::ribafish - čovjek krnje jetre::
petak, 26.08.2011.
Trljanje pizdica i druge priče...
Kada dagnjad utihne / Geni, geni kameničini - Jedan radni dan na farmi školjaka
Navikli ste na odškrinute kamenice na ledu i glatke tamnoplave dagnje u vrećici u vašoj ribarnici, ali kako protječe naporan put od vađenja ovih delicija iz Jadrana sve do vašeg stola, i to u jedinoj farmi školjaka na otvorenom moru? Teško Ribu na more poterat, ljubim Maju na ideji!
I tak, potrebno vam je: tenisice protiv proklizavanja, majica i hlače do kojih vam nije stalo, sunčane naočale, oštra čakija i debele gumene rukavice.
Ne, ne idem u hajku na zerdave ni pogrom pustinjskih skočimiševa, upravo sam potpuno spreman za lov na - školjke.
“Sto pedeset kila dagnji i sto komada kamenica, čas posla!”, rekao je Marin, šljaker koji mi je toga dana bio nadređen,
dok je gazda Marko Dušević otišao po gazdaricu suprugu Tamaru i dječurliju, prepuštajući prvi dio posla bezbrižno u naše ruke.
Lokacija: uvala Stara Povljana, južni Pag, pola sata vožnje gliserom (8 NM) od Ljupča, sjedišta firme, pet minuta od najbliže nastambe (uvale Smokvica), pola sata pješke od prvog asfalta.
A u uvalici, ponton ni na moru ni na kopnu, oko njega groblje mrtvih školjkaša, zbunjeni cipli, kašete pune kamenica i totalno zbogom civilizaciji, mini agregat, vode ako se ponese...
Marin i ja odvezujemo platformu dva puta tri metra, odgurujemo se od matičnog pontona veličine deset puta deset metara i kratko se vozimo do plantaže, dok ja ispitujem činjenice.
“Matični stok je iz Stona, kamenici treba 2,5 do 3 godine do konzumne veličine. Ne pita jesti, ali traži puno rada, čišćenja košara, preslagivanja... Godišnje prodamo oko 10.000 komada kamenica i oko pet tona dagnji. Proizvedemo puno više, ali trenutno još nemamo tržište."
Sama firma “Ostrea Dalmatia d.o.o.”, osnovana 2008., a danas na koncesiji od 6000 m2 postoji osam linija sa 600 bova.”
Dok s platformom tromo (bitna je površina i stabilnost, ne brzina) uplovljavamo između pete i šeste linije, Marinovo se lice, baš kao i vrijeme iznad naših glava – opako mršti.
“Kvragu, stiže neverin, nećemo ništa vidit pod nama...”
Godine na moru donose iskustvo i stvarno – nikako da na debelim konopima kojima su povezane brojne bove ugledamo pergolar, duguljasti ovitak u koji se ubacuje mlađ dagnji koja vremenom odraste do veličine kakva se traži na tržištu.
I stvarno. Izlet se u sekundi pretvara u rintanje.
Umjesto da kukama jednostavno izvadimo par pergolara sa desetak kila dagnji, lutamo plantažom i iz divljeg i neprozirnog mora čupamo tek one koje su se grupirale oko nosivih konopa.
Skinuti klupko dagnji s konopa po valovima od metra je jednako pokušaju uzimanja lopte Messiju u svibnju, pa gubimo tri sata rintajuć.
S kamenicama je puno lakše, jer se one drže u zasebnim kašetama koje se vide i za oblačnog vremena.
I tako smo vadili i gulili i strugali, a rupa u želucu se povećavala, sve dok Marin nije rekao da je sada dosta. Krenuli smo platformom prema pontonu,
a ja sam laik mislio da je najteži dio posla za nama.
Uslijedila je pauza kad sam se uz razgovor sa šefovima uzgajališta prepustio užicima.
Sirova dagnja (zaboravili su ponijeti plinsku bocu, buzara je sllijedila navečer) netom izvađena iz gnijezda, onako sva zaljepljena za stijenke, okus je koji se teško može opisati.
Živo, gorko more.
Kao da slušate Tomu Bebića u potpalublju Carpatije.
Palucam jezikom, gnječim jezikom na nepcu, žderem, gutam, ne treba mi ništa više...
Kad sam završio s predjelom od dagnji, prelazim na desert od kamenica.
Slušam savjete kako je treba pogodit nožem odostraga, u dupe, i uz par približavanja Kristu (probijanje dlanova) konačno se oko dvadesete usavršavam.
Gazda
me sa smješkom gleda jer zna da sam se iskilavio na platformi, a i da ću se još više na stolu za trljanje, sljedećoj fazi obrade, pa da ne mogu pojest onoliko koliko bi me trebao platit!
I fakat, slijedi višesatno naporno trljanje pizdica
kako bi se odvojile nedovoljno velike a i jedne od drugih, zatim struganje od plastičnog pergolara (najviše nalik na vreću od krumpira) i trpanje u klasičnu miješalicu
– stroj za čišćenje dagnji košta 12.000 eura, ovo puno manje.
Tamara mi objašnjava detalje.
“Petorica studenata MBA odabrali su uvalu Stara Povljana za svoj rad o farmi, jer je ona i inače prirodno stanište kamenica. Prostornim planom je predviđeno da uvala bude zaštićena od svake "urbanizacije", kako bi se očuvala izvorna čistoća mora.
Nakon što smo prošli zakonom propisanu godinu dana monitoringa i dobili A razred čistoće, prve je godine prodaja kamenica bila dobra, ali je zbog recesije sljedeća u potpunosti podbacila. Tako smo ove ubacili i dagnje pa sad kombiniramo... Ukusom se dosta razlikuju od stonskih i limskih, jer je more puno slanije.”
Apsolutno se slažem s njom i trpam zadnje kamenice u usta sluteć vikend-erekciju, dok Marko iz miješalice ubacuje svježe očišćene dagnje u kavez koji nosimo kući u Ljubač.
Oboje imaju stalne poslove i ovo im je tek hobi, ali brate, mnogo naporan hobi. Jasno im je da su zagrizli u ogromnu tortu, ali ne odustaju dok je ne pojedu cijelu.
“Jako je puno uloženo i farma ima ogroman potencijal, pa smo zato uzeli koncesiju na još 20.000 m2 i čekamo svaki čas da nam EU da dozvolu za izvoz. A smislili smo i novo, revolucionarno rješenje za prikupljanje mlađi iz prirode što će nam riješiti problem mrijestilišta i osigurati kontinuiranu proizvodnju.”
Priča mi Tamara dok se gliserom vraćamo u Ljubač.
Prokleto dobra investicija, razmišljam na glas, umoran, razrezanih dlanova, prljav i sretan dok kriomice sisam posljednju prošvercanu kamenicu i delam vaginarije...
Razmišljam da ostavim sve, zamijenim Zagreb za neki ponton na Jadranu i sam podignem koncesiju i živim u raju kao Robinzon i Petko, ali država je to odnedavno zabranila.
Posljednja paška plantaža...
Vrijeme je da nabavite svoje slane, a ne boćate, dagnje i kamenice, a možda i postanete Ostrein partner?
Uglavnom, dok vi kopate po sajtu www.ostrea-dalmatia.hr, kontam da su mi bolje sjele kamenice no “Kameno lice”, nastavljam dalje putovati Jadranom i razmišljam o plivanju s tunama.
Do tada, odmarajte, ljubi vas barba od pizdica - Ribafish, onaj kome se ukazala Gospa od kamenice!
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Sitne vaginarije:
Privatni mail:
ribafish@gmail.com
online
Online Casino Reviews
View My Stats
Curling i kako ga speći!
Curling Klub"Čudnovati Čunjaš", Zagreb, Hrvatska
Precjednik: Ribafiš
Doprecjednik: Stokuća
Tajnik: Sin
Adresa: Domagojeva 21, Zagreb
E-mail: ribafish@hotmail.com
Žiro račun: 2360000-1101879360
Treninzi: Od rujna, Velesajam
Sponzori: Čekamo vas!
BUDI ZDRAV!
Devil never sleeps!!!!!!!!
Ribafishov najopširniji hrvatski test ćevapa u somunu
Ljudi koje cijenim:
ZDENKOV KULTURNI KOMBI - Kum 1, bez njega ne bi bilo ni mamurluka, izleta, Levellersa, Modre Špilje...
SVIJET U BOCI - Kum 2, moj uzor, svjetlo na početku tunela, pivopija, erudit, laki centar i uholaža
SISAJED- Lud čoek. Da je više takvih, ne bi Hateveja bilo
KAZZO MORTALE- Ponekad još luđi čovjek. Riznica pornografije, zlatan dečko
ČAČINAČKI ALKOSI - To je navijač, a ne ja. A i obećo je čvarke. A, bogami, i poslo je čvarke. I to čvarke koji su više špek nego čvarci
YELLENA – Mudro zbori
ANALNA CARICA- Oralna kontesa, Vaginalna vojvotkinja, Barunica Međice, Pazušna vikarica... Ma božanstvo!
AMBER - Kraljica dizajna!
JAZZIE - Dnevna doza cinizma iz ženske perspektive
RUDARKA - Kratko, jasno i u vugla
APARATCZYK - Legenda, ljudina, kralj!
DIVLJA SKUŠA - Voli ćevape
ORGANIZAM - Luda ko šlapa
PKLAT - Čovjek otišao na posudbu u centralnu Kinu, jede paradajz sa šećerom, ima tuš iznad čučavca, svaki dan prolazi pokraj kuraba u vunenim štramplama, i tak...
SONJECKA - Moja strip b(l)oginja!
AMY DAMON - Kupila me tekstom o birokraciji!
PARLIAMENT - Uf, kako lijepo izvuče rečenicu
KAKO JE POČEO (S)RAT U MOM POTOKU - Totalno pitak i zanimljiv početak jednog sjajnog romana
MUFASA - Lud
RUTVICA - Ko da sebe čitam...
KEKS UND SMRAD - Dobro...
SAROUKH - Čovjek putuje tamo gdje bi i ja htio...
KULTPUBLISHER - Sam pokrenuo magazin i živi od toga što ga uređuje! Kapa dolje!
PAJO PAKŠU - Vinkulja do Szekesfehervara! Paju za Bana! Živijooo!!!
UMORNI KONJ - Roker!
LEZI LEBE DA TE... - Doktor is back. Čovjek koji što god da napiše ima glavu i rep!
BEERLOVER - Jes da je mlad, ali zna, hoće i može. Popit. Recenzije piva a la carte!
MAXTURBATOR - Turbopervertit!!!
ZRINSKO PISMO - Zna se ko je u Kulturu išo!!!
PERO PANONSKI - Mladić koji obećava
POKOJNI TOZA - Poznati kantautor lakih nota
FRKACHU - Moj osobni bowling trener
TAJPVRAJTER - Pivopija i pisac
GURWOMAN - Recenzira pive, putuje i kuha po svojim receptima. Ideal!
DIDA 99 - Klopica, cugica, putovanja, koncerti... Hedonist
ATHENA AIR - Iako je zrak iznad Atene - smog, ova koka je dokaz da su Riječanke najbolje cure u Rvata!
NEMETZ - Istomišljenik, placeni ubojica (s placa)!!!
STRIPTIIIIIZ - Liftboy odlijepio i crta stripove!
MOSOR - eto, tako ja vidim posljedice pozara na Kornatima. Sjajan tekst!
BEGIZMI - da sam iz Splita, da se nisam šišo i da znam svirat, mislim da bi se družio s čovjekom!
BRAK, SEKS... - četri kuta kuće, luster i još štošta!
ARHIVA
dnevnik 1 - Prije poroda...
dnevnik 10 - Dan De
dnevnik 20 - Rodija se sin!
dnevnik 30 - I mi bi spavali
dnevnik 40 - Zašto plače?
dnevnik 50 - Prvi zub!
CRO TRASH ENCIKLOPEDIJA!
Svezak 1: A - B
Svezak 2: C - D
Svezak 3: E - F
Svezak 4: G - H
Svezak 5: I - J
Svezak 6: K - L
Svezak 7: M - N
Svezak 8: O - P
Svezak 9: R - S
Svezak 10: Š - T