao po gazdaricu suprugu Tamaru i dječurliju, prepuštajući prvi dio posla bezbrižno u naše ruke.

Lokacija: uvala Stara Povljana, južni Pag, pola sata vožnje gliserom (8 NM) od Ljupča, sjedišta firme, pet minuta od najbliže nastambe (uvale Smokvica), pola sata pješke od prvog asfalta.

A u uvalici, ponton ni na moru ni na kopnu, oko njega groblje mrtvih školjkaša, zbunjeni cipli, kašete pune kamenica i totalno zbogom civilizaciji, mini agregat, vode ako se ponese...




Marin i ja odvezujemo platformu dva puta tri metra, odgurujemo se od matičnog pontona veličine deset puta deset metara i kratko se vozimo do plantaže, dok ja ispitujem činjenice.

“Matični stok je iz Stona, kamenici treba 2,5 do 3 godine do konzumne veličine. Ne pita jesti, ali traži puno rada, čišćenja košara, preslagivanja... Godišnje prodamo oko 10.000 komada kamenica i oko pet tona dagnji. Proizvedemo puno više, ali trenutno još nemamo tržište."

Sama firma “Ostrea Dalmatia d.o.o.”, osnovana 2008., a danas na koncesiji od 6000 m2 postoji osam linija sa 600 bova.”

Dok s platformom tromo (bitna je površina i stabilnost, ne brzina) uplovljavamo između pete i šeste linije, Marinovo se lice, baš kao i vrijeme iznad naših glava – opako mršti.




“Kvragu, stiže neverin, nećemo ništa vidit pod nama...”
Godine na moru donose iskustvo i stvarno – nikako da na debelim konopima kojima su povezane brojne bove ugledamo pergolar, duguljasti ovitak u koji se ubacuje mlađ dagnji koja vremenom odraste do veličine kakva se traži na tržištu.

I stvarno. Izlet se u sekundi pretvara u rintanje.

Umjesto da kukama jednostavno izvadimo par pergolara sa desetak kila dagnji, lutamo plantažom i iz divljeg i neprozirnog mora čupamo tek one koje su se grupirale oko nosivih konopa.




Skinuti klupko dagnji s konopa po valovima od metra je jednako pokušaju uzimanja lopte Messiju u svibnju, pa gubimo tri sata rintajuć.

S kamenicama je puno lakše, jer se one drže u zasebnim kašetama koje se vide i za oblačnog vremena.




I tako smo vadili i gulili i strugali, a rupa u želucu se povećavala, sve dok Marin nije rekao da je sada dosta. Krenuli smo platformom prema pontonu,

a ja sam laik mislio da je najteži dio posla za nama.

Uslijedila je pauza kad sam se uz razgovor sa šefovima uzgajališta prepustio užicima.



Sirova dagnja (zaboravili su ponijeti plinsku bocu, buzara je sllijedila navečer) netom izvađena iz gnijezda, onako sva zaljepljena za stijenke, okus je koji se teško može opisati.




Živo, gorko more.

Kao da slušate Tomu Bebića u potpalublju Carpatije.

Palucam jezikom, gnječim jezikom na nepcu, žderem, gutam, ne treba mi ništa više...




Kad sam završio s predjelom od dagnji, prelazim na desert od kamenica.

Slušam savjete kako je treba pogodit nožem odostraga, u dupe, i uz par približavanja Kristu (probijanje dlanova) konačno se oko dvadesete usavršavam.

Gazda




me sa smješkom gleda jer zna da sam se iskilavio na platformi, a i da ću se još više na stolu za trljanje, sljedećoj fazi obrade, pa da ne mogu pojest onoliko koliko bi me trebao platit!

I fakat, slijedi višesatno naporno trljanje pizdica




kako bi se odvojile nedovoljno velike a i jedne od drugih, zatim struganje od plastičnog pergolara (najviše nalik na vreću od krumpira) i trpanje u klasičnu miješalicu




– stroj za čišćenje dagnji košta 12.000 eura, ovo puno manje.

Tamara mi objašnjava detalje.

“Petorica studenata MBA odabrali su uvalu Stara Povljana za svoj rad o farmi, jer je ona i inače prirodno stanište kamenica. Prostornim planom je predviđeno da uvala bude zaštićena od svake "urbanizacije", kako bi se očuvala izvorna čistoća mora.

Nakon što smo prošli zakonom propisanu godinu dana monitoringa i dobili A razred čistoće, prve je godine prodaja kamenica bila dobra, ali je zbog recesije sljedeća u potpunosti podbacila. Tako smo ove ubacili i dagnje pa sad kombiniramo... Ukusom se dosta razlikuju od stonskih i limskih, jer je more puno slanije.”




Apsolutno se slažem s njom i trpam zadnje kamenice u usta sluteć vikend-erekciju, dok Marko iz miješalice ubacuje svježe očišćene dagnje u kavez koji nosimo kući u Ljubač.

Oboje imaju stalne poslove i ovo im je tek hobi, ali brate, mnogo naporan hobi. Jasno im je da su zagrizli u ogromnu tortu, ali ne odustaju dok je ne pojedu cijelu.




“Jako je puno uloženo i farma ima ogroman potencijal, pa smo zato uzeli koncesiju na još 20.000 m2 i čekamo svaki čas da nam EU da dozvolu za izvoz. A smislili smo i novo, revolucionarno rješenje za prikupljanje mlađi iz prirode što će nam riješiti problem mrijestilišta i osigurati kontinuiranu proizvodnju.”

Priča mi Tamara dok se gliserom vraćamo u Ljubač.

Prokleto dobra investicija, razmišljam na glas, umoran, razrezanih dlanova, prljav i sretan dok kriomice sisam posljednju prošvercanu kamenicu i delam vaginarije...




Razmišljam da ostavim sve, zamijenim Zagreb za neki ponton na Jadranu i sam podignem koncesiju i živim u raju kao Robinzon i Petko, ali država je to odnedavno zabranila.

Posljednja paška plantaža...

Vrijeme je da nabavite svoje slane, a ne boćate, dagnje i kamenice, a možda i postanete Ostrein partner?




Uglavnom, dok vi kopate po sajtu www.ostrea-dalmatia.hr, kontam da su mi bolje sjele kamenice no “Kameno lice”, nastavljam dalje putovati Jadranom i razmišljam o plivanju s tunama.

Do tada, odmarajte, ljubi vas barba od pizdica - Ribafish, onaj kome se ukazala Gospa od kamenice!

ponedjeljak, 22.08.2011.

Imotski - kako se kuju Kujundžuše

Prošloga je vikenda u najvećem gradu Imotske krajine održan tradicionalni festival Cvit razgovora.

Iako samo ime sugerira da se tu radi o večerima poezije i haikua, Cvit razgovora je ipak udruga vinara i vinogradara Imotskog vinogorja




koja svake godine u kolovozu organizira veliku vinsku feštu u ulici Ante Starčevića u Imotskom, gdje se okupi i do 3000 posjetitelja.

Pa je moćna blogersko gurmanska gomilica uz fruštuk krenula na put, Gurwoman s Fićom,



te ja s Klarom, pjevajući prema moru.




Ove sam se godine, nakon kupanja kod Klare u Podstrani




i tužne slike Silence of the Lambs u gepeku Golfa jedinice (kako su siroti drhturili, ako tad nisam presto jest janjetinu, neću nikad, dakle neću nikad...)




pak objeručke bacio na ispitivanje pitkosti Kujundžuša i testiranje lokalnih specijaliteta.

Iako sam Imotski obilazio sredinom devedesetih, zaboravio sam dosta detalja, pa i onaj da je Modro jezero na završetku glavne ulice, pa smo se zaletili i do Crvenog




(ubacih kamen od druge, Riba rules, poslije sam dva dana briso dupe lijevom, al neka), ponos svakog Imoćana, koji imaju 9 pravih i još 8 isušenih komada!




Prema legendi, onaj tko ubaci kamen u jezero bez dodirivanja stijena, spreman je za ženidbu, a kako istovremeno Imotski navodno ima najviše Mercedesa po glavi stanovnika u Hrvatskoj, zaključili smo da si oni koji loše bacaju – kupe Mečku...

Osim već dobro znane imotske torte i rafijola, te klasične relikvije u vidu pršuta i teletine i janjetine ispod peke u vinariji Grabovac, uspjeli smo naletjeti i na nezaboravnu patku ispod peke




i pivca s purom




u gostionici Fabe.




Pura, iliti domaća palenta kuhana u juhi od pivca, svojim je sočnim i punim mesnim okusom nadmašila čak i fantastične žabe sa žara u restoranu Venecija,




ali za vrhunski su dojam ipak najzaslužnije bile brojne butelje uzročnika okupljanja – Kujundžuše.

Ova autohtona, sorta karakteristična za imotsko vinogorje (vodeća bijela sorta - čak 80 posto uroda), po jurodu je deveta sorta u Hrvatskoj i pomalo nepravedno zapostavljena.

U tu je svrhu udruga organizirala radionicu “Kujundžuša – neotkrivena Dalmacija” pod vodstvom zagrebačkog blogera i vinskog zaljubljenika Nenada Trifunovića (http://vinopija.wordpress.com/),




na kojoj je predstavljeno sedam kujundžuša različitih proizvođača.




Nakon degustiranja laganih i prozračnih vina Imote d.d., te Vinarija Grabovac, Matković, Jerković, Buljan i Šimunović, došlo se do zaključka kako se Kujundžušu treba promovirati kao autohtono vino Dalmacije.




Visoka kvaliteta imotskih vina ovjenčanih brojnim priznanjima u Hrvatskoj i u inozemstvu, kao i lakoća i pitkost Kujundžuše, ostavili su dubok dojam na okupljene novinare, blogere i druge goste, koji su obećali da će se rado vratiti u ovaj gostoljubiv kraj i posegnuti rukom za nekom njihovom buteljom pri prvom sljedećem vinskom shoppingu.

Pivca im nismo uspjeli maznuti za doma, tako da se moramo vidjeti uskoro ili barem na sljedećem Cvitu razgovora i opet posjetiti grad iza Biokova koji izgleda prekrasno kao Korčula na suhom.

I opet poslušati sjajnog vodiča Stipu Đuzela i njegove viceve o Sinjanima, Hercegovcima i naravno - samim Imoćanima.



Sve detaljnije informacije potražite na sajtu http://www.vinarijagrabovac.hr, naših divnih domaćina, a u Imotskom ne zaboravite pogledati ni mozaik salu u vinariji Imota, savršenu zgradu za marendu



rodnu kuću Mate Parlova



uza sam najluđi stadion u grotlu usred kotline na kojem su počinjali i Buljan i Gudelj pa čak i Boban…

I naravno, doći i okupati se u sablasnom Modrom jezeru...
















Ruku punih Kujundžuša Grabovac i Šimunović, vratismo se doma (Teo, fala!) plemenitiji i puno bolje volje.



Izlet za pamćenje, definitivno!




PS - možel mi neko objasnit razliku između urbanih i ruralnih vjenčanja?

utorak, 16.08.2011.

Kako sam proveo ljetne praznike (2. dio)

Kako sam proveo ljetne praznike (2. Dio)

No to nije bilo zadnji put što smo išli u općinu Korčula, jer nas je kontesa Vinka iz loze Lozica pozvala i na vine-gastro party u Lumbardu s pogledom na Vrnik i izletom u ježine na Gubavac.


Da joj dečko nije sjajan i tata lud, odmah bi je ženio, ali uglavnom, ni dan danas ne znam kako da zahvalim ženi na plavcima (koje sam uglavnom gledo, šmrc, Rok na prvom mjestu), svježim ježinama, Manjadinom priručnom, toga trena osmišljenom paštom s ježinama te za desert tripama s fažolom!

Kako bi ih Vinkin stari nazvao - futrole o' govan!

Da ne spominjem veselu bandu iz plemena Taste of Croatia čiji je to zapravo i jednim dijelom i bio party, i ima da se ponovi! Još puno puta. Fala ljudi!

Odma sam ih se sjetio kad sam tri dana kasnije izvadio i zadnju bodlju iz šape, ma zakon!



Onda smo Rok i ja otišli na Pržinu i mazali se satima s pijeskom i smijali i družili sa Zrinkom, Perom i Martom, i znate da živite jedan od onih deset najljepših deset dana u životu i jednostavno ste sretni...




Dan prije povratka otišao sam sa svojom mamom, Rokom, malim Franom i Bibom (pes) u šetnju.

Kako je moja jedina mater predavala barem polovici čitača ovih redaka, onda znate kolko dugo i divno može lajat, pa me spikom mam vratila u kasne sedamdesete kad bi pokupila svu nejač moje vale i ko s frulicom krenula na par sati hodanja po brdima i uvalama.




Jele bi se kupine, kraduckale smokve, grickao komorač, a ona bi uvijek izmislila neku priču i pričala i pričala i samo bi došli nazad punih mozgova i trenutno bili spremni za krevet.

Tako smo i ovo ljeto krenuli u šetnju, a ja ponio veliki fotić da malo pucketam.

Imao sam ravno pet fotića za na more, Pentax mrcinu koji ne radi po noći – nasljedstvo iz Playboya, podvodni Olympus na dar koji ne lovi po danu i zraku al je divan pod morem, kupljeni Canon koji nema zooma (taj je tijekom ferija bio Rokov, mladić je talenat, pogledajte kako od mase dlakavog sala izniđe simpatičnog barbu!)



i dvije Nokije za svaki slučaj...

Jedva prebacih sve.


Inače, u mojoj vam je vali glavni Celeb Oliver, u čijoj su kući ipak češće njegovi klinci.

Na drugom mjestu je Ira Tigerman koju nikad nisam uživo vidio, al prema pričama, uglavnom plaše decu s njom.

Toliko o plastičnim operacijama...

Treći sam bio ja, dok nisam u šetnji vidio Stipu Pletikosu u njegovoj divnoj novoj kući kako gol do pojasa nuna bebu u rukama.

Serem ti na valu di nisam u top 3 celeba, rekoh, selim u Tudorovicu ili Pelegrin...

I na sekundu pomislih da ga okinem i zaradim 300 kuna od 24 sata.

Al kad imam taj obraz, šta ću, nek čovjek uživa, svaka mu čast na ukusu, nije napravio zamak nego stvarno lijepo zdanje...

Dabogda nas obranio za Poljsku i Ukrajinu...

Popeli smo se onda na brdo iugledali trajekt u daljini.

Sklon glupostima, kao i obično, izveo sam onomatopejno tuljenje sirene broda, koje je bilo vrlo vjerodostojno.

Fran se trgnuo i pitao da kaj to delam, a ja sam mu rekao da se ja uvijek pozdravim s trajektom kad ovaj prolazi.

I sve bi bilo zaboravljeno, a Fran i Rok bi još neko vrijeme imali posprdni dječji osmijeh, da tri sekunde kasnije, nikad neću shvatiti zašto, pet kilometara udaljen trajekt nije zatrubio nazad.

Eto, sad imam sljedbenike, svoju mini sektu koji su moj neviđeni dar odmah razglasili cijelom svijetu, a ja bio ponosan tata Riba.

I tak, papali smo brancina iz Zvonkove vrše


(tijekom obrade)



(poslije obrade)

i salpe i ciple, puno boba, blitve i kupusa, Rok je podlo žicao hrenovke kao ja nekad mesne doručkove...

Upecali smo osam knezova i jednog srdara kad je bilo oblačno,



čistili i ždrali,



skakali na glavu, gledali prazan kavez usred Zadra



perajarili po vali, plivali, ronili i davili tatu,









družili sa starcima i Bibom



igrali, smijali i bilo nam je divno.

I sad mi Rokatanski užasno fali dok ja rmbam, a on je s mamom u Kukljici, ali znam da mu je i tamo sjajno pa strpljivo čekam rujan i nove tulume i putovanja i cerekanja i svašta.



I pamtim još jedno kratko ali divno ljeto.

Ponovilo se.

Brzo ovo prođe, bokte...

srijeda, 10.08.2011.

Kako sam proveo ljetne praznike (1. dio)

Parkirao sam klitu u Zadru deset minuta pjehe od trajekta kako bi uštedio 24 kune za parking (kava i radler su kava i radler), prošetao, popeo se i iskrcao na Ugljanu.

Tamo je čekala Rokova mama i pokraj nje - mladi gospodin Rok.

O da, Rokatanski je sad već momčić od 118 cm i 24 kile kojeg samo dva mjeseca dijele od šestog rođendana.

Pa smo zasjeli na trajekt uz Dječje klubove, ine rješavke i, odnedavno novu zanimaciju – križaljke i osmosmjerke.



Prošetali smo Zadrom, kupili didi Zvonku dvostruke gradele za salpe,



jednu krafnu, dva soka i zapičili za Split.

Dočekala nas je Ružica, moja neprežaljena ljubav s faksa, njezin muž i junior, ostavili smo klia parkanog u redu za Velu Luku i zavezali Rokislava u neku novu sjedalicu!



Dugo nisam tako dobru piletinu (šljive, jabuke i kruške za saft!), a ušićarili smo i legiće i fino se nalajali i poigrali te pozdravili, a onda sam napravio play of the day.

Teti u Jadroliniji sam tražio kartu Split – Vela Luka za sebe, Roka i klija, kad je teta rekla 580 kuna, ja sam se kao prisjetio da sam novinar i izvadio iskaznicu.

“Ah, onda vam je to 413 kuna.”

Nakon što sam neki dan platio harač ovoj bijednoj državi u vidu tehničkog pregleda za auto u visini 2800 kuna, a nekakav mamićoid, vlasnik nekog Jeep SUV Garsonjere koji je sjedio kraj mene - 12.000 kuna, dugo nisam osjetio taj glupi osjećaj da nešto dobivam iako me u biti krvavo kradu...

Pa smo se počastili sladoledima i sokovima i svačim i trčkarali po trajektu, slagali legiće i igrali mobitel (uvijek zakasnim na ona jedina dva štekera na brodu za punjače, dogodine prvo to)!



Oni nesretnici iz Nokije su mislili da ću im recenzirati C7 ako mi ga posude, ali nisu bili ni svjesni da neću njime telefonirati ni sekunde.

Ali samo zbog toga što su mi spasili duge sate vožnje Wormsima, Simsima i pogotovo s Angry Birds.



Hvala vam do groba, ostao nam je nepronađen jedan ananas na prvom i četiri banane na drugom nivou, pa ćete ipak vi morat reć Roku da sam vam morao vratit aparat, sori...

Mnogo dobar izum, jes da je trebalo nekad primjenit silu za otimanje, ali rođen sam grub.



Vozio sam 20 minuta preko krcate rive, kužeći da ne bu ništa od obećanog kupanja u sumrak, ali kad sam vidio valu, more, kuću, starce, babu, ćuku i terasu, pogotovo ujutro – sve je bilo mašala.










Ujutro je mama stavila Roka na štit s kojeg ga nije spuštala tijekom cijelog mi godišnjeg, baba je zapovijedala, tata objašnjavao kako je ulovio brancina od kile i osamdeset,



a ja sam stavio mozak i tijelo na off i vrijeme je proletilo u druženju, priči i papici...



Protrljali smo tako oči, udahnuli aerosol, pozdravili cvrčke i krenuli uživat!



Zahvaljujući rođi Tinotu,



bili smo par puta na Proizdu, gdje su nas sardelama i svinjama hranili legende Jure i Šeki



i tamo opet našli najljepšu plažu na svijetu od prošle godine, a ja sam bio najsretniji kad je Rokova arkada, kojom je svojski pokušao razvaliti stijenu – ipak ostala čitava.

Samo šljiva ostala, samo šljiva ostalaaa...



Da ublažimo bol, ulovio sam mu gospodina Cvrkoslava Cvrčkivojevića,



za frendove - Cvrkija, s kojim smo paradirali slušajuć ga i gledajuć dobrih dva sata, tako da se istom na kraju dana skoro i nije dalo ić doma.


Kad smo se vraćali barkom, Rok je htio na pramac, pa na krmu, pa na pramac, a ja sam kao svaki pravi tata mudro srao prateć ga u stopu: "Rok, pazi, Rok, sklisko je, Rok, drži se, Rok..."

Bam, tras, krššš...

Vidio sam samo Rokovo lišce iznad sebe i zabrinuto pitanje "Tata, jel ti dobro?"

Ajde, smijalo mi se samo desetak ljudi s broda, nije strašno...

Predivno nam je bilo i na Moreški, tradiconalnom prekrasnom i napornom korčulanskom plesu, u kojem se Mauri mlate s Turcima, a Turke zovu crni jer su u crnom, a Maure bijeli jer su u crvenom, a crveni uvijek pobijede osim dvaput kad je bilo neriješeno.

Kako sam to znao unaprijed, rekao sam Roku da ja navijam za crne i da ćemo razvalit njegove crvene, pa je bio presretan kad su crveni dobili 7:0.



Nisam znao da u Korčuli postoje dvije frakcije Moreške, tradicionalna (komunjare) i novovalna (ustaše), kao ni da šef tradicionalne može dulje držat govor od samog trajanja plesa, al smo svejedno dugo pljeskali.



Vinka nas je uvela i u backstage, pa smo uzeli i pravi mini-mač s kojim se stričeki tučeju.

"Tata, pa ovo je teško!"


Znači zato tako frcaju iskre kad se mlatu, ideš, svaka čast!

Nastavak uskoro, ko će listat...

nedjelja, 07.08.2011.

Kako uniđoh u četresdrugu... (sretan mi rođo, fala!)

Lego sinoć ko mladić, a probudih se u četresdrugoj.

Nije bilo jutarnje vile oralke, ali je jedan stalagmitni štapić u zraku unio sunce u moj ionako sunčan dan.

Digo sam se polubočno jer me buba rame, pa sam izbjego i oba skleka iako sam si obećo.

Mučko đubre...

Onda su me zabolile ahilove tetive jer sam debel, a i list jer je odlučio bolit još na moru, ko se vidio zagrijavat na godišnjem, kuiš.

Izvadio sam slavljeničku sarmu iz frizera, skuhao slavljeničku kavicu močvaricu i odšeto do kijoska kupit Dobru Hranu jer ima moja dva dobra teksta.

Natočio sam slavljenički Guinness i izašao na terasu.




Upalio sam mobitel i veselio se masi poruka, kakio obilato (nema do kuće), veselio se željama na fejsu.

Sjeo za prazni word, počešao se po znojnom međusisju i odlučio come al solito napisati par rođendanskih obećanja.

Dakle...

Ček, idem po još jednog pivkana, mmm, Temni Union, crno mi se piše...

Oki doki, želje:

Ovo će bit najbolja godina u mom životu, do sljedeće, a to znači, prvo Malta u devetom, pa Moldavija u jedanaestom i onda je gotova Europa i pišem knjigu i postajem besramno bogat.

Bit ću najbolji tata na svijetu i neću kupovat Rokatanskom jeftine glupe plastične igračke kad me onako pogleda, nego ćemo pričat onako kao do trajekta u Zadru i smijat se i blejat i skakat i igrat i plivat i sve. Obožavam te Žmrmbljoooo, još puno tuluma i piknika!




Otići ću i kod petog doktora da mi kaže što mi je s ramenom, i pogledat hemiće i kontrolirat prostatu i popravit krvnu sliku i smanjit masti. Al sutra...

Ševit ću ko šeik, besramno, dugo, podlo, perverzno i dobro. Kao i do sad. Skoro.

Zbog ramena nemrem plivat, predebel sam da trčim, bicikl ne znam vozit, pa obećavam da ću nać neki sport da opet budem čovjek, a ne bova. 90 kila je cilj, ovih 98 smrdi...

Jest ću i pit savršene stvari i izbacit peciva i gazirana govna. Od kokte se dobije klamidija, od fante limun sušica i trifer, a od litre švepsa umre jedan mornar.




Neću se nervirat zbog ljudi koji su mi dužni pare i koji mi ne daju te pare koje sam krvavo zaslužio i zbog kojih ne mogu živjet kako zaslužim, samo ću im se nasmiješiti u prolazu jer osmijeh je najjače oružje, hvala mama.

Radit ću sitne perverzije i uživat u njima, norme smišljaju masturbirajući štreberi!










Od danas jedem i pijem po kućama i o tome pišem ovdje. Želim upoznavat nove ljude i običaje. To mi je misija. Ako imate sulud bakin recept, kalifornijske gliste, svježa plućica ili zerdavovu slezenu - javite, dolazim s pivkanom i osmijehom, hvala mama.

Ne dajte mi da serem i pišem gnjusobštine kad sam nadrkan, hvala na prijateljskim upozorenjima.

I tak...

Četrdeset i druga je nova dvadeset i četvrta, kupujte ono di pišem, više ševite, manje se nervirajte, živite svaki dan kao da je rođendan, ljubi vas onaj koji što je stariji - to više voli život, velika pusa od vašeg grbavog kita te mladunčeta!



Odi pit, danas smijem!

Ko je u metropoli nak naleti na pivu i špek fileke u četvrtak u DPP al nek se prije najavi da znam kolko luka da režem...

Aj pivili!

P.S. Naravno da sam sad išao raščerečit slavljeničku konzervu da dođem do kuglice... What a plonker...

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Sitne vaginarije:
Privatni mail:
ribafish@gmail.com

I've been to 601 cities in 56 countries

Africa

Egypt: Al Ghardaqah

Egypt: Al Jizah

Egypt: Al Karnak

Egypt: Al Karnak

Egypt: Al Uqsur

Egypt: Aswan

Egypt: Asyut

Egypt: Cairo

Egypt: Idfu

Egypt: Kawm Umbu

Tunisia: Al Metlaoui

Tunisia: Gabes

Tunisia: Hammamet

Tunisia: Kairouan

Tunisia: Monastir

Tunisia: Sfax

Tunisia: Sidi Bou Ali

Tunisia: Sidi Bouzid

Tunisia: Sousse

Tunisia: Tozeur

Tunisia: Tunis

Asia

Armenia: Alaverdi

Armenia: Erebuni

Armenia: Ijevan

Armenia: K'uch'ak

Armenia: Noyemberyan

Armenia: Sevan

Armenia: Yerevan

Azerbaijan: Baki

Azerbaijan: Kurdcu

Azerbaijan: Puta

Azerbaijan: Qobustan

China: Beijing

China: Changping

China: Qingdao

Georgia: Sadakhlo

Georgia: T'bilisi

Japan: Fushimi

Japan: Ichinomiya

Japan: Kyoto

Japan: Nagasaki

Japan: Narita

Japan: Niigata

Japan: Tokyo

Japan: Yokohama

Malaysia: Kampong Tengah

Malaysia: Kuala Lumpur

Malaysia: Seri Kembangan

South Korea: Incheon

South Korea: Pusan

South Korea: Seoul

Turkey: Istanbul

Europe

Albania: Durres

Albania: Hani Hotit

Albania: Muriqan

Albania: Shkoder

Albania: Tirana

Andorra: Andorra la Vella

Austria: Graz

Austria: Salzburg

Austria: Vienna

Austria: Villach

Belgium: Brussels

Bosnia and Herzegovina: Banja Luka

Bosnia and Herzegovina: Bihac

Bosnia and Herzegovina: Bosanska Gradiska

Bosnia and Herzegovina: Foca

Bosnia and Herzegovina: Gorazde

Bosnia and Herzegovina: Hum

Bosnia and Herzegovina: Jahorina

Bosnia and Herzegovina: Jajce

Bosnia and Herzegovina: Livno

Bosnia and Herzegovina: Medugorje

Bosnia and Herzegovina: Mostar

Bosnia and Herzegovina: Prijedor

Bosnia and Herzegovina: Prnjavor

Bosnia and Herzegovina: Sarajevo

Bosnia and Herzegovina: Tomislavgrad

Bosnia and Herzegovina: Travnik

Bosnia and Herzegovina: Trebinje

Bosnia and Herzegovina: Tuzla

Bulgaria: Sofiya

Croatia: Bakar

Croatia: Bale

Croatia: Banjol

Croatia: Barbat na Rabu

Croatia: Baska

Croatia: Baska Voda

Croatia: Bedekovcina

Croatia: Beli

Croatia: Benkovac

Croatia: Betina

Croatia: Bijenik

Croatia: Bilje

Croatia: Biograd na Moru

Croatia: Bjelovar

Croatia: Blato

Croatia: Blato

Croatia: Bol

Croatia: Botinec

Croatia: Brdovec

Croatia: Brezovica

Croatia: Brijuni

Croatia: Brinje

Croatia: Brna

Croatia: Brsec

Croatia: Buje

Croatia: Buzin

Croatia: Cabar

Croatia: Cacinci

Croatia: Cakovec

Croatia: Cara

Croatia: Cavoglave

Croatia: Cavtat

Croatia: Cazma

Croatia: Cilipi

Croatia: Cres

Croatia: Crikvenica

Croatia: Crnomerec

Croatia: Culinec

Croatia: Dakovo

Croatia: Daruvar

Croatia: Delnice

Croatia: Donja Brela

Croatia: Donji Bukovec

Croatia: Donji Karin

Croatia: Donji Okucani

Croatia: Donji Prolozac

Croatia: Donji Zvecaj

Croatia: Drnis

Croatia: Dubovac

Croatia: Dubrava

Croatia: Dubrovnik

Croatia: Dugi Otok

Croatia: Dugo Selo

Croatia: Dugopolje

Croatia: Fazana

Croatia: Fuzine

Croatia: Generalski Stol

Croatia: Glina

Croatia: Gornja Stubica

Croatia: Gornje Vrapce

Croatia: Gornji Bukovec

Croatia: Gornji Grad

Croatia: Gospic

Croatia: Govedari

Croatia: Gracac

Croatia: Gracani

Croatia: Groznjan

Croatia: Gruz

Croatia: Hrelici

Croatia: Hrvatski Leskovac

Croatia: Hvar

Croatia: Icici

Croatia: Igrane

Croatia: Ika

Croatia: Ilok

Croatia: Imotski

Croatia: Ivan Dolac

Croatia: Ivanic-Grad

Croatia: Jablanac

Croatia: Jakusevec

Croatia: Jankomir

Croatia: Jelsa

Croatia: Jesenice

Croatia: Josipdol

Croatia: Juran-Dvor

Croatia: Jurandvor

Croatia: Kamanje

Croatia: Kampor

Croatia: Kampor

Croatia: Karlobag

Croatia: Karlovac

Croatia: Kastav

Croatia: Kastel Stari

Croatia: Kerestinec

Croatia: Klinca Sela

Croatia: Knezevi Vinogradi

Croatia: Knin

Croatia: Kolocep

Croatia: Komiza

Croatia: Koprivnica

Croatia: Korana

Croatia: Korcula

Croatia: Kostrena

Croatia: Kraj

Croatia: Kraljevec Sesvetski

Croatia: Krapinske Toplice

Croatia: Kremenje

Croatia: Krk

Croatia: Kuciste

Croatia: Kumrovec

Croatia: Kutina

Croatia: Kutjevo

Croatia: Labin

Croatia: Lapad

Croatia: Lazaret

Croatia: Lipovac

Croatia: Lokve

Croatia: Lopar

Croatia: Lovran

Croatia: Lubenice

Croatia: Lucko

Croatia: Ludbreg

Croatia: Luksic

Croatia: Lumbarda

Croatia: Makarska

Croatia: Maksimir

Croatia: Mali Losinj

Croatia: Malinska

Croatia: Marija Bistrica

Croatia: Markusevec

Croatia: Markusevecka Trnava

Croatia: Materada

Croatia: Matulji

Croatia: Medulin

Croatia: Medveja

Croatia: Merag

Croatia: Metkovic

Croatia: Mikulici

Croatia: Mlini

Croatia: Momjan

Croatia: Moscenice

Croatia: Moscenicka Draga

Croatia: Mundanije

Croatia: Mursko Sredisce

Croatia: Murter

Croatia: Murvica

Croatia: Nasice

Croatia: Nin

Croatia: Nin

Croatia: Njivice

Croatia: Nova Gradiska

Croatia: Novalja

Croatia: Novi Zagreb

Croatia: Novigrad

Croatia: Novigrad Podravski

Croatia: Obrez Stupnicki

Croatia: Obrovac

Croatia: Ogulin

Croatia: Okic

Croatia: Okucani

Croatia: Omis

Croatia: Omisalj

Croatia: Opatija

Croatia: Opatija

Croatia: Oprtalj

Croatia: Opuzen

Croatia: Orahovica

Croatia: Orebic

Croatia: Oroslavje

Croatia: Osijek

Croatia: Otocac

Croatia: Otoci Brijuni

Croatia: Otocic Mali Prznjak

Croatia: Otocic Osjak

Croatia: Otocic Veli Prznjak

Croatia: Otocic Veliki Brijun

Croatia: Otok Bisevo

Croatia: Otok Brac

Croatia: Otok Ciovo

Croatia: Otok Hvar

Croatia: Otok Kornat

Croatia: Otok Lastovo

Croatia: Otok Lokrum

Croatia: Otok Lopud

Croatia: Otok Mljet

Croatia: Otok Murter

Croatia: Otok Pag

Croatia: Otok Prvic

Croatia: Otok Rab

Croatia: Otok Sipan

Croatia: Otok Vis

Croatia: Ozalj

Croatia: Pag

Croatia: Pakleni Otoci

Croatia: Pakostane

Croatia: Pazin

Croatia: Peroj

Croatia: Petrinja

Croatia: Pile

Croatia: Pisarovina

Croatia: Plaski

Croatia: Pleso

Croatia: Plitvica

Croatia: Ploce

Croatia: Podgora

Croatia: Podstrana

Croatia: Polace

Croatia: Porec

Croatia: Porozina

Croatia: Potirna

Croatia: Pozega

Croatia: Prapratna

Croatia: Preko

Croatia: Prelog

Croatia: Prepustovec

Croatia: Prevlaka

Croatia: Pridraga

Croatia: Prigorje Brdovecko

Croatia: Prigradica

Croatia: Primosten

Croatia: Prvic Sepurine

Croatia: Pula

Croatia: Punat

Croatia: Pupnat

Croatia: Pupnatska Luka

Croatia: Rab

Croatia: Rabac

Croatia: Racisce

Croatia: Rakitje

Croatia: Rakov Potok

Croatia: Razanac

Croatia: Razanj

Croatia: Remete

Croatia: Remetinec

Croatia: Rijeka

Croatia: Rogoznica

Croatia: Rovinj

Croatia: Rtina

Croatia: Rude

Croatia: Rugvica

Croatia: Saborsko

Croatia: Samobor

Croatia: Scitarjevo

Croatia: Sela Sesvetska

Croatia: Selce

Croatia: Senj

Croatia: Sestine

Croatia: Sesvete

Croatia: Sibenik

Croatia: Silo

Croatia: Sinj

Croatia: Sisak

Croatia: Skrad

Croatia: Skradin

Croatia: Slatina

Croatia: Slavonski Brod

Croatia: Slunj

Croatia: Smokvica

Croatia: Spansko

Croatia: Split

Croatia: Srebreno

Croatia: Stara Baska

Croatia: Stara Gradiska

Croatia: Starigrad

Croatia: Starigrad

Croatia: Stenjevec

Croatia: Stobrec

Croatia: Stosici

Croatia: Suhopolje

Croatia: Sukosan

Croatia: Supetar

Croatia: Supetarska Draga

Croatia: Susak

Croatia: Sveta Klara

Croatia: Sveta Nedelja

Croatia: Sveti Ivan Zelina

Croatia: Sveti Kriz

Croatia: Sveti Martin na Muri

Croatia: Titova Korenica

Croatia: Tkon

Croatia: Topusko

Croatia: Trakoscan

Croatia: Tribanj-Kruscica

Croatia: Tribunj

Croatia: Trilj

Croatia: Trogir

Croatia: Trpanj

Croatia: Trsat

Croatia: Trstenik

Croatia: Tucepi

Croatia: Tuhelj

Croatia: Ubli

Croatia: Umag

Croatia: Varazdin

Croatia: Vela Luka

Croatia: Velika

Croatia: Velika Gorica

Croatia: Velika Mlaka

Croatia: Viganj

Croatia: Vinkovci

Croatia: Vis

Croatia: Visnjan

Croatia: Vodice

Croatia: Vodnjan

Croatia: Volosko

Croatia: Vrapce

Croatia: Vrbovec

Croatia: Vrbovsko

Croatia: Vrsar

Croatia: Vrsi

Croatia: Vukomerec

Croatia: Vukovar

Croatia: Zabok

Croatia: Zacretje

Croatia: Zadar

Croatia: Zagreb

Croatia: Zagvozd

Croatia: Zapresic

Croatia: Zitnjak

Croatia: Zlarin

Croatia: Zminj

Croatia: Zrnovo

Croatia: Zumberak

Croatia: Zuta Lokva

Cyprus: Famagusta

Cyprus: Kyrenia

Cyprus: Larnaka

Cyprus: Nicosia

Cyprus: Trikomo

Czech Republic: Prague

Czech Republic: Znojmo

Denmark: Copenhagen

Estonia: Tallinn

Finland: Helsinki

France: Aix-en-Provence

France: Biarritz

France: Cannes

France: Lyon

France: Marseille

France: Mulhouse

France: Nice

France: Paris

France: Perpignan

France: Strasbourg

France: Taize

Germany: Frankfurt am Main

Germany: Freiburg im Breisgau

Germany: Munich

Germany: Nurnberg

Germany: Stuttgart

Germany: Weil am Rhein

Gibraltar: Gibraltar

Greece: Athens

Greece: Larisa

Greece: Mikinai

Greece: Patrai

Greece: Thessaloniki

Holy See (Vatican City): Vatican City

Hungary: Balatonlelle

Hungary: Budaors

Hungary: Budapest

Hungary: Nagykanizsa

Iceland: Akurey

Iceland: Borgarnes

Iceland: Geysir

Iceland: Hellissandur

Iceland: Ingjaldsholl

Iceland: Keflavik

Iceland: Lagafell

Iceland: Olafsvik

Iceland: Raudhamelur

Iceland: Reykjavik

Iceland: Selfoss

Iceland: Stadhastadhur

Iceland: Thingvellir

Ireland: Dublin

Italy: Aurisina

Italy: Basovizza

Italy: Duino

Italy: Genova

Italy: Gorizia

Italy: Milano

Italy: Miramare

Italy: Monfalcone

Italy: Prosecco

Italy: Rimini

Italy: Rome

Italy: Sistiana

Italy: Tarvisio

Italy: Treviso

Italy: Trieste

Italy: Udine

Italy: Venice

Italy: Verona

Italy: Villa Opicina

Kosovo: Pristina

Kosovo: Urosevac

Latvia: Riga

Liechtenstein: Vaduz

Lithuania: Vilnius

Luxembourg: Luxembourg

Macedonia, Republic of: Bitola

Macedonia, Republic of: Han

Macedonia, Republic of: Kumanovo

Macedonia, Republic of: Skopje

Monaco: Monte-Carlo

Montenegro: Bar

Montenegro: Becici

Montenegro: Bijela

Montenegro: Budva

Montenegro: Cetinje

Montenegro: Gornje Krusevo

Montenegro: Herceg-Novi

Montenegro: Niksic

Montenegro: Njegusi

Montenegro: Perast

Montenegro: Pluzine

Montenegro: Podgorica

Montenegro: Rijeka Crnojevica

Montenegro: Risan

Montenegro: Sukobin

Montenegro: Sveti Stefan

Montenegro: Tivat

Montenegro: Ulcinj

Montenegro: Virpazar

Netherlands: Amsterdam

Netherlands: Rotterdam

Norway: Oslo

Poland: Bialystok

Poland: Warsaw

Portugal: Cascais

Portugal: Estoril

Portugal: Faro

Portugal: Fatima

Portugal: Leiria

Portugal: Lisboa

Portugal: Nazare

Portugal: Seixal

Romania: Bucharest

Russia: Moscow

Russia: Saint Petersburg

San Marino: San Marino

Serbia: Beograd

Serbia: Bunisevce

Serbia: Novi Beograd

Serbia: Novi Sad

Serbia: Petrovaradin

Serbia: Sremska Raca

Serbia: Temerin

Serbia: Vranje

Serbia: Zemun

Slovakia: Bratislava

Slovakia: Kosice

Slovenia: Ankaran

Slovenia: Bled

Slovenia: Bohinjska Bistrica

Slovenia: Celje

Slovenia: Divaca

Slovenia: Grosuplje

Slovenia: Ig

Slovenia: Izola

Slovenia: Jesenice

Slovenia: Koper

Slovenia: Kranj

Slovenia: Kranjska Gora

Slovenia: Krska Vas

Slovenia: Krsko

Slovenia: Lasko

Slovenia: Lesce

Slovenia: Ljubljana

Slovenia: Maribor

Slovenia: Murska Sobota

Slovenia: Nova Gorica

Slovenia: Novo Mesto

Slovenia: Piran

Slovenia: Portoroz

Slovenia: Postojna

Slovenia: Ptuj

Slovenia: Ratece

Slovenia: Tamar

Slovenia: Trzic

Slovenia: Velenje

Spain: Algeciras

Spain: Barcelona

Spain: Caceres

Spain: Cadiz

Spain: Lloret de Mar

Spain: Madrid

Spain: Sevilla

Spain: Toledo

Sweden: Stockholm

Switzerland: Basel

Ukraine: Kyyiv

Ukraine: L'viv

United Kingdom: Belfast

United Kingdom: Caerdydd

United Kingdom: City of London

United Kingdom: City of Westminster

United Kingdom: Dumbarton

United Kingdom: Edinburgh

United Kingdom: Keith

United Kingdom: London

United Kingdom: Luton

United Kingdom: Stansted

North America

Canada: Mississauga

Canada: Niagara Falls

Canada: Toronto

United States: Cleveland

United States: Jersey City

United States: New York

United States: Washington

Oceania

Australia: Bairnsdale

Australia: Fremantle

Australia: Geelong

Australia: Manly

Australia: Melbourne

Australia: Merrimbula

Australia: Perth

Australia: Sydney

Australia: Ulladulla

Australia: Warnbro

 Get your own widget

GeckoGo 

online
Online Casino Reviews









View My Stats



Curling i kako ga speći!
Curling Klub"Čudnovati Čunjaš", Zagreb, Hrvatska

Precjednik: Ribafiš
Doprecjednik: Stokuća
Tajnik: Sin

Adresa: Domagojeva 21, Zagreb
E-mail: ribafish@hotmail.com
Žiro račun: 2360000-1101879360
Treninzi: Od rujna, Velesajam
Sponzori: Čekamo vas!

BUDI ZDRAV!