::ribafish - čovjek krnje jetre::

petak, 30.06.2006.

Malo forvarda...

Dođe veterinar kod doktora.
Pita ga doktor:
“Što vas boli?”
Ovaj mu naduren odgovara:
“E lako je tako…”


Ko dobiva prvenstvo!!!
Jedna od američkih teorija brojki koje mi i inače idu nakurac… Ali je zanimljiva…

Brazil won the world cup in 1994. Before that, she had won this title for the last time in 1970.
If you add up: 1970 + 1994 = 3964
Argentina won the world cup for the last time in 1986. Before that
only in 1978.
And 1978 + 1986 = 3964
Germany, though, won the world cup in 1990. Before that, Germany won in 1974.
Look: 1990 + 1974 = 3964
This could lead us to guess the winner of the World Cup in 2002, since it should be the winner of the 1962 World Cup
(In fact 3964 - 2002 = 1962).
And Brazil won the world cup in 1962! (And, in fact, Brazil won the 2002 WC)

And now, who would be the winner of the 2006 world cup?
Let's see, 3964 - 2006 = 1958
And who won in 1958?....
Oh, Brazil did!!!

A ja se na Švabu kladio… Damn…



Friška forvarduša!

1. Zakon mehaničarskog popravka
Nakon što vam ruke postanu u potpunosti prekrivene uljem, zasvrbit će vas
nos ili ćete morati otići na wc.

2. Zakon radionice
Bilo koji alat koji vam ispadne iz ruku će se otkotljati u najnedostupniji
ugao.

3. Zakon vjerojatnosti
Vjerojatnost da vas netko promatra je proporcionalna gluposti vašeg čina.

4. Zakon telefona
Kada birate pogrešan broj, linija neće biti zauzeta.

5. Zakon alibija
Ako kažete šefu da kasnite na posao jer vam se ispraznila guma na autu,
sljedećeg jutra će vam se isprazniti guma na autu.

6. Zakon varijacije
Kada na cesti pređete u drugu traku, ona u kojoj ste bili će se početi
Micati brže od one u kojoj se trenutno nalazite.

7. Kupaonski teorem
Kada je tijelo u potpunosti uronjeno u vodu, zazvonit će telefon (koji
nemate pored sebe.

8. Zakon bliskih susreta
Vjerojatnost da ćete susresti nekog koga poznajete se povećava kada ste u
društvu sa osobom s kojom ne želite da vas vide.

9. Zakon rezultata
Kada želite majstoru pokazati kako neki kućni aparat ne radi, aparat će
proraditi.

10. Zakon kave
Onog trenutka kada sjednete kako bi popili tek skuhanu toplu kavu, šef će
vas zatražiti da napravite nešto što će trajati sve dok se kava ne ohladi.

11. Zakon tepiha
Vjerojatnost da šnita kruha premazana pekmezom padne na namazanu stranu je
direktno povezana sa time koliko je tepih na podu nov, kao i sa njegovom
cijenom.

12. Zakon logičkog argumenta
Sve je moguće... ako ne znate o čemu pričate.

13 Zakon konzumacije
Kada pronađete neki proizvod koji vam se zaista sviđa, prestat će ga
proizvoditi.

+ dodatak…

14. Ribafishov zakon preddrkice
Ako ste legli na krevet orni za jaču drkicu, u DVD-u će biti Baby Einstein ili Trešnjevački mališani.

15. Ribafishov zakon krajnje drkice
Ako je drkica uspješno privedena kraju, ručnik (maramica, papirnata maramica) koji ste pripremili prije posla, netragom će nestati iz vašeg dometa.

16. Ribafishov zakon ometanja drkice
Naletite li konačno na dobru scenu, prst će vam slučajno prebacit na brkatog muškarca u ekstazi ili jeftini radio prijemnik u pozadini.

17. Ribafishov zakon o zvuku zvona pri drkežu
Usred posla pozvonit će vam ili se javiti neko kome je tog trenutka užasno dosadno ili bi razgovarao o vremenu ili politici.

18. Ribafishov klimatski faktor drkice
Ako si upalio klimu, hladno ti je za papke i glavić. Ako nisi, znojiš se ko pseto. Daljinski od klime je u oba slučaja na stolu. Van dometa.

19. Ribafishov peridrkalni teorem
Istog trena kad si gotov s drkicom, užasno ti se pripiša

20. Ribafishova bračna drk-teorija
Kad si ga bacio i treći put u nesvijest, obamro, otvorio pivu i upalio tekmu, prilazi ti osoba suprotnog spola s kojom živiš i potiho kaže – idemo se maziti?

četvrtak, 29.06.2006.

Rok - u sliki i riječi...

Miha je kod doktora na sistematskom. Srećom, ne OVIH doktora.


Roque Junior i ponosni babo kuhaju ručak i igraju se drevne starohrvatske igre «Siluj tatinu nogu dok tata pere suđe, prtlja oko vrelog ulja ili nosi puno nečega u rukama». Junior inače bari kvalitetnije komade nego japa u najboljim godinama karijere.


Penje se na noge, drži za stol i baca sve na pod uključujući i sebe. Sad mu je nova fora da ne plače kad bi se htio spustit na dupe, nego ispipava s lijevom rukom pod pa se onda lako pusti. Dva gornja zuba su uspješno našla izlaz iz debelog zubnog mesa, ali se baš i nisu sinhronizirali, pa Junior malo vuče na Ronalda... Zaljubio se u seriju Baby Einstein i lagano postaje ovisnik. Što se vidi iz priloženog


Ali onda jede sve što mu se stavi pred usta, pa i nije loša fora. Osim kad se zbudi u 6.00 pa je lud...


Ako mi se nešto u životu gadi, to je tuđa šmrklja. Pa makar i od mog djeteta. Isuse, kako je to fuuuuj. Kad mu Miha to vadi s onom pumpicom, ja bježim na zahod. A Mihi se isto tako gadi ono masno žuto iz uha, a meni ko da ajvar vadim. Pa svaki vadi svoje. Ajde da se bar u nečemu poklapamo!

Počeo je i žvakat kekse, a kad negdje idemo, Miha se snašla i nabavila specijalnu kutiju «Keksaru». Jel vam poznato od nekud?


Srećom, nije gladan kad je na telki tekma jer bi završilo otprilike ovako...



Al ih napuca ona Gana. Kolko, 20 udaraca na gol. A mi se hvalili da smo ih stisli s 4... Jebo ti svjetsko prvenstvo di 60.000 ljudi zviždi Brazilu jer igra bunker protiv nekih desetak borbenih Zulua kojima je ratoborni trener zaboravio reć da loptu treba ugurat u ono bijelo rupičasto. Tamo spavati lav... Zašto me tata naučio da uvijek navijam za slabije. Nije li lakše navuć žuti dres kao i masa, uzet Coelha za na plažu i glasat za HDZ jer oni tako lijepo lažu?

Za kog da sad navijam? Ukrajina. Jedino Ukrajina. Nemaju veze, hrabri, gladni, iza sebe imaju 100 milijuna navijača koji žive s 80 Eura mjesečno i ovo im dođe k'o čvarak na topli kruh. Jebote, ko mi 1998...

Opet ja s rasističkim...

Kako se zove dječja hrana za male Afroamerikance?
Hipp-Hopp!!!

srijeda, 28.06.2006.

Italija : Hrvatska 1:0

Što bi bilo da je bilo, odnosno da smo igrali i dobili Australce.

«Italija je pogotkom Inzaghija u 38-oj minuti sučeve nadoknade u četvrtom produžetku dobila Hrvatsku s 1:0. Kako je FIFA zaključila da deset milijuna talijanskih navijača troši dnevno 10 Eura više od 100.000 Hrvata, odlučeno je da dalje idu Digići. U tu svrhu, sudac Mbutu Mmuda sa Sjeveroistočnog Timora u prvih je pet minuta isključio 8 hrvatskih nogometaša jer su držali ruku na sisi za vrijeme intoniranja himne, što je Timorćanima smrtna uvreda časti. U igri je ostavio samo trojicu koji su natucali refren.

Hrvati su se hrabro branili, a Talijani previjali po zemlji nakon svakog kontakta tražeći suca da sankcionira grubu igru Jerka i Ivana Leke. Nakon jednog poljupca naših igrača kad su spriječili siguran gol, sudac Mmuda je to i učinio po posebnoj direktivi s vrha i isključio ih zbog incesta. Cico Kranjčar je zbog oštrih prosvjeda dobio bruh, meku stolicu, tvrde krmelje i crveni karton u dvanaestoj minuti, a FIFA bagerom zatrla hrvatsku klupu skupa s rezervama da se neko ne bi možda sjetio mijenjat raspoloženog Pletikosu.

U drugom je poluvremenu Italija uvela još dvanaestoricu svježih igrača, a Plete i dalje činio čuda. U produžecima su na teren ušli i Blatter i Beckenbauer, skinuli se u dresove i pokušavali ubacit loptu u mrežu Hrvata. U drugom je produžetku u teren uletio i vidno pijani predsjednik hrvatskog sabora te na opće čuđenje i on pokušao zabit za Talijane. Kasnije je to prokomentirao da je želio produbiti odnose s FIFOM, a i da je svratio na šank prije tekme.

Konačna odluka je pala u 38-oj minuti sučeve nadoknade u četvrtom prekorednom produžetku kad je očajni Pletikosa odlučio uzeti stvar u svoje ruke i krenuo u solo prodoru prema vratima Bufona. Plete je prelazio jednog po jednog igrača, suca, stotinjak neiskusnih funkcionera FIFE koji su došli u pomoć Talijanskoj obrani i nekako se probio do talijanskog šesnaesterca. I onda tajac na stadionu.

Buka stotinjak šmajsera treće padobranske divizije specijalaca iz bunkera oko talijanskog gola pokosila je našeg golmana i FIFI, pardon, Talijanima, je put u četvrtfinale bio otvoren. Plete je zadnjim snagama dopuzao do svog gola, ali ga je tu pomoćni sudac iz Burkine Mujo i Haso probo kroz kičmu korner zastavicom dok je Pipo napipo gol i ugurao loptu u mrežu.

Italija je u četvrtfinalu, Drago Ćosić se oznojio pod lijevom miškom, Šeks zaspao kraj stative a Plete u samrtnom hropcu na nosilima u hodniku svlačionice dao posljednji intervju:

Bruno Kovačević: Stipe, čestitke. Evo, završila je utakmica osmine finala. Izgubili ste od Italije ali ste se hrabro borili.
Plete: E.
BK: Čestitamo. Bilo je i prilika za pobjedu ali nismo imali sreće?
P: A?
BK: Kažem, nismo imali sreće a i sudac nije bio na našoj strani...
P: A, e...
BK: Vidjeli smo utakmicu punu trke, napada, lijepih poteza, atmosfera je bila zadivljujuća, orila se naša pjesma, vrijeme je bilo idealno za igru a naš je trener postavio formaciju 3-4-sad. Stipe... Stipe? Stipeeee!!!
P: Krklj...

I tako je Stipe posthumno proglašen najboljim igračem utakmice iza Tottija, Bruno Kovačević dobio sina nedugo potom, a FIFA zbog moguće opasnosti diskvalificirala Hrvatsku sa sljedećih natjecanja do narednog summita Nesvrstanih."



Nikad neću zaboravit kad je pred desetak godina golobradi Stipe branio za Hajduka protiv Dinama ili nekog tadašnjeg Tukijevog nadimka najdražoj mu igrački. I Hajdukovi igrači ostali na centru, idu petorica prema golu – kad Stipe nekim čudom brani. I tako još desetak puta. I završi nekim čudom 0:0. Torcida slavi, Stipe im maše, a svi ostali igrači idu pokunjeno u svlačionicu. Na kraju su ga suigrači išli tuć u svlačionici jer su se svi, uključujući i Tukija kladili na 1:0 za Dinamo.

Stipe se rasplakao i rekao: A niko mi nije reka....

utorak, 27.06.2006.

Jebo fudbal!

Sinoć sam zaspao za vrijeme tekme. Nabijem ih na kurac i njih i spektakl nauštrb igre. Neko procijeni da će se više zaradit ako prođe Italija, i onda im se sudi penal u zadnjoj minuti. Još malo pa će suci i lopte gurat u mrežu.

Slike koje dođu putem neta su obnaženi pičići koji pjevuše. Onaj retardirani bezglasni Kovačević s onim mutiranim deblom s bretelicama radi reportažice koje ne bi zabavile ni izgladnjelog mungosa. Gleda se ko će se više pofarbat i nađiđat, a na terenima ništa. Veliko ništa. Još će i pauze za reklame uvest, ko glupi Ameri u Football...

A suci... Sve bi to na elektrošokove poslao. Nek uvedu videosnimku kao na hokeju. Pa se kapetan može pozvat na to triput u toku tekme i basta. Ovo je kurac. I nek sudac izbaci van majmuna koji ga takne. I čip u loptu i na gol crtu - igra se na jebenih 8 stadiona, pa ako je to problem, ubijte se...

I još sam budala stavio 100 kuna da će Španjolska i Engleska proć u sljedećim tekmama i da će Švabe u finalu dobit Brazil. Pa ću se dodatno nervirat. I 10.7. kupit mobitel za dobivenih 2800 kuna.

Ja pri kraju broja a i snaga.

Čak sam i poziv na pivu odbio. Ali sad će sve bit lakše. Od sljedećeg tjedna na bazen iza posla i ne gledam se u ogledalo dok ne padnem ispod 90. Ne zvao se ja Vitomir. Ili Želimir? Javor?

Šišo sam Roka,

i sad je pravo muško. Prije je zgledo ko Lennon u najboljoj fazi.


I tako, dok se premišljam bi li išao na Punk ili HC koncert,


skontao sam da nemamo ljetnu terasu za sastanke Društva Prijatelja Piva, pa sutra idemo na koncert nekog Japanca na nasip. Pa kaj bude.

Aj živili.

ponedjeljak, 26.06.2006.

Brzinac puta dva...

Zašto Niko Kranjčar stalno igra u repki?
Zato jer ga Cico nije na vrijeme izvadio.

A zašto nema adekvatnu zamjenu u repki?
Zato jer nema brata.

Niko, sretno u Engleskoj. Cico, sretno u Rusiji, Izraelu i Engleskoj. Bježite što dalje od ove ogovarajuće nacije.


A ako se ne snađete u nogometnim vodama, nikad nije kasno da odete na ubrzani tečaj za stiliste!!!

nedjelja, 25.06.2006.

Dnevnik 80 - Zaboravio sam brojat...

"Pravi bekemovski gol, s video kazete, dvd-a..."
Dobro da je Balog mlad. Još da je ploče počeo nabrajat...

Bio sam na poslu. Dovršio nešto i odvezo se na Sljeme.

Fakat je svježe i mirno, ali i komarci su ko rode a Snjeguljica je 7 kuna. Sve to u svrhu smirivanja tananih živaca. I uspio sam. Valjda... A zašto!

Jučer sam prije posla išao kupit hobotnicu, jer je općenito poznato da Ribafish glavom i podbratkom najbolje kuha sve što je ikad prismrdilo moru. Od himbe ježinca, preko galebljih testisa na kiselo, salenjaka od meduze, priljepaka na komsomolski do standardnih vulgarisa kao što je hobotnica ispod peke.

Peke se nema, pa se protvanj pokrije folijom. Ali prije toga se kupi oktopus vinifera septum.

Hobotnica

obitava ili u frizeru ako ju je poslao neko s mora (bog ga blagoslovio), u frizeru nekog većeg centra u kojem trgovce izrabljuju za male pare i u kojima su uvijek gužve negdje na kraju grada, ili pak na u ribarnici na placu. Braća Dalmoši su pobili sve primjerke veće od morskog konjica koje priđu obali na bliže od 200 metara, pa su glavonošci uglavnom atlantsko-tihooceanski. Ali vesele!

Shrvan nemogućnošću ostvarivanja plana a i b, zaletio sam se na plac i potražio plan c. Trešnjevački plac, mala ribarnica, prvi štand lijevo. Simpatični debeljuškasti mladić s bradicom i bejzbol kapicom (čuvajte se ljudi s bejzbol kapicom!) i mrtva hoba u njegovoj kašeti.

«Kolko?»
«Dvije i po kile – 156 kuna. Da očistim?»
«Može.»

Otrčo doma. Očistio dvije kile krumpira, par paradajza, luka, nalio maslinjaka, dodao sastojke x, y i z u omjeru 30%:30%:40%, oznojio se i stavio da krčka satima. Zakasnio na posao. Smrdio. Bilo mi je mrvu sumnjivo jer hoba baš i nije odisala svježinom. Ali, rekoh, pa neće valjda zajebat. To mu je posao. Vjerojatno mi smrde noge as usual in the summertime kad nosim Artice na bosu nogu. Otrčo dokuhat do kraja.

I onda stižem do peći, brišem znoj, otvaram foliju. Boja savršena, ali...

Smrad. Pokvareno – kiselo – mrtvo – sranje. Ljudi dolaze za deset minuta. Imam krekere i paštetu od tunjevine koja ni gladnu Trbovićku ne bi najela... Lud, bijesan, nemoćan. Ribarnica ne radi, ništa ne radi, di, kako, kuda... Zovem Halo Pizza i naručujem 4 pice «fruti di čmare». Atmosfera navučena, ja lud, ljudi razočarani. A kuhinja smrdiiii... Samo sam čekao ona tri retardirana patuljka da mi dođu sa začepljenim nosom pa da im kičme gipsane lopatom polomim...

Legao, san mi ne ide na oči. Ljut, tužan, nikakav. Što napravit, kako se osvetit, zašto baš ja???

Osjećao sam se ko zadnji moron.

Ko Tom u Tom i Đeriju kad mu se glava pretvara u magareću.

Budim se, stavljam hobu, krumpire, i sve u vrećicu. Vrećica propušta. Zasro sam balkon. Perem balkon. Kasnim na posao. Stavljam tri vrećice. Smrdim. Ulazim u auto. Skoro ubijam nekog biciklista i proljeva mi se lešina po podu. Psujem. Tražim parking kojeg nema. Stajem ispred banke. Nedjelja je i praznik, valjda neće. Trčim sa smradom i fotićem u drugoj ruci do ribarnice. S ulaza slikam tipa i dižem mu vrećicu pod nos.

Sam Sam Peckinpah to bolje završio. Npr., ja bih prosuo sadržaj od pet kila izmeta po njegovim ribama na štandu, on izvadio mačetu

i odrezao mi vršak srednjaka ili prstenjaka, a ja mu zagurao haringu u šupak i nasuo mu oči krupnom solju dok ne bi vratio sve pare, te usput slabijom ljevicom ovlaš posmicao svih 773 bakice koje bi me gađale natrulom kelerabom i 45.678 švercera cigaretama koji bi pjevali nešto od Kolonije u zboru zombija i htjeli mi pregristi grkljan oštrim zubima zagasito crno-žutim od duhana.

U biti sam rekao:
«Stari, prodao si mi usmrđenu hobotnicu zbog koje sam izgubio pola dana i par prijatelja.»
Dok je on sramežljivo gledao u vrećicu i micao facu s gađenjem, dodao sam:
«Svaka ti čast, ali SVAKA TI ČAST.»

Okrenuo sam se i otišao.

Mislio sam ga razbit ili mu se napsovat svega živog, ali eto – nisam. Pokušao sam biti civiliziran. I dalje se smatram idiotom, ali mi bar frajer nije htio pogledat u oči. Time je priznao da je kriv. Odsad kupujem u Getrou.

Karu svoju više rukom svojom ne našao, dabogda...

Naravno da mi je pauk stajao kraj auta i da sam ga podmitio sa 100 kuna i starim Playboyem. Oslijepio od drkanja, dabogda...

Ima dana i vikenada kad je bolje okrenut se na drugu stranu i prespavat. Kad bi ti neko znao gatat. Pas mater, da pas mater...

Jedan pametan čovjek je rekao. Određena svota novca za koju te neko zajebo nikad nije izgubljena. To ti je dovoljna isplata da se više nikad u životu ne nađeš, niti radiš s njim, jer onda fakat jesi idiot. Ovako, kao da si stavio tih 300-400 kuna na pobjedu Argentine i spušio. A za Dragu i Cat ću drugi put ispeć još bolju i još ružiščastiju hobu!


Tele 2 je potpuno fulao reklamu. Obrada Serverine. Halo ljudi, pa to je fah od ovih s 098. To im je ideal i plafon. Nećete s tim ništa postić. A kad sam već kod reklama, ona za Karlovačko Korner kad njih trojica sjede i komentiraju, iako ima sjajan dio kad frajer napuca loptu u pm (dobra, dobraaa), mi se stvarno popela ponad testisa. Dosta više, majkumu... A Boban s praznim stadionom i vjeruj u naše... Pa ko normalan želi na tekmi pit kokakolu??? Iako, sad je furka da se vode komadi na tekmu. Pa da...

Inače, Goleo je od par glavnih sponzora dobio sljedeću svotu para:

16.000.000 kuna – Karlovačka pivovara
15.000.000 kuna - T-com
14.000.000 kuna – Jutarnji list
13.000.000 kuna – Jamnica

A Hyundai, Pik, HT s onim nebuloznim debilitetima s debelim grobarom i manekenkom u
žutoj majici, VIP, TELAD, Žuja s nemoj me lupit u glavu dok nazdravljaš...

Al će Bla-skviii-žićko napapat...

Evo i hit dana da me prepoznate na cesti kad urlam...Victoria (ne ona ambalažna)

Nego, jel zna iko neki sajt di mogu skinut pjesmu pa da si je tu pusti ko hoće a da je ne mora skidat s rapidšera... Hvala unaprijed!

subota, 24.06.2006.

Prijenos bez veze - Njemačka : Švedska

Zamislite da ste u vezi s djevojkom 5 godina. I da se idete ševit. I sad se vi skinete, skine se i ona, ne nadate se apsolutno ničemu specijalnom, kad žena odjednom počne urlat ničim izazvana.

"O, da pastuše moj. Ou jea... Raščereči me ti bezobrazniče. Isisaj mi anus, penetriraj mi vulvom mahnito, međicom mi kolaj uzavrelim kopljem. Škrgućem od uzbuđenja, ovuliram na grkljan, ou gad, analno me izzadovoljavaj višekratno dok mi klitač uzavrelo kipti, voli me bjesomučno, anlaseru moj..."

A tebi niš jasno...

Eto, tako onaj turbomediokritet Ćosić prenosi utakmicu. Serem mu u onu kuvertu u koju plaću dobija. Obilato.


Jebem ti radni vikend da ti jebem. Čak ni onih iz Jutanjeg nema. Mogao bi parkirat tanker kolko je pusto.


Novi nogometni retro anagram na maskote.
Otkako je Vučko aut, postao je In Zagi...

Ovaj mi je najbolji. Ide drito u zbirku.

Oću domaaaaaaa...

Vrućina...

Mrzim radit vikendom. Osim kad sam imao Klik patrole pa bi se Smile, DMJ i ja morali radno opijati po zakučcima lijepe naše. Od ljeta 2000. sam imao i drugi hobi - plivanje maratona. CRO-CUP bi počeo u lipnju na Jarunu i završio sredinom rujna u Rovinju uz dodjelu simboličnih pehara i medalja. Otprilike nekih 200 luđaka bi se zaputilo u omiš, rab, Starigrad, Crikvenicu, Rtinu i još desetak mjesta na obali kako bi plivali 5-16 kilometara i onda strgani pijuckali nešto hladno ispod borova i mljeli o taktikama i kondiciji.

Tih par godina sam stopirao, švercao se, kasnio, konačno i kupio svoj auto pa i ja razvozio ekipu kao ona nekad mene i sve u svemu, radna ljeta su bila puno podnošljivija kad svaki vikend provedeš na moru, iscrpiš se i onda zapiješ.

Ove godine to propada i jako će mi falit. Iako već dvije godine nisam prvak u svojoj kategoriji (veterani polupedofili 2 29-39 let), jer su se pojavili neki mlađi pastuvi, sjajan je osjećaj kad ste shvatili da je iza vas 8 ili 10 kilometara staze od Omiša do nekog sela na R i nazad. A točno kilometar prije cilja, kad više ne možeš ni prdnut od umora - s desne je strane stajao dimnjak visok valjda 100 metara. Kao neki stražar i sudac koji ti se smije dok bi se ti najrađe popeo na barku koja te prati i poslao sve u pizdu materinu.

Svake godine, a plivao sam pet puta, uvijek bi me nadomak cilja čekala ta mrcina, i nikako je se riješit. Svaki put bi uspio doplutat do rive i završit trku, ali dimnjak je ostao umemoriran kao nešto što se nadvije nad tobom i provocira te dok čeka da odustaneš i ispadneš kukavica. Svaki put sam se uspio odhrvat, pa čak i one godine kad se plivalo 10 umjesto 8 kilometara. iako nakon toga nisam mogao dić kriglu pive nego sam je morao nagnut s obje ruke.

Danas listam neke stare novine prije bacanja. Slika dimnjaka. Vijest kaže da su ga srušili i da će gradit nešto. Baš kao i Kino Zagreb.

Nema više dimnjaka, a ja neću ići na Omiš. Tužan.

Svejedno, došlo je ljeto i sve će plaže biti pune visokih i vitkih komada s pokojim seksi pirsingom i zavodljivom tetovažom, koje će poput morskih nimfi svježe i slane izlaziti iz prekrasnog Jadranskog mora. Pa uživajte vi kad nemrem ja...

petak, 23.06.2006.

Day after...

Pred točno četiri godine sjedio sam na polupraznoj tribini velikog stadiona u Yokohami. Škvadra je polako išla doma. Kako one tisuće japanskih murijaka u civilu, tako i stotinjak naših navijača koji nikako nisu mogli shvatiti poraz protiv nikakvog Ekvadora i ispadanje s prvenstva.

Bez glasa od navijanja, zgužvan od spavanja pod mostovima i plažama, s grčevima u želucu od jedine hrane – užeglih mesnih doručaka, skinuo sam dres i kapicu, dignuo se i pogledom potražio trojicu ljudi s kojima sam došao u Japan. Bilić i Vjevo su bili tu, Boris nekoliko metara dalje. Buljio je u prazno zavaljen u plastičnu stolicu i ponavljao jednu riječ. Tragedija.

Knjaz je vrludao s kamermanom i prišao Borisu. Pitao ga je što ima za reć. Boris je kao u transu tiho ponavljao – tragedija. Knjaz ga je onda pitao – kako bi prokomentirao utakmicu. Boris je i dalje neodređeno gledao u daljinu i odgovarao – tragedija. Na kraju ga je Knjaz pitao što bi poručio Joziću, a Boris je potpuno lud počeo mahat rukama i zaurlao TRAGEDIJA, JEBEMU MAJKU, TRAGEDIJAAAA!!!!

Svaki put kad gledam tu snimku (dnevnik navijača), ispišam se od smijeha, ali sinoć sam se u kvartovskom bircu Z1 osjećao upravo kao Boris. Tragedija.

-Stavili su na gol mlado od tenka s refleksima gnua koji je kriv za oba gola.

-Ona retardacija od suca (kojem Talijani i dan danas pljuju u facu nakon onog što im je napravio u Ibarakiju 2002.) nam je oprostila dva penala i pet minuta igranja našeg igrača s tri kartona (kažu Srbi na radiju B92: Mnogo žilavi ti Hrvati - treba im tri žuta da odu van…). I onda mu u Jutarnjem daju 6. Čista jedinica. Sramota za nogomet… Joe (not Handsome) je skoro iščupo jetru jadnom Viduki, a turskog Balića ni ne želim spominjat…

-30.000 naših ljudi (doduše, većina sponzoriranih pozera, saborskih zastupnika koji su vjerojatno preko lutrije dobili karte i plavušica koje popravljaju šminku da ih slučajno kamera ne bi zatekla nespremne) koji pjevaju cijelu tekmu i normalna temperatura na normalnom travnjaku na normalnoj nadmorskoj visini tako da niti jedna prirodna sila ni nepravda nije bila protiv njih.

I onda kaj. Srna zakuca i svi u šesnaesterac igrat graničara. Ko je tu ispao šupak, pička i kukavica? Ne znam pravu riječ. Znam da su navijači ispali budale jer su navijali za tim koji nije igrao nego pokakao i uvukao sam sebi u šupak. Ko je kriv? Trener koji je to dozvolio/zapovijedio da to rade, ili igrači koji nisu slušali trenera ili nisu shvatili zašto pokraj aut linije glumi majmuna s komadom vrelog ugljena u čmaru.

Ako je trener naredio bunker, onda je idiot. Ako su se igrači povukli na strijeljanje – idioti su oni. Ako pak igrači nisu poslušali trenera, onda je iste sekunde trebao dati ostavku i ić doma uzgajat činčile i trusit gemište i prisjećat se kako je nekad bio dobar igrač ali ga nisu htjeli uzet u repku jer je bio Hrvat, pa je on gurao sina da se riješi komplekasa, pa ni sin nije uspio jer je naslijedio njegove + dobio nove…

Zamislite generala u ratu koji kaže svojoj desetorici specijalaca jasno i glasno - vidite ono brdo? Osvojite ga. A dečki mu kažu – Čekaj buraz, idemo prvo povalit nešto u selo, pa malo leć na livadu, pa kad padne mrak. Alo, ljudi!? Pa to je posao! Skupo plaćen posao. Cico će za ovih par tekmi doma donijeti oko pola milijuna Eura. Za to da mu, po njegovim riječima, njegovi igrači odbijaju poslušnost i igraju nešto drugo od onog što im je on rekao da rade!? Pa što je to??? Kakva je to sprdnja?

Kranjčaru svaka čast. Prošao je skupinu s Bugarima i Švedima. Dao je šansu mladima. Doveo nas je na svjetsko. S druge strane, previše je forsirao sina. Bespotrebno je istrošio Pršu, nije uopće iskoristio Klasnića, vjerovao je Oliću… Imao je krivu taktiku za Brazil, krivu taktiku za Japan i potpuno krivu taktiku za Australiju. Drugi su se treneri pripremali za njega, studirali njegovu igru, a on je filozofirao i srao nebuloze poput izhlapjelog Hlapića Ćire i išao sve dublje i dublje u govna. Sad je potonuo.

Osjećam se izdano i razočarano. Nisu dali sve od sebe, igrali su glupo i završili prvenstvo bez pobjede. I bez igre. I bez mozga. Loša godina za Slavene i istok općenito. Bugari, Rumunji i Rusi nisu ni došli do prvenstva, a česi, Poljaci, Srbi i mi otpali ko kruškice... Loše.

Glavu gore, u Japanu je bilo i lošije. Da ne spominjemo kvalifikacije za pretprošlo europsko. Treba prespavat i spremat se za krvave okršaje s Rusima i Englezima i grdo gostovanje u Izraelu. Za dvije godine je europsko u komšiluku, treba oprat dresove i počet ispočetka. Na greškama se uči, na čučavcu čuči, a sad valjda ima već toliko grešaka da bi stvarno nešto i trebalo ostati u glavama kako nogometaša tako i trenera. Ili ja tražim previše…

Moskva, negdje u devetom mjesecu. Kvalifikacije. Gušt. Ko smisli kakav aranžman a da nije vlakom (hvala Matija, ali nemam tih jebenih deset dana), nek javi. Idemo dalje!

P.S. Koji je mrtvi kurac Tudor radio u vrhu napada???
P.S.2 Play of the day - Šeks kraj Platinija. Jadan bože...
P.S.3 Štimac - On bi trebao preći na korektora da bi igrao stopera koji bi bio libero...

srijeda, 21.06.2006.

Pa malo nogometaša...

Ko kaže da su nam komentatori loši? Pazite što govore nogometaši!

Problemi s orijentacijom u prostoru
Mark Draper: "Zelio bih igrati u talijanskoj ligi, npr. u Barceloni."

Slucaj za Freuda
Igor Tudor: "Moramo skinuti gace i cekati."

Problemi logicnog razmisljanja
Oliver Kahn: "Mi ne igramo da bismo zabili gol, nego da bismo pobijedili."

Problemi zdravog zakljucivanja
Ronaldo: "Izgubili smo zato sto nismo pobijedili."

Nerealna ocekivanja
Mark Viduka: "Ne bi me bilo briga sve i da izgubimo svaku utakmicu u natjecanju, samo da dobijemo prvenstvo."

Nesposobnost donosenja odluka
David Beckham: "Definitivno sam odlucio da cu krstiti Brooklyna, samo jos nisam odlucio u kojoj vjeri."

Nemogucnost pronalazenja pravih rijeci
Les Ferdinand: "Bio sam iznenaden,a uvijek kazem da me u nogometu nista ne moze iznenaditi."

Problemi s koncentracijom
Lothar Matthäus: "Jako je vazno da igrac svih 90 minuta koncentrirano misli na sljedecu utakmicu."

Strah od suocavanja s istinom
Gary Lineker: "Ne postoji nista izmedu - ili si dobar, ili si los. Mi smo bili negdje izmedu."

Problemi identiteta
Reinhard Libuda: "Ja sam netko drugi."

Nerazlikovanje desnog i lijevog
Lee Hendrie: "Dobio sam gadan udarac po lijevom gleznju, ali nesto mi je reklo da se zapravo radi o desnom gleznju."

Strah od smrti
Alan Shearer: "Nikad nisam zelio otici. Ovdje sam cijeli svoj zivot, a nadam se da cu biti i nakon toga."

Još malo po komentatorima...

Na trgu u Nurenbergu gledali smo live prijenos na puno televizora. Komentirao je jedan Švabo. Švabo je bio nemušt kao ranjena moruzgva. Pričao bi svakih pet minuta i to jedino ponavljao prezime igrača koji ima loptu. Ako na listi od 1-5 Vela zaslužuje četvorku, svi ostali jedinicu, a Praščićko i Dušanović nulu, ovaj bi dobio -3.

Dobio sam na net snimku komentara utakmice C. Zvezda : Hajduk nakon što je Zvezda osvojila Kup Šampiona, kad jedan igrač Hajduka leži na travi nakon faula. Sve ostalo je povijest!
Milojko
Milojko Pantić. Kakva je to greška bila od komentatora. Taj je navijao za Zvezdu očitije i od Sušeca za Dinamo (Evo igrača Partizana, a evo i naših!). Srećom, tih je godina imao takvu konkurenciju u Zuli, Mihajlovskom, Đurkoviću, Nikiti, Popovskom i još stotinama. Da sam tih dana počeo zapisivat, sad bi knjigu imao…

Za sve koji nisu vidjeli reklamu za Karlovačko u kojoj Japanac za pivu pjeva Lijepu Napšu, evo fajla. Pripazite da vam ne povrijedi osjećaje. Mamu im hateveovsku.
Japanac
Jeste li možda razmišljali da oko milijun domaćinstava u
Hrvatskoj plaća mjesečno 10 eura za TV pretplatu. Znači, mi dajemo 10 MILIJUNA EURA mjesečno da bi oni kupili prava za Škrinjicu, prijenos mise iz Ouagadougua, kalup za Blažinu frizuru, britvice za Novokmeta… 10 milja eura. Ako imaš toliko para, onda gledatelji očekuju da ih nećeš bombardirat reklamama. Nova i RTL nemaju pretplatu i jasno da moraju imat reklame. Ali zašto ih onda ima HTV? Čista krađa. Svaka reklama za uložak s plavom menstrualnom krvlju ili malim japancem ili tri patuljka kojima smrde govna - sve je to čista bezočna krađa mojih i naših 10 Ojra. Gadi mi se sve to…

Zato se treba vratiti veselijim stvarima poput provala naših komića. Hvala Igoru, Mr Smoogju, Frkachuu, Bazilisku, Ogiju i svim blogerima na podsjetnike i marljiv trud!

Balog: Trenutni rezultat 0:0 - Vrijeme radi za Trinidad, a bogami i za Tobago

Ovim pogotkom Wanchope je odaslao poruku - kupite me!

Vela: Toure je malo privatizirao loptu...

Vela: Evo nas opet… 47000 gledatelja se malo osvježilo, prkomentiralo tekmu i obavilo ono što se već obavlja u poluvremenima utakmica

Štimac: Robben je brži i od pomoćnog suca
Vela: Čovjek dugo nije ništa mahao

Štimac: Suđenje mi je izgledalo dosta pristrano
Vela: Nadam se da nije bilo s nekom namjerom, to nebi bilo dobro

Balog: Borgheti je u neprestanim duelima s Osoriom (nema veze što obojica igraju za Mexico, sto je prvi napadač a drugi obrambeni igrač i na tekmi su si najblize prišli na 30 metara)

Balog - Irancima je lijepo ovdje u Meksiku!

Ako nije prekršaj onda je faul

Ćiro: Srbija i Crna Gora sad više nema što izgubiti, pa bi trebali izaći iz svoje već tradicionalne zatvorene formacije i početi igrati kako im nalaže tradicija.

Ćiro: Ovaj sudac je čisti papak, daj mi nešto da pojedem...
Vela: Evo ti malo pereca
Ćiro: Bolje da jedem, nego da govorim (mljac) o ovom papku, pa kako je (mljac) on uspio doći na ovo takmićenje (mljac, mljac)

Vela: Srbi su došli autobusom, ali za povratak će mi trebati brod. brod za rasute terete!!!

Blažićko: Mislim da će ovaj poraz Irana ubrzati odluku Branka Ivankovića o povratku u Hrvatsku.

Lana Blaneli: A sada, klapa Intrejd - koja se u stvari zove Intrade

Blažičko: idemo sad na stadion... (javljaju mu iz režije da se ne čuje). on se ispričava. javlja se reporter i odgovara na pitanje...
kamera ostaje na blažičku, a ovaj širi ruke.. i kažiprstom kruži po sljepoočici pokazuje da je ovaj lud. a stalno u kadru

Ćiro za vrijeme 1. polugodišta SWE:ENG kaže za Lamparda: on je toliko ljevak, da desnu nogu koristi samo pri ulasku u autobus.

Zidarićka: Trener nijemaca Jergen Klinsmann....

A za sve one koji se oduševljavaju mačkama koje liče na Hiću…
Mijau Heil!

ponedjeljak, 19.06.2006.

Vratija se Šime...

Igi je Art director Playboya. Upoznali smo se pred 6 godina dok sam još bio copywriter a on dizajner u Publicisu. Nikad mu neću zaboravit što me je navukao na Incubus. Nikad mu neću oprostit što me pokušao navuć na Voivod. Uglavnom, čovjek je zakon, sluša rock, vozi ko zmaj, loče, ždere, zajebava se, duhovit je i tih 6 sati vožnje do Nurnberga je proletilo fakat brzo.

Uz dva pišanja i divljenje zelenilu Austrije i južne Njemačke, najbolje od svega je bilo što sam konačno jednom u životu našao nekog s kim mogu slušat mjuzu koju volim na glasnoći koja mi paše. Tako da je nevjerojatna 407ica izvana peglala a iznutra drndala tvrdi rok, a dvije su tuljanolike nabrijane olinjale rokerske mrcine odurlale Piece of Mind od Maidena, onaj Incubusov najbolji prije komercijalizacije, Queense, Motorheade, pa ja davio sa Social Distorsion i Bad Religion... Voziš 210 na sat i urlaš "Ran tu d hiiiiils, ran fooor jor laaajf..." i mašeš raji s našim zastavama koju pretičeš. Jako, jako dobro...

Troje djece i dvije bolje polovice bile su dovoljan znak da smo lajali ali ne i grizli na prekrasne polušvabice turskih i crnačkih gena (kojih ima relativno puno po tom malom, ali urednom i pristojnom gradiću ogromnih krovova na kojima su načičkani mnogobrojni prozori) i uživali u fantastičnom genetskom miksu tamne čokoladne puti i svijetlih očiju. Hićo se sad definitivno okreće u grobu ako kuži kaj mu je ostalo od srca i duše nacizma.

Naime, patuljasti je bolesnik za centar svoje ideologije bio odabrao upravo ovo mjesto na rijeci ružno zelene boje, a u svrhu nacističkih skupština koje su se mogle održavati samo tamo - čak i dao sagraditi stadion za mimohod

na kojem je moglo biti prisutno i 400.000 ljudi. A danas, na svakih 100 metara bosanci peku "čevapčići mit ajvar", Arapi i crnci hiphoperi u njemačkim dresovima dilaju drogu i pljuckaju po cesti, a japanke krivih zuba

škljocaju aparatima, dok pijani Hrvati u majicama na Gotovinu igraju protiv pijanih Japanaca okićenih zastavama nogomet na glavnom trgu Nurnberga oštećujući stoljetnu fasadu katedrale. Ma ne da se okreće... Ventilira!

Igi je miran obiteljski čovjek iako voli popizdit i urlat na tekmi. Ja sam pak lud na tekmi, ali kako smo morali zbog posla drito na šljaku u Zabreg, a meni još ni baš najbolje od operacije hemića - baš se i nismo nešto napijali. Znam, reći ćete da je tekma bez pive kao seks bez da svršiš, ali eto. Može se i tako. Tekma je bila jeziva, dečkima je bilo vruće (Japancima, naprotiv - nije bilo vruće. Oni su narod iz centralne Sahare i uživaju na jari...), navijanje je bilo prosječno jer sam sjedio u zadnjem redu zapada s japanskom dječicom i retardiranim švabama u švapskim dresovima i švapskim zastavama na švapskim facama dok igraju Japan i Hrvatska (srećom, tu su bili i Ivor i Mijić pa smo držali bar kakav-takav kontakt s ljudima na ostalim tribinama),

pive nije bilo nego samo onaj šugavi tužni ovlaživač grla Bud po pet Eura, a poluvrijeme sam nadrkan proveo u redu za pišanje. Nervira me i Cico i forsiranje Nike i kad se umori, i kretensko ponašanje naših buntovnika koje kartoniraju zbog prigovora ili dok idu u polukontru pa sastave žutog na centru, nesposobnost Olića da stvori simbiozu s loptom, Klasnićev sindrom Bokšića, sudac čija mama je spominjana više od Pape, Srna koji nas je doveo do Njemačke a sad hibernira, obrana kojoj je čak i vrtić s jedanaest hipersenzibilnih pingvinčića bez vođe (Japan) stvorio dvije stopostotne prilike (sva sreća da stvarno nemaju veze s nogometom. Njima bi i Karan i Mikulić zabili...), napad, sredina, plastični krov, idiot koji je fulao red pa se vraćao... Uglavnom, drugi put ću se ipak zapit. Možda sam zacoprao mrežu... Pljuc...

Anyway, kako je rekao Vjevo - pola sata je sasvim dovoljno vremena za žaljenje nakon loše utakmice, a sad svu energiju treba usmjeriti na pozitivu i navijanje protiv Soceroosa. Sve ću im oprostiti ako pobijede. I dalje ću navijat i putovat, i furat Roka u Južnoafričku republiku, samo nek se skoncentriraju, odigraju i skupo prodaju svoju kožu. Ne treba bit pesimist i stalno pljuvat po njima, nego stisnut zube i šake i urlat u četvrtak u 9. Ja znam da hoću, vjerujem - vi isto. Ajmo naši!

Ipak, najbolje je od svega bilo u subotu kad smo se lagano pripili. Naime, u podzemnoj sam sreo Mika i Slavicu, australske Hrvate koji navijaju za Hrvatsku i koji su bili u Japanu, a ugostili me dvije godine kasnije u Melbourneu, pa je krenulo pivski po birtijama, nastavilo se u robnoj kući gdje nas je zaustavio neki dečko na odjelu ruksaka i pitao jel hoćemo pivu, pa jesmo, pa nas je zaustavio neki Srbin i pitao "Je li bre bato, kad igrate sutra?", ja rekao "u tri", a on "A mi smo odigrali svoje, mamu im jebem nesposobnu da im jebem. Evo gi da menjam klub", reče i ode prema blagajni, a u ruci mu - ARGENTINSKI dres!!!! Pa smo pili po gradu, pa smo otišli na centralni trg i gledali Ganu i pili (ja uz desetak piva strgo i tri kefira Kalinka koji nije ni do koljena Vindijinom, ali je trebao spasit hemiće sutradan. Nije.), pa pjevali i slikali škvadru, pa ja kupio šal Angole a Igi majicu Trinidada, i onda vrhunac. Sjednemo među par tisuća ljudi i počne tekma SAD:Italija.

Amere organski ne podnosim jer se igraju bogova, Talijane jer su ljigavi i kmečavi. Ali nogometno su mi Ameri tihi favoriti zadnjih 8 godina, jer ne igraju po šabloni, nego kao dečki iz kvarta: svi obrana - svi napad. Za razliku od njih, digići igraju najljigaviji nogomet na svijetu. Uguraju gol i onda se previjaju, leže, plaču, napucavaju, laju... Uglavnom, tjeran pivom i neprekidnim unjkavim mljevenjem dosadnih ljudi u plavim dresovima (čak je i ulični svirač pjevo Testisa Napiškotija), pa sam se digao na stol i zaurlao JU ES EJ!!!!! To je probudilo i do tada skrivenu prvu NATO-vu tenkovsku diviziju (pedesetak minijaturnih Amera nabildanih i s plavom, Mich Bucanon fen frizurom) koja je izvadila zastave i počela također urlat, što je zabezeknulo par tisuća Talijana, i preraslo u delirij sa svakim golom ili kartonom. Uglavnom, divljanje, piva, namigivanje talijankama starijim od 60 godina da se vidi da je riječ o zajebanciji i trošenje glasnica. Ponovilo se i dabogda digići ispali odma da ne dave više. Dabogda im Gatuso predsjednik postao. Ima onaj Bushevski pogled u prazno...

Dakle, opraštamo, ali ne zaboravljamo. Imaju fakat priliku s jednim golom uć u drugi krug (opet Talijani...), i imaju priliku počet i igrat i zabijat. I to će se dogodit u četvrtak. Ajmo....

petak, 16.06.2006.

Prije puta...

Japanac koji pjeva hrvatsku himnu ne vrijeđa moje osjećaje. Dapače, mislim da je cijeli set reklama za Karlovačko fantastičan i deset svjetlosnih godina ispred svih ostalih napravljenih za svjetsko. Skidanjem iste s telke, smatram da smo pokazali i dokazali kakvih sitnih duša ima, kakvih pakosnih zavidnika i kakvih jadnih mediokriteta koji nikad neće biti u stanju smislit nešto genijalno, ali će uvijek biti spremni to popljuvat. Poruka Jergoviću - Karlovačko pivo je pod Heinekenom, tako da priča o Nijemcu kojeg vrijeđaš u Globusu - nema smisla.

Ako niste pročitali taj tekst u kojem se po riječima autora tom reklamom skoro pa ubijaju nedonoščad japanska (Karlovčani su bacili bombu na Hirošimu) - ni nemojte.

Čim se vratim, stavit ću reklamu na blog.

A kako je Playboy prošao na Jack Daniel's BBQ partyju, vidite na sličkama dole.
Bili smo drugi iza Nove TV. Monika ipak ima najveće cice...
A Rok je rano počeo!




Amber, hvala za novi dizajn, ali ja bi nazad ribicu u kut, buaaaaa....

8.30 polazak.

Kamikaze su nakaze!
Nakatu na platu!
Da vas čujem do tam kak navijate. Mašem!!!!!

četvrtak, 15.06.2006.

Udri jače, navijače...

Što je rekao Kaka kad nam je zabio gol?
Mogu li sada dobiti Karlovačko, amigu?

Hrvatske navijače Hrvati smatraju najboljim na svijetu. Bilo je divno slušat himnu i navijanje zadnjih 20 minuta u uorak. Ali, ima navijača i navijača.

Tip je na tekmi protiv Brazila utrčao na teren i poljubio kopačku Dadi Prši. Pritom je preskočio jarak od 4 metra i lupio šakom redara na stadionu.

U terenu je bio barem minutu dok ga nisu odfurali.

Sudac je produžio tekmu za dvije minute, mi izgubili, a tip dobio globu od 140 Eura.

Priča podsjeća na onu iz Ibarakija kad smo igrali protiv Italije i kad je pri 1:1 kralj Miki profulao loptu punom nogom i okrhnuo je petom. Nas stotinjak smo bili na 30 metara od ograde i od straha zaustavili disanje kako bi lopta ušla u gol. A kad je ušla, ne znam ko je na kome bio od kaosa i sreće, znam samo da imam fotku kad sam slikao semafor dok sam još ležao na podu, a raja me gaza.

Negdje u istom trenutku je Kiki iz Pule, lud od sreće malo prejako zakoračio s tribine i pao na teren. Mi se usrali, kordon japanskih murijaka nam nije dao da se nagnemo ili odemo po njega, i dok je još trajao metež, Kiki kao na premotanoj traci uliječe nazad među navijače s nekakvom ceduljom na ramenu i prilično ošamućen.

Naime, kako je visina bila svega 2-3 metra, čovjek je opao japanskom murjaku terencu na glavu glavom. I dok je došao sebi, već su ga desetorica murgi sistemom piramide iliti crnogorskog plesa vraćala nazad, dok je jedanaesti pisao prijavu koju mu je klamericom zaklamao na dres. Kasnije su nam Japanke prevele da će ako još jednom uđe na teren bit deportiran.

Vratimo se na onog egzibicionista/heroja/kretena. Kako vi gledate na to? Jesmo za jednu malu anketicu?

Što mislite o liku koji je uletio u teren poljubit kopačku Dadi Prši?
	Tip je zakon. Idol mladih. Tako se navija i pokazuje ko je pravi Hrvat, svaka mu čast!
	Tip je totalni idiot. Zbog takvih primitivaca nas s pravom smatraju seljačinama.
	Jebe mi se za njega i njegove hirove, ali da nije bilo njega mogli smo izjednačit.
Free polls from Pollhost.com

A Ribafish danas s najboljim Art Directorom planete lagano sprema sendviče, vodu s okusom, dresove i kartu Europe. Naime, Philips je redakciji Playboya poklonio dvije karte za tekmu s Japanom. Onda se tu stvorio i Peugeot koji nam je predložio da na put idemo s njihovim kabrioletom. Onda smo u Hrvatskom Hostelerskom savezu preko žnore našli hostel u Nurenbergu i sutra ujutro počinje mala ali slatka trodnevna odiseja prema Švabiji. Prva. Za polufinale i finale ću i pješke ak treba. A kad se sjetim kako sam u Niigati ispod mosta spaval...

Zbog toga sam prvi put u 6 godina zajebo Zagreb Swimming Maraton, ali još nije kasno da se prijavite na SWIMZG. Jarun, subota ujutro, 5000 metara - picin dim. Tamo je Riba prvu medalju osvojio i to odma iza jednog Bučara, a legenda će doć i ove godine, pa ne propustite. Grah nikad nije iznevjerio, a i pokoja pivica tak fino legne kad se izmoriš…

Netko je u komentaru na moju primjedbu da su naši trebali stiskat oba poluvremena protiv Brazila napisao da nemaju snage za to. I da imaju sape samo za sat vremena. Dobro, dušo, kako bi reagirao da dođeš kupit burek i da ti ona teta kaže – sori, ali pola bureka ti je sirovo. Jebi ga, pekar nije imao snage ispeć cijeli. Ili, kako bi bilo da kupiš novi Playboy, a tamo 40 stranica nije odštampano jer je radnik u štampariji bio spreman samo 60 posto. Kako bi te zadovoljilo 60% kruha, teksta, seksa ili ne znam čega? Jebe mi se što nisu spremni. Mjesec dana drkaju po dvorcima, hotelima i toplicama. Zbrinuti su za pet života jer ti, ja i takvi koji gledamo i navijamo dajemo pare za njih. Ima da pljuju krv i umiru na terenu. Da ih nose van na nosilima. Tako treba ginut. To je stav i to očekujem od njih. Dok ih ne vidim da su svi pokrepali na terenu – neću bit sto posto zadovoljan. Joooj, Japanaca, joooj kako ću urlat. Jel zna neko neku japansku psovku? Ili bar da prevede ove...

Sake ti bezalkoholni točili u bircu!
Rižu ti tuča pokosila!
Oči ti se otkosile!
Žute u skute!!!!!!

Naravno da pretjerujem i da ću se grlit s njima i prije i poslije tekme (govna škrta, nikad rundu ne pozovu), ali kad je jače od mene...

Vela i biser dana: “Izdanci kraljevske obitelji zadovoljno promatraju meč.” Bok, ja sam Pero. Ko si ti? Ja sam izdanka, drago mi je… Mmmmm, izdanko-neznanko slasna. Pupe, pače…

Ili Štimac: "Njegova lopta koja ima devijaciju..."

Majstor Sole je dobro primjetio da glas Sušeca nepotističnog zvuči kao vrana koju je neko malo žigosao u guzu, dok sam ja dodao da mi više vuče na glasanje zlog trpa u vreloj tavi. Čak je i od Baloga teži uhu.

Nego, Znate li što nam mogu Japanci!?
Evo ovo!!!!!!!



Za kraj, pošto se nećemo čut tri dana, evo vam nova reklama za Google,

i nešto bolno ali dobro do jaja!!!
JUTRO POSLIJE...

Mi Hrvati!!!!!!!!

srijeda, 14.06.2006.

Jebo ih Dida u šupak...

...da ih jebo. Triput po golu pucali i triput u njega.

Zašto nisu i prvo poluvrijeme igrali ko drugo?
Zašto bi pustili svakog brazilca koji bi došao na 20 metara od gola i to po sredini?
Kako su nam jeftino skršili najpokretnijeg igrača, majku im...
Di je taj jebeni Srna bio 90+5 minuta? A ja ga tolko hvalio...

Zašto sad svi slave i svi se vesele... Pa zgubili smo, ljudi. Alo! Kakvo slavlje, kakvo zadovoljstvo? Pa nećemo sad slavit poraz ko Srbi kad su slavili Gazimestan na kojem je poginulo 500.000 njihovih a ubili su 10.000 Turaka, ali je Slobo to komentirao kao veliki uspjeh jer su se Turci tad navodno bili usrali.

Nek smo i igrali dobro i stiskali ih cijelo poluvrijeme, ali smo ipak na nuli. Trebat će poginut protiv žutih. Ljudi moraju igrat na nož (skvićko Blažićko bi rekao "Na nokat"), i zaboravit ljigavljenja medija koji će ih uzdizat da su super igrali protiv jednog Brazila i bravo naši i sl. Pišanje krvi u nedjelju, deca draga. Pišanje. A sad nema Šukera i Ladare da nas vade ko onomad u Francuskoj... Grdo...

Svejedno, Dado Pršo 83. minuta, 1:0. Tu me režite ak bum fulal!

Sušec i Štimac ko Lolek i Bolek, komentirali su kao da igra Tuđman protiv Federera, a najžešći je potez bio kad je Ronaldo krenuo u napad i zaustavio ga Kovač, a Muto će crnogorsko-pjesnički: Đe ćeš, jado!? Đe ćeš na brdo? Tu je naš Đetić! Tj. Gdje ćeš, tu je Robert Kovač! Robi, sjajno odigrano. Uz Babića - broj jedan.

Danas je Kovačević opisivao Švicarsku kao zemlju Milka čokolade koja je inače Austrijska, Arena je u novom broju spojila dvije najbolje prijateljice koje se nikada nisu vidjele, Balog je škrgutao i stenjao kad bi prepoznao neku priliku na terenu, a Freia su po njegovim riječima samo nijanse dijelile od pogotka. Nijanse čega? Plave boje? Najgore od svega je tren kad nakon poraza na stejdžu Golea skakuće ubuđali Bogović, neke plaćene plesaljke kao fol plešu i uživaju, Mila Nešto i dalje ne kuži zašto su je zvali u nogometnu emisiju ali je zgodna pa je tu, a Blažičko se trese kao ovulirajuća termo tuljanica u onom svom pretijesnom odijelu. Ni mrvu dostojanstva...

A ja sam još sinoć smislio rasistički vic, a kako me moja oba prijatelja crnca znaju kao šereta i zajebanta na vlastiti račun, podijelit ću ga s vama.

Zašto Ganci preferiraju nogomet pred školovanjem?

Dolazi tata sinu i pita ka kako je bilo u školi.
Kaže sin - a ništa.
Kaže tata - pa jesi li naučio neko slovo?
A mali kaže - a samo a

utorak, 13.06.2006.

Sport i glazba...

U dva dana su bila dva koncerta dva benda koje sam u dvije različite faze mladosti jednostavno obožavao. Panker sam bio od trećeg srednje za inat starom koji ih je mrzio, a kasnije sam logičnim slijedom nakon Pistolsa i Misfitsa prešao s Ramonsa na Mejdene i Metaliku (za koje sam u prvo vrijeme mislio da su digići..). Tu su se onda umiješali i Parpli i Cepelini i naravno Motorhed. Naravno da su oba benda koje do sad nisam imao prilike vidit uživo (ostale sam uspio pogledati prije, iako sam neke ganjao po austrijama, slovenijama i sl.) došla u moj grad nekih 20 godina nakon vrhunca karijere - taman kad sam bio strgan od posljedica operacije koju ću detaljnije opisati jednom kad budem u depri, i da sam im mogao posvetiti te nešto više od pola sata jer je biološki sat otkucavao ponoć.

Na koncertu Misfitsa u Boogaloou u sjajnoj atmosferi mladih pijanih pankera i slatkih sitnih zmazanih namazanih pankerica, nakon dugog čekanja na stejdž je izašla trojka koja na žalost nije ispunila ničija očekivanja. Kao da sutra protiv Brazila istrče na primjer Bošnjak, Pamić, Krpan, Nekret-Katić, Rajić-Sudar i onaj treći s dva prezimena. Gitarist bez glasa, basist iz groba i bubnjar bez volje. Ništa se nije čulo, ništa razumjelo. Otišao sam nakon pet stvari tužan i prazan. Di si sada Danziže, di je tvoj lijepi operetni glas, di karizma, di tvoje nabildane miške pa da Keks i smrad - još više uživa... A taj bend je Metallica skidala stalno. Ajd, neka. Vidio sam idole svoje mladosti. Nonsens je bio u tome da sam na Misfitse išao autom sa bebi sjedalicom, hodao ko John Wayne nakon Sinovog čobanca i pio vodu. Kakav ja – takav koncert.

Dan poslije, Motorhead u Staroj Klaonici (prvi put vidio, podsjeća me na staru terasu Jabuke), brko Lemmy, divlji bubnjar i kul gitarist (koji izgleda kao onaj antipatični što fuflja u "Životu na Sljemenu") pružili su puno više. Jes da je Lemiju pun kurac svega i da bi najrađe išao karat prodavačicu tekstilne galanterije ili išta u bendov kamion, ali to je stvarno zvučalo moćno. Čak su odsvirali i R.A.M.O.N.E.S., i oduševili me. Raritet je bio ne pretjerano urnebesan solo na bubnjevima u tranjanju od desetak minuta, što me natjeralo da razmislim kad sam zadnji put čuo takvo nešto. Stvarno davno. Trebali bi uvest solo na svaki koncert ko obavezne likove u klizanje! Uglavnom, dobro, jako i žestoko. Brčine i škembu posjedujem, još samo da mi neko donira Harlija i to je to! Ako su mogli Tajpvrajteru...

Kad smo već kod glazbe...


Gleda Ribafish i telku, ne brinite.

Nova reklama za Samsung lcd tv – «Kad sam rekao prijateljima da sam bacio dvije karte za SP rekli su mi da sam lud. A kad su vidjeli moju novu televiziju rekli su mi da sam genije.» To kaže neki pederasti fićfirić s fen frizuricom koji tekmu gleda u kravati, bijeloj košulji i kožnom sakou. Naravno da takva spodoba neće ić na tekmu jer bi ga priklali slanim košticama i lilihipima. Kakav je to lik? Di takvi žive? Ako i žive, nemaju prijatelja jer se s takvim ljudima ne može pričati. Takvi gledaju u špigl a ne u TV.

Šećući gradom, možete naći i zanimljive ponude na mjestima na kojima se tome najmanje nadate...


Otišao mi je prstić i na prijenos formule, ali samo do trenutka kad je Blažičko u sekundi kad je Šumi pokušao prestić Kimija zaskvičao: «I ovo je trka na nokat!!!». Kasnije je onaj drugi dodao: «Mislim da sad trebaju jako dobro češati glave u Renaultu...», pa sam si išao kuhat blitvu.

Općenito jedem dva kefira s mizlijem, kornflejksom, zobi, lanom i sezamom, pola kile zelenja u vidu špinata, kelja i sl, dva tanjura juhe, malo kruha s bućama i dvije litre vode dnevno, I ONDA ISEREM GOVNO TVRĐE OD BRAČKOG ISUSOVOG TVRDOG KAMENA, što je uzrokovalo suze i udaranje glavom u zid, što je uzrokovalo buđenje Juniora u drugoj sobi, što je uzrokovalo svađu i tak.

Junior je u seksi fazi i samo se trza gore-dole. Mislim da je kucnuo čas da mu pokažem neke zahvate.


Pa sam išao šišat Mihu. Ona bi polukratko, ja imam mašinicu. Ona bi i ne bi, ja stojim pri svome. Ona ne bi jako kratko, ja i dalje imam mašinicu s 4 stupnja prijenosa i kažem da ću stavit na najveće, i da će joj bit malo kraće ali da će joj za dva tjedna opet bit isto ko i sad. I ona kaže, može – šišaj.

Dvaput je plakala, jednom me tukla, meni je iskočilo još 8 hemeroida na šupku, pod pazuhom, na primozgu i prepuciju, ali je nisam puštao do kraja. Sad liči na ovu frišku misicu, ali ona tvrdi da je ko onaj gabor iz Karitasa. Ne, Meritasa, kak se zove ono smeće... Anyway. Sad kužim zašto su frizeri pederi. Ko bi normalan to izdržao...

Inače, Vela preuzima vodstvo za najboljeg komentatora. Kralj! Znao sam da će prije ili kasnije upotrijebit termin «Bjelokošćani». Dobro da ne prenosi tekmu između Svetog Petra u Šumi i Huma Najmanjeg grada na svijetu...

Štimac: Ne znam je li to za eter, ali u ekipi Nizozemske nema crnaca.
Vela: Plavi, žuti, bijeli, zeleni i crveni, svi su oni u narančastim dresovima.

Ah, još jedan od komentatorskih termina: Igra se rasplamsala... Ma sve pucketa!

Danas je tekma. The Tekma. Obukao sam sretne gaće, vaterpolo kapica ide sa mnom. Vjerojatno u Karlovačko Korner, ali nisam siguran kolko ću moć stajat. Ajmo Dado, ajmo Darijo. Ajmo ljudi. Možete vi to! Iako, nije ni ovo loš prijedlog!

nedjelja, 11.06.2006.

E, da!

Danas sam otvoren za kavu, odnosno kamilicu jer mi je familija otišla na roštilj starcima u Petrinju. Pa ako netko ima viška mekinja ili AB nekulture i želi me slušat kako stenjem dok prduckam, nek dođe vamo, pa da gledamo kako Ćosić priziva boga dok igraju Nizozemska i Crna Srbija i Gora (pa Srbi fulaju penal a Dragec viče - ima boga!!! http://fantasista.blog.hr/) ili kako god se zvali...

Ležeći navijač 2

Jučer je pao i 200.000-ti klik na ovaj blog. S obzirom da sam informatički blago retardiran, brojanje postova sam skontao nakon tri mjeseca pisanja, tako da se sve ovo nakupilo u nekih 7-8 mjeseci. Osim koje tisuće mojih klikova dok sam pokušavao shvatit dizajn (neuspješno, naravno – hvala Analna, hvala Amber, hvala Desiree što me oplemeniste), i pokojeg kretena koji me čak i uspio iznervirat, nalazim da i dalje uspijevam tu i tamo napisat nešto zabavno.

Dakle, jako sam zahvalan svima vama koji svratite i ne mislite da je to vrijeme bilo izgubljeno, hvala mediokritetima na ostavljenim porukama “super ti je – dođi na” što ih više neće ostavljati, hvala bogu što šule danas boli ipak mrvu manje i - komuniciramo i dalje!

Dnevnik ležećeg navijača 2

Kako je počelo svjetsko, tako i ja ležim zbog posljedica operacije hemeroida i uz igranje s juniorom i odrađivanje fuševa u zanimljivim pozama,



(boliii)
često i buljim u TV. Srećom, uskoro ću morat na posao, jer bi od televizije ubrzo ispizdio. Počeo sam pisat kritike reklama za bestseler.net, pa ću se samo kratko zadržat na par istih jer su povezane s nogometom.

Debilna reklama dana:
Coca Cola.
“Pogledaj kolko nas ima!” Snimljeno na stadionu Sijerića ili Zmaja iz Blata s nekim nervoznim statistima koji su valjda skužili da će dobit 100 kuna za dan snimanja (to isto je vjerojatno razlog kiselim facama škvadri u Goleu) i sa željom klijenta da sve djeluje navijački. Kliše, loša gluma, loša kamera, sve loše. Ali ono što boli je - pjesma.
Pjesma, u stvari stih – “Jebote, kolko nas ima” tradicionalno je djelo Partizanovih Grobara, kopipejstano na naše stadione. Tu i tamo se pjeva i “Jebote, kolko debila”, i to je to. I onda je kokakola pametna i smisli foru – "Pogledaj kolko nas ima". Ma hebem ti, kak su pametni. U hurac... Ma mudrice moje. Ma bravo. Sljedeća će vam bit “Za guc – spremni” ili “U boj, u boj za gutljaj tvoj”? Ma jebali sebe.

Jebate, fakat imamo malo tih navijačkih pjesama/pokliča…

Još debilnija reklama dana:
Reklama za T-com.
Debeli klinac stoji u hodniku pred vratima zahoda u majici na kojoj piše Hrvatska i skakuće. Dotrčava debeli tata u istoj majici i daje mu kapetansku traku. Tata ide srat, a klinac ide u sobu gledat tekmu. Skakućući. Kraj.

Može li mi neko objasnit bit ovih deset sekundi?

Dijete je zlo pa ne smije gledat tekmu?
Tata ne da djetetu gledat tekmu dok mu se ne prisere?
Samo jedna osoba smije u jednom trenutku gledat tekmu?
Telka je u zahodu?

Svašta.


Nemetz, fala na ideji za glupe izraze i fraze naših komentatora. Evo i mog skromnog doprinosa:

Drago Ćosić-Rojs: "Pokušao je ugroziti protivnička vrata." Protivnička vrata su nešto što se teško može ugroziti. Razbiti možda. Susjedova. Sjekirom…
Sušec Moćni: "Nogometni gladijatori" Ko osim Escobara i onog sirotog Senegalca kojeg je nasred tekme puknul grom? kakvi mrtvi gladijatori, ovi idu doma preko restorana na plastične sise Mercedesima...
Sušec Mali: "Larson je zakasnio koji centimetar." Zgodna formulacija. Šefe, kasnit ću u ponedjeljak. Koliko? A oko dva kilometra, cirka...

Božo Sušec je danas popjesničio: "Tek ih pohvalih, uđoše u grešku…" Da bi bio dobar komentator, ne smiješ biti navijač. Pred mikrofonom. Doma si tetoviraj grb ili zastavu na pazuh ili glavić, ali nemoj u direktnom prijenosu tako otvoreno navijat za Engleze…

Igraju kasnije Trinidad i Švedska: "Temperatura je dvadeset stupnjeva, uvjeti su perfektni." Sori, Saša, ali prosječna temperatura na Trinidadu je mrvu viša, a u Švedskoj i dosta niža od tvojih perfektnih 20. Ako je tebi u kabinici fino, ne znači da su svi u Petrovoj rođeni.

I za kraj – Sušec Sin čovjeka koji se zove Ramiz Šaban uporno izgovara Š:baan, kao da je recimo irskog porjekla i da se piše Siobhan ili pitaj boga kako. E moj šabane, nisu takvi kao ti u JNA bili... A dečko je 5 puta bolji od Ćosića...

A tek počela poslastica... Ajmo Afrika!

Ovom prilikom otvaram natječaj za najveću komentatorsku provalu prvenstva!
Proglašenje pobjednika negdje na ćevapima na dan finala uz gledanje tekme. Ko je za, nek se uključi!

1. Vela: Toure je malo privatizirao loptu!
2. Kovačević: On je Nijemac, a žena mu je sa Ekvadora...

petak, 09.06.2006.

Kad sam već doma...

... odlučio sam pisat Navijački dnevnik. Shrvan operacijom i nemogućnošću sranja (iako pred izlazom iz šupčanog tunela imam nešto ogromno i tvrdo što bi htjelo vani a ne ide jer se šuki stisnuo ko oko od jastoga), ostaje mi samo da pišem.

Pa eto i prvog.

Dnevnik ležećeg navijača 1

Jeste li ikad vidjeli Shakiru? Predivno stvorenje, tvrde cike, guza kamenko, oko divlje, kosa taman za primit, ustašca ko srce puterice... I onda otvori usta i sve ode u kurac... Glas Kermita s proljevom.

Počelo je svjetsko. Ne gledam otvaranja jer je to za babe. Isto kao što se i svadbe rade za roditelje, a ne za one koji se žene. I onda počne. Umjesto pivice u ruci jogurt. Umjesto čipsa i kikirikija mizli i kornflejks. Umjesto dresa, pidžama. I ono najgore – umjesto huka navijača, komentar drage Čosića. Bem ti hemeroide...

Kakvo neemotivno biće. Kako loš komentator. Neko je šapnuo Mirni Zidarić da djeluje kao patagonska smrznuta lignja dok čita sportske vijesti na dnevniku, pa se od prošlog tjedna počela cerekati ko mutava na kraju svake vijesti. Valjda joj to i napišu na blesimetar. Mirna – kes!

Tu foru je neko valjda prodao i Dragecu, čovjeku koji definitivno raspolaže s puno podataka, ali ih i melje istom ravninom tona dok ne dođe do kraja rečenice kad naglo povisi glas, e ne bi li mi možda shvatili da se nešto događa. Uglavnom, u svom tom štreberaju i poštivanju normi, vrlo često zaboravi spomenuti da je možda i pao neki gol, ili to počne izvikivat tek kad je prošlo par minuta. Gori od njega po pitanju skvičanja bez smisla i ikakvog razloga je samo Blažičko, ali on je srećom ostao u Zagrebu. Dobra mu je ona Mila s rezančićima umjesto frizure. Ima stav.

Ako jedeš čevape jednom u dva tjedna, veseliš im se i prava su poslastica. Slično je i sa seksom. Seks doduše ne može dosaditi, ali ako mjesec dana šopaš želudac čevapima za doručak, ručak i večeru – dopizdit će ti. Vućem paralelu s Ćirom. Svaka ti čast majstore, doveo si nas do bronce, ali daj se više povuci u neki dvorac, vataj sisate sobarice, vozaj Mercedese i ostavi nas na miru. Dosta više tog preseravanja. Ti bi i predsjednik bio? Ajde dida, dosta. Ušao si u povijest za života, nemoj to sad kvarit. U svakoj emisiji na TV-u – Ćiro. Uf...

Neugodan napadač. Kako napadač može biti neugodan? Loš karakter? Pokvareni zubi. Možda se ne pere? Zanimljiva poštapalica, šjor Drago. Skoro pa gora od one Bruna »Nemam glasa» Kovačevića koji u svakom izvještaju mora spomenuti kako nekom nešto je ili nije «pošlo za nogom». Katastrofa...

U, kako dobra golčina. Ajmo svi sad bunker!!! Ma super. 5 minuta sam bio prvi na kladionici. Bem ti Vančopea ili Vančopa, Dragec, daj se odluči. Ko kad je Mihajlovski izgovarao Mecira na 8 načina... Igrao sam tri kladionice s istim rezultatima. Para je nebitna, ali taj filing...

Kako te žene mogu bez toga???

A sad svi na OVAJ SAJT glasat da pišem kolumnu. Možda bude i para!

Izrezalo me...

Mrtvu mater... Djeco, ne jedite ljuto, krećite se i ne pretjerujte sa žestom. Ovo boli...

Ranjen i ponižen. Bez jednog od 4 hemića. 3 su ostala al se mogu i povuć u slučaju dobrog vladanja. Ležanje do srijede. Ko hoće doć s pasiranim pirjanim razrjeđenim muslijem od mekih rabljenih natrulih kajsija - dobrodošao je. Ko će me nasmijavat, djeca mu s testisima klikere igrala dabogda.

Nikad više neću viceve o Žaku pričat, sam da ovo prođe.

Beš...


Dođi Ribi pasirati kruške,
tekme ćemo gledat potrbuške...

četvrtak, 08.06.2006.

No shit for you!!!

Jebalo vas 30 komentara. Nema govna. Ionako sam lagao... Bilo je meko!

Danas u 3 idem kod specijalista za šuleta. I više ništa neće biti isto...

Ako se ne javim tjedan dana, znate kaj je bilo, i očekujem pregršt naranača i kefira u bolnicu. Već vidim kako Tomas zabija škaricama Didi kroz noge a ja se zaljevam Studenom od jabuke.

S nadom da se uskoro dopisujemo (i to na sjedečki, ubi me ovaj čaplja-položaj), evo par detalja koji me uveseliše.

1. Doajeni hrvatske CRO-Trash kritike, Ribafish i DJ Seglio uz jednu od legendi!

2. Ron Jeremy u kampanji za kastriranje životinja da se ne seksaju previše... RON - JEREMY - SEX - PREVIŠE!!!!!!!!!!!!!!!!!???????????

3. Nastavak Karlovačke, za mene je ona s Japancem reklama godine, Amigu...
POGEDAJTE SEMAFU!!!

srijeda, 07.06.2006.

Govno moga sina

Gladimir Svjetonazor:
Govno moga sina

Vel'ko si, tvrdo, bazdiš,
Al' ja te ipak volim,
Govno moga sina.
Sva nadanja od pet dana,
Svo čekanje još od petka,
Sve lažnjake što ih prnu,
Isro si dok sam ručo.

Al ne samo isro,
Već i teret izbaciše,
U pelenu pohabanu,
Što koristit neće više.

Čudo ti za me postaješ,
Fekalijo moga čeda,
Što nervozom me ispuni,
Jer se ne držiš reda.

Veliko, mrklo govne,
U peleni otežaloj,
Otiđi sad u povijest,
Pozovi braću svoju,

Prenesi utrobe višak,
Na onu stranu školjke,
I dođi mi svakim jutrom,
Ne glomazno i bez boljke.

Pošalji višak iz Roka,
na onu stranu vode,
na tihe i mirne puteve
spavanja i slobode!


Jebote, al se isro! Isuse, kako se isro. Tatino dijete. Da je srao u onaj zahod sa stepenicom, spojilo bi mu se govne s dupetom. Mogo bi zastavicu na vrh zapiknut, ko Božić na Everest!

Ako skupim 50 komentara u jednom danu da želite vidit remek-zlodjelo, postat ću sliku!!!

utorak, 06.06.2006.

Kad me već svi zajebavate...

...mogu i ja Žaka!

Zašto Žak ima tako lijep glas?
Proždrao je Ivanku Boljkovac!

Kad pustite Žakov CD unazad, čujete recept za krafne!

Koja je najtužnija/najkraća basna na svijetu?
Žak i sedam kozlića.

Kako ovo boli. Djeco, ne jedite ljuto, krećite se i ne izlažite stresu...

Jebem ti dan, da ti jebem dan...

Te ti jebem dan. Prvo odem kod zubara jer me boli. Pa mi ga ona pročačka i kaže da dođem za mjesec dana kad se pročačkano smiri. Al mi ne stavi plombu, pa se sad igram jezikom te ga usput stalno raskrvavljujem na krhotinu. Jer volim pipat. I boli još više.

Onda odem kod proktologa jer mi je nabubrio hemić i saznam da sam u akutnoj fazi i da moram odma na operaciju. Donesite mi naranče jer moram na drastičnu dijetu. A bolje mi je da ne jedem jer će bit jezivo bolno pri sranju. Ne volim nešto u svojoj guzi. Neću nikad završit u dnevniku...

Jebote, pročačkan sam i odozgo i odozdo. Ko da me neki jebeni negro odžačar propizdio s željeznom četkom i trljao pol sata gore dole i još fićukao usput. Još da me neko pročačka po ušesima i prava sam vudu jebena lutka. Ako netko ima nož viška da mu smeta, nek me nabode. Pričuvat će barba Riba. Nije bed. Naviko ja...

I još mi na putu na posao promoči desna cipela i sad sam mokar i kiselkast ko rakiještinom popišan cvijet.

Jebem ti dan da ti jebem, te ti jebem. Ne mogu jest, gutat, žvakat ni pričat zbog čika zube. Ne smijem se smijat, drkat, pit, srat, sjedit ni nervirat zbog čika proke. Mokre mi noge ko kastriranom alasu i imam vodene vrganje među nožnim prstima od kurčeve kiše. I još me boli šule za popizdit, ne mogu sjedit ko čovjek nego ko retardirana bogomoljka i ne usudim se ni prdnut. Da ti jebem dan...

A danas 06.06.06.. Ako me već vrag ne obožava, bit će da me dragi bog voli. Bože?

ponedjeljak, 05.06.2006.

CRO Trash Enciklopedija, svezak 12: Z-Ž

Zadnji nastavak. Uz puno uvreda, grubih riječi, lijepih riječi i nadasve dobrih fora - finila je i ova. Do neke nove ideje tipa - kako se upucat ženi do deset riječi ili tabui drkice u Laosu, srdačan pozdrav.

I još jednom hvala svima na sudjelovanju i autorstvu!


Zečić Dražen - izgleda kao mlado od Mile Hrnića, tj. reinkarnacija šefa sale u istočnometohijskoj slastičarni bez ventilatora. Bordo sako, stidne dlake-brk, glas kastriranog irvasa, zlatno lanče od Liburnija i teatralne geste šakom posuđene od samoga Dalibora Bruna. Koji u stvari glumi epileptičnog Mišu Kovača. Mišu, jedinog boga dalmatinske estrade. Sve dok se nije pojavio Vasilije Mitu...
Ribafish
Zečić Dražen - Lik kao da je ispao iz zabavnog programa TV Krajine, studio Knin. (posudih ovu metaforu) Kada sam ga prvi put cuo, pomislio sam da je to jedan od znakova apokalipse. U neku ruku je. Bio sam u osmom razredu, predzadnja/zadnja godina vladavine HDZ-a. Zecicev zvuk su dragacavske trube bez dragacevskih truba. Epopeje o pokvarenim morlackim zenama. Doduse, jedan od najdrazih trenutaka moga zivota je bio sat vjeronauka, na kojem je uvijek bio raspasoj opci. Digla zena mene i frenda, nek odpjevamo nesto duhovno, a mi u sav glas "niko nema dva zivota", totalno off tonaliteta, nismo ni rijeci znali, nesto prestrasno.
Pero Panonski

Zlatne sjene – Još jedna grupa perspektivnih svirača narodnjaka, meni su «zapeli za uho» sa pjesmicom «ne budi me majko» (ta dobro paše u nedjelju ujutro kad vam se baš ne diže iz postelje), a proslavili su se hitom «zapalit ću pola grada». Jel se treba tu još nešto dodati?
Pijani Anđeo

Zlokic Jasna - U osamdesetima respektabilna pjevacica, pocetkom devedesetih ode i ona u sluzbeni sund. Pamtim njene spotove obvezno na nekom vjetrovitom dalmatinskom krajobrazom sa sesirom na glavi. Jos samo fali galeb koju bu se posral na sesir.
Pero Panonski
Zlokic Jasna - Tipična -n ca, ca, n ca pevaljka (ritam sintića na terasi hotela Jadran uz zvuk metalnih pepeljara na metalnom stolu i dvokorak lokalnog galeba i neke preplanule oronule Švabice koja će dat pred zoru), koja je poznata po najgorim spotovima na svijetu. Ona sjedi u nekom iritantno muškom sakou za šankom i zijeva na playback, pa dođe neki latino laver, pa gleda u prazno, pa neka druga žena plače, pa Jasna pjeva, pa svi plaču - i onda ono najgore, Jasna prošeće kroz kadar i pucketa prstima. Jeftin ljubavni roman i loša reinkarnacija Meri Cetinić.
Ribafish

Zagreb Grupa - na netu sam naletio da postoji (postojala je) Grupa Zagreb, a tematika pjesama na nosaču zvuka očito sugerira da se radi o ratnoj tematici, favorit: "Primi majko saučešće", od ostalih pjesama "Idem u vojsku", "Hrvatska slavna", "Prava Hrvatica"...
c'est mois, Nemetz

Zlatni Akordi - Kaj sve nije protutnjalo kroz taj prapovijesni plesnjak rock band, uključujući i J. Lisac... Zabilježeno je da su ultimativni hit studentskih i inih pijanki - "Čerge", originalna singlica Akorda i Pejakovića.
c'est mois, Nemetz

Zeleni val - Varam li se ili se uistinu tako zvao najgori bend u svemiru, koji je nastupao u Malnarovom Nightmare Stageu? Ma kako se zvali, legende...
DMJ
Zeleni val - Čaša gore za onog tko se sjetio "Zelenog vala"! Ne znam jeli itko od njih izišao živ iz pakla alkohola i buke koju su stvarali... znam da su malo-malo u Malnarovoj emisiji bili nekrolozi...
c'est mois, Nemetz

Zidarić Zvonko - Jedinstvena pojava u povijesti, inače respektabilne, zagrebačke škole šansone, po potpunom nedostatku talenta za pisanje ili pjevanje istih. Od zaborava ga spašava tuđa, predivna, ali katastrofalno otpjevana Zagrebačkim ulicama. Napredni mogu preslušati i album, ali preporuča se samo onima s jačim živcima.
DMJ

Zlatni dukati - Legende čiji je zvjezdani uspon po osamostaljenju Hrvatske završio još dubljim padom i prisilnom promjenom imena. Ako sami i ne spadaju ovdje, ostaje činjenica da je njihov uspjeh otvorio put bezprojnim, mahom groznim imitatorima i, još gore, onima koji su pokušali spojiti tamburice s drugim žanrovima.
DMJ
Zlatni dukati - Uvijek sam mislio da im je prvi vokal Jarni ili onaj poljski heroj iz serije (Janošik ili tak nekak), i to je jedina zanimljivost benda. Srećom, ostali su dosljedni pa su ostali u nošnjama, a ne kao one seljačine u kožnim hlačama. Kožni sifilis pokupili, seljačine...
Ameba

Zvijezde - Debi album jedan od najboljih u povijesti HR glazbe, drugi slabiji, ali i dalje vrlo dobar, treći još slabiji, ali, ajde, dobar, četvrti ne bi ni pas s maslom pojeo, a onda su se na sreću raspali. Trash pjesmaricu su zauvijek obogatili s "Hajte, prijatelji moji, pijanice, lole, bekrije..."
DMJ

Zvjezdice - Djevojacki zbor. Rasadiste za buduce trasharke. Dovoljno je reci Nina Badric i Divas.
Pero Panonski

Žeteoci - Ultimativni katolički trash, mnogo prije Glasnika nade i sličnih plagijatora. Njihov je album s kraja šezdesetih navodno jedna od najprodavanijih "rock" LP ploča u bivšoj državi, ali ga ja, kao prekodvadesetogodišnji diskofil, nikada nisam vidio. Zaslužuju spomen kao rodonačelnici pregnjusnjog žanra.
DMJ
Žeteoci - ne pakovat ovom bandu jer zahvaljuci njima smo dobili prepjeve svih crnackih (evangelickih) duhovnih pjesama na hrvatski. Bilo je 4 mlada bogoslova, od toga dva su izisla i ako se ne varam oba su dr.prof na zagrebackome sveucilistu. To je postkoncilsko doba kada su u dominikanskoj crkvi na Jelacic-placu mise pratile se na dve akusticne gitare, a frajer je sluzio misu u sulji na botanici. Nikad blize zapadu sto se tice crkvene muzike i muvanja u Katolickoj crkvi u Hrvata. Danas vecina kretena u kolarima smatra akusicnu gitaru smrtnim grijehom.
Pero

Žanamari - Gledam ja svapsku TV. Tocnije RTL. Imaju svoj svapski Idol. Neko nase celjade vristi. Dieter Bolan (plavi tip iz Modern Talking, mislim da se prezive Bohlen, ali ja ga zovem Bolan) jedini za nju. Slini nad njom, hvali je. Mislim ocito se nagutao covjek viagre i kurac mu ide chery-chery-lady. Gledam ja domaci Idol /ne znam sto mi je bilo/. Opet isto celjade. Opet vristi. Dobilo domaci Idol. Nikad nist od nje.
Pero Panonski
Žanamari - Kolega bloger Kultpublisher me zvao u goste na izbor Miss sporta u Dubrovnik (kultpublisher.blog.hr), i tamo je pjevala Ona. Tri pjesme on Nine, jedna od Josipe, dvije od nekoga, i fakat ona to fino skida, ali piva je zanimljivija, kad preokret... Zapuhao sjeverac, ona u nekoj tankoj majčici, bradavica se uzjogunila i provirila kroz svilu. A u igri fina četvorka... Od tada sam fan. Kakav trash!? Heroina! Ma može mi i Čačak pjevat!
Ribafish

Žanko Dražen - Poletniji brat Kevina Costnera. I puno bolji glumac... Prodao se za HDZ i ostao marionetica, tako da se više nitko ne sjeća njegovih izvrsnih jedanaestih mjesta s brojnih splitskih festivala...
Ribafish
Žanko Drazen - Standardni festivalski pjevac osamdesetih. Mlada nada srednjestrujaskog popa. Meni jos uvijek jedna od najdrazih pjesama "Prvi put osjecam" sa Zoricom Kondzom. Ili npr "Kako bez tebe". Onda odpjevao covjek "Od stoljeca sedmog" i postao ikona HDZovog domoljubnoga podzanra. Kao da je covjek zaboravio cijelo desetljece bavljenja ok-muzikom. Ljut sam na njega, ali mora se od necega zivjeti.
Pero Panonski
Žanko Dražen - jedan od prvaka domoljubnog treša. Prepoznatljiv po brabonjku na licu
Kaco Mortale

Pošto je kraj "enciklopedije", evo malo random abecedno izostavljenih izvođača, pa kome se dade uvrštavat:
Drvenjaki (http://www.mat.hr/Slike/drvenjaki.jpg) : s CD-om "Čaša otrova". Očito ih, uz kolorističku problematiku ("Crno vino i plava žena"), brine i kategorizacija ugostiteljskih objekata. Jer dok traže "Otvorite sve birtije", u isto vrijeme tvrde "Ubile su me kavane" :) Zakon. Ima još s etikete "Mat.hr" na koju sam naletio (nisam prije, jeb'ga) ....al fakat je ultimativna svadbarska produkcija...
"Condori" (sa slikom kondora koji natkriljuje nabrušene momke sa sintisajzerima spremnim za boj: http://www.mat.hr/Slike/CD0306m.gif), s CD-om "Vodit ću te do mjeseca" i hitovima poput "plači al' digni glavu" i "Lutalica luta" (pa ne stoji valjda u mjestu?). "Noćne lutalice" (http://www.mat.hr/Slike/lutalice3.jpg). Ovi ne odstupaju od ugostiteljsko-kolorističke manire cijele etikete: ima tu "Zbog kavane", "Da je meni čaša vina", "Voljela me crna žena " i ultimativna "Tri Korane i tri mosta" (halo? to se valjda nakon zadnje čaše rijeka Korana triplicira?). "Điđi"
je bog seksa (http://www.mat.hr/Slike/GIGI.gif), i još s CD-om "Prevrnut ću sve stolove". Naravno, opet smo u kavani, ali naglasak je na ženskoj problematici, uključujući i sveobuhvatne "Ženama svim" i "Ženskaroš", a nježnu stranu pokazuje sa "Tebi moja mazo".... "Dorotić band" su očito hitmejkeri "Mat" produkcije, s više CD-ova... kak ne bi, obzirom kako plijene već samim izgledom (http://www.mat.hr/Slike/image006.jpg)...a tek stvarima... kod njih je naglasak na ženidbenoj problematici: "Danas majka sina oženila", "Crna žena ispod bijelog vela" (creepy), "U nedjelju udaješ se", ali i "Hej, Trnava" (otkud sad Slovački toponim?).
"Pic band" je zakon, imaju i pjevaljčicu (http://www.mat.hr/Slike/Pic.jpg). Cijeli brand ima par obaveznih tema: lutanje,vjenčanja i ugostiteljski objekti, ... ovi pokrivaju prve dvije teme.. od "Ja sam čovjek bez adrese", do "pjevajte svati", a tu je i enigmatična "Milijun očiju znam"(???). Evo, samo još nekoliko izvođača (koji se drže provjerenih kanona etikete) u džuture: Stjepan Japec-Japa sa pjesmom "Proslavimo dan vjenčanja";
Marko Šagolj-Šagi sa "Ja sam čovjek lutalica";
Zvjezdana Lončarić - Zveki (slika http://www.mat.hr/Slike/zveki.jpg i pjesme poput "Zadnja kava" i "Suzo, izdajice" govore više od riječi); ali VRHUNAC su
"Jura i noćne ptice" koji su na cover CD-a stavili svoje BROJEVE MOBITELA ispod svakog člana banda (bez zafrkancije: http://www.mat.hr/Slike/Jura.jpg). Nije ni čudo, poslije takve samoreklame, da su napravili pjesme poput "lovac Jura" i "Mnogo žena ljubio sam"... VOĐE.

Ima toga još a vjerojatno i sličnih produkcija, a malo slobodnog vremena... enciklopedija nikad neće bit završena...
c'est mois, Nemetz

nedjelja, 04.06.2006.

Nije mi se dalo kuhat večeru...

Test ćevapa u somunu; Part 21.

21.
Ćevabdžinica: Vita Pek, Ozaljska 54, preko puta parka Stara Trešnjevka.
Cijena: 22 kunića + 5 za kajmak.
Ćevapi oblik: Pojedinačni.
Ćevapi okus: Slabo. Boja oker cigle. Okus kosane piletine s malo papra.
Luk količina: Malo. Jako malo. Pojedeš gornju polovicu lepinje i ode...
Luk okus: Dugo bio u vodi, mekan, nježan, slan - za deset!
Lepinja kvaliteta: Premasna, nedovoljno pečena, ali i hrskava.
Lepinja okus: Solidno. Nije preveć bijela kao inače u prosjeku.
Opći dojam: Ili sam ja navikao da ćevapi budu sivo-crni, ili kod ovih, isprana-cigla-crvenih, nešto ne valja. Meso nije mljeveno nego sažvakano, luka ima za tri zalogaja, a stvar izvlači okus mljackavog luka i fino hrskave lepinje. Kajmak je veličine hračka od gušterice, ali daje neku kakvu-takvu aromu. Jes da mi je blizu doma, ali - ne hvala...
Ocjena: 5,5

petak, 02.06.2006.

Smrvljen nakon šopinga...

"...jer kad moja draga dođe, nema tuge, tuga prođe"

Ne, to ne govori stari cigo svome konju! To je detalj pjesme Baruna s Radijskog festivala! Upravo im je nešto crknulo.

"Neka boli, sebi kažem, bolje je za oboje..."

Alen Hržica ne bi uspio kao zubar... Onaj Toše Proše, osim što daje internacionalni karakter festivalu (ja mislio da je festival djeteta kolko ima kikića u publici), je baš sladak dečec. Ko mlado od Gibonna. Čak i fino pjeva, ali mu je pjesma zakurac... Nemetz, ako mu daju domovnicu, znaš što se očekuje od tebe.

Vlatka Pokos i pjesma "Ja još imam potrebu...". Pa se ti ženi za didu...

Crvena Jabuka "Ja sam bogu blizu". Žera, di ćeš? Peku konjačići?

Dražen Zečić kaže "Ko mladenci se grlimo u struku...". Dobro da se nisam ženio...

Bijah u šopingu za potrepštine za Juniora. To toliko košta da ću drugi put oplodit hrčka. Svadio sam se s Mihom u 1, 3 i 5, i kopao nos sat vremena dok smo se vukli kroz Maribor, bem ti mali ali lijeni narod koji mora stavit semafor svakih 200 metara na putu do Austrije. Sat vremena kroz Maribor. Sat vremena. Prokopao sam nos do eustahijeve trube i neokortona srednjeg režnja i stisnuo sve prišteve na bicepsu, tricepsu i svim ostalim cepsima na užas komada koji je vozio iza mene. Naravno da sam je skužio u retrovizoru nakon 45 minuta i da mi je do Zagreba bilo neugodno. Nismo kupili ono prvo sa spiska, naravno. Al sam kupio autić za Roka! Kojeg ne smije vozit do treće godine, što je pisalo sitnim slovima... Ukurac...

Shopping... Da mi je jednog dana bit u kabini Newyorkera i pretvorit se u ogledalo. Mrmh...

Nastavit gledat radijski festival ili leć? Leć...

Dnevnik 71 - par slički

Danas sam na pivopijama po stoti put prepričavao doživljaje s Curlinga i prvenstva u Budimpešti. Lagano mi fale treninzi, i jedva čekam otvorenje klizačke sezone u rujnu. Ali, kad sam na ovoj slici skužio da je Junior rođeni Čunjaš, odmah mi se vratio osmijeh na facu! Car!!! Nenadjebislav!

Pronađite deset razlika!!!

Iako možda krene putevima braće Seljan... Who knows...


Dakle, ljudi, Rok fakat puže unaprijed. Možda zvuči smiješno vama nedjetetnim laicima, ali nakon dva mjeseca rikverca, to je stvarno novost. Najdraža igračka mu je trenutno moj polustrgani mobitel kojeg uredno žvaće i ždere, a za mjesec dana ću valjda razgovarat tako da ću trebat prislonit uho na njegovu škembu.

Moram kupit novi mob, a ne da mi se. Naime, ovaj put bi htio imati uređaj koji se osjeti kad vibrira i čuje kad zvoni. Dakle, ni u kom slučaju Soni Erikson. Do tad nek Malivoj gricka ovu kramu.

Sutra shopping u Grazu. Sjedalica, ljuljalica, stolica i još par tih -ica za koje nemam pojma ni svrhu ni namjenu, ali eto. Sebi ću kupit tri para sintetičkih čarapa u haundemu koje će se stisnut u prvom pranju i popit par Puntigamera as usual.

Sljedeći tjedan krećem na bazen. Ne ovakav.

Za dva tjedna je maraton na Jarunu, branim 49-o mjesto od prošle godine, a tako sam van forme da je to strašno. Al dođite vi na grah!


Priča iz života...
10 stvari na koje morate paziti kad pečete palačinke kad se majka vašeg djeteta vrati s mora nakon tjedan dana

1. Prije pravljenja palačinki, ne se previše nadati nečemu poslije palačinki jer će vam se dić. A kad vam se digne, slučajno se možete puknut kameno erektivnim glavićem u pojačivač plamenika pa će vam izgorit ulje dok spravljate smjesu.
2. Izgoreno ulje s pripadajućim sukljavim gustim dimom ne bacajte u sudoper jer je tamo barem jedna duda i tri posudice koje poslije prelijevanja više neće imati istu funkciju.
3. Kad ste prozračili kuhinju, bacite smjesu koja se zgrudala.
4. Staviti novo ulje i napraviti novu smjesu. Ulje ugasiti kad ste shvatili da u fridžu više nema ni kapi mlijeka. Ići po mlijeko.
5. Grijati ulje, raditi smjesu, razmišljati staviti li ili ne cimet u smjesu jer je prošli put bilo nešto čudno.
6. Baciti prvu palačinku jer se prva uvijek zalijepi. Baciti drugu palačinku i cijelu smjesu koja se zapjenila kao da si ubacio Disolvo i Mister Proser a ne jebeni cimet od kojeg se smjesa diže i zapjeni, čega si se upravo sjetio kod te druge palačinke.
7. Smješkat se susjedi koju mrziš dok je žicaš brašno. Jaje kradeš od radioaktivnog goluba iz potkrovlja jer su dućani zatvorili. Smjesa, ulje, plin...
8. Razmišljanje o mogućem seksu dovest će do druge kuhinjske erekcije i lutanja misli u daljinu dok prva palačinka ne zagori do pakla. Ali ta se ionako baca. Smeće je puno, odvod začepljen od nafte nastale mješanjem brašna, ulja, cimeta i limunove kore. U sudoperu se iz silnih jaja koti ergela osvetoljubivih slijepih kokoši-mutanata.
9. Od druge do petnaeste palačinke sve teče picikato, kao i mazanje. Ni tri sata nakon početka, palačinke su masne i pohotne, spremne za utovar u rascjepljeno ždrijelo.
10. Ona ih pojede za 10 minuta i zaspi jer je umorna.

Mrak.

Dođe mi da poslušam savjet s reklame...

ili se odem provozat...

Ali ipak odoh ćorit i skupljat snagu za sutrašnju vožnju i pržit si kompilaciju s Misfitsima, Ramonesima i SOAD. Znam ko će uživat u vožnji!

Subota tekma s Poljacima. Možda i Plete zabije!

P.S. Društvo Prijatelja Piva traži ljetnu terasu za druženje preko istog. Drugovi ugostitelji, javite se!!!

četvrtak, 01.06.2006.

Derby i još malo sporta...

Postoji jedan Čeh koji bi da nije bio ono što je, vjerojatno radio u nekom rudniku, željezari ili kao kotlokrpa... Kao što bi Tonči Gabrić radio na Škveru ili na nekoj starijoj koči da nije bio sjajan golman. Eventualno bi mogao proć kao bek Banika ili Jokerita, ali rijetko bi tko pomislio da je čovjek bio višestruki svjetski rekorder i živuća legenda bacanja koplja. Zbog njega su funkcionari morali mijenjat težište koplja, jer je čovo bacao do granice atletske staze (dobro, prvo je to napravio Uwe Hahn, ali je onda taj Čeh to isto napravio ali s tim sjebanijim kopljem!!!), a polufudbalerka i nepoznavanje engleskog na primanju Eurosportovih nagrada za sportaša godine - postali su njegov zaštitni znak.

Jučer se taj tip, Jan Železny, oprostio od aktivnog bavljenja sportom. Na mitingu u Ostrawi (gdje se Blanka smrzla i rasturila!), legenda je povodom toga svim gledateljima na stadionu kupio pivu za oproštaj. Kralj bio, kralj ostao. Falit će mi...


Jučer sam pogledao Derby i drugi put. Emisija je jezivo loša. Od sterilne publike koja plješče za 100 kuna do kisele atmosfere, voditelja, scenarija... Jedina svijetla točka su Ćiro koji je lud i Danijela koja od deset uvreda jednu i pogodi.

Najgore od svega je što Tarik pokušava na silu bit duhovit i seksualan, pa tu i tamo ide pipat Danijelu. O, kako je to loše. Ona ne želi i gadi joj se kad se ovaj priljepi pa radi facu kao da je primila uginulog trpa, a ovaj ko da nikad nije žensko pipao i kao da stišće puni kurton, sve nešto prtljavo i gnjecavo.

To djeluje tako spontano kao da Papa pipa vibrator ili normalan čovjek govno. Tarik mi je bio sjajan u Izbacivačima, umjetan u Milijunašu, ali ovo prepucavanje i uplitanje u riječ Danijeli je grozno. Derby ima i sajt na kojem piše da je Zlatko Vujović nogometaš rođen u Splitu, a da ima i brata blizanca koji je također rođen u Splitu i to isti dan. Jako mudro... Još je Cetinski jedini bio simpa...

I još Lokas ima alergiju.

Šteta. Jedino sam se smrznuo kad sam vidio onu djecu iz Krijesnice, pa ću ipak ić na stadion.

I jučer je Ogresta imala najružniju obleku u proteklih tjedan dana. Izgledala je kao gigantska tratinčica koja umire od tučka...



Forvarduša. Dobra!
(Za retardirane: Forvarduša je ono što dobiješ na mail. Jer se forvarda, što na engleskom znači - šalji dalje. To je isto ono što u tvom nedozrelom mozgu ima ulogu da mi napišeš komentar - e, ja sam to već negdje vidio. Hvala ti, ali poštedi me toga. Hvala.)

"Uvjetovani refleks u managementu"

Počni s kavezom u koji strpaš 5 majmuna. U kavezu, na sredini, objesi
bananu na špagu i ispod postavi ljestve. Nedugo nakon toga 1 majmun će
krenuti po ljestvama po bananu. Čim dotakne ljestve, sve ostale majmune
polij mlazom ledene vode.

Ubrzo nakon nemilog događaja, sljedeći majmun će krenuti po bananu. Čim dotakne ljestve, polij sve ostale mlazom ledene vode.
Ubrzo nakon toga, kada sljedeći majmun krene po bananu, ostali će ga
spriječiti u nakani. Sad možeš spremiti crijevo za ledenu vodu.
Makni jednog majmuna iz kaveza i stavi novog. Čim vidi bananu
pridošlica će krenuti prema ljestvama. Na njegovo iznenađenje, sav
prestravljen, shvatit će da ga ostali napadaju čim dotakne ljestve.

Odustaje od banane jer shvaća da će pobrati batine ako krene prema banani.
Sljedeće, makni još jednog majmuna iz originalne postave i zamjeni ga s
novim naivcem. Novajlija će krenuti na ljestve i bit će napadnut. Prethodni
pridošlica će se s oduševljenjem pridružiti kažnjavanju!

Ponovi postupak s još jednim majmunom iz originalne postave, gurni u
kavez novog. Zatim i zadnjeg, petog iz originalne vrste, zamjeni s novim
majmunom. Kada su svi originalni majmuni zamijenjeni, nijedan od 5 prisutnih u kavezu, nikada nije bio poliven hladnom vodom.

Bez obzira na to, nijedan od majmuna nikada neće pokušati doći do
banane. Ako i pokuša, ostali će mu razbit nos.
Zašto?
Zato jer koliko oni znaju, tako se to ovdje oduvijek radi.

I TAKO SE, LJUDI DRAGI, ZAPOČINJE S POLITIKOM FIRME

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv