Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/ribafish

Marketing

Dan žalosti...




Danas je dan žalosti. Dan tuge za sve nas Geografe.


Uzelo nam Plutona.

Mamu im retardiranu.... Nije ni 70 godina živio. (Pajo, živijoooo...)

Ne to, Pluto (Maestozo, non piu troppo)

Zbogom Pluto,
u svemiru pluto.

Godinama luto,
Cosi fan tutto.

Svršio sam ime u to.



Najgoru prostituciju Mozarta (mog omiljenog, da mi se zapit s njim...) sam doživio danas kad sam u Van Goghu na prvoj kavi mljeo Sportske i pročitao da je gol za Spartak iz Moskve postigao neki Mozart. Nije mu valjda...

I dok je familija na moru i traju DDD (dani dignute daske) popraćeni s praznikom DBPUL (dani bezbrižnog pišanja u lavabo), ja ošo pit. I dok sam pio, zove Miha i kaže:
- znaš ko ti drži sina?
Ja se usro i kažem:
- nemam pojma...
Nastavi Miha:
- znaš za onaj van men bend na terasi u Kukljici?
- pa ko i u svakom selu koje ima pogled na more i terasu s metalnim stolovima i pepeljarama...
- e da, ali s ovim tipom na sintiću pjeva i Ella ali bez Drimtima.
- ona besisna? Pa jel kljuca?
- kljuca, ali je Rok poludio i počeo plesat po stejdžu i ona ga primila i digla, i sad su zvijezde večeri jer plešu i pjevaju zajedno!
- uau... aj, super. Pusa.

Jebote, sva sreća pa Ella nije čitala CRO Trash Enciklopediju...


Nakon sastanka pivopija buljim u televiziju i Rockyja nekog. Mislim predzadnjeg.

Ovo je strašno.

Amerikanci su definitivno u prosjeku najgluplji narod na svijetu. Ovo ni burkinofašani ne mogu snimit, a kamoli progutat. Rocky od svojih 169 centi mlati Švedskog Rusa, Kapetana Dragu veličine silosa za razasute terete usred mrtve Moskve. Rusi u suzama u po borbe mijenjaju pjesmu i navijaju za svog milog simpa Amera. Osjetili su da je dobričina...

Jebem vam mater retardiranu, bijednu te glupu američku i 300 milijuna dolara worldwide zarade. Zamislite da Zvezda dobije 1995. Dinamo na Maksimiru s 8:0 i nakon zadnjeg sučevog zvižduka neki Piksi ili Ditar Drkela uzme mikrofon na centru od Branka Uvodića i pred 45 tisuća nadrkanih ljudi kaže – «Dragi Zagrepčanci, mnogo nam je drago šo smo pobedili, ajde da se volimo i da vas i dalje karamo i držimo vaše firme a vi nam pušite kurac i ćutite!» I sve tribine oduševljeno plješću i skaču.

Taman za Sedlara... Katastrofa. Sramota. Bijeda... Šta sve možeš kad imaš para...

Tvojnetko.blog.hr ima pametno razmišljanje o telefonskim razgovorima. I meni idu nakurac. Apropo telefona, ima li veće bijede nego primit masovnu čestitku za Božić? Koja prostitucija...

Tu je i post koji me raspizdio. Poliglotna.blog.hr piše kako radi u školi i ne brine o bijednoj plaći jer je netko financira. Sad je dobila ponudu da radi kao PR za puno veće pare. Kako sam joj i odgovorio, posao u školi je najljepši posao na svijetu jer formiraš djecu da postanu ljudi. Kad bi postojala mogućnost da mogu prehranit familiju od prosječne profesorske plaće, i radit posao za koji imam diplomu s kojom mogu obrisat šuleta - bio bi najsretniji čovjek na svijetu. Zato ne razumijem nekoga ko može živjeti sasvim bezbrižno od muževe plaće i uz to odgajat djecu bez negativnih primisli te ne želi više raditi taj posao. Možda Ameri i nisu najgluplji narod na svijetu...

Taman popljujem Amerad, i onda pogledam OZ i pukne me dio o pažnji posvećenoj lošim ljudima. Koliko vremena gubimo na gadove, a koliko na dobre ljude? Razmislite...

Odoh fušat.

Sutra od 19.00 u Van Goghu. Ajmo složit spisak da Krešo stavi Becksad na led!

Vrijeme - sad!


Post je objavljen 24.08.2006. u 23:17 sati.