::ribafish - čovjek krnje jetre::

četvrtak, 31.08.2006.

Drugovi Pivopije!

Još uvijek najdraži...


Sastanak je u pol 6 u starom Medvedgradu, pa onda kud koji mili vanili, tj, ko hoće na Hanžeka - ide, ko neće, nek nas pričeka u pivnici do cca 23.00. pa slavimo...

Aj živili i nabavite mi vaki otvarač za rođu!


I Miha, eto razloga što pijem. Not maj folt...

srijeda, 30.08.2006.

Hanžek + Dva dana na moru...

Legende i nakon odlaska Danziga...



APDEJT!!!

Ajmo gledat Blanku sutra!

Hanžeković ruls! Jebo fudbal, atletika je zakon! Parizera deset deka i svi na Hanžeka!!

Nađemo se oko 5-pol 6 u nekoj birtiji blizu stadiona, trgnemo 5i pol-6 komada na brzaka i idemo na memorijal. Nadasve korektnim skandiranjem bez psovaka uto počnemo vlažit druge visašice sočnim navijanjem (koliko nam supijano stanje to dopusti) i smijemo se sprinterima kak imaju debele noge! Blogere prevodioce ovom prilikom žicam da saznaju kak se kaže:

na Bugarskom - trčiš poput erekcijom sputanog rasnog ponija
na Belgijskom - želio bih ti vrelom punjetom zamagliti te slatke naočale crtajuć pritom vinjetu na vitraju
na Švedskom - Cluftica ima veće sise i višekratno je bolja u oralnom odnošaju

tak da možemo urlattt!


Tko za sutra radi transparenat:
Blog i Hrvati!
i
Letvica je tanka, a moj nije, Blanka (i potpis sponzora - najbolji krediti - Supersonic banka...)

Ajmo, ljenčine.... Malo života, sunce vam jebuckam nemaštovito!

Anyway, uvijek mi je bilo super gledat te mitinge u Osloima, Helsinkijima, Parizima i bogu Zurichu, da bi htio i u svom rodnome stajat i pljeskat veličinama. A Blanka je zakon. Za tri godine ruši rekord na 211! Sto posto!

Pa se vidimo tam. Još ako se smije unijet koje pivce....



Loš dan na poslu. A jedva stigoh iz Kukljice. Pozdrav vozaču busa koji nije došao na stanicu u 5.15 nego petnaest minuta kasnije dok sam ja trčo prema Preku.

Na maratonu u Telašćici bio očajan, ali preživio. Sva sreća da su ga skratili s 5 na 4 km jer bi, da sam morao napraviti još tri zamaha - rodio trojčeke...
Detalji na www.swimzg.hr. Tamo možete i svoje kikiće upisat u školu plivanja. Tate će bit u birtiji na bazenu!

Dugi otok ko s razgle! Ovo je sto metara od mirne i prekrasne Telašćice - strmac visok 60 metara! Divota!

Maratonci su vam čudne ptice. Dijele se na one koji plivaju da bi nakon toga popili pivu, i one koji su tome potpuno posvećeni. Oni prvi imaju problema s jetrom i na trećem kilometru proklinju sudbu što ih prestižu djeca, mini sipe, tetrapaci od mlijeka i retardirane meduze - a sape ni od korova, dok drugi osvajaju pehare, pršute i slavu. Jedan od ovih iz druge kategorije, moj idol, nabio je komplekse meni iz prve i opasno se bavim mišlju da ga razbijem na evropskom prvenstvu na Bledu dogodine. A čovjek se vratio kao deveti na svijetu iz San Franciska... Brrr... Šest dana u tjednu treninzi? Damn...


Rok puže ko kralj. Samo ga pusti na ravno i ode... Detalj s poda trajekta koji je obrisao, kao i pola zadarskog glavnog trga.

Jedna od omiljenih puzaonica je i prostor za plesanje olinjalih švabica u smeđim te bež kompletićima u Kukljici,

gdje two man & one woman band izvodi od "Ako poludim" do "Moj tetrijebe", a vokal ni manje ni više nego glavom i podbradkom Ella & the dream team (koji više zgleda kao drink team, ali svejedno). Nisam odolio...


Kako se terasa zatvara u ponoć, na meniju je mogla biti i pjesma "A sve do ponoći ja biću tuuuu...". Uglavnom, obećo sam Mihi da neću napisati ništa ružno o estradnoj zvijezdi koja ima puno toga zajedničkog s Ivanom Kajndl i Posipom Kvasac, pa ni neću. Al ima super glas!

Dužan sam i fotke s rođe. Kasno, al jebat ga. Prostor na Jarunu kod Soma Jure je sjajan,

samo da nema onih pejntbolaša s proljevom... Jeblo ih ono trt, trrrrt...
Slika 2.
"Suprotnosti u prirodi". Tajnik Curling kluba Čudnovati Čunjaš u napadu na roštilj broj 13 i predsjednika istog preko puta u jinjang dresovima za domaće i gostujuće susrete u sretnim trenucima dok tamane mesinje. Istovremeno i posljednja fotografija mojih fišbon gaća. Ako neko zna di ima sličnih, nek javi. A samo sam ih deset godina noso dok nisu napravile ono prrrrrrr prilikom saginjanja po grančice...

Slika 3.
Bivše fišbon gaće i Kum 1. s Christian Dior lycra ultra deflor milimini flanel pamučno-svilenim gaćicama s ekstraktom dekstroze. Čudo kako nam žene nisu prilazile tog dana?

Slika 4.

I onda se oko ponoći, nakon 12-satnog satiranja pivom te korčulanskom travaricom stvar otela. Neki su završili u zagrljaju, neki u jezeru, a neki u tri ujutro na nekoj klupici u nekom parku, dok je treća frakcija završila na muriji jer su pokušavali podmititi frajera na rampi s vitaminkinim ajvarom blagim. DMJ je zaključio da su ipak trebali probat s ljutim kojeg je doduše bilo ostalo samo na dnu, ali eto...

Ukratko, ponovilo se!


Reklame mjeseca.
1. Pan pivo
Koliko god ja cijenio Pan koji je kad je nepasteriziran vjerojatno najbolji domaći lager, njegove mi reklame idu nakurac. Ne toliko ona s južnoafričkim statistima loše nasnimljenog smijeha, koliko ona za novo pakiranje od 0,35 cl.

Gutljaj više. Gutljaj više!? Jebite me, ali meni je to dva gutljaja manje.

Živijo Union od 0,66! Živijo Pilsner Urquell od 0,72!

2. Colgate
Reklame za zubne paste se svode na
a) iritantnog tipa u bijeloj kuti koji kao glumi znanstvenika i njemu se treba vjerovat i
b) zadovoljnog korisnika - komada koji priča kako je njoj ta pasta vratila zdravlje, riješila je frigidnosti, oslobodila Vukovar, unijela boju u obraze i vjetar u njedra te kako sad ne pada s nogu.

Colgate je u tu svrhu našao zgodnuljivo biće koje je dobrih deset epizoda statiralo kod Ace u "Nedjeljom iza ručka kad zaspiš uz telku". Maca ima lijepa prednja 4 zuba. Ostale ne vidimo zato jer stišće usta. Izgled uopće nije problem. Problem je u glasu.

Žena zvuči ko Miss Piggy kad popije dvije butelje prošeka nakon što joj je djetlić oglodao Adamovu te Evinu jabučicu a u grkljanu joj zapela loptica za skvoš-tvrđa. Ko da ima tri vrele knedle u grlu. To joj je od Colgatea? Perite zube Colgateom i naoteknut će vam mandule???? Da to nisu mogli nasnimit u studiju... Katastrofa...

Arijana Čulina ima iritantan glas. Bala Elegović Milić ima jezivo iritantan glas. Ovo je glas koji, da ga jebeš - neće prodat niti jednu tubu više kojeg god jebenog kalodonta, uloška ili psećih isusovih on reklamirao.

A ionako su prema jednoj teoriji zavjere farmaceuti i stomatolozi proizveli kalodonte samo da bi se obogatili jer zubne paste u stvari samo štete zubima. Može li me netko razuvjeriti?

3. HT
Zašto si oni telefoniraju ako se na kraju reklame nađu?

subota, 26.08.2006.

Sastanak blogera after

Probudio sam se u pol 8 s bolom u glavi, truplom mrtvog četnika u ustima, obilnim desnim krmeljom i spektakularnom erekcijom.

Eliminirao sam problem krmelja, okrenuo se na drugu stranu i usmeno jebao majku idiotu koji reže travu subotom ujutro. Sićušan problem nakon alkoholne večeri je da se u neko doba nakon prvog sna probudim – i onda više nema spavanja. Bilo to u 3, 5 ili 7. Popiti neki antiglavoboljin ili ne, motalo mi se nepovezanim dijelovima nečeg što je nekad bio mozak. Ali kako su tablete za pičke, odlučio sam još malo kunjat u velikom praznom krevetu.

Na televiziji je izbor bio šarolik – od sterilne Karmele do debilne serije posvećene crncima zbog koje bi se stidio da sam crnac, pa spot s (kao bi se po Vuku pisalo) Bijonsi (zašto je bog tak lepo lišce nakalemio na tako gadne noge????), pa sve do… Ohoho! SAD : Brazil, odbojka, žene, svjetsko prvenstvo!!! Došlo je vrijeme i za rješavanje još jednog problema iz prve rečenice.

Mrzim jutarnju drkicu, ali kad te zorom tako milo pogleda ona tvoja jedina ukrućena safalada, ta predivna šiš-okamina, rumena štafeta, taj andezit-stalagmit… Anyway, baš je slatko bilo gledat vižljaste obloguze žirafice kako se bacakaju po parketu, ali nisu bile ni do koljena Kubanskoj repki 1984. kad su mace imale jednodijelne crvene dresove u obliku badića koji su im se stalno uvlačili u one mramorno tvrde guze i kad sam zbog njih i pravo prodrko. Pa sam uključio njavu s devedea. I uspio sam začuđujućom brzinom. Iako je taman na redu bila Rita Faltoyano,

sisata Mađarica koja se sva zaslini oko ustiju dok puši i ima cca trideset madeža viška oko cica.

Sutra imam i maraton u Telašćici (pet kilometara, pičkin dim. Osim ako opet ne puhne ona maestralčina iz 2004. pa se pretvori u 8), pa ako se više nikad ne javim, to je zato jer se nisam otrijeznio od sinoćnjeg sastanka blogera. Jebate. Skužio sam opaku životnu istinu - što manje seksa to više alkohola. Damn...

Kratki opis sastanka:

Ljudi su kapali od 7. Tajp ih je čekao i upoznavao, a ja sam stigao iza 8 drito iz ureda prek ceste i bio potpuno strgan poslom tako da sam sjeo do Svijeta u boci i Aparatczyka i lajao s Panonijom nekih pet rundi. Onda je pala ideja da zapišemo ko je sve bio, pa sad s ovih žvrljotina dešifriram ovo:

tajpvrajter.blog.hr
ribafish.blog.hr
svijetuboci.blog.hr
film.blog.hr
012station.blog.hr
sadistico(anniethemeni;pajopakshu) .blog.hr
cicamicamaca.blog.hr
blogtemazo.blog.hr
athenaair.blog.hr
ribajeovdije.blog.hr
mikeymauskučahaus.blog.hr
silovanavjeverica.blog.hr
kokolo.blog.hr
nba.blog.hr
iva.blog.hr
barbie’slobotomy.blog.hr
fashion.blog.hr.blog.hr
depbluefm.blog.hr
frifol.blog.hr
štetočina.blog.hr
frkachu.blog.hr
panonija.blog.hr
aparatczyk.blog.hr
novac.blog.hr

s tim da mislim da me neko zajebavao. Bar triput...

Sve u svemu dvadesetak mladića i tek pokoja žema - ali zato zgodna! (Nego, Athenaair, otkud se mi to znamo!?)
Kog sam zajebo, ili se nije potpisao - nek se javi!

Krešo alias Van Gogh se duboko ispričao glede nabavljanja svijetlog Velebita umjesto tamnog i povukao rundu viskija kad sam već lagano gubio svijest, i oko 23.00 smo se ispozdravljali.

Tek tad sam skužio da je troje ljudi došlo IZ RIJEKE!!!!!!!!

Ljudi, svaka, ali svaka vam čast!

Ponovit bi se moglo uskoro, ali ne i tako da
panonija
aparatczyk
Ribafish
Svijetuboci
Film
012.station
idu pojest sendvič u Zapruđe(!?), pa kupe 12 piva u kiosku za 120 kuna, odvezu se do Routea 66, sjednu ispred na boliguzne metalne grede, popiju konzerve i ne uspiju uć u birc koji se upravo zatvorio. Čestitke Peri Panonskom i Jet Mangi koji su uspjeli više mljet i od mene samog, pa sam tako nadmljeven i pivom samljeven danas dosta mrmoljav na poslu.

Ali doć iz Rijeke… Legende!

Uz Von Smiletovu poskočicu “Pluton – stara srpska reč za planet” (od "Weifert - stara srpska reč za pivo"), došli su i prvi radovi za Blogersko Pluton Pivo. Stavlja se na glasanje!

Liftboy


Jetmanga


Microscan



Playboy se inače izdaje u 22 države. Indonezija je zadnji član familije.
Bolje izdati novine nego prijatelja!!!

Aj živili!

petak, 25.08.2006.

Sastanak blogera

Najsvježija informacija s jutarnje kafice - Krešo otišo po Tamni Velebit!!!!!
Urrrra!!!!!

Mogli bi napravit etiketu za prvo blogersko, šaptom palom Plutonu posvećeno pivo! Neka se zove Zvjezdan! Ne, neka se zove...

Plutonsko - cro
Plutnik - rus
O'plutak - irs
Birra di Pluto - ita
Plutonge - fra
Mpluto - nig
Pluton plus - sad
Plu Plu - slo
Pluto's Choice - gbr
Tonplu - bkf

Ajmo dizajneri, ajmo grafičari!

Nitko nije ponudio odgovor na pitanje – u koliko se država trenutno izdaje Playboy, pa bum samo sebi plaćal Velebite.
Ko vam kriv...

četvrtak, 24.08.2006.

Dan žalosti...

Danas je dan žalosti. Dan tuge za sve nas Geografe.


Uzelo nam Plutona.

Mamu im retardiranu.... Nije ni 70 godina živio. (Pajo, živijoooo...)

Ne to, Pluto (Maestozo, non piu troppo)

Zbogom Pluto,
u svemiru pluto.

Godinama luto,
Cosi fan tutto.

Svršio sam ime u to.


Najgoru prostituciju Mozarta (mog omiljenog, da mi se zapit s njim...) sam doživio danas kad sam u Van Goghu na prvoj kavi mljeo Sportske i pročitao da je gol za Spartak iz Moskve postigao neki Mozart. Nije mu valjda...

I dok je familija na moru i traju DDD (dani dignute daske) popraćeni s praznikom DBPUL (dani bezbrižnog pišanja u lavabo), ja ošo pit. I dok sam pio, zove Miha i kaže:
- znaš ko ti drži sina?
Ja se usro i kažem:
- nemam pojma...
Nastavi Miha:
- znaš za onaj van men bend na terasi u Kukljici?
- pa ko i u svakom selu koje ima pogled na more i terasu s metalnim stolovima i pepeljarama...
- e da, ali s ovim tipom na sintiću pjeva i Ella ali bez Drimtima.
- ona besisna? Pa jel kljuca?
- kljuca, ali je Rok poludio i počeo plesat po stejdžu i ona ga primila i digla, i sad su zvijezde večeri jer plešu i pjevaju zajedno!
- uau... aj, super. Pusa.

Jebote, sva sreća pa Ella nije čitala CRO Trash Enciklopediju...


Nakon sastanka pivopija buljim u televiziju i Rockyja nekog. Mislim predzadnjeg.

Ovo je strašno.

Amerikanci su definitivno u prosjeku najgluplji narod na svijetu. Ovo ni burkinofašani ne mogu snimit, a kamoli progutat. Rocky od svojih 169 centi mlati Švedskog Rusa, Kapetana Dragu veličine silosa za razasute terete usred mrtve Moskve. Rusi u suzama u po borbe mijenjaju pjesmu i navijaju za svog milog simpa Amera. Osjetili su da je dobričina...

Jebem vam mater retardiranu, bijednu te glupu američku i 300 milijuna dolara worldwide zarade. Zamislite da Zvezda dobije 1995. Dinamo na Maksimiru s 8:0 i nakon zadnjeg sučevog zvižduka neki Piksi ili Ditar Drkela uzme mikrofon na centru od Branka Uvodića i pred 45 tisuća nadrkanih ljudi kaže – «Dragi Zagrepčanci, mnogo nam je drago šo smo pobedili, ajde da se volimo i da vas i dalje karamo i držimo vaše firme a vi nam pušite kurac i ćutite!» I sve tribine oduševljeno plješću i skaču.

Taman za Sedlara... Katastrofa. Sramota. Bijeda... Šta sve možeš kad imaš para...

Tvojnetko.blog.hr ima pametno razmišljanje o telefonskim razgovorima. I meni idu nakurac. Apropo telefona, ima li veće bijede nego primit masovnu čestitku za Božić? Koja prostitucija...

Tu je i post koji me raspizdio. Poliglotna.blog.hr piše kako radi u školi i ne brine o bijednoj plaći jer je netko financira. Sad je dobila ponudu da radi kao PR za puno veće pare. Kako sam joj i odgovorio, posao u školi je najljepši posao na svijetu jer formiraš djecu da postanu ljudi. Kad bi postojala mogućnost da mogu prehranit familiju od prosječne profesorske plaće, i radit posao za koji imam diplomu s kojom mogu obrisat šuleta - bio bi najsretniji čovjek na svijetu. Zato ne razumijem nekoga ko može živjeti sasvim bezbrižno od muževe plaće i uz to odgajat djecu bez negativnih primisli te ne želi više raditi taj posao. Možda Ameri i nisu najgluplji narod na svijetu...

Taman popljujem Amerad, i onda pogledam OZ i pukne me dio o pažnji posvećenoj lošim ljudima. Koliko vremena gubimo na gadove, a koliko na dobre ljude? Razmislite...

Odoh fušat.

Sutra od 19.00 u Van Goghu. Ajmo složit spisak da Krešo stavi Becksad na led!

Vrijeme - sad!

Blogersko druženje u petak Van Goghu!!!

usput...

Moram se (Pero) nadovezat na prošli post. Naime, Athena Air me pročitala ko dete bukvar. Što jes – jes. Ili kako dobro kaže stari vic:

Zašto Grbavac pušta brkove?
Pa da ga zovu Brko!

Kako mi u Playboyima širom svijeta (nagradno pitanje za pivu – u koliko se država trenutno izdaje Playboy?) znamo uzet tekstove jedni drugima, tako se i moj tekst o načinima upucavanja različitim ženama na plažama oBREo u najnovijem srpskom izdanju. Naravno da sam počašćen, ali bi bio i počašćeniji da su mi to i javili, a ne da mi to moraju dojaviti frendovi iz Bg. Apropos vraćanja komšija na Jadran, evo slike s ulaza u jednu dubrovačku pizzeriju.


Svejedno, odvalio sam kad sam vidio kako su me potpisali. Naime, u srpskim novinama se sve češće rabi ćirilica, ali strane riječi se uvijek pišu latinicom (osim imena celeba koje napišu po Vuku kao Maraja Keri, Majkl Džordan, Kienu Rivs, Olajdžuvon...). Da ne serem dalje, pogledajte kaj piše na dnu stranice...



Anyway, taman dok ću bit u užasima dedlajna (oni dani u mjesecu kad se dovršava mjesečnik – panika, strka, metež, visoki tonovi, harač, izdrkavanje na niže karike u prehrambenom lancu, tuga, peckanje u guzi, stalna glad, opći propuh u mozgu, nejebica, strije, zadnji krug pakla) u petak navečer, drug, ljudina te djelatnik Tajpvrajter i Krešo iz Van Gogha odlučili su napraviti blogersko druženje s popularnim cijenama hmeljnih delicija (Krešo, issa ti, nabavi više taj Velebit!!!) u bircu koji nosi ime po ludom te genijalnom slikaru koji si je kad je osto bez crvene odrezo uho, a smješten je u Koranskoj ulici preko puta zgrade EPH. Dakle, kad idete od Cibone poprečke prema FER-u. Za alkose – 50 metara od Capuccina na jug.

Kako ćemo vršit inicijaciju, možete doći oko 7,

Ili 9,

A najbolje će bit oko 10!!!


Ja ću bit relativno nadrkan i strgan sa šansom da se moram vratit gore nekaj dovršit, Tajp će biti uz Zlatorog i općenito - mogli bi se zapit. U to ime, nutra žnjime!

Vidim ose!

srijeda, 23.08.2006.

Egotrip – iliti, kako sam gubio u kvizovima

Slušatttt!!!!!!


Ne znam kako je sa ženama, ali većina muškaraca ima gadnu osobinu koja se naziva egotrip. To je ono kad bi htio bit nešto više nego što objektivno jesi i stalno maštaš o tome i uglavnom samo maštaš, ali neki uporni pate da to i dosegnu. I tako agresivni tipovi nabrijavaju automobile, pederi postaju stilisti, sitni kradljivci političari, šoferi producenti i tako dalje. I to ih jako pali, to oglašavaju na sva zvona, bez obzira koliko ih to koštalo zdravlja, vremena i leševa koje su ostavili za sobom.

Imam i ja svoj križ. Htio bi neopisivom jačinom pokazat na televiziji da sam pametan. To mi je od komplekasa iz mladosti. I to mi nikak ne ide. Ide mi dokazivanje da sam kreten, polualkos, tremaroš i vlasnik podbradka, ali ono što bi htio - nikak.

Počelo je s “Brojkama i slovima” di sam bio kandidat ali nikad nisam sjeo kraj Hetricha jer su se baš prije moje emisije krenuli širit projekt na cijelu jugu pa sam ostao u rezervama. Iako sam se pojavio u eteru jer sam iz publike imao riječ od devet slova – “ukiseljeno”, kako sam se i osjećao jer sam na usni imao herpes veličine oteklog glavoča. Na snimanju je neki Splićo izjavio – Šjor Lazo, iman rič od devet slova – “pizdarija”! Pa se snimanje prekinulo…

Inače je najbolja emisija “Brojki i slova” ikad bila ona kad je neki stariji povratnik pun para iz Amerike potplatio uredničku ekipu s par dolara (jer je na Visu pitao kako da se pojavi na televiziji pa su ga uputili – i opet egotrip) i pojavio se u emisiji nasuprot nekog preštreberastog ferovca (tadašnjeg eteefovca) koji je uništavao sve pred sobom.

I tako, kaže Hetrih Višaninu – od koliko slova imate riječ. On kaže 3, ferovac kaže – imam riječ od devet slova. I povede 9:0. Pa 18:0. O brojkama da ne govorimo – kaže barba: iman broj 150, a ferovac: imam točan broj 972. Uglavnom, rezultat 136 prema nula i totalna blamaža, a ferovac štreber ne da barbi da išta kaže. I bi zadnja igra riječi i barba kaže – iman rič od pet slova. Muk, tišina. Hetrich mrko pogleda štrebera, Šjor Lazo mrko pogleda štrebera i svi iz publike mrko pogledaju štrebera koji se metilji i nevoljko promrmlja prokletu laž – mhmnhhh… boji je…

Barba sav ponosan i ozaren, ponovo s rumenilom u obrazima kaže – a moja rič od pet slova je MATER!

A doktor Karakljajić mudro nabora obrve, malo zakrene glavom, uzme jedan od osam rječnika ispred nosa i kaže – mmmmda, ta riječ je dosta kolokvijalna i često se upotrebljava (list, list, prevrt stran…), ali nažalost – NEMA JE U RJEČNIKU!

I pobjedi štrebso tako s 141:0. Barba je valjda pokarao nešto na slavu kad se vratio doma… Možda neka baba nije imala ton na telki.

Onda je došla na red “Kviskoteka”. Unatoč trima pokušajima, najdalje sam prošao jedan krug kvalifikacija, ali nikad dalje od toga. A taman sam najviše znao negdje tada oko dvadesete-pete prije nego što mi je alkohol pomutio um… Zato je cijela škvadra navijala za DMJ-a koji je ispao na predzadnjem pitanju u polufinalu.

“Diplomac” je bio jednosezonski pokušaj Joška Lokasa da nakon fantastičnog uspjeha s Upitnikom napravi nešto još bolje, ali nije išlo. Igre su bile bezvezno bodovane, nije bilo ni duha ni tempa, a pravila zadnje igre nije shvatio ni sam Mirko Miočić. Mirka sam upoznao na šanku prije prve epizode. Potpuno mamuran nakon pobjede nad Švabama. Čovjek velike glave pio je mineralnu i listao debelu knjigu. Pitao sam ga – čitate nešto zanimljivo, a on odgovorio – Enciklopediju Britaniku. Rekoh, poniženo - pa kako ide? A on će – ma slabo. Tek sam na R.

Slutite oduševljenje mene mladoga kad je Miočić stao odma kraj mene u toj emisiji? Uglavnom, pružio sam slavujev pjev i vodio do zadnje igre kojoj nisam kužio pravila kao ni Mirko, ali me ni to ne bi spasilo. Dapače, ništa ne bi spasilo od Mirka. Kakav folder. Isuse, koliko podataka. Svejedno, ušao sam u polufinale jer sam imao najviše bodova od svih i tamo opet naletio na Mirka, ali i Mladena Vukorepu, kojeg uz splitski “duo lumen” Roberta Pauletića i Rogerta Lojpura - nikako nisam želio sretat. Uglavnom, bio sam treći od četvorice, nisam znao ko je režirao “smisao života” ni kako s na španjolskom kaže “selo”, ali sam blam godine doživio kad sam za Čegevaru izvalio da je Simon Bolivar, pa sam još dugo vremena po kvartu nosio revolucionarni nadimak.

U međuvremenu sam bio drugi u finalu Radio Kviskoteke i bezuspješno pokušavao dobit telefonom “Upitnik”, kad je kranula sezona “Izazova”. Opet Lokas, opet moja trema, i opet nešto jače od mene – Lojpur. Razgovor prije emisije:

Riba: Kaj slušaš
Lojpur: Stonse
Riba: Jel možda imaš…
Lojpur: Imam sve albume i sve lajv ploče i sve snimke i znam sve stvari i…
Riba (tiho): Aupizdu…

I tako opet Riba drugi, s tim da sam se mogao približit da nisam napravio veliku glupost. U tom sam trenutku pomislio da postoji Bog i da se s daljinskim u ruci grohotom smije dok pijucka orošeni, ne prehladni Westvleteren od 8 posto dok mu se mast s ćevapa cijedi po bradurini. Naime, taj sam se dan ponio kao idiot i zaurlao na klinca iz svog 5c razreda dok je mlatio neku curicu – dolazi ovamo majmune. Pitanje na kojem mi se to vratilo je bilo – s kojim životinjama pleše Mogli u Knjizi o džungli. A ja reko – hijenama… Majmun. Baš sam ispao majmun.

Da blamaži nije kraj, pobrinuo se najgori od svih kvizova – Veto na kojeg sam za para odveo DMJ-a. Morali smo dobit pare. Morali smo ga osvojit. Prije nas su pitanja bila tako laka da je DMJ znao 29 od 30 i prije nego što je onaj šatro voditelj ponudio 4 odgovora, a ni ja nisam bio loš. I onda katastrofa. DMJ fula katedralu Majstora Radovana, a mene opet ulovi majmun sudbine. Koji organ luči žuć. I iako mi je dida skončao od jetre, a ni meni se ne piše puno bolje, naravno da sam rekao da je to gušterača i otišlo sve ukurac.

Na “Milijunaš” sam se prijavljivao, ali sam vremenom skužio da mi je Tarik toliko ljigav da ga, svaki put kad ga vidim onakvog gnjecavog, iritantnog i bezrazložno bahatog, zamišljam kako žvaće ostatke iz odvoda nakon tuširanja ragbi ekipa Nade i Zenice, pa me strah da bi se zbljuvo pred kamerama.

Sve ovo pišem jer razmišljam da se prijavim na Kviskoteku. A mislim da nije pametno. Prestao sam čitat knjige, politika me ne zanima, na vjeronauk nisam išao a trolist fiz/kem/mat nikad nije bio moj favorit. Kako su Šjor Lazi omiljena pitanja o hrvatskoj književnosti, elementima od rednog broja 32 do 47, bivšim saborskim zastupnicima i Nobelovcima do 1938., mislim da ne bi trebao. Jes da o ostalom znam ponešto, ali time se treba bavit ko Mirko.

I sve si mislim nije li bilo dovoljno blamaža. Ili me pak čeka mjesto u hrvatskom kviznom hall of the fame, tapšanje po ramenu i pinka s kojom bi otplatio sva tri postojeća kredita i Roku kupio biciklić…

Alo Brada! Iskupio sam se! Više nisam zločeeest!!!

We shall see. Nadam se da ste uživali u Beatstakesima.

utorak, 22.08.2006.

Pojmovnik - fwd

METROSEKSUALAC: Peder koji nema muda priznat da je peder.

BANKAR: Tip koji ti posudi svoj kišobran kad je sunčan dan i traži ga nazad kad počne padati kiša.

BOY SCOUT: Dječak obučen kao kreten kome zapovijeda kreten obučen kao dječak.

KONZULTANT: To je onaj tko ti skine sat sa ruke, kaže ti koliko je sati i to ti naplati.

EKONOMIST: Stručnjak koji će sutra znati zašto se ono što je predvidio jučer nije dogodilo danas.

INTELEKTUALAC: Individualac koji posjeduje kapacitet da razmišlja duže od deset minuta o nečemu sto nije seks.

JEZIK: Seksualni organ koji neki dei koriste za govor.

PROGRAMER: Tip koji ti riješi problem koji nisi znao da imaš, na način koji ne razumiješ.

PSIHOLOG: Tip koji gleda sve druge kada neka zgodna žena uđe u prostoriju.

TIMSKI RAD: Mogućnost da se krivica prebaci na druge.

ADVOKAT: Osoba školovana za obilaženje zakona.

ALIMENTACIJA: Sistem kojim, kad dvoje ljudi pogriješe, jedno od njih nastavi plaćati za tu grešku

ARHITEKTURA: Nauka koja objašnjava zašto živimo u ružnim zgradama.

BRAK: Međusobno oduzimanje slobode uz obostrani pristanak.

BUDILICA: Mala naprava koja budi ljude bez djece.

CIJEV: Šipka kroz koju je provučena rupa.

DEMOKRACIJA: Situacija u kojoj nisi zatvoren zato što si bio otvoren.

DIJETE: Buka s prljavštinom na sebi.

HOBI: Način umaranja tokom slobodnog vremena.

OPERA: Situacija u kojoj nekome zabiju nož u leđa i onda on tri sata pjeva o tome.

OSVETA: Živjeti dovoljno dugo da postanete problem svojoj djeci.

PLANINA: Sredstvo za gubljenje planinara.

PSIHIJATAR: Osoba koja će vam za skupe pare dati odgovore na pitanja na koja bi vam
vaša žena odgovorila besplatno.

RAZVOD: Nastavak bitke na većoj udaljenosti.

ŠTIKLA: Izmišljotina kompleksašice koju su do tada svi ljubili u čelo.

VRATA: Objekt sa svojstvom da mu je pas neprestano s pogrešne strane.

VULKAN: Planina s proljevom.

ŽIVOT: Ono što vam se događa dok vi pravite neke druge planove.

LJUBAV: Riječ od pet slova, dva samoglasnika, tri suglasnika i dva idiota.


Dobraaaaaaaaaaa....

ponedjeljak, 21.08.2006.

Kako ustanoviti da li je netko spreman imati djecu

Pročitajte, zanimljivo je. Ja nisam na vrijeme...

Drek-test:
Premažite trosjed i zastore Nutellom. Stavite komad svježe ribe iza trosjeda i ostavite ga tamo cijelo ljeto.

Igračke-test:
Nabavite sanduk od 150 litara s Lego-kockama (kao nadomjestak mogu poslužiti veći vijci i matice). Zamolite nekog prijatelja ili prijateljicu da to razbaca po cijelom stanu. Povezite si oči i probajte dospjeti do kuhinje ili zahoda a da ne pisnete (inače bi mogli probuditi dijete)

Dućan-test:
Posudite od nekoga 1-2 manje životinje. Posebno se za tu svrhu preporučuju koze. Povedite ih kod sljedeće posjete dućanu sa sobom. Pustite ih da slobodno trče, ali ih pokušajte cijelo vrijeme držati na oku i na kraju platite što su pojele ili potrgale.

Oblačenje-test:
Nabavite veću živu lignju. Pokušajte je ugurati u omanju vrećicu.
Provjerite da li su stvarno svi kraci u vrećici.

Hranjenje-test:
Nabavite veliku plastičnu šalicu. Napunite je do pola s vodom i objesite duljom špagom na strop pa zaljuljajte. Pokušajte žlicicom stavljati gusti Čokolino u šalicu dok izvodite figure kao da ste avion ili vjetrenjača. Nakon sto ste cijeli Čokolino prebacili u ljuljajuću šalicu prospite sadržaj šalice na što je moguće veću površinu. Ostanite mirni.

Noćni test:
1. Pripreme: napunite jastučnicu s 3-4 kilograma vlažnog pijeska.
2. U 18 sati počnite s napunjenom jastučnicom poskakivati po stanu. Pritom je morate ljuljati lijevo-desno. To treba izdržati do 21 sat.
3. Položite zatim napunjenu jastučnicu u krevet i namjestite budilicu na 2 sata ujutro.
4. U 2 sata ustanite i ponovo nosajte jastučnicu po stanu do 3 sata. Za promjenu pjevajte pri tom neke uspavanke.
5. Namjestite budilicu na 5 sati i ponovite postupak pod 4. Pokušajte se sjetiti nekih drugih uspavanki.
6. Namjestite budilicu na 7 sati. Ustanite i spremite doručak.
7. Ponavljajte to iz noći u noć, najmanje 3 godine.
8. Ostanite do kraja hrabri.

Vrtić-test:
Uzmite kutiju od jaja. Uzmite škare i vodene boje i pretvorite kutiju od jaja u krokodila. Uzmite rolu klozet papira i napravite od nje svjećice za bor. Pokušajte od celofana uz pomoć selotejpa napraviti Eiffelov toranj. Puno uspjeha!

Auto-test:
Prodajte postojeći auto i kupite novi Renault Megane Scenic. Uzmite čokoladni sladoled i stavite ga u pretinac. Ostavite ga tamo! Uzmite novčić 20 lipa i ugurajte ga u radio. Razmrvite obiteljsko pakiranje nekog keksa na zadnjem sjedalu. Izgrebite škarama vrata auta.

Tjelesna podobnost (za žene):
Uzmite oveću vreću graha i pričvrstite je na trbuh. Nakon što ostane pričvršćena devet mjeseci, ispraznite grah, a vreću ostavite visjeti.

Financijska podobnost (za muške):
Idite u banku i potpišite trajni nalog da vam plaća iducih 20-30 godina odlazi na razne račune: ispočetka radnji s igračkama, dućana s Kinder-jajima, a kasnije za kupnju domaćih životinja, skupljanje naljepnica od šibica itd.

Završni test:
Pronađite par s malim djetetom. Dijelite im dobre savjete na teme: disciplina, strpljenje, tolerantnost, učenje na koristenje lonke, maniri za stolom. Pravite što više pametnih prijedloga. Pričajte o važnosti konzekventnog odgoja i uzivajte u tome. To vam je i tako posljednji put da imate te dobre savjete jer će uskoro doći vase potomstvo. Za pretpostaviti je da vam je to i posljednji put da vidite taj par.

I to je kraj testa.

Ako ste test izdržali -- puno sreće u pravljenju djece


Za prije spavanja, omiljena mjuza s omiljene reklame...

petak, 18.08.2006.

Rapski plivački maraton

Danas se u Rabu održava tradicionalni peti Rapski plivački maraton. Pred 6 godina jedan je mladi i entuzijastični profesor geografije na zamjeni nažicao svog mentora Tomulića da mu pomogne organizirat plivačko natjecanje. Bilo je teško, naporno i na rubu stresa,

ali je uspjelo.

Najveći je bed bio što je, kad smo već bili podijelili medalje i završili s večerom u "Banovoj Vili", na obalu doplutao zadnji natjecatelj na kojeg smo skroz bili zaboravili. Maraton je bio više amaterskog karaktera, pilo se i pjevalo do dugo u noć atradicija se održala zahvaljujući trudu i požrtvovnosti još jednog maratonca - Borisa Belamarića, koji je uspio organizirati i bove koje se vide, puno čamaca za pratnju, novčane nagrade i najbolje od svega - jednog muflona od kojeg se svake godine radi najsočniji paprikaš na svijetu. Nenadjebivo...

Nikad neću zaboravit epizodu kad smo pred dvije godine u subotu pojeli 80% muflona (muf lon - usamljena ženska), pa je došla oluja,

pa se zapili, pa odspavali, pa u nedjelju opet pijuckali na mjestu zločina, a onda se Boris sjetio da bi mogli hitit u more ostatke klope od jučer. Uzeli smo lonac, pogledali što ima unutra, pogledali jedan drugog, razmislili dvije sekunde i naždrali se ko begovi

dok su nam cure i pola plaže kolutale očima. Nikad u uniju s ovakvim frikovima...

Boris je od iskusnijeg kolege iz Zagreba naslijedio i jednu vrlo bitnu informaciju da nakon maratona za natjecatelje mora biti najmanje tri gajbe hladne pive

i tako se Rab pretvorio u Meku, Medinu, Fatimu i Međugorje maratonskog svijeta koje se za utrošen napor želi i dobro provest.

Otkad sam organizirao prvi Rapski maraton davne 2000. godine, pa sve do danas nisam propustio niti jedan. Sutra ću ga morati propustiti jer imam radnu subotu.

Tužan, kisel i općenito zakurac, prekopao sam po starim tekstovima koje sam pisao za magazin Hrvatske Mense i moj plivački klub Novi Zagreb, pa ako imate vremena i volje - svratite danas na Rab ili već sljedeću nedjelju u uvalu Telašćica na Dugom otoku. Jebe vam se za rezultat, bitno je ono na cilju.


Daljinsko plivanje 2004.

Mrcvarite stolicu u uredu 10 sati dnevno, kad dođete kući strovalite se u krevet i spavate previše ali ste i zbog toga strgani, za vikend se prežderavate i buljite u televiziju. Niste ni za što i uludo vam prolaze dani. Debljate se i trulite. No, no... Vaš organizam treba nešto što se ne zove dijeta, akupunktura ni liposukcija. Ne treba vam trganje zglobova i ligamenata po asfaltnim stazama ni znojenje s nabildanim debilima u znojnim podrumima teretana. Ljudi, ono što vama treba je plivanje!

Kako je Zagreb potpuno zaštopan i zbog retardirane politike ljudi na vlasti u totalnom nedostatku mokrih rekreacionih prostora (Budimpešta, na primjer, ima 126 bazena naspram tri i pol zagrebačka - Bandi je valjda bio zadnji koji se okupao na Sveticama),

treba iskoristiti zadnje dane ljeta i otići pod hitno na more. A naše more je domaćin čak petnaest maratona i mini maratona od Poreča i Rovinja pa do Vele luke, Starigrada i Omiša - svaki vikend se negdje pliva od 3000 do 16000 metara. Ono što je najbitnije, nakon trke ste novi čovjek.

Izmoren, iscrpljen, pun dojmova i sretan. Plivanjem maratona se bavi dječurlija veličine omanjeg romobila do dida i barba poput šjor Veljka Rogošića i Vice Proface, koji iako su proplivali oko drugog svjetskog rata, ne propuštaju doći i otplivati koji sat za svoju dušu, ali i tijelo i sam organizam. Sezona počinje u lipnju kad svi masovno dolaze na sjajnu Jarunsku ligu na kojoj se uostalom i možete testirati koliko ste spremni za veće napore, i biti ponosni što ste isplivali tih sićušnih/ogromnih 1500 metara. A ako isplivate 1500, možete i 3000 u Biogradu. A kad ste već... i tako u krug.

Nakon par liga, vrijeme je za Jarun Open u vrhunskoj organizaciji plivačkog kluba Novi Zagreb koji je otvoren za sve vrste suradnje i prijem novih članova (gajba pive otvara svaka vrata), muzikaše i fažol na livadi uz smijeh i zezanciju te prepričavanje tko je koga kada prestigao, na kojem kilometru i zašto,. Pa zatim Karlovac i Sisak, i onda po dva maratona svaki vikend na najljepšem moru na svijetu. Na pet kilometara izgubite prosječno dvije kile, pa si vi mislite... Trenutno dok ovo čitate (2004. godina, op.a.), autor teksta se davi u priobalju Starigrada na Hvaru plivajući najzahtjevniji maraton u Hrvatskoj - Pharos u dužini od ogromnih 16 kilometara.

Do sada su ga preplivali Superman, Super Šilja, Zagor, Sila Majk, Jure Bučar više puta,

Superhik i Atom Mrav, ali i Ribafish ima svoje adute. Ako puhne nevera u leđa iza okreta na osmom kilometru ili primim nekog odbjeglog zubaca za predkljetku... Uglavnom, imam cilj, imam volju i želju i to je najbitnije. Ako uspijem, sam sam sebi heroj, ako ne, imam razloga spremati se za iduću sezonu. Ako ste spremni za vrhunsku formu tijekom ljeta i dugo u jesen, informirajte se o sljedećem maratonu na stranicama plivačkog kluba Novi Zagreb www.swimzg.hr i vidimo se na startu!

Uglavnom, na kraju, plivanje je dobro za srce, krvotok, kičmu, mozak, sve. Plivajte stalno, a ako si želite ubrizgati i toliko jaku injekciju adrenalina, dođite na natjecanja i dokažite da volite svoje tijelo i same sebe. Jer da biste voljeli druge, prvo morate voljeti sebe



Nakon Farosa,
Svjež kao rosa! Faros 2004.

Tradicionalno međunarodno prvenstvo hrvatske u daljinskom plivanju na stazi od 16 kilometara, održano je kao i svake godine u Starom Gradu na otoku Hvaru. Kako sam trenutno ukupno četvrti u Cro-Cupu i nakon nekoliko razgovora čelnih ljudi više klubova dobio sam čast da se natječem na nečemu što mi je pred par godina izgledalo neosvojivo poput snimanja pornića, doktorata ili Porschea.

Smještaj u finim tihim apartmanima, pregled kod seksi doktorice (a ne ovi današnji),

upoznavanje sa zvjerima koje plivaju ispod 4 sata i ostalim smrtnicima. Organiziran ručak koji propuštam gledajući rukomet. Oko 4 nas je organizator poveo na gledanje staze. Pozlilo mi je od valova. Mrzio sam ih. Valovi, prokleti valovi. Drugi dan kad sam okrenuo na osmom kilometru zazivao sam mile slatke valiće i Eola da me nakon savršene bonace do bove, u povratku poguraju po guzi. I poslušali su me!

Na izvlačenju zabavno, ali svečano i dostojanstveno. Stari Grad živi ovaj maraton. Više od svih ostalih gradova. Dan kad se pliva, posljednja subota u Kolovozu je doslovno u rangu praznika, i to je sjajan osjećaj. Trobi i Tompa me savjetuju da se obrijem, i prihvaćam izazov koji dovodi do dva izgubljena sata, tri strgane britvice i nepodnošljivog osjećaja da ste silovali mravlju kraljicu i sad vam se ekipa iz mravinjaka sveti (”Ti ćeš nama Elizabetu...”). Kad sam došao do nogu, odustajem.

Teško spavam jer me strah. 16000 metara. 6000 više od Omiša gdje nisam mogao dić kriglu još pola sata nakon trke. Kladionica. Ostaje mi u mislima rečenica :”Sve je u glavi...” Polusan, buđenje u 6 i legendarni Tompa koji me napaja vitaminima, mineralima, energijom, čudesnim spojevima i, što je najvažnije - samopouzdanjem. Ne zaboravljam njegov tajni doručak - tijesto s ničim. Dođe mi da koknem onog masnog digića koji je pjevao do kasno u noć u obližnjoj konobi pod prozorom, pa da imam bolognese...

Pozdravljam se ili upoznajem s plivačima, Štef, Ines, pa Darija i trenerica Željka iz Herceg Novog koje nas zovu u Budvu na njihov maraton, Majcen, onaj favorit bez ruku koji izgleda kao da svira u Zabranjenom pušenju, Švabe, ma svi živi. A vazelin teče u potocima. Skačem s rive i počinjem najluđu avanturu života (osim one s dvije tajlandske maserke blizanke, ali to je ipak druga priča). More ulje, prate me dva lokalna genijalca - Anđelko i Jurica i stari frend te bivši cimer Maraska koji mi u pravilnim razmacima spravlja Tompin čarobni napitak i pruža u drhtavu ručicu.

Do bove na osmom kilometru pjesma. Prolaz 2.08.00. Urlam sucima u barci da mi daju pivu i da me čekaju za dva sata na cilju s gajbom Karlovačke. I onda pakao. Od bove do početka tihe uvale neko mrtvo more, struje, totalno si izgubljen. Ovisiš o volji velikog plavog tijela, i ako imaš sreće, hiti te na struju i pusti da odradiš još tu bijednu šesticu.

Pih, pa to je dužina Rovinja, tješim se. Maraska mi daje piti svakih 20 minuta i to smatram preplivanim kilometrom. Ali ide sve teže. Moram se sprejati onim kaj ti zamrzne mišić na minutu i to spašava (deep relief ili slično, zakon stvar). Divim se smeđoj meduzi koju sam spizdio čelom, sunčave zrake koje se obrušavaju okomito na crno more ispod mene podsjećaju me na makedonsku zastavu s mojog glavušom umjesto sunca. Spas nalazim u čokoladi i bananama.

Pjevušim glupe pjesmuljke tipa kad mandule procvitaju i ne mogu ih se riješiti. Bole me mandule od soli. Procvitale. Jezik mi je dupli. Nabubren i hrapav od soli kao prastara spužva u razredu. Da je barem bilo neko žensko u blizini da je zadovoljim oralkom, bilo bi joj bolje od labradora, sheng fuija i posavskog goniča zajedno!

Na četrnaestom, čujem ženski glas iza sebe. Doktorica u gliseru govori iz daljine ”Ajme vidi ga kako se vuče! Neće taj izdržat...” Psujem joj u sebi sve, od etike, morala, diplome pa do svega ostalog (to je kao da leukemičaru na prvom pregledu kažeš ”Stari, još malo pa si mrtav”), ali budi u meni takav vulkan prkosa i gnjeva da sprintam barem 160 metara, sasvim dovoljno do predzadnjeg rta i 1800 metara do cilja.

Alo. Pa to je duljina Jarunske lige. To isplivam bez pol frke! Lažem si i plutam gonjen snagom ušiju. Gledam parkirani hidrogliser. On gleda mene. Ne približava se. Pitam koje je vrijeme. Jurica iz barke kaže 4.45. znači, imam ga. Još 1000. Neki barba prolazi na vesla valjda vadit parangal i dere se - ”Požuri, nećeš uspit”. Spominjem mu par korijena familije i najmiliju unučicu koju bi nataknuo komadić po komadić na taj isti parangal i migoljim u ciljnu ravninu.

Opet si lažem. Ajde, crve, pa to ti je Poreč, kao da nikad nisi isplivao maraton. Jedva puzim tih zadnjih 700 metara i prolazim ispod zastavica. Organizator odmah uklanja zastavice, razglas i sve ostalo, a mene struja donosi do rive. Odma me love dva grča u butinama dok se pokušavam popeti, neko dijete mi stavlja lovorov vijenac na glavu, nepoznata curica mi pruža isosport, odbijam čaj, rukujem se s gradonačelnikom i nešto pričam s lokalnim redikulom, sve kroz maglu i nepovezano.

Čestitaju mi Zdena, Tompa, Ines i njena mama. Svi ostali se već razbježali. Prvi put sam sretan što nema klope nakon maratona jer ne bi mogao progutat ni borovu iglicu na lešo. Boli sve. Idem pišat u birc, ali ne nalazim pimpek koji se uvukao poput mini ogrca. Liježem u apartman i nemrem zaspat. Gledam u plafon do večere.

Pivica u “Gofu” i tužno gledanje Blanke. Kužim kako joj je jer je i mene viroza nedavno strgala ko stari večernjak. Druga pivica. Osmijeh. Idemo na defile. Pola grada se skupilo, zastave, himne, ja na postolju s jos 20 ljudi. Da nije Bosanac odustao, bio bih 100% zadnji u svakom pogledu, ovako samo 99%. Ipak, iako sam ukupno deseti, sebi sam prvi. Ako nešto stvarno hoćeš. To se onda i da napravit. Znači, mogu i prašinu obrisat!

Prekrasna najavljivačica vodi kroz program, odlazimo na večeru, dobijamo pehare, prepričavamo, liježemo, odlazimo. Prije nego što napustimo prekrasni Hvar, prisluškujemo razgovor jednog od naših najboljih plivača i oca trenera koji ga zapita: ”Nego, sine, hoćemo li ići na Poreč?” A sin odgovara: ”Tata, pun mi je kurac plivanja, ja bi jebo!”.

Odlazim s Osječkom frakcijom prema kontinentu. Poreč čeka!


PS - malo za slušat... klasika
http://rapidshare.de/files/29920121/03_Simon_and_Garfunkel_-_Cecilia.mp3.html

PS2 - veliki pozdrav Miroslavu Maškarinu

Teorija haltera

Slažete li se s ovom zanimljivom teorijom?

Dakle, većina mužjaka je doživjela da ih njihova djevojka za valentinovo, godišnjicu, pomirbu ili rođendan dočeka u halterima. Na stranu sad što su halteri potpuno debilan izum u rangu s kravatom, zavjesama i đumbirom u prahu i što ih obično pokidaš s nesretnice istog trena kad shvatiš da ti želi dat, jedna stvar ipak ostaje u zraku:


Žena s kojom si barem jednom spavao nikad ne oblači dvaput iste haltere!


A zašto? Samim time što je obukla nešto komplicirano, neudobno i beskorisno te što njezin spermom vođen partner to uopće nije ni primjetio a kamoli pohvalio - nju tjera na odbacivanje haltera kao takvih, uopće, ili barem u najzabitiju ladicu.

Koristi li ih možda za sljedećeg partnera, to nikad nećemo saznati jer žene ne pričaju među sobom o tako zanimljivim detaljima. Koristi li ih uopće, i opet nećemo saznati jer nema šanse da nam to ikad kaže.

Sve to dovodi do zaključka koji do sad nije pobijen - takozvane Alter-Halter teorije koja glasi:


Na svijetu postoje samo jedni halteri i oni idu od žene do žene poput narodne pjesme!


Aha! Ajde, da vas čujem!

četvrtak, 17.08.2006.

Sastanak pivopija

Društvo prijatelja piva ima sastanak u 8 u preseljenom Medvedgradu tamo kod Samoborčeka. Mene to tak veseli... Jes da uz roštilj i more postoji još samo jedna stvar bolja od pive,

ali čemu pretjerivat. Jel vam se sporo diže? Da! A meni se baš brzo... E jebat ga...


Ovo je rođendanska čestitka od Sonjecke. Ja nju jednostavno obožavam! Kad trebate ilustraciju ili strip za pare - nađite je na sonjecka.blog.hr.



Našao sam staru sliku s Proizda. Joooj kad se obogatim pa ga kupim. Ima da bazen s pivom napravim!



Gledao sam vremensku prognozu. Slučajno. Uglavnom zbrišem nakon sporta. Dakle, kako je svevišnji navodno prvo stvorio mužjaka pa tek onda ženku (o crkvenim govnima drugi put, podsjetite me), tako i na dnevniku prvo ide sport pa onda prognoza. Kako sam o debilnom osoblju koje krivo izgovara imena (osim onog retarda koji je jadan sputan s 8 govornih mana, ali očigledno dobro puši čim ga tamo drže godinama, «mmm, mljačš, šefe, šljap, šljaš, slurp, kako šte šamo obdareni, šefe... a Albanku izgovara Šala umjesto Šalja), ili maše ručicama ko onaj Viki(logo)pedija, red je da se osvrnem i na ono iza.

Ali, umjesto da poslušam kako me vrijeme očekuje, Nataša Strelec Mahović je obukla suknju. Na cvjetiće. Isuse... Kuda ide ovaj svijet? Čemu to? Kao da na hrđavi auspuh od Wartburga staviš kurton s aromom marelice. Jezivo.

Da bi završio meteorologiju moraš proć dvije godine fizike na PMF-u. To nije pakao. To je besmisao. Igrom slučaja znam Vakulu i Lovru, što s fuce, što iz JNA, na Dunju sam se čak i jako dugo palio dok je igrala košarku a ja odbojku u Martinovki, Mirnu pratim još od Klika a i s Renatom sam proveo dva sata života, tako da ih neću ponaosob dirat.

Ali Nataša. Svaka joj čast na znanju, ali neka zadrži formu tihe mekinjave štreberice ko Blanka Ivančan Puris i dalje forsira tužne krem i sive tonove u obliku vreće za krumpir bez pokazivanja oblina. Neka hateveova prognoza i dalje bude hrana za ljude bez duha, volje za životom, ukusom i postojanjem te sve ostale štrebere. Ne miješat kruške i jabuke. Pozlilo mi...

Predložio bi zato hateveu da odustane od dipl.oec. mr. izdrk. doktora meteorologije koji nisu televizični i posluša savjet televizija za koje ne moramo s nožem pod grlom plaćati pretplatu te stave nešto lijepo i bujno da nam uljepša večer, a da su u stanju to pročitat s blesimetra. Jer, sve se to da fino napisat i onda je svejedno ko čita - usahli tulipan ili sočan dojak. A tu preferiramo, zna se kaj...

I ako je nebo navečer crveno - sutra će padat. I to je to.

Pit!

P.S.: Sinoć sam vidio spot Žanemari i nekog ljigavog albino puža. Žanamari mi inače varira od najljepše pjevačice estrade (kad nafrče kosu) do palačinke punjene izmetom (kad izravna istu). Ima lijep glas i odvratne retardirane pjesme, ali kad na telki naletim na nju - daljinski se mam zaledi.

Problem je u tome što zna od predrkavanja nekad titrat donjom usnicom preko svake granice ukusa, ali i dalje je prezgodna da bi se okrenuo neki drugi kanal.

E, sad, ona ima taj spot s nečim što bi trebalo biti čovjek, ali je samo nekakva nakupina sluzi. Stvorenje je toliko odvratno da mi se kelj popeo iz želuca do one brane koju češkaš kažiprstom odozgora kad se ideš na silu zrigat nakon tuluma kad znaš da bi to bilo pametnije. Isuse.

Pa za njega je Ciganović George Clooney, Žak Hudidrek vatrogasac a Mislav Bago Ben Hur... Jezivo!

Kako gnjecavi šalje pusice sam sebi u ogledalo, kako pući one plastične usnice i titra njima jače i od sama Žane i Mari i Maraje Keri Noćas Me Poderi... Kako jadničak u spotu na krevetu pipa te slasne sisurine, ali bez volje i strasti i kako je samoj Žani odvratno kad ju dirne pa odma okrene glavu. Kao da je miluje krepanim trpom. Fujjji...

Ajme odvratno. Želite smršaviti? Pogledajte spot za pjesmu "Znam". Garantiran istovar svega plemenitog što imate u utrobi...

srijeda, 16.08.2006.

Zaključci sa sjednice Curling Kluba "Čudnovati Čunjaš"

Donešeno je sljedeće:

- Sin je donio frtalj kulena, pola šunke i tri ruske pive iz Graza.
- Stokuća je donio 5 latvijskih piva kojima je istjecao rok.
- Pave je došao pit.
- Ja sam došao do zaključka da više nikad neću kuhat kelj za prijatelje koji su porjeklom Slavonci. Naime, sva trojica su me nakon što sam im velikodušno ponudio da zgrijem svoje remek djelo pogledala kao da sam im se posro na bicikl i rekli da oni jedu samo ono što je kurac pravio. Al su zato naresci bili do bola. Sine, Bože!!!

Najvažniji je zaključak bio taj da je ono sitno slano i zrnato u mojoj posudi s košticama (sjemenke buče – ovisnik sam, jebat ga…) nije sol nego larve nekog nepoznatog kukca, ali me je Sin utješio riječima da to nije ništa strašno i da su već sigurno mrtve te pojeo par većih kao dokaz.

Ukratko, zapili smo se, pogledali snimku utakmice Šibenka:Bosna uz nenadmašan Zulin komentar i dogovorili se da u sljedeću Curling sezonu uložimo više truda, počnemo skupljat članarinu i popravimo trenutni rejting kluba u Hrvatskom prvenstvu za barem jedno mjesto. Dakle:

1. Hvala HPB-u za sponzorstvo, nadamo se da ste i ove godine uz nas.
2. Ozbiljno razmatramo o osnivanju ženske sekcije. Melita, Zdenka i ostale od volje - javite se!
3. Članarina će iznositi 50 kuna mjesečno, i vjerujte mi, niti jedna od njih neće biti uplaćena u humanitarne svrhe nego isključivo za opremu, putovanja i zajedničke večere.
4. Treba odredit koliko će ljudi biti u punopravnom članstvu kluba, tj. da mogu i žele plaćat članarinu.
5. U četvrtak sređujemo račune da vidimo di smo.
6. Na prvenstvu Hrvatske u siječnju u Budimpešti pucamo na naslov prvaka!

Treninzi od 1.9. ili kad god već stave led na Velesajam.
Novi sponzori, o kako vam se veselimo te kako vas volimo…

Bog i Čunjaši!

utorak, 15.08.2006.

Pivska Olimpijada 2006.

Dakle, Društvo Prijatelja Piva organizira prvu Hrvatsku Pivsku Olimpijadu. Za sad imamo prijedloge za desetak igara, sve će se održavat sljedeći vikend ili vikend iza onog na Jarunu, a još nemam ideju za prijave, nagrade a kamoli sponzore. Zato se pozivaju dobrovoljci dobre volje, dobre drolje, dobre, i općenito svi koji bi mogli nekako uvećat ovaj dostojanstveni čin, taj mali korak za čovjeka ali veliki za čovječuljka...

Za sad su u igri ove igre:

Blind test hrvatskih piva
Podrigivanje
Bacanje čepova u dalj

A možda i:
Ronjenje pive iz bačve
Otvaranje pive jednom rukom
Brzo ispijanje pive na slamku/žlicu/cijev
Vodeni sportovi
Bodypainting
Testiranje nepca
Brzinsko ispijanje
Brzinsko ispijanje iz čaše na šahovski sat
Bacanje podmetača u cilj


Ovo sam piso za Klik odavno, ali nikad ne nađoh sponzora za izvršenje. Ima li interesenata? Žujo, Karlovče, Zlatni Rože... Vlasniče birtije s imalo duha i dara za reklamu... Čita li ovo itko!!!! Ja na ribafish@hotmail.com pa navalite...

Pivska Olimpijada 2003.

1.piva
1. Brzinsko ispijanje iz krigle - Računa se i pjena. Sudac daje znak za start, krigle su na stolu. Opa!!! Pobjednik je prvi koji dođe do dna, dobija 3 boda, poraženi 1, ali samo ako nije posustao do kraja.
1 a) Bonus igra – tko će duže zadržavati pišanje. Obznani se tek nakon prve popijene pive. Jes pederski, ali dobro izgleda...
b) Bonus igra - Tko će popušiti manje cigareta – samo u slučaju da su oba takmičara pušači. Gadan posao za suca.

BODOVANJE: POBJEDNIK 5 BODOVA, PORAŽENI 3 BODA AKO I ON ISPIJE DO KRAJA. AKO POSUSTANE, NE ZASLUŽI NIŠ'.
A) TKO PRVI PROPIŠA, -5 BODOVA
B) TKO POPUŠI MANJE 2 BODA
Nabrajanje svih klubova prve HNL. Piše se jednu minutu, i pobjednik je onaj tko ima više zapisanih. Nakon istekle minute, sudac uzima oba papira i čita. Pobjednik dobiva 5 bodova, poraženi 2, ako ima više od 8 klubova.


2. piva
2. Nabrajanje nogometaša na slovo b - Svaki igrač ima 20 sekundi vremena za razmišljanje. Izbor je šarolik, a tema neiscrpna. Za preciznije tipove i picajzle, mogu se nabrajati crnci u HNL-u ili zgodne rukometašice Podravke.
BODOVANJE: Pobjednik 3 boda, poraženi 1 bod.
Pivce na slamku – svaki takmičar napravi 10 sklekova (guza dole, nos do poda), i nakon desetog im se stavi pod nos krigla sa slamkom, i udri buraz. Problemčić predstavlja što se ne smiju micat iz položaja za sklek.
BODOVANJE: Pobjednik 3 boda, poraženi 1 bod. Ako ljosne na pod, –1 bod.


3. piva
3. Podrigivanje. Nakon ispijanja, gledaju se tri podriga, svaki ponaosob:
- Estetsko – ocjenjuje se ljepota i olakšanje na licu takmičara. Glasuju oba tabora. 2 boda
- Jačina – objašnjenje nepotrebno. Nagradni bod ako takmičaru iskoči vena na čelu. 2 boda
- broj izgovorenih riječi «internacionala» ili sl. u jednom podrigu. Svaka izgovorena riječ donosi 2 boda
Zapisivanje 10 pornića na račun od pive. Prvi takmičar koji zapiše deset naslova filmova diže ruku, drugi trenutno prestaje s pisanjem jer ga sudac mlati da prestane pisat, i na kraju sudac uzima oba uradka i čita. Svaki film koji je pogledala najmanje jedna od prisutnih osoba donosi po 1 bod. Ukoliko je takmičar naveo neki perverzniji naslov, npr. sa tapirima, moguć je i nagradni bod.


4. piva
4. Pjevanje jedne zadane kitice od strane suca uz obaveznu koreografiju. Preporučuju se hitovi Duška Lokina (1 bod), Mile Hrnića (1 bod), Elia Piska (2 boda), Džoa Maračića-Makija (2 boda), Mikija Jevremovića (1 bod), Mehe Puzića (1 bod), Sinana Sakića (1 bod), Mitra Mirića (1 bod), Ksenije Erker (3 boda), Himze Polovine (1/2 boda, ipak je polovina), Grupe 777 (ne priznaje se hit-single «Ne idi Gorane», 2 boda) i inih velikana estrade. Sučev izbor.
Stolni curling. Nema veze s glagolom curiti, nego sa drevnom skandinavskom igrom guranja kegli po kliskoj plohi. Može se igrati s praznim kriglama, ili podlošcima, ovisno o kilaži i raspoloženju gazde birtije. Igra se do 5, a ocjenjuje se kao i u križić-kružiću.
Bonus igra – ljuljanje na stolici. Publika se udaljuje dva metra od natjecatelja. Tko se više nagne, pobjeđuje. Ako netko ipak padne, gubi, ali može dobiti bonus bod za ljepotu treska na pod.


5. piva
5. Pantomima jednog stranog filma, po mogućnosti jako dugog naslova- njoj se mili u svili, pohane zelene rajčice ili teksaški masakr motornom pilom. Igra se na jednu minutu, svako odgonetava po dva filma a za pogođeni film se dobivaju 2 boda.
Psovanje. Takmičari imaju 2 minute da smisle što dužu i što odvratniju psovku. Ocjenjuje se sočnost, izražajnost i stav. Pobjednik dobiva 6, a poraženi 3 boda. Svaka sibilarizacija, jotovanje i rima, kao i upotreba glagolskog priloga trpnog ili pluskvamperfekta donose nagradni bod. Teško da će itko ikad skinuti s trona bujicu izvjesnog D.R. iz davne 1990. kad je nakon što je saznao da će i 23. dan za redom biti na straži, poslao svog nadređenog na slijedeću adresu: J... TI KONJ KRVAVIM K...... NEVINU SESTRU NA MAJČINOM GROBU, SA 100 METARA ZALETA, KROZ ČAMOVU DASKU, DOK TI OTAC D.... KUKOM U KOLICIMA. Ali poznavajući naš narod...


6. piva
6. Striptease na zadanu temu. Bitno je da se takmičari skidaju paralelno, a ukupnu ocjenu daju jačinom aplauza svi u birtiji. Pobjednik 10 bodova, poraženi 5 bodova i polaroid fotku una posteru u šefovoj kancelariji u ponedjeljak.
Brzopotezni šah – jedna partija na tri minute. Pobjednik dobiva 3 boda. Ako ne postoji šahovski sat, igra se
križić-kružić u praznoj pivskoj gajbi. Jedan takmičar dobija set zelenih, a drugi set smeđih flaša, ili boce različitih vrsta. Igra se do 5 pobjeda, a svaka pobjeda donosi 1 bod (npr. 5:3 – jedan igrač dobija 3, a drugi 5 bodova).


7. piva
7. Zapisivanje abecede unazad. Moglo bi potrajati. Opet brži digne ruku i pristupa se prebrojavanju i kontroli. Pobjedniku ide 3 boda, poraženom 1, ako je prešao slovo k.
Upucavanje ženama za susjednim stolovima. Pobjednik je onaj tko do suca prvi donese grudnjak, čarapu ili neki treći intimniji dio ženske garderobe. Može se igrati i varijanta brzinskog skidanja grudnaka preko majice nekoj od djevojaka iz suparničkog tabora. Obavezan je naglasak na gledanje u oči žrtvi koja biva skidana.
Bonus igra nakon svake slijedeće pive – provjera ravnoteže. Takmičari se stanu nasuprot i stoje na jednoj nozi 10 sekundi s tim da si zahaklaju lijevu nogu za desno koljeno i čučnu. Pobjednik je onaj tko prvi takne kažiprstom svoj nos. Ako se takmičari dobro poznaju, mogu dirati i tuđi nos. Preporučaju se naočale. Igra se ponavlja nakon svake pive do superfinala.


8. piva
8. Ispred koga će konobar staviti prije kriglu na stol. Primjer tipične igre na sreću. Druga varijanta iste igre je da jedan od prisutnih kibicera izvadi listić iz sportske kladionice, a takmičeri pogađaju koeficijent 5 parova.
Potpisivanje mokraćom u snijegu, ili pišanje u dalj.
a)OUTDOORS Ako je u blizini livada, takmičari stanu na liniju i na zadani znak mlaze u pravcu suprotnom od puhanja vjetra. Bonus bod se dobiva na ekstremnu jačinu mlaza.
b) INDOORS Ako ne, takmičari stoje udaljeni 10 cm od pisoara, i na znak suca počinju piškiti i kretati se unazad. Pobjednik je onaj koji ode dalje unazad od drugoga, a da pritom ne fula pisoar.
Poraženi samo 2 boda, pobjednik 5. Specijalna 3 boda za natjecatelja koji nije zapišao hlače.


9. piva
9. Crtanje različitih oblika života na podložak u što kraćem vremenu. Takmičari moraju nacrtati na podlošku, računu ili stolu nacrtati u roku 4×10 sekundi 4 zadana crteža zanimljivih živih bića: čovječje ribice, velebitske degenije, kentaura i Drage Krpine. Pobjednik 5 bodova, poraženi 3.
Otvaranje flaše upaljačem. Ocjenjuje se jačina i udaljenost na koju odleti čep. Pobjednik 5 bodova, poraženi 3. Za svako izbijeno oko, bonus 2 boda.


10. piva
Nabrajanje glupih hrvatskih reklama za pivo. Svaki natjecatelj ima pravo nabrojati po tri reklame, a sudac zajedno s dvojicom ljudi iz svake ekipe ocjenjuje najbolju. Pobjednik 5 bodova, poraženi 3.
10. Sprint na 50 metara – superfinale. Izlazi se na otvoreni prostor ispred birtije i pazi da takmičari budu dovoljno udaljeni jedan od drugog, da ne bi bilo spoticanja (u spomen na najveceg hrvatskog alko-sprintera svih vremena – Cavor, you are the one!). Pobjednik dobija 10 bodova, poraženi 5. Ako se razbije, dodatna 3.

Verzija za perverzne profesionalce:
-Prva piva se naruči na početku večeri, ali se ne dira do superfinala
-iza četvrte, u igri nabrajanja mogu se koristiti i zahtijevniji primjeri – tipa: Dlakavi košarkaši kroz povijest, dobitnici nobelove nagrade za kemiju, karakterne američke glumice, zgodne engleskinje, treneri Manchester Uniteda i slično...
-nakon šeste, prepoznavanje pive zatvorenih očiju. Uzme se jedna standardna, odvratna, vrhunska i Rally. Takmičari moraju uzeti gutljaj od svake i prepoznati je.
-nakon osme pive - žmirečko zavezivanje žniranaca protivniku. Mjeri se utrošeno vrijeme. Igra se često ne privede kraju. Organizator ne snosi posljedice.
-Sprint se dodatno otežava sa inventarom birtije, tako da se na trkalište duž staze postave stolovi, stolice, vješalice i općenito sve što može zasmetati iz unutrašnjosti lokala.
-Kad je gotov sprint, pije se ona piva koja je naručena na početku večeri. Shvaćate, radi se o odstajaloj, bljutavoj toploj tekućini bez pjene i mjehurića, a stručni žiri ocjenjuje brzinu ispijanja i kiselost face takmičara. Pobjednik dobija nagradnih 10 bodova.
-bungee jumping zbog krađe prazne konzerve pive iz gumenog čamca nabildanog raftera. Za napredne...

Ribafish, 2003.

ponedjeljak, 14.08.2006.

Još malo o Barčot Doku...

Prvi mol/most do Barčot doka je most barbe Anteta (obožavam to Luško sklanjanje – Tinota, Zermeta, Anteta...), udaljen nekih 60-70 metara. Tamo se kupala starija škvadra. Mi smo stalno bili na mom. Navečer kad bi opustilo, znali smo uz žabice u more bacat i kamenje u neki cilj (tipa boce, plutajućeg Švabe ili glisera koji bi vozio preblizu obale) i onako iz fore znali bacat prema drugom mostu. Te 1990. smo već bili ojačali, a ja sam se vratio na godišnji s putešestvija po jugu Srbije, sjeveru Kosova i zapadu Makedonije. Gile je bio najjači, ja najslabiji, ali nisam posustajao i svaki dan bacao sve dalje. Ali nikako nisam uspijevao baciti baš do prokletog mosta. Samo kad bi Gile bacio svom snagom znalo bi se čuti «Tok!» kad bi kamen udario u kamen. Nama ostalima - samo razočaravajuće «Ćuf».

Zadnji dan ljetnog odmora 1990. (jer sam se vraćao u Vranje na zadnjih mjesec dana JNA a Gile i ekipa u svoje rodne gradove), stajali smo na Barčot Doku i bacali kamenje prema onom Barbe Anteta čiji gazda srećom nije bio u blizini - jer bi ispizdio što mu hićemo kamenje u njegovo područje koje bi on onda nadrkan micao van preko zime. Ljeto je bilo gotovo, napričali smo se, okupali i zapili više puta, Jugoslavija se raspadala, znali smo da je nešto čudno u zraku i atmosfera je bila nekako kisela. Nismo bili opterećeni politikom jer smo bili klinci, živjeli smo u svojim srednjim slojevima Tuzle, Sarajeva, Beograda, Zagreba i uživali u pričama o sportu, glazbi i putovanjima. Padao je mrak a Gile mi je dodao kamen, malo obliji i izduženiji od drugih. Rekao je – «Sad ga imaš». Zaletio sam se i okinuo. Nakon duge stanke čulo se «Tok». Uspio sam!

Kasnije sam na Rabu zbog bacanja kamenja i oklade ostao bez duge kose da, imao sam čupu i predavao u više škola pod nadimcima Profa i Učo),

a Gileta više nikad nisam vidio. Neki Srbi su se ove godine vratili u moju uvalu na Korčuli nakon punih 16 godina. Niko ih ne dira i ne događa im se ništa. Kao da ničeg nije ni bilo. Zašto je bilo rata, zašto su ginuli moji prijatelji, zašto više nema srednjeg sloja, zašto zločinci nisu kažnjeni, zašto govna vladaju i zašto su tolike mladosti naprasno oduzete, pitao sam se dok sam gledao svečanu emisiju u povodu Oluje. Nisam dobio odgovor.

Moja uvala je tih godina bila Jugoslavija u malom, jer je Korčula bila dovoljno daleko od Zagreba, a dovoljno blizu tadašnjem ostatku države. Bosanci su svirali gitare i pričali viceve, Srbi su nam karali komade, Slovence niko nije kužio, i sve u svemu bilo je zabavno. Ja sam pizdio što nikad nisam bio sam u kući i što moram kopat krumpire, farbat barku, popravljat krov i šegat mindule, a oni što ostajem dva mjeseca umjesto dva tjedna kao svi ostali. Ali za pivce smo uvijek imali vremena.

Još jedna prednost Korčulanskog centra svijeta i same Vele Luke (koja nema trajektnu vezu s Dubrovnikom ali ima dubrovačke registracije) je i ta da se do devedesete pila isključivo Nikšićka piva. Pred tih 16 godina još nisam znao razliku između žuje i karlovca, ali Nikšić ih je šio za deset kopalja. Iako je danas u totalnom kurcu jer se puni u Mađarskoj.

Imao je Nikšić par nekih trebjesastih medalja nacrtanih na etiketi kao i uostalom svaka piva. Baš kao što i svaki jadničak naše estrade vjerojatno ima pobjedu na nekom festivalu tipa «Dani mlade vinove loze Tučepi '98» ili ono što sam neku večer zbog mamurluka propustio u Blatu– «Festival šaljive pjesme» na kojem su nastupili Nenad WetMa, Nano Pršo i Kuzma i Šaka Zulu. Zvao me DJ Seljo, ali noć prije nam se omaklo. Naime, slavio se moj ulazak u 37-u godinu i odlučili smo popit sve iz Plafa.

Te večeri sam se pretrgo alkoholnim čudesima u Plafu i šire. Što se i vidi iz priloženog.

Dokaz da sam se prilično strgao došao je u vidu jutarnje meke stolice klasičnog naziva «Pijano govno» koje je pobilo sve bakterije u zahodu, spržilo onu mirišljavu plastiku, potjeralo moju familiju u šetnju i ogulilo lazuru sa stropa. Drugi dokaz je da sam se drugi dan probudio u devet i po u Kliu zatvorenih prozora na pola puta između Vele Luke i kuće. Naravno da se ne sjećam detalja, ali me malo zabrinuo detalj da sam sanjao kako mi se upucava zgodni Talijan na plaži i da sjedimo na rivi a ja ga držim za... Uglavnom, probudio sam se sav znojan držeći mjenjač. Sam.

Više ne pijem.

Treći dokaz zbog kojeg i danas snosim posljedice je da sam htio podmitit barmena da u tri od četiri koktela stavi Likvi za suđe, pa kad me odbio onda sam Likvi stavio sam. I onda, kreten, popio jedan od ta tri.

Naravno da je stari sutradan za ručak taj dan ispekao kraljevske ciple koje je lovio cijelu zimu, a baka i mama skuhale najbolji kupus na lešo na svijetu. A meni u ustima govno od sipe triperašice...

Kako bi rekao Žare (prvi slijeva, desno je legenda Zerme),

pretvaram se u staru omudinu.

Koja dobra riječ. Omudina. Stavljam je za prijedlog riječi mjeseca. Di je sad Jasmina Nikić. Je li ona u rodu Nikoli Nikiću (trener mi reko da čuvam Protasova, a ja krivo skonto pa čuvo prostor & još puno puno toga...)? Jel je stid zbog toga? Zašto Knjaz ne napravi mjenjačnicu s njih dvoje? Knjaaažeee...

Zbog nekih čudnih razloga morali smo nazad s Korčule. Moji su inače malo teži ljudi, a ni Miha nije baš laka, pa je tako zaključila da bi to bilo previše. A to se nažalost taman potrefilo s mojim rođendanom pa sam bio malo u bedu. Jebat ga, prošle sam godine isti dan proveo istražujući utjecaj nekih fungha na izgled kanala rijeke Amstel uz potoke istoimene pive i općenito sjajno raspoloženje (doduše uz čudna probadanja u predjelu jetre). Ove sam ga godine proveo u Klitu kasneći na trajekte bez voznog reda pokušavajući tri sata na magistrali obić prekrasan volvo talijanske registracije, mamu mu jebem da mu jebem sporu. Ali eto. Ujutro kad sam se probudio godinu stariji, obećo sam si manje radit, imat više para i puno više se družit s Juniorom. Ostvarilo se dabogda.

Igoru se ostvarilo za Harleya. Svaka mu čast!



Kad sam zaželio želju, uzeo sam kamen i bacio ga prema mostu Barbe Anteta. Ruka mi je otpala, u glavi su se pojavile one svjetleće zvjezdice od napora, a sadržaj želuca krenuo u visine. Osluškivao sam par sekundi i čuo «Toć». Život ide dalje...

subota, 12.08.2006.

Bolna forvarduša...

Zabole me duša...

"Kupanje u Jadranskom moru jednoga je stranog turista na plaži turističkog naselja Valalta u Rovinju umalo stajalo potomstva. Potpuno nag muškarac spas od ljetnih vrućina u nedjelju je potražio u osvježavajućem moru.
Priroda je pritom učinila svoje i njegove su se mošnje stisnule u hladnoj vodi. Čovjek je nakon podužeg boravka u moru izašao van i umoran od plivanja odlučio sjesti na klupu uz plažu i malo odmoriti. Njegovi stisnuti testisi pritom su propali između poprečnih dasaka na klupi, ali muškarca to i nije previše zabrinjavalo.
No razlika između temperature mora i temperature zraka imala je jednu, u najmanju ruku, nezgodnu posljedicu. Naime, njegove su se mošnje ubrzo proširile na svoju "normalnu" veličinu te su mu testisi zaglavili između dasaka klupe. Tako je muškarac ostao u vrlo neugodnom položaju, jer unatoč svim svojim pokušajima nije pronašao način da se oslobodi zagrljaja klupe.
Na kraju je odustao, a u pomoć mu je priskočio jedan od djelatnika turističkog naselja Valalta, koji je pilom prepilio daske na klupi i turista oslobodio iz bolnog škripca."

Da imam desetak godina manje, odma bi gurnuo pimpač u frizer da vidim jel istina. Srećom da sam sad ozbiljan i smiren te otac.

petak, 11.08.2006.

O, dojak...

Pamtim to kao da je bilo jučer. Kad smo bili na svadbi bivšoj najboljoj prijateljici i ja se poluuspješno nabacivao zgodnoj plavuši udaljen od svog stola nekih dvadesetak metara. Odjednom mi se obrati konobar s riječima – «Gospodine, poruka za vas!» Sav zbunjen uzmem iz njegove ruke zamašćenu salvetu na kojoj je supijanim rukopisom bilo napisano:

«Bolje odojak u ruci nego dojak na grani – dolazi, stigla je klopa!»

Autor je naravno bio Von Smile alias svijetuboci.blog.hr, plavuša je ispala iz igre na određeno vrijeme a ja sam se vratio na toplu krmetinu. Toga sam se detalja sjetio čitajuć njegov blog pa mi je istovremeno pala i ideja za početnu rečenicu mog prvog romana u nastajanju. Kako su prve rečenice obično ono što primami čitaoca da i kupi knjigu i kako ću do smrti biti oduševljen i Aurelijanom i streljačkim vodom i aparatom za led, mislim da s ovim imamo hit!

«Plavuša masivnih dojaka koja se u tom trenutku pojavila na ulazu u birc toliko me se dojmila da sam od intenzivnog stiskanja pivsku flašu u ruci podijelio na kremen i kvarc.»

Toliko za sad.


Uvijek kad idem prema svojoj vali stanem i pogledam Vis u daljini. Na što vas podsjeća obris otoka u daljini? Koji detalj iz kojeg književnog djela? Ajmo!



Otišao sam s Korčule, ali imam još jedan post u rezervi. Uskoro. Vraćajući se prema kopnu, zaključio sam da je od arhitekture Ploča jezivija jedino njihova debilno-retardirana signalizacija za doć do ceste koja vodi za Split, kako trajekti u Hrvatskoj ne poznaju vozni red i kako u Veslu u Trpnju ima fantastična pizza. I naravno, shvatio sam da je Sejo Saxon bio u krivu i da bog ne vozi mercedes.

Bog vozi suzuki!!!

Užasno me dojmio detalj s europskog atletskog prvenstva. Neke himne, naime, ne puštaju na razglas nego ih intonira 8 plavih prekrasnih Šveđanki. I dva pederka, ali nije to bitno. Zvuče predivno, tako da se svaki put naježim. Pogotovo kad Ruskinje ubodu zlato... Zakon!

Još da propjevaju one Mađarice koje su dijelile medalje na plivačkom prvenstvu u Budimpešti...

utorak, 08.08.2006.

Dinamo - Arsenal

Tužan sam ko pas...

Žao mi je što Modrić nije zabio.
Žao mi što Etto nije više probijao.
Žao mi i što onaj plavokosi nije ostao u Koreji.
Žao mi što Turina nije odlučio studirati.
Žao mi je i bilo što me veza zajebala pa sam ostao bez karte.

A najviše od svega mi je žao što će mi za tri dana u kaslić doć uplatnica za razvoj grada Zagreba u iznosu od 49 kuna koju moram platiti da bi Bandit davao pare Majmiću da plaća te iste nepismene tipove zbog kojih sam se sad iznervirao.

Koje smo mi budale... Pardon, koja sam ja budala.

Jel se uopće mora plaćat taj račun? Ko ti dođe kucat na vrata ako to jednostavno ignoriraš? I onda vi budite zavidni Purgerima...

Al razbit će njih Dinamo na Highburryju, vjerujte barba Ribi koji od jučer ima 36 punih!

petak, 04.08.2006.

Predbračni ugovor - part one

Što će sve sadržavati moj upitnik za osobu «B» u slučaju potpisivanja predbračnog ugovora.
Pamela i Jenna, naravno, imaju bianco obrazac

Part 1 (o ne):
1 Daljinski samoupravljač je imenica muškog roda. So, ja imam prednost pri odabiru
2 Ako je već na telki neka tekma, u peveceu i sličnim skladištima jeftinog smeća ima jeftinih malih televizora – ekvivalent jednoj posjeti DM-u
3 U mom autu se dok ja vozim sluša glasna muzika po mom izboru a ne radio, vijesti, reklame niti se razgovara. To mi remeti koncentraciju
4 Prozori u autu su otvoreni osim u slučaju autoputa ili snježne oluje
5 Na paradajz se ne gnuša nego se jede
6 Sitnim ribama se ne otkida glava
7 Sitnim ribama se ne vadi srednja kost
8 Sitne ribe se ne jedu nožem i vilicom
9 Ako već nemaš svoje frendice – ne kradi moje
10 Moji prijatelji možda i jesi neodgovorni infantilni polualkoholičari, ali to si lakšim promatranjem mogla shvatiti i otići u nekom drugom smjeru. Uostalom kako kažu stari Fenićani – veni vidi iacta est studiorum fugit, iliti – s kim si, nisi sam.
11 Ako želim seks, opravdaj se barem 10 minuta prije nego legnem na tebe i izvadim kamenu, suzom orošenu safaladu
12 Ako ne pokazujem da želim seks, možda ipak jesam za seks, pa ti je shodno tome dopušteno probati
13 Kao i svaki normalni muškarac želim lagani seks ujutro i divlji navečer. Ako mi ispuniš te dvije želje, niti ću gledat druge žene, niti će mi past na pamet da te varam, bit ću sretan i ispunjavat ću ti želje
14 Ako gledam tekmu i gnječim pivu – nisam za seks
15 Ako gledam tekmu i gnječim pivu – u poluvremenu bi idealno sjeo jedan kviki. Dečki neće skužit da me nema
16 Ako gledam tekmu i gnječim pivu – ne razgovara mi se o kreditima, povlasticama ni posljedicama treće operacije kljaste predkljetke strine tvoje zaove
17 Ako se sprdim, ne postavljaj pitanja tipa – «Jesi to ti prdnuo? Kako te nije stid? Pa to nije normalno...». Da žderem ciklame, prdio bi parfemčić. Idi si nađi nekog vegana i uživaj u miomirisima prdeža od kamomille...
18 Ako se podrignem, to je zato jer sam zadovoljan a ne zato jer te želim iznervirati
19 WC daska ima dva dijela. Koliko god ti možeš tupiti da treba bit spuštena, toliko ja mogu tupit da treba bit podignuta. Ne možeš pobijediti. Uostalom, kad ti se sere, upotrijebi ruku
20 Papiri od uložaka nisu samorazgradivi na kupaonskom podu. Postoji kanta za smeće
21 Dlake od kose u kadnom otvoru nisu moje (imam dokaz!) i skupi ih nakon pranja
22 Ako razgovaraš s mamom, radi to u prostoriji u kojoj nema mene
23 Telefonski razgovor dulji od tri minute je besmislen i štetan po moje zdravlje


Rok se odvikava od noćnog sisanja. Zamjenska majka je moja malenkost. To znači da se po noći dižem tri do pet puta i Junioru na uho tulim klapske pjesme čiji sam vjerni obožavatelj bio sve dok se taj oblik zabave nije prostituirao. Pa danas klape pjevaju obrade Engelberta Humperdincka, Lea Martina, Kapetana Mikija Jevremovića i Trešnjevačkih Popišana za 13,33 kuna u specijalnoj ediciji «Triper uz bonacu» u izdanju Lasa, Lunov Magnus Stripa, Kamenoresca i Moje Tužne Ukrudbe (Ispovjest osuđenice: Noću me po tabanima mlati vreli penis koji sam u afektu dok je uran bio u neptunu odgrizla šogorovom inkasatoru).

A ima ih tako lijepih. Šteta. Za sve je kriv taj Gibon. Trebo je ostat pjevat u onim brzim bananama, zmaj se vraća u zmajevo gnijezdu ili osmom putniku, a ne ljigavit. Kako bi rekao DJ Seljo – Unca Kurca.

Dakle, imam smjene na Roku od 1, 3, 5 i 7, kad iskačem iz kreveta i ne znam di sam, dižem ga iz pripodnog kinderbeta i tumaram po dva kvadratna metra sobe. Oko 5 uleti Miha a ja klonem. To me podsjeća na markiranje iz srednje škole, pogotovo pod hrvatskim i marksizmom, kad smo masovno brisali u kino Kosmaj na pornjave koje su igrale od 1, 5 i 9, a od 3, 7 i 11 su bile kung-fu uspješnice. Kako sam bio poprilično štreberasto i usrano dijete rumenih obraščića iz intelektualnog braka dvoje srednjoškolskih profesora, osim što nikad nisam imao para, a i ono malo bi spizdio na stripove (Mladene Magdaleniću, vrati mi mojih 20 Taličnih Tomova, sjeme ti se netom zatrlo!), zahvaljujući pretjeranoj stidljivosti nikad nisam imao uspjeha kod sisatijeg spola. Pa su odlasci u kina s eksplicitnim filmovima na repertoaru (Kosmaj, Lika, Kustošija, Kozara, Romanija – jednom bi trebalo napraviti spomen izlet u posjet tim vrhovima i krajevima u kojima smo provodili dane i noći a nikad nismo saznali di su, npr. «Cro Porno tour», ili bolje «Ex Yu explicit sex tour» pa to spojit sa «7 ofenziva exclusive» i obogatit se na eks komunjarama, danas hadezeovcima..) postajala tjedni vrhunac.

Od prve blamaže (kad me bilo strah da me pred ulazom u kino ne prepozna neko od 30 tipova iz b, c, i f razreda pa sam uletio u mrak i nenamjerno gledao Tigar i Zmaj umjesto Vrelih noći Jozefine Mutzenbacher sveudilj čekajuć nepostojeću erotsku scenu), prošao je samo jedan dan do druge - kad sam kupljenu kartu odmah bacio na pod kina da mi je mama ne bi pronašla u hlačama ko tata one petarde, a u dvoranu tog trena nahrupilo oko 370 ne baš čistih vojnika (koji su kao po komandi prebacili šinjele preko koljena i u ritmu počeli drkat allegro vivace troppo). Tada je jedan vojak napikirao na mjesto gdje sam sjedio pa sam se moro dić, pa me onaj striček s baterijom izbacio iz kina jer nisam imao kartu za pokazat, a nije mi se dalo kopat po već vjerojatno sluzavom podu. Srećom, treći put mi je uspjelo uć na «Njoj se mili u svili (vanilly)» ali je glavna glumica imala pimpek, pa sam se tek na Debi osvaja Dalas 2 prvi put nauživao. Pogotovo kad je ona plava vadila punjetu iz oka alatkom glavnog glumca.

Hvala Ivanu koji mi je snimio 9 gigabajta Jenne, čak i izbačene scene pa mi svako jutro na godišnjem ipak ima smisao.

Uglavnom, sinoć sam oko 180 puta otpjevao "Paun leti" u dionicama basa, baritona i oba tenora. Već sam i svoj tekst počeo smišljat kako vrijeme odmiče a ja gladnim a zora sviće. Šaljite mi tekst neke druge da je laka. Popizdihhh...

Ovo je Plaf.

Baš sam gricko kekse Jaf...
A tad sam vidio cijene, i ostao paf.
Kada vidjeh 18 vrsta piva, urlo sam ko laf.
I mjuza je bila raf.
A konobarice, rekoh «Kakav staff!»
Al me Miha pljaf.
Pa odoh na nu-kraf.

Logo me oduševio. I Erdinger...
Sutra slike s partyja, svi držat fige da Junior zaspi!!!

srijeda, 02.08.2006.

Evala uvale...

Baba i pokojni dida iza drugog svjetskog klanja su objedinili familije Prižmić i Barčot. Tridesetak godina kasnije kad su otišli u penziju, davne sedamdeset i neke prodali su sve što su imali od zemlje u Veloj Luci i izgradili kućicu

u prekrasnoj mirnoj uvali udaljenoj 5 kilometara od nekoć drugog najvećeg mjesta na jadranskim otocima.

Loš ulaz u more za neplivače i makadam udaljen 200 metara od kuće nakon što su sagradili mol za dovoz građevinskog materijala u početku i nije ulijevalo neku nadu za masovni turizam – što ih je jako veselilo. Familija nadimka ´KapnoŞ (za što ni dan danas ne znam otkud vuče porijeklo i što znači), vjerovala je da je našla mir i lagano rezala sve veze sa svijetom. Dida bi tu i tamo i došao jednom-dvaput godišnje u Zagreb (pokupit štreberastog mulca sa sobom na dan kad bi završila školska godina), ali baba se ukorijenila i tek svakih pola godine otišla u Luku na frizuru.

Najviše sam uživao u ribanju i plivanju, a najviše se nervirao u pubertetu kad je do grada trebalo hodat sat vremena i prije toga rintat. A Lučanke se nažalost nikad nisu palile na znoj i vonj po ješki za vrše po kojoj sam smrdio i do sredine prvog polugodišta. Vremenom je u našu valu došla struja i telefon (koji pri svakom nevremenu nestanu na tri dana), voda unatoč obećanjima lokalnih moćnika koji su uredno trpali pare od predujmova u džepove – nije nikad, a signal za VIP se može dobiti utorkom i petkom kad prođe trajekt ili ga se može probat ić lovit ostalim danima osim vikendom i oko njega kod barbe Anteta na drugu maslinu sliva i pritom dobro pazit da se ne strmopizdiš na kokošinjac.

Civilizacija je odnijela i gro borova. Dugo mi je trebalo da shvatim da najljepši prirodni hlad u obliku borova ima i svoju lošu stranu u vidu jakog korijenja koje uništava crnu jamu te smole koja pogotovo ide na kurac jer uvijek kapne di ne treba, od nove majice do šajbe. Ali da mi danas fali ta prirodna ograda – fali. Nažalost, u valu je s vremenom došla i civilizacija u obliku novih kuća i primitivaca koji moraju autima doć ne samo do svojih kuća ili dvorišta nego do svojih ormara, pa su probili put na metar od mora, seljačine su krenule gradit trokatnice na deset metara od istog, a smeće, čikovi i pet ambalaža u moru i na obali postali su svakodnevnija pojava i od trpova, galebova i cvrčaka. Oaza se pretvorila u vikendaško naselje bez hlada, idila u stravičnu ciku Koruško-Štajerske dječurlije, a nekad osamljena laguna u parking za retardirane snobove s previše love koji sebe vole nazivati i nautičarima.

Svake godine se za ljetnih neverina, što od pulentade što od tramuntane – neki nesretnik koji ne zna svrgat sidro nađe u situaciji da mu škvadra s obale mora doć vadit brod na suho ili njega nosit u bolnicu jer frajer misli da ako ima 100.000 eura može uz novog Elana kupit i znanje o moru. Jednom ću vam ispričat (ko Boris Alk. Mutić u SAD-u – "A poslije ću vam reći nešto o Ravelliju...") kad smo Marko i ja završili na pola Italije kad nam je nešto vjetrovito brzo i nenadano potrgalo jarbol i ubacilo 200 litara mora u barku, i nadasve izbezumilo pristojnu Talijanku prisutnu na brodu kojoj smo obećali romantičnu vožnjicu s nemoralnim namjerama.

Kad sam imao 10, jedrilice

su mi bile zakon. Kad bi jedna uplovila u našu valu, bio je to praznik i plivali bi do nje od nevjerice i zavisti. Sad mi ih je pun kurac jer dolaze idioti koji ostavljaju smeće ili se iskrcaju na kopno s rasnim cuckima da se gospoda poseru pod moj bor, jer im ne odgovara mareta. Zgodno je vidit facu Digića kad mu doneseš netom izasrano govno njegovog ljubimca napiknuto na osti i iskrcaš mu ga na njegovoj jahturini... U ova dva dana su me još dodatno ispizdili time što je jedna jahta radila vatromet (50 metara od šumovite obale u srpnju na Korčuli – dobro da je murija došla za deset minuta jer bi ga osobno priklao – oni otvaraju šampanjac a mi s kantama čekamo da nešto počne gorit), a druga u ponoć odvrnula satelitsku i na sav glas gledala neku sapunicu. A akustika ko da se fukaš u Areni. I još su imali neke turbo ultra reflektore pod jahtom (da im se neko ne bi, ne do bog - približio) koji bi osvijetlili i Nou Camp, pa su hobotnice i lignje imale neviđene orgije.

U stvari serem. Priznajem da sam zavidan. Iako ni na jednoj od tih jahata nema mladih ni zgodnih žena, nego sve sam ofucani bradonja i obješene tete. Sad ih je upravo 24. Bar 12 će ih iskrcat smeće. Jednom sam, mislim da sam imao 7-8 godina, pod svaku cijenu htio uloviti morskog konjica. Plovio sam oko jedne koja je dizala sidro i pred nosom primjetio zanimljiv vijugav vretenast oblik koji je migoljio i zgrabio ga. Od tog dana mrzim jahte. I vježbam skakanje.

Mol pred kućom

se na Korčuli zove/izgovara most. DMJ ga je u jednoj pjesmi preimenovao u Barčot dok. Sagradio ga je dida sa susjedima iza privez barke koju je baba davno prodala i nama klincima za hitit ručnike na njega i za zalet u more. Barčot dok je do devedesete bio okupljalište ekipe moje generacije di se uz kolu i tablić iz godine u godinu polako ali sigurno prelazilo na pivu i loru, a umjesto jahti gledale sise. Od rata naovamo, Balkanijada se povukla i raju je zamijenila starija oronula klijentela koju se nikako nije dojmila moja godinama trenirana turbo lasta iz konjskog zaleta s preklopom nakon 1,4 sekunde zbog koje i danas imam pokoju friž na prednjem traktu.

Jutros sam se

tako digo i zbog štednje vode išao popišat u more. Na Barčot doku su ležale četiri rasne Švabice. Automatski sam uvukao onaj dio škembe koji se još da uvuć, zaletio se i ponosno skočio legendarnu lastu. Blebnuo sam u vodu malo ranije nego prije desetak godina (zbog kojeg dekagrama viška) i u dubini mora jureći otvorio oko. Nosom sam liznuo tri ježinca, neka zvjezdača je doživila multipli orgazam jer sam je izškakljao bradom, prsima i vrškom palca, pimpekom sam odlomio komad mrkinte, ali sam izronio živ i zdrav i još otplivao baterflajom barem 37 metara (Kazzo, najebo si). Onda sam ležerno lipsajuć te zatomljujuć hroptanje došao do mosta i pridigao se te tiho prošao kraj istih Švabica koje su izvodile i-pod fitness. Nisu me ni zamijetile, ali ja sam svoj paunov ples izveo kao da mi je opet 20 let. Baš sam bio ponosan. I otišao promijenit pelenu. Ne sebi.

Kao što sam već naveo, u našoj vali pije se kišnica. Vodovod je stao zajedno s idejom o hotelu pred dvadesetak godina i nešto manje kilometara. Zato bi svako, ali baš svako ko bi ikad legao na Barčot dok i vidio mene kako se spuštam niz samo 24 stepenice do mora - morao žicat vodu. ´Znate, krenuli smo jutros a sunce je jako i sve smo popili, a nigdje nema ni dućana ni birca...Ş ispričavali bi se, a ja bi se pentrao uz proklete 24 stepenice po zvizdanu i točio im vodu uz pižđenje babe koja bi zbog suše redovito u osmom mjesecu morala kupovati i naručivati vodu u vatrogasnim kolima iz Luke a ta bi imala ukus užeglog gatalinkinog prepucija. Mrzio sam ljudima nosit vodu, ali s druge strane – mislio sam da radim dobro djelo.

Tih osamdesetih baš i nije bilo plastike, a kamoli vode u plastici, pa je to donekle i bilo razumljivo, ali danas su me nakon dužeg vremena upravo Švabice žicale vodu. Nešto je puklo u meni. Vjerojatno bedara što se nisu pojavljivale zadnjih 20 godina kad sam mogo i smio, nego baš danas kad sam zapečaćen, isključen iz igre i s kopačkama punim sasušenog blata visoko obješenim na klin. Rekao sam da nema vode i otišao gore. Osveta je slatka stvar. Baš sam pička...

Danas idem pit u Plafa. Jedini pravi birc u Luci. Radi do 5. Erdinger pol litre 16 kuna. Imam slobodnu večer. Yesss... Najebo sam sutra, ali enivej. Konačno normalno ime za birc na obali, a ne Casandra, Casablanca ili Top Gun 2...

Rok je jeo sporije od Igora pa sam u bedu. Ali sad je na pripremama!


Sutra na Proizd. Svaka čast i Lokrumu i Biševu, ali nema ga niko. Najljepši otok na Jadranu!

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv