Slušatttt!!!!!!
Ne znam kako je sa ženama, ali većina muškaraca ima gadnu osobinu koja se naziva egotrip. To je ono kad bi htio bit nešto više nego što objektivno jesi i stalno maštaš o tome i uglavnom samo maštaš, ali neki uporni pate da to i dosegnu. I tako agresivni tipovi nabrijavaju automobile, pederi postaju stilisti, sitni kradljivci političari, šoferi producenti i tako dalje. I to ih jako pali, to oglašavaju na sva zvona, bez obzira koliko ih to koštalo zdravlja, vremena i leševa koje su ostavili za sobom.
Imam i ja svoj križ. Htio bi neopisivom jačinom pokazat na televiziji da sam pametan. To mi je od komplekasa iz mladosti. I to mi nikak ne ide. Ide mi dokazivanje da sam kreten, polualkos, tremaroš i vlasnik podbradka, ali ono što bi htio - nikak.
Počelo je s “Brojkama i slovima” di sam bio kandidat ali nikad nisam sjeo kraj Hetricha jer su se baš prije moje emisije krenuli širit projekt na cijelu jugu pa sam ostao u rezervama. Iako sam se pojavio u eteru jer sam iz publike imao riječ od devet slova – “ukiseljeno”, kako sam se i osjećao jer sam na usni imao herpes veličine oteklog glavoča. Na snimanju je neki Splićo izjavio – Šjor Lazo, iman rič od devet slova – “pizdarija”! Pa se snimanje prekinulo…
Inače je najbolja emisija “Brojki i slova” ikad bila ona kad je neki stariji povratnik pun para iz Amerike potplatio uredničku ekipu s par dolara (jer je na Visu pitao kako da se pojavi na televiziji pa su ga uputili – i opet egotrip) i pojavio se u emisiji nasuprot nekog preštreberastog ferovca (tadašnjeg eteefovca) koji je uništavao sve pred sobom.
I tako, kaže Hetrih Višaninu – od koliko slova imate riječ. On kaže 3, ferovac kaže – imam riječ od devet slova. I povede 9:0. Pa 18:0. O brojkama da ne govorimo – kaže barba: iman broj 150, a ferovac: imam točan broj 972. Uglavnom, rezultat 136 prema nula i totalna blamaža, a ferovac štreber ne da barbi da išta kaže. I bi zadnja igra riječi i barba kaže – iman rič od pet slova. Muk, tišina. Hetrich mrko pogleda štrebera, Šjor Lazo mrko pogleda štrebera i svi iz publike mrko pogledaju štrebera koji se metilji i nevoljko promrmlja prokletu laž – mhmnhhh… boji je…
Barba sav ponosan i ozaren, ponovo s rumenilom u obrazima kaže – a moja rič od pet slova je MATER!
A doktor Karakljajić mudro nabora obrve, malo zakrene glavom, uzme jedan od osam rječnika ispred nosa i kaže – mmmmda, ta riječ je dosta kolokvijalna i često se upotrebljava (list, list, prevrt stran…), ali nažalost – NEMA JE U RJEČNIKU!
I pobjedi štrebso tako s 141:0. Barba je valjda pokarao nešto na slavu kad se vratio doma… Možda neka baba nije imala ton na telki.
Onda je došla na red “Kviskoteka”. Unatoč trima pokušajima, najdalje sam prošao jedan krug kvalifikacija, ali nikad dalje od toga. A taman sam najviše znao negdje tada oko dvadesete-pete prije nego što mi je alkohol pomutio um… Zato je cijela škvadra navijala za DMJ-a koji je ispao na predzadnjem pitanju u polufinalu.
“Diplomac” je bio jednosezonski pokušaj Joška Lokasa da nakon fantastičnog uspjeha s Upitnikom napravi nešto još bolje, ali nije išlo. Igre su bile bezvezno bodovane, nije bilo ni duha ni tempa, a pravila zadnje igre nije shvatio ni sam Mirko Miočić. Mirka sam upoznao na šanku prije prve epizode. Potpuno mamuran nakon pobjede nad Švabama. Čovjek velike glave pio je mineralnu i listao debelu knjigu. Pitao sam ga – čitate nešto zanimljivo, a on odgovorio – Enciklopediju Britaniku. Rekoh, poniženo - pa kako ide? A on će – ma slabo. Tek sam na R.
Slutite oduševljenje mene mladoga kad je Miočić stao odma kraj mene u toj emisiji? Uglavnom, pružio sam slavujev pjev i vodio do zadnje igre kojoj nisam kužio pravila kao ni Mirko, ali me ni to ne bi spasilo. Dapače, ništa ne bi spasilo od Mirka. Kakav folder. Isuse, koliko podataka. Svejedno, ušao sam u polufinale jer sam imao najviše bodova od svih i tamo opet naletio na Mirka, ali i Mladena Vukorepu, kojeg uz splitski “duo lumen” Roberta Pauletića i Rogerta Lojpura - nikako nisam želio sretat. Uglavnom, bio sam treći od četvorice, nisam znao ko je režirao “smisao života” ni kako s na španjolskom kaže “selo”, ali sam blam godine doživio kad sam za Čegevaru izvalio da je Simon Bolivar, pa sam još dugo vremena po kvartu nosio revolucionarni nadimak.
U međuvremenu sam bio drugi u finalu Radio Kviskoteke i bezuspješno pokušavao dobit telefonom “Upitnik”, kad je kranula sezona “Izazova”. Opet Lokas, opet moja trema, i opet nešto jače od mene – Lojpur. Razgovor prije emisije:
Riba: Kaj slušaš
Lojpur: Stonse
Riba: Jel možda imaš…
Lojpur: Imam sve albume i sve lajv ploče i sve snimke i znam sve stvari i…
Riba (tiho): Aupizdu…
I tako opet Riba drugi, s tim da sam se mogao približit da nisam napravio veliku glupost. U tom sam trenutku pomislio da postoji Bog i da se s daljinskim u ruci grohotom smije dok pijucka orošeni, ne prehladni Westvleteren od 8 posto dok mu se mast s ćevapa cijedi po bradurini. Naime, taj sam se dan ponio kao idiot i zaurlao na klinca iz svog 5c razreda dok je mlatio neku curicu – dolazi ovamo majmune. Pitanje na kojem mi se to vratilo je bilo – s kojim životinjama pleše Mogli u Knjizi o džungli. A ja reko – hijenama… Majmun. Baš sam ispao majmun.
Da blamaži nije kraj, pobrinuo se najgori od svih kvizova – Veto na kojeg sam za para odveo DMJ-a. Morali smo dobit pare. Morali smo ga osvojit. Prije nas su pitanja bila tako laka da je DMJ znao 29 od 30 i prije nego što je onaj šatro voditelj ponudio 4 odgovora, a ni ja nisam bio loš. I onda katastrofa. DMJ fula katedralu Majstora Radovana, a mene opet ulovi majmun sudbine. Koji organ luči žuć. I iako mi je dida skončao od jetre, a ni meni se ne piše puno bolje, naravno da sam rekao da je to gušterača i otišlo sve ukurac.
Na “Milijunaš” sam se prijavljivao, ali sam vremenom skužio da mi je Tarik toliko ljigav da ga, svaki put kad ga vidim onakvog gnjecavog, iritantnog i bezrazložno bahatog, zamišljam kako žvaće ostatke iz odvoda nakon tuširanja ragbi ekipa Nade i Zenice, pa me strah da bi se zbljuvo pred kamerama.
Sve ovo pišem jer razmišljam da se prijavim na Kviskoteku. A mislim da nije pametno. Prestao sam čitat knjige, politika me ne zanima, na vjeronauk nisam išao a trolist fiz/kem/mat nikad nije bio moj favorit. Kako su Šjor Lazi omiljena pitanja o hrvatskoj književnosti, elementima od rednog broja 32 do 47, bivšim saborskim zastupnicima i Nobelovcima do 1938., mislim da ne bi trebao. Jes da o ostalom znam ponešto, ali time se treba bavit ko Mirko.
I sve si mislim nije li bilo dovoljno blamaža. Ili me pak čeka mjesto u hrvatskom kviznom hall of the fame, tapšanje po ramenu i pinka s kojom bi otplatio sva tri postojeća kredita i Roku kupio biciklić…
Alo Brada! Iskupio sam se! Više nisam zločeeest!!!
We shall see. Nadam se da ste uživali u Beatstakesima.
Post je objavljen 23.08.2006. u 11:10 sati.