Marketing
Vratija se Šime...
Igi je Art director Playboya. Upoznali smo se pred 6 godina dok sam još bio copywriter a on dizajner u Publicisu. Nikad mu neću zaboravit što me je navukao na Incubus. Nikad mu neću oprostit što me pokušao navuć na Voivod. Uglavnom, čovjek je zakon, sluša rock, vozi ko zmaj, loče, ždere, zajebava se, duhovit je i tih 6 sati vožnje do Nurnberga je proletilo fakat brzo.
Uz dva pišanja i divljenje zelenilu Austrije i južne Njemačke, najbolje od svega je bilo što sam konačno jednom u životu našao nekog s kim mogu slušat mjuzu koju volim na glasnoći koja mi paše. Tako da je nevjerojatna 407ica izvana peglala a iznutra drndala tvrdi rok, a dvije su tuljanolike nabrijane olinjale rokerske mrcine odurlale Piece of Mind od Maidena, onaj Incubusov najbolji prije komercijalizacije, Queense, Motorheade, pa ja davio sa Social Distorsion i Bad Religion... Voziš 210 na sat i urlaš "Ran tu d hiiiiils, ran fooor jor laaajf..." i mašeš raji s našim zastavama koju pretičeš. Jako, jako dobro...
Troje djece i dvije bolje polovice bile su dovoljan znak da smo lajali ali ne i grizli na prekrasne polušvabice turskih i crnačkih gena (kojih ima relativno puno po tom malom, ali urednom i pristojnom gradiću ogromnih krovova na kojima su načičkani mnogobrojni prozori) i uživali u fantastičnom genetskom miksu tamne čokoladne puti i svijetlih očiju. Hićo se sad definitivno okreće u grobu ako kuži kaj mu je ostalo od srca i duše nacizma.
Naime, patuljasti je bolesnik za centar svoje ideologije bio odabrao upravo ovo mjesto na rijeci ružno zelene boje, a u svrhu nacističkih skupština koje su se mogle održavati samo tamo - čak i dao sagraditi stadion za mimohod
na kojem je moglo biti prisutno i 400.000 ljudi. A danas, na svakih 100 metara bosanci peku "čevapčići mit ajvar", Arapi i crnci hiphoperi u njemačkim dresovima dilaju drogu i pljuckaju po cesti, a japanke krivih zuba
škljocaju aparatima, dok pijani Hrvati u majicama na Gotovinu igraju protiv pijanih Japanaca okićenih zastavama nogomet na glavnom trgu Nurnberga oštećujući stoljetnu fasadu katedrale. Ma ne da se okreće... Ventilira!
Igi je miran obiteljski čovjek iako voli popizdit i urlat na tekmi. Ja sam pak lud na tekmi, ali kako smo morali zbog posla drito na šljaku u Zabreg, a meni još ni baš najbolje od operacije hemića - baš se i nismo nešto napijali. Znam, reći ćete da je tekma bez pive kao seks bez da svršiš, ali eto. Može se i tako. Tekma je bila jeziva, dečkima je bilo vruće (Japancima, naprotiv - nije bilo vruće. Oni su narod iz centralne Sahare i uživaju na jari...), navijanje je bilo prosječno jer sam sjedio u zadnjem redu zapada s japanskom dječicom i retardiranim švabama u švapskim dresovima i švapskim zastavama na švapskim facama dok igraju Japan i Hrvatska (srećom, tu su bili i Ivor i Mijić pa smo držali bar kakav-takav kontakt s ljudima na ostalim tribinama),
pive nije bilo nego samo onaj šugavi tužni ovlaživač grla Bud po pet Eura, a poluvrijeme sam nadrkan proveo u redu za pišanje. Nervira me i Cico i forsiranje Nike i kad se umori, i kretensko ponašanje naših buntovnika koje kartoniraju zbog prigovora ili dok idu u polukontru pa sastave žutog na centru, nesposobnost Olića da stvori simbiozu s loptom, Klasnićev sindrom Bokšića, sudac čija mama je spominjana više od Pape, Srna koji nas je doveo do Njemačke a sad hibernira, obrana kojoj je čak i vrtić s jedanaest hipersenzibilnih pingvinčića bez vođe (Japan) stvorio dvije stopostotne prilike (sva sreća da stvarno nemaju veze s nogometom. Njima bi i Karan i Mikulić zabili...), napad, sredina, plastični krov, idiot koji je fulao red pa se vraćao... Uglavnom, drugi put ću se ipak zapit. Možda sam zacoprao mrežu... Pljuc...
Anyway, kako je rekao Vjevo - pola sata je sasvim dovoljno vremena za žaljenje nakon loše utakmice, a sad svu energiju treba usmjeriti na pozitivu i navijanje protiv Soceroosa. Sve ću im oprostiti ako pobijede. I dalje ću navijat i putovat, i furat Roka u Južnoafričku republiku, samo nek se skoncentriraju, odigraju i skupo prodaju svoju kožu. Ne treba bit pesimist i stalno pljuvat po njima, nego stisnut zube i šake i urlat u četvrtak u 9. Ja znam da hoću, vjerujem - vi isto. Ajmo naši!
Ipak, najbolje je od svega bilo u subotu kad smo se lagano pripili. Naime, u podzemnoj sam sreo Mika i Slavicu, australske Hrvate koji navijaju za Hrvatsku i koji su bili u Japanu, a ugostili me dvije godine kasnije u Melbourneu, pa je krenulo pivski po birtijama, nastavilo se u robnoj kući gdje nas je zaustavio neki dečko na odjelu ruksaka i pitao jel hoćemo pivu, pa jesmo, pa nas je zaustavio neki Srbin i pitao "Je li bre bato, kad igrate sutra?", ja rekao "u tri", a on "A mi smo odigrali svoje, mamu im jebem nesposobnu da im jebem. Evo gi da menjam klub", reče i ode prema blagajni, a u ruci mu - ARGENTINSKI dres!!!! Pa smo pili po gradu, pa smo otišli na centralni trg i gledali Ganu i pili (ja uz desetak piva strgo i tri kefira Kalinka koji nije ni do koljena Vindijinom, ali je trebao spasit hemiće sutradan. Nije.), pa pjevali i slikali škvadru, pa ja kupio šal Angole a Igi majicu Trinidada, i onda vrhunac. Sjednemo među par tisuća ljudi i počne tekma SAD:Italija.
Amere organski ne podnosim jer se igraju bogova, Talijane jer su ljigavi i kmečavi. Ali nogometno su mi Ameri tihi favoriti zadnjih 8 godina, jer ne igraju po šabloni, nego kao dečki iz kvarta: svi obrana - svi napad. Za razliku od njih, digići igraju najljigaviji nogomet na svijetu. Uguraju gol i onda se previjaju, leže, plaču, napucavaju, laju... Uglavnom, tjeran pivom i neprekidnim unjkavim mljevenjem dosadnih ljudi u plavim dresovima (čak je i ulični svirač pjevo Testisa Napiškotija), pa sam se digao na stol i zaurlao JU ES EJ!!!!! To je probudilo i do tada skrivenu prvu NATO-vu tenkovsku diviziju (pedesetak minijaturnih Amera nabildanih i s plavom, Mich Bucanon fen frizurom) koja je izvadila zastave i počela također urlat, što je zabezeknulo par tisuća Talijana, i preraslo u delirij sa svakim golom ili kartonom. Uglavnom, divljanje, piva, namigivanje talijankama starijim od 60 godina da se vidi da je riječ o zajebanciji i trošenje glasnica. Ponovilo se i dabogda digići ispali odma da ne dave više. Dabogda im Gatuso predsjednik postao. Ima onaj Bushevski pogled u prazno...
Dakle, opraštamo, ali ne zaboravljamo. Imaju fakat priliku s jednim golom uć u drugi krug (opet Talijani...), i imaju priliku počet i igrat i zabijat. I to će se dogodit u četvrtak. Ajmo....
Post je objavljen 19.06.2006. u 22:09 sati.