::ribafish - čovjek krnje jetre::

petak, 30.09.2005.

Dan nakon dana kad smo saznali za carski...

Zapio sam se. Bilo je to previše za mene. Igrom slučaja, baš se potrefilo da je te večeri koncert Lačnog Franza u Tvornici... Kako je dobro bilo. Tak sam se izderal i zapil i iskakal ko da mi je opet 25 let... I konačno sam obukao kapicu kad je pjevao "Vaterpoliste"!!!

Mihaela je u sitnoj depresiji i pojela je i moju buhtlu za doručak. Pa sam ja morao čvarke. Zašto je kila čvaraka jednako skupa kao i kila bifteka?

Našao sam idealan tatoo za Mihaelu nakon poroda. Mislim da će se iznenaditi kad pročita i vidi ovo. Vidite li muškarca u gaćama kako tužan tumara trešnjevkom, imajte milosti i nahranite ga!

Tatoo



A eto kako me Duda vidi za par dana...

Riba tata



Zoki mi je poslao par prijedloga za imena listajući po telefonskom imeniku. Pa hvala ti Zoki!

PREZIME, IME
01 2946 220 - BEĆAR ŠAHDO
01 2993 430 - GEGIĆ GEGA
01 3375 404 - ČIKA ĐORĐE
01 3631 707 - HADŽIDERVIŠAGIĆ DŽEZBEDARA
01 6258 465 - LEŠINA VESELA
01 6640 750 - MAMUTI SELIM
01 6678 765 - DEGEN ERIKA
021 389 032 - ĐOKOVIĆ KITICA
021 635 377 - ŠČEPANOVIĆ KITA
021 741 925 - BISER ŠERIF
021 863 048 - ZLOĆO MLAĐI
022 662 250 - ČETNIK OJDANA
032 322 314 - SILOV ANNA
034 263 157 - PIŠA KATICA
035 375 326 - JAJALO PILE
042 311 277 - FUKSA MIRA
044 682 419 - RADI ĐON
044 815 166 - ALIMI NAĐI
047 553 050 - KLISKA MICA
048 638 353 - GUZI DRAGA
051 643 722 - ŠUPAK RADOVAN
051 725 980 - CURI ĐON
051 775 489 - BILALI NEBI
052 210 412 - MOŠNJA-ŠKARE LORENA
052 211 884 - ČERVENI MERCEDES
052 451 069 - TIKVINA JAGODA
052 543 548 - RAZBOJNIKOV SPAS
052 812 979 - KENJAR ISMET

IME, PREZIME
052 662 357 - ARAMIS ŠUPAK
051 230 246 - VALTER ŠUPAK
051 254 495 - OLIMPIJA STRUJA
020 421 816 - HABIBA LJUTA
023 288 601 - ŠANTA SLANINA
040 643 678 - ROK KOZˇNJAK
033 551 949 - ORLANDO ŽILAVI
035 364 425 - PILE CICA
035 364 059 - MICA TORBICA
031 300 506 - JANKO ŠTAKOR
052 500 867 - ROMUALDO MOŠNJA
051 264 030 - TARZAN LEGOVIĆ
051 214 292 - ZMAJ DEFILIPIS
043 881 373 - NEBOJSˇA KOBASICA
035 428 211 - PAVO PRČIVRAGOVIĆ
01 3884 423 - DRAGAN PRCAĆ
032 881 685 - FADIL GIBANICA
099 460 776 - KIFLA GAMES
01 3894 294 - GOLUB LASICA
048 624 649 - VIŠNJA VIŠNJIĆ
098 844 315 - JUPITER BEM
01 2001 676 - BANANA KUNINA
098 846 268 - ELVIRA PAPIGA
098 666 626 - HUNTER JELEN
021 385 929 - SATURNIN PUTNIKOVIĆ
043 485 214 - MIROSLAV KOBRA
051 800 252 - MUJO JAZAVAC
031 591 054 - SRBISLAV SRBLJANOVIĆ
051 878 103 - NARANČA MAMULA
098 410 271 - DINO URIN
021 410 271 - GRGO GRGA
053 753 040 - LUKA TUKA
031 609 220 - LUKA ŠTUKA
098 870 766 - JOHN DILLINGER
051 541 355 - MUSTAFA ZAKLAN
052 816 914 - ŠERIF ŠERIFI
033 784 020 - MISLIM MISLIMI
01 3862 011 - STJEPAN KALAŠNIKOV
01 3862 905 - FRANJO ŠMAJSER
052 774 338 - PETER KILLER
098 723 870 - JURICA BOMBAŠ
040 851 411 - VLADO ZABAVNIK
098 9576 858 - ELVIRA ĆUFTA
01 3830 117 - JELA BOŽIĆ
020 422 165 - MARIJA ZVIJER
098 429 661 - SVEMIR TRAVICA


I na kraju, još starije od imena i prezimena, ali svejedno dobro

Tijekom plivanja u prosječnom javnom bazenu progutat ćeš 1/12 litre urina.
Tijekom prosječnog dana neizravno ćeš dotaći rukama 15 penisa (dirajući kvake na vratima itd.)
Prosječni godišnji broj tuđih vlasi u brzoj hrani koju pojedeš je 12!
U godinu dana progutaš 14 insekata - dok spavaš.
Godišnje se rukuješ sa 11 žena koje su toga dana masturbirale i zaboravile oprati ruke.
Godišnje se rukuješ s barem 6 muškaraca koji su toga dana masturbirali i zaboravili oprati ruke.
U tvome životu prosječno će 22 radnika (prilikom raznoraznih popravaka u tvome domu) ispitati sadržaj tvoje košare sa prljavim (donjim) rubljem.
Na prosječnom vjenčanju šanse su vam 1/100 da od nekog od gostiju pokupite herpes!
Dnevno udahneš oko litre tuđih ispušnih plinova (ne mislim na automobile)!


Pa postavljam pitanje na glasanje: Tko pobogu ide prat ruke nakon masturbiranja!?!?

srijeda, 28.09.2005.

Damn...

Bila Miha u gineta. stop. Reko gine preveliko. stop. Bit ce carskoga. stop. Ne mesa. stop. Sve se, dakle porod, odgađa za tjedan dana. stop. Piti. non stop...

KLADIONICA!!!!!!!!

AJMO SVI!!!!!


Tko pogodi točnu kilažu, dobija ćevape po izboru!!!!!

Eto, počinjem!

Ribafish: 4480 grama (bez kostiju)

Dnevnik 13

13, moj sretan broj.


Možda je ovo i zadnji dnevnik trudnog muškarca. Od sutra možda već krene dnevnik neforsiranog tate! Ili: Ribafish – kako sam obrao bostan; Ribafish na kvadrat; Kako se kuhao griz?

Prema svim informacijama, od četvrtka sam tata, padre, očka, babo... Nažicao sam Mihaelu da ipak rodi u subotu iza 11 jer je u četvrtak navečer najvažniji koncert godine – Lačni Franz u Tvornici (još i da ovi novi Franzi oće doć...), a u subotu ujutro plivam za firmu na korporativnim igrama. Gutanje jarunskih lopoča i tupi udarci praznom glavom u one tikvice što označavaju put veslačima. Dali su mi trenirku, tenisice, kapu, ruksak, dres i šorc. Nisu kupaće gaće ni naočale. Šteta. A i vazelina bi mi trebalo za pod pazuh. A ne da mi se opet ić u apoteku i gledat užasavajuće zgrožene face svježih farmaceutkinja koje su potpuno drugačije zamišljale svoj poziv od ispunjavanja čudnih želja sumnjivih stranaka za pultom.

Ona zadnja me čak i pitala: A šta će vam vazelin?
Rekoh: Pa za plivanje.
Cinično se nasmiješi: Ma da, za plivanje... Znam ja vas s televizije...

I sad ti budi normalan. A kad je trebalo iskoristit to što sam 6 mjeseci vodio nečiji nekad dobar kviz, i nešto bacit pod jaja - nigdje žive duše. No život ide dalje. Ionako je Miha u takvoj memli od nerada i nemogućnosti ičega (danas je izbušila žice za zvučnike, postavila zvučnike i vodilice, namjestila akvarij za kornjaču, palila grijače, iskuhala kornjaču, oživila kornjaču, vratila kornjaču u oklop, kupila novu kornjaču, podigla zvučnik iz akvarija, kupila novi akvarij, učvrstila zvučnik, namjestila grijač i krivo mi prekucala fuš – fala, ljubavi), te shrvana prognozama da se prvo, pa muško dijete prenese do desetak dana (jel tako, Žare, izljubi Nikolinu i juniora!!!), da će mi vjerojatno izići u susret. Ja sam ionako stalno na stand-byu, (opet ja i englizmi, iako me Martina jučer oprala za napad na Accounte – ma ja bi samo htio da Account i Kreativac budu u istoj osobi koja će primat dvije plaće, a ne da se igra pokvarenog telefona), pa kako trudovi traju 16 sati, taman stignem otplivat i poslušat bar jedan bis... Zadnju večerju, npr...
Šatro. Već vidim facu i trzaje zbunjenog tuljana kad mi javi, pa shvatim, pa popizdim, pa krivo skrenem, pa se zgubim... Ima Igor pravo. DHL!

Na porodu spermodavac služi za održavanje konverzacije s rodiljom, kako bi joj dodao vodu i da mu žena u nastupu trudova može stisnuti ruku kako bi si olakšala bolove. Voda, ok. Ipak je babica na drugom ulazu, doktor negdje za televizijom ili na sestri, a tehničari ko tehničari (kakvi mrtvi tehničari? Za ton? Svjetlo? Jel im mali???), vjerojatno nisu plaćeni da bi svakoj koja tamo legne dodavali neku bocu vode. Znaš ti kakav je to napor! Konverzacija pogotovo. Koji penis da joj pričam. Nju ne zanima sport, mene sapunice. Gotovo. A najgore od svega je držanje za ruku. Iz principa ne dozvoljavam ni Terri Patrick, ni Jenni Jameson ni Pameli Anderson da me drže za taj ud. To mi je fuj. Isto kao i Peteru Northu kad mu cura prčka po kosi (tko zna za Petera Northa, ima pivu). Ili kad mi netko kopa po pupku... Isuse, odbij! Fuj to! I sad ja moram izdržat 16 sati da me stišće za moju desanku,

Desanka Š. (35)


koja će mi još itekako trebati sljedećih mjeseci za obavljanje onog što ne obavljam zadnjih devet, a njenu sam sliku stavio i u novčanik. A vi ne znate moju Mihaelu koja na svojih 180 centimetara ima i 94 kile (samo sad, inače je vita poput jele), i bogami jak stisak. Pa kopam po internetu ne bi li našao neku prikladnu zaštitu za sebe, a bogami i nju, jer će joj biti lakše ako stisne jače. Kao i ja kad se užderem kulena i ajvara kao onomad u Kolažu, pa ujutro moram ić srat s kuhačom u zubima i lupkat pimpekom po daski da me guza manje buba...

Rukoštit 1


Rukoštit 2


Rukoštit 3 - Protukandžnik



I tako, sutra je vojničkim žargonom - 00noć, vjerojatno zadnji dan u životu kad sam po sili prirode dužan se brinuti samo za jednog majmuna. Samo da sve dobro prođe i da vidim Mihinu sretnu facu i malog smežuranog Aliena da mogu počet lokat. Jer tada počinju dani otvorenih piva kod mene doma i traju 48 sati, i onda «Leteća smena». Duga noć. Laku noć.

ponedjeljak, 26.09.2005.

Ćevapi u somunu - zg vodič za one kojima se ne da kuhat

I vaše dijete će biti ovoliko jedete li ćevape jednom tjedno!



Prebacujem iz prošlog posta, jer je bilo neuredno, a kako trebam fušat, u stanju sam i stan usisat.

Bolje ćevap u ruci nego poso u struci /////Bolje ćevap u ruci nego janje na grani

Dat ću dolar, marku, kunu,
Za ćevape u somunu.
Zubi moji jutrom trunu,
Zbog ćevapa u somunu.
Za mlohavu ja ne brinem ćunu,
Mene tješi ćevap u somunu.
Kad ih ljubim, one mene kunu,
Više volim ćevap u somunu.
Teče i teče, teče jedan slap,
jebo slapa, dajte mi ćevap!
Zato, mala, dođi i ti čiči,
Papat će se vrući čevapčići!

1.
Ćevabdžinica: Rubelj – trešnjevački plac i svugdje
Cijena: 25 kunića
Ćevapi oblik: Kocka
Ćevapi okus: Gnjecavi ali fini. Tanušna i bijedna pločica umanjuje dojam. I smrde na sodu. poslije njih se kraljevski podriguje i prdi
Luk količina: Premalo
Luk okus: Nedovoljno brige, presvjež i neslan
Lepinja kvaliteta: Osrednja. Fali duše
Lepinja okus: Fina. Klasično.
Opći dojam: U biti je Rubelj za ćevape kao i žuja za pivu. Može i gore ali i puno bolje. Bar rade stalno i daju ti vrećicu i čačkalice. Ono što vrijeđa je visoka i neopravdana cijena. Sramota
Ocjena: 5

2.
Ćevabdžinica: Pečenjarnica 101 - Trešnjevački plac
Cijena: 19 kunića
Ćevapi oblik: One by one
Ćevapi okus: Pretvrdi, solidni, ali nakon dobrog početnog dojma ostaju preplastični
Luk količina: Taman tol'ko kol'ko treba
Luk okus: Nije dovoljno odstajao. Pravi je tek nakon 4 sata u mlakoj vodi
Lepinja kvaliteta: Čisto ulje, falucka pravog mesnog safta
Lepinja okus: Dobra. I velika je za ne vjerovat!
Opći dojam: Profesionalno ali bez umjetničkog dojma
Ocjena: 7,5

3.
Ćevabdžinica: Big mama – Kvatrić plac
Cijena: 20 kunića
Ćevapi oblik: Kompletić 4x4
Ćevapi okus: Mekani, slasni, više okusa mesa istovremeno
Luk količina: Nedovoljno
Luk okus: Crven, suh, star
Lepinja kvaliteta: Dobar dojam, ali nema safta nego samo čisto ulje
Lepinja okus: Solidna, hrskava
Opći dojam: Vrhunski ćevapi, polusolidan ostatak
Ocjena: 8

4.
Ćevabdžinica: Zapruđe – plac Zapruđe
Cijena: 18 kunića
Ćevapi oblik: Pločice male i hrskave kao Kit-Kat
Ćevapi okus: Okus faširane mačke, drobe se, mrve, raspadaju i presuhi su
Luk količina: Mizerno, narezan na rezance
Luk okus: Suh, žalostan, star ko dida od poriluka
Lepinja kvaliteta: Premekana, nema korice, poput mahovine
Lepinja okus: Vlažna poput močvarnog tla na Floridi
Opći dojam: Katastrofa. Negacija biti ustanove, lika, luka, looka i djela ćevapa u somunu kao takvih.
Ocjena: 1

5.
Ćevabdžinica: Fontana – trešnjevački plac
Cijena: 19 kunića
Ćevapi oblik: Jedan po jedan
Ćevapi okus: Fali začina, suhi, neslani ali imaju okus mesa. Mali poput brabonjaka
Luk količina: Presitno narezan, ali ga je dosta
Luk okus: Fine, precizne blagoće, svjež, mrvicu neslan
Lepinja kvaliteta: Debela, friška, malo preuljena
Lepinja okus: Meka i hrustava
Opći dojam: Vrlo dobar dojam, papir s logom i adresom, kompletnost
Ocjena: 7,5

6.
Ćevabdžinica: Strossmayer – Bednjanska 14
Cijena: 25 kunića
Ćevapi oblik: Pojedinačno
Ćevapi okus: Ukusni, mesnati, dovoljno veliki za dva slasna griza. Čak imaju i malo ljutine
Luk količina: Skoro pa dovoljno. Ma serem. Nedovoljno
Luk okus: Uparen, neslan
Lepinja kvaliteta: Debela, nezapečena, premekana i prevlažna
Lepinja okus: Simpa, ali nedorečena
Opći dojam: Ogroman problem je što motaju u aluminijsku foliju pa jedeš kuhane ćevape s kuhanim lukom u kuhanoj lepinji.
Ocjena: 6

7.
Ćevabdžinica: Topeto – Poljička 15
Cijena: 25 kunića
Ćevapi oblik: Mini kockice
Ćevapi okus: Mekani, nisu loši, ali moraš razdvajat te šugave kockice pa gubiš volju
Luk količina: Ima posudicu, rezan na rezance
Luk okus: Vrhunski posoljen i odstajao. Premalo ga je
Lepinja kvaliteta: Odvratno. Mokro poput Ribafishevih obožavateljica kad ga upoznaju
Lepinja okus: Ta vlaga, koja je tako gadna kao da je lepinja provela noć u vrši, ubija svaki okus
Opći dojam: Vrlo loše. Ništa za primit se. Ništa opipljivo. Kao žena bez osmijeha. Bljak.
Ocjena: 4

8.
Ćevabdžinica: Viktorija - Remiza
Cijena: 20 kunića
Ćevapi oblik: Kocka, kocka, kocka, kockica
Ćevapi okus: Fin okus malo čudnog vonja, ali saftno, meko i zasitno.
Luk količina: Dovoljno, ali ljepše je kad ti ostane malo viška
Luk okus: Standardno dobar, od količine do slanoće i ljutine
Lepinja kvaliteta: Izvanredno. I meko a i hrskavo na rubovima. Dovoljno zapečeno
Lepinja okus: Svaka čast pekaru. Dođe mi da odem tamo i da ga zagrlim i izljubim.
Opći dojam: Iznad prosjeka. Nema detalja koji bi odbijao, a lepinja je fakat da bi je mrtva usta jela
Ocjena: 8

9.
Ćevabdžinica: Filip – bivša stanica Samoborčeka kod mrzle pive
Cijena: 22 kunića
Ćevapi oblik: Ponaosob
Ćevapi okus: Vrlo fino meso, kompaktno i ukusno s mrrrvicu premalo začina. Nažalost, unatoč naglašavanju, premalo
Luk količina: Rezan zbrda zdola
Luk okus: Vrlo pitak i ukusan
Lepinja kvaliteta: Vrlo kvalitetna iako mrvicu nedopečena i premasna
Lepinja okus: Izuzetan dojam popraćen sokom koji je pustio svaki ćevap poimence
Opći dojam: Kajmak u plastičnoj čašici ima vizual skorene tetrijebove sperme, al se brzo rastopi, tako da je dojam izvrstan
Ocjena: 8,5

10.
Ćevabdžinica: City Club Grill (Trovač od milja) – Ilica 125
Cijena: 20 kunića
Ćevapi oblik: Kockice
Ćevapi okus: Osjeća se drveni ugljen ali isti previše sasuši ćevape koji ipak imaju pristojnu aromu i ukus
Luk količina: Miserere mei. Katastrofa. Uvreda. Gulag
Luk okus: Rezan okomito i u tragovima. Pretenak za ikakav dojam
Lepinja kvaliteta: Mrvu pregnjecava, i puno mrvi premala.
Lepinja okus: Dobar toć, ukusan i kvalitetan s mirisom pravog piromanskog dima.
Opći dojam: Jezivo male porcije koje se progutaju za najviše 5 minuta. Premalo luka, ali ipak izvrsna aroma roštilja.
Ocjena: 6,5

11.
Ćevabdžinica: Medvešćak - Branimirova tržnica
Cijena: 20 kunića
Ćevapi oblik: Pravokutnici
Ćevapi okus: Meso ima štiha neke životinje, ali je premlitavo za bilo kakav bolji dojam. Vrhunska količina, ali teta se ispričala da je zaboravila posolit
Luk količina: Katastrofalno tanko i okomito. Kao da jedem ono tanko kaj pliva na površini korejske juhe.
Luk okus: Presitno za dobru ocjenu
Lepinja kvaliteta: Jestiva, malo nedopečena i neslan
Lepinja okus: Kajmak spašava stvar iako podsjeća na kajmakovog prijatelja. Nepotpuno
Opći dojam: Unatoč ovisnosti i posvećenosti Ribafisha od djetinjstva upravo toj pečenjari (jer je najbliža), nažalost ništa posebno. Za s nogu kad si na placu i to je sve
Ocjena: 6

12.
Ćevabdžinica: Marinero - Prečko
Cijena: 27 + 3 kunića za lepinju
Ćevapi oblik: Komadi, masni, debeli, mrcine
Ćevapi okus: Najbolje meso u zagrebu, saftno, s mirisom drvenog ugljena
Luk količina: Premalo i apsolutno pretanko, ali je ipak crven što se cijeni
Luk okus: Usitnjen previše. Kao da je za dinstanje a ne za trenutnu upotrebu. Zmučiš se dok ga uloviš po papiru
Lepinja kvaliteta: Zapečenost izvlači, iako je malo zakinuto na kvaliteti brašna
Lepinja okus: Veličina oduševljava, i porcija je stvarno zasitna i za većeg karonju
Opći dojam: Kad vidite tetu od 120 kila kako s guštom hiće mesinje na vatru, znate da niste pogriješili. Svejedno, bezobrazno skupo
Ocjena: 9

13.
Ćevabdžinica: Grana - Prečko
Cijena: 25 kunića
Ćevapi oblik: Komadi, dugi, jako dugi, najduži
Ćevapi okus: Meso. Baš meso, a ne nadomjesci. Ipak, trunčicu presuho pa se ne može uživati do ibera. Rezan kako bog zapoveda, ali malo. Pa jel se tu treba štedit, ljudi!?
Luk količina: Neka mizerija. Dovoljno za sitog kunića ili umornog zerdava, ali za čovjeka...
Luk okus: Jako loše. Kao da su izdubili pet dana stari kruh i nije im ga se dalo duže grijat
Lepinja kvaliteta: Ogromna ali sirova.
Lepinja okus: Sirova ali ogromna
Opći dojam: Čevapi zato dižu stvar daleko iznad prosjeka. Ali svejedno... A Muf mi ih je toliko hvalio. Grana ne radi nedjeljom ni praznikom, ni prije 12, pa sam popizdio dok sam konačno dočekao i taj dan. A 500 metara dalje je ipak jači Marinero
Ocjena: 8

14.
Ćevabdžinica: Mitnica, prije okretišta na Črnomercu
Cijena: 25 kunića
Ćevapi oblik: Jako dugi komadi
Ćevapi okus: Vrhunsko meso. Ali s mirisom I aromom juneće-svinjskog šarma
Luk količina: To nije rezano nego kosano. I pužu bi bilo presitno
Luk okus: Nedovoljna veličina komada koji se u usta mora stavit vilicom, umanjuje ocjenu. Suhooo!Lepinja kvaliteta: Bila bi izvrsna da je netko baci na ploču ili prereže. Ali kad je dobiš bjanko!?
Lepinja okus: Mala lepinjica ima izvrstan okus, ali nakon što sam je doma stavio u toster
Opći dojam: Dakle, sramota. „Uradi sam“ ćevapi u somunu, zasebno zamotani ćevapi od lepinje i skalpelom sjeckan luk. Još da su i ćevapi loši…
Ocjena: 5,5

15.
Ćevabdžinica: Čujić, Horvaćanska / Selska
Cijena: 22+3 kunića za lepinju
Ćevapi oblik: Komadi kvalitetni
Ćevapi okus: Najbolji miris mesa. Osjeti se dim i ugljen. Šteta što su mrvicu nedovoljno sočni
Luk količina: Dovoljno, mada skroz čudan – tvrd i suh
Luk okus: Savršen oblik i izgled – jedan griz, pol čevapa, komad lepinje i baš toliko luka
Lepinja kvaliteta: Pretanka i prevlažna. Ali ne strašno
Lepinja okus: Solidno, iako bi se moglo pojesti i boljih u ovom velikom gradu
Opći dojam: Fenomenalan okus i miris samih čevapa daje visoku ocjenu, kao i čačkalica i salveta, ali ostatak...
Ocjena: 8

16.
Ćevabdžinica: Mrvica, tržnica Branimirac
Cijena: 20 kunića
Ćevapi oblik: Simpatetična kocka
Ćevapi okus: Zanimljivo meso s natruhama ovčetine. Zgodno i to je sve
Luk količina: Ni za pod zub. Ali nije mi jasno, kiosk im je na placu!? Ako već imaš radno mjesto na 17 metara od vreće luka, onda to i iskoristi! A ne ove rezance podmetat
Luk okus: Standard Liege
Lepinja kvaliteta: Zadovoljavajuće, iako ništa pretjerano
Lepinja okus: Osrednja veličina ali i kvalitetna vlažnost
Opći dojam: Solidan dojam. Smještena odmah preko puta Medveščaka, uspjela ga je prestić zbog suvislosti.
Ocjena: 6,5

17.
Ćevabdžinica: Šport, slastičarna i grill, tržnica Utrine
Cijena: 24 kunića
Ćevapi oblik: Komadi veći
Ćevapi okus: Vrlo sočno i jako ukusno te kvalitetno zapečeno meso
Luk količina: Puno mekog, ali dovoljno odstajalog luka da ne peče preveć
Luk okus: Mrvicu presitno narezano za priloženu čačkalicu
Lepinja kvaliteta: Sočna, saftna, skoro pa i presaftna
Lepinja okus: Neizražen okus, i malo prekratko na roštilju
Opći dojam: Čiča koji peče mi je na moje simpatične oči dao porciju preko reda. Ali dojam je i ovako sjajan.
Ocjena: 8,5

18.
Ćevabdžinica: Čingać - Vukomerec 25
Cijena: 30 kunića + 10 za kajmajkuim...
Ćevapi oblik: Deset grandioznih zasebnih primjeraka
Ćevapi okus: Izvanredan. Osim masom, dominiraju i okusom koji se bazira na pravom mesu!
Luk količina: Premalo
Luk okus: Dobar i dovoljno slan
Lepinja kvaliteta: Fina, meka
Lepinja okus: Jako dobro. Profesionalno
Opći dojam: Bolesno visoka cijena ćevapa, ali ono što vrijeđa je 10 kuna za porcijicu kajmaka koji uopće nije kajmak nego nekakav zrnasti oblik vrhnja. Jako loše. Čevapi izvrsni kao i lepinja i luk, ali smo čekali 45 minuta. Jes da je lokal velik, ali 45 minuta u subotu u podne... Dakle, bolje od svih kockica, ali 40 kuna + benzin za do Vukomerca... Preveć.
Ocjena: 8

19.
Ćevabdžinica: Pečenjara Remetinec - dijagonalno prek ceste od zatvora
Cijena: 25 kunića + 3 za lepinju + 10 za kajmajkuim...
Ćevapi oblik: Deset velikih
Ćevapi okus: Miris roštilja, okus hrenovki. Previše su samljeveni, skoro pasirani. Nekako ne daju baš po mesu za ćevape.
Luk količina: Idealna. Za konja! Taman. Najviše u gradu
Luk okus: Vrhunski. Izrezan na komade idealne veličine - jedan komad, jedan zalogaj!
Lepinja kvaliteta: Izvanredna, velika, hrskava, debela, sočna
Lepinja okus: Sjajan
Opći dojam: 45 minuta čekanja, zbunjen konobar, kajmak koji nije kajmak nego stvrdnuto vrhnje i ubitačna cijena od deset kuna po kuglici. Kao da su se urotili ti ljudi s periferije da su skuplji od centra skoro duplo. Plastičan okus ćevapa, ali luk i lepinja de luxe!
Ocjena: 7

20.
Ćevabdžinica: Pečenjarnica B3 - Bednjanska 3, prije skretanja za Martinovku nakon podvožnjaka
Cijena: 32 kunića, total alarm!!!
Ćevapi oblik: Zen grosse
Ćevapi okus: Miris dobar, slanoća fina, ali nema dojma. dosta praznine i ne sljubljuju se najbolje s točenim Panom, iako Ribafish jako voli točeni pan.
Luk količina: Jako puno. Zakon!
Luk okus: Taman kak bog zapoveda!
Lepinja kvaliteta: Velika i dobra, ali previše namašćena i bez mirisa mesa
Lepinja okus: Jestiv, ali ništa oduševljavajuće
Opći dojam: Tete konobarica mi je popravila dan objašnjenjem da mi je jače zamastila lepinju jer je vidjela da sam mrcina, ali osim obostranih simpatija, ništa više me ne privlači zazad u B3. Sorry...
Ocjena: 6,5

21.
Ćevabdžinica: Cvjetno - Cvjetna cesta 21a (iza studoma i Vjesnika).
Cijena: 25 kunadi
Ćevapi oblik: Četiri pikulicne kockice, jebale ih kockice
Ćevapi okus: Simpatičan. Mrvu iznad prosjeka i donekle vuku na meso
Luk količina: Dovoljno
Luk okus: Preljut, neslan i suh
Lepinja kvaliteta: Suha, sirova, ali jestiva
Lepinja: Dobar. Iako nisam 15 dana jeo kruh pa nisam kompetentan...
Opći dojam: Neopravdano visoka cijena, jer su tek za debljinu lepinje i miris ćevapa bolji od Rubelja. Tužna atmosfera, bez mjuze i veselja, i ičega da bi se čovjek vratio. Osto sam gladan.
Ocjena: 5,5

22.
Ćevabdžinica: Vita Pek, Ozaljska 54, preko puta parka Stara Trešnjevka.
Cijena: 22 kunića + 5 za kajmak.
Ćevapi oblik: Pojedinačni.
Ćevapi okus: Slabo. Boja oker cigle. Okus kosane piletine s malo papra.
Luk količina: Malo. Jako malo. Pojedeš gornju polovicu lepinje i ode...
Luk okus: Dugo bio u vodi, mekan, nježan, slan - za deset!
Lepinja kvaliteta: Premasna, nedovoljno pečena, ali i hrskava.
Lepinja: Solidno. Nije preveć bijela kao inače u prosjeku.
Opći dojam: Ili sam ja navikao da ćevapi budu sivo-crni, ili kod ovih, isprana-cigla-crvenih, nešto ne valja. Meso nije mljeveno nego sažvakano, luka ima za tri zalogaja, a stvar izvlači okus mljackavog luka i fino hrskave lepinje. Kajmak je veličine hračka od gušterice, ali daje neku kakvu-takvu aromu. Jes da mi je blizu doma, ali - ne hvala...
Ocjena: 5,5

23:
Ćevabdžinica: Beli, Rudeš, na uglu Anine i Rudeške.
Cijena: 22 kunislava
Ćevapi oblik: Pojedinačni.
Ćevapi okus: Solidno ali mrvu presuho. Podsjećaju na one kupovne od Carnexa sredinom osamdesetih.
Luk količina: Fali za zadnja dva griza.
Luk okus: Fin. Ne preljut i dovoljno sitno nasjeckan da ga ne moram jest ko jabuku.
Lepinja kvaliteta: Prhka ali nedopečena
Lepinja: Dobar, ali nije bilo dovoljno masti.
Opći dojam: Najveća je fora da na meniju tog kioska/ćevabdžinice piše da je normativ 9 ćevapa, s čime se u karijeri još nisam susreo. I bilo ih je devet. Simpatična bakica koristi drugu polovicu roštilja da na njoj peče kestene, a kompletna ocjena je da Beli ne nudi ništa posebno, ali ni da nema prevelike zamjerke.
Ocjena: 6

24.
Ćevabdžinica: No1, Trešnjevački plac
Cijena: 19 pitomih zečeva + 3 za kajmak
Ćevapi oblik: Pojedinačno, 10 malih
Ćevapi okus: Neloš okus, ali brate, manji su od činčiline piše...
Luk količina: 'Nako. Uz štednju u početku skoro pa dosta. Presitno nasjeckano
Luk okus: Mrvu presirov i prežestok
Lepinja kvaliteta: Da je mrvu veća - eto sreće!
Lepinja: Malkice izgorila te ohrskavila i jako masna. Zakon
Opći dojam: Prva od tri ćevabdžinice u nizu. Zanimljivo za gledanje dok ih jedna nezainteresirana teta peče a druga pakira. Razmjerno jeftino i fino uz dodatak najboljeg kajmaka u Zagrebu za pišljive tri kune. Još samo da ti se i prije pečenja minimalni ćevapi na očigled ne smanjuju na onoj ploči za pečenje... I jedna teta ima flaster na prstu, što nikad nisam znao cijenit. Fuj.
Ocjena: 7

25.
Ćevabdžinica: Vrbik, ugao Vrbika I i neke ulice na Z.
Cijena: 28 valuta + 6 za kajmak
Ćevapi oblik: Pojedinačno, 10 duguljastih – taman za dva griza svaki?Ćevapi okus: Fino, mesno, ali boja ubija – neka varijanta pješčano isprane narančasto-smeđe. Ko zarigani hrastov parket…
Luk količina: Izdaja. Perverzija. Laž! Stane u prstohvat
Luk okus: Solidne konfiguracije i jačine
Lepinja: Saftna, čak presaftna, sirova…
Opći dojam: Išo sam s posla nekaj pojest sa žlicom. Ali u radnu subotu ni gablec-tete ne delaju. Pa nas je nos dovukao do drvene kućice, zgodne konobarice i najsporijeg konobara u Hrvatskoj. Čekali smo dvije porcije 43 minute? Tri salvete sam pojeo čekajuć… Preskupo, kajmak fin ali i opet duplo skuplji nego na Trešnjevci, lepinja razmočena a boja mesa kao himen od hijene. A bio sam tako gladan…
Ocjena: 6 zbog sporosti, iako možda zasluže 6,5… Ma ne zasluže.

26.
Ćevabdžinica: Little Chef, ugao Palić-Pile, Kruge
Cijena: 20 ravno + 5 za kajmakčalan
Ćevapi oblik: Kockice, jebo vas redenik
Ćevapi okus: Mehki, gumeni, fina aroma iako fali čvrstoće i karaktera ukusa
Luk količina: Bijeda. Relikvio relikviorum, kako god se to pisalo…
Luk okus: Simpatično
Lepinja: Jezivo masna i premala
Opći dojam: Preporučeno od strane brata blogera Jet Mange, kojem je mali šef vjerojatno u rodu, jer se ćevapi ničim ne ističu. I dalje dobijem fraze kad vidim ćevape u kockici po četiri (ko da dobijem odvojeno sise, ono okruglo okolo koje ne služi ničemu i bradavice), a ni lepinja ni luk nisu ničim oduševili. I čekao sam u firmi sat i pol dostavu. Jedino je cijena prihvatljiva, iako bi po kvaliteti trebala bit oko cca 11,5 kuna. Mamuim… Preporuka – zaobići.
Ocjena: 5,5

nedjelja, 25.09.2005.

Dnevnik 12

Mrzim loše reklame. Evo mog skromnog doprinosa u vidu dodavanja jedne riječi ovoj šugi za neku banku (Amber, hvala na fotošopu!!!):



Misao dana by DMJ

Dedlajn i na poslu i doma...

Kad sam započeo svoju kratku i tešku karijeru copywritera, jezivo su mi se na penis penjali ekonomisti koji sebe zovu Accountima (i ne daju ti da ih zoveš ekonomisti jer to njih vrijeđa), koji su baratali isključivo s engleskim izvedenicama. Pa bi normalna rečenica zvučala kao npr: Daj mi shendlaj onaj brif i daj mi tri kopija za zbrendirat tizer. Ma nabijem vas ponad testisa, rekoh sam sebi, no i četiri godine kasnije u novinarskim vodama, ipak se ulovim da mi izleti neka njihova. Poput dedlajna.

004. Miha OK. Pegla zastore. Laminate je okrenula u smjeru jugozapad – sjeveroistok, pločice u zahodu digla za dva inča, kinderbet pokrstila i prefarbala i naučila sve sapunice napamet.
Jučer sam je depilirao. Ne noge. Tamo. Tamo gdje je sve počelo. [B]Zamolio bih svoju vatrenu obožavateljicu, kraljicu ajvara i jednu od najzaslužnijih za lik i djelo Mihaele – moju najdražu punicu Z.P. rođenu K. u P., da se suzdrži čitanja ovog odlomka zbog eksplicitnih scena seksa. [/B]Naime, oči u oči s predmetom želja i kratkim tunelom na koji će uskloro izletit (s vjerojatno par dana zakašnjenja, kao i HŽ) Ribafish Junior Express, zadrhtala mi je ruka s britvicom. Tako blizu, a tako daleko. Gledam prema gore. Ne vidim joj lice. Samo brdo. I tunelčić koji treba urediti jer se sutra ide ginetu. I brijem tako, nježno, fino, precizno, zamišljam da sad napravim jednu šalu na oralu i da se poseksamo ko dva ranjena Grizlija. Onda me ubije činjenica da kad bi je i polizao, ne bi znao jel imala orgazam, popiškila me ili joj je puknuo vodenjak. Puna usta u svakom slučaju. Dižem se i gledam je u oči i shvaćam da je u mislima već kod stričeka u bijelom koji joj gura dva prsta i nešto metalno i da joj je pun kufer i trudnoće i škembe i bolnica i uputnica i da je najbolje češkat je po buši dok ne zaspi i ić bacit polukvalitetnu drkicu na neki ilegalni sajt. Ajmo više Rok, dosta si se močio. I tata bi malo.

Zdenči, možeš odavde! I tako, moja Panda se još nije opandila, a njezin Morž i dalje ne trenira i nervira se gledanjem košarke. Klub Zadrana, poprište gledanja svih velikih utakmica na koje ne stignemo otputovat. Atmosfera savršena, smijeh, urlanje, emocije vrište. Vodimo, bolji smo, pobjeđujemo, i onda suci. Jesam li previše star da bih vjerovao kako niti jedna utakmica na svijetu nije namještena? Jesu li moji živci dovoljno pretrpili da se više ne zamaram nervirajući i ločući ogromne količine alkohola zbog toga da mi neki omanji Litvanac ili Talijan stavio u džep 2000 Eura i zaradio tapšanje po ramenu od nekog tamo šefa? Vjerojatno još ne. Blago ženama koje ne zanima sport. Ja i dalje vjerujem da ima pravde i da će mi neki od tih sudaca slučajno prići u nekoj od zemalja svijeta i reći – stari, jel mi možeš dati čašu vode jer ću umrijeti od žeđi. A ja znam što ću mu odgovoriti...

Kad smo već kod sporta, ima li nešto odvratnije od domaćih sportskih komentatora? Mirna Zidarić zvana frigidna pahulja. Koje mrtvilo. Pa nemušta sipa bi bila zanimljivija od nje. Ni volje, ni želje, ni ljepote. Katastrofa. A onaj Ozmec koji ima četiri govorne mane i još se glasa kao napaljeni tuljan. Isuse, kako je čitao turske odbojkašice... ouglugluou za arbouglogououglu. Kao da se davi s tenis lopticom. Osim što ima ta žabolika usta, fuflja, šuška i izgovara identično š, ž, lj, nj i č... Pa taj ne bi smio čitat na misi, a kamoli na televiziji. Sramota.

Jedino gore od njega govori Milorad Dušanović, koji stenje, grglja i kenja dok neki tenisači ne uspiju prebaciti mrežicu. Budi emotivan na nečijem sprovodu a ne na tereni. Nemoj mi govoriti «Ne», «JOOOJ», ni «Mh», jer ne trebam narikače nego stručnog komentatora koji zna nešto drugo a ne samo tračeve.

Ipak, još gore od njega stenje onaj Bruno Kovačević s odvratnim hrapavim silovanim glasom, koji kad neki naš igrač promaši dropšot paralelu, kao da abortira na grlo.

Da ne spominjemo Acu koji pomaže. Kome ćeš ti pomoć stari moj. Ne možeš ti ni sebi pomoć. Samo da ne dođe za trenera. A Spahiji i dečkima treba priredit doček. Hrabro, dečki. I hvala vam za ono što nam pružate.

I tako, vođen Liftboyevim motom - bolje ne napravit ništa, nego dvije stvari krivo, kopuckam nos, spremam se na posao i dajem vam uvid u najbolji vodič ćevapa u somunu grada Zagreba. Uživajte!

četvrtak, 22.09.2005.

biti il ne biti

Free polls from Pollhost.com

glašite za ime nasljednika!

Rok Svemir Kapno Ribafish jr. Aldo Moro Sin

prijedlozi su dobrodošli!

Dnevnik 11

http://img243.imageshack.us/img243/6358/zuzi0mn.jpg
Još sedam dana po prirodnom kalendaru. Samo sedam dana i moje najmilije će se omacit. No s obzirom kolika je, koristit ću termin opandit. Ili ogrizlit? 94 kile nije previše na njenih 180. Zar ne? Isuse, kad je opizdim s dijetom i treninzima, najebala je. Molit će da Rok počne kmezit, ali bit ću nemilosrdan. Može dojit i na Orbitreku. Zašto ne. Ako već može vozit i pisat poruke...
A rodit će taman kad ću ledit muda plivanjem u smrznutom Jarunu na svjetskim korporativnim igrama, kako bih odradio one tenisice koje su mi dali za defile. Sto posto. Namjerno. Tako da mi može srat do kraja života. Kaj mi treba za ta dva kilometra. Pol sata. Sasvim dovoljno za nju da obavi porod. Već je vidim i čujem kako se baš unutar tih pola sata napizdi zvat, i kad skuži da se ne javljam jer vadim lopoče iz nosa i šupka i lupam glavom u one sitne bove za veslače koje bole, urla s namjerom da je netko čuje... «Pa, da... Govno, ne javlja se... Svi su oni isti. Jadna ja, sve mu je bitnije od mene. Doktore dajte mi klistir pa da rodim, mamumu... Evo ti na! Gnnn, mrmh...Pljuc! Opa! Kmeee, sjec, obris, nasis, dosta, inkubator.» I Mihin pobjedonosni osmijeh. To je u biti i najbolji način da rodi što prije. Inat. Jesu li i ostale žene tako inatljive, ili mi se samo čini?
Opet je bila kod gineta, a ja sam morao gledat plinara kako mi odnosi 900 kuna. I za koji sam ja penis završavao faks, kad mi svaki majstor koji stavi šrafciger u cijev, prst u vešmašinu, četku u dimnjak ili kurac u kompjuter mazne za sat vremena barem dvije dnevnice. Serem i na fakultet i na državu. Da ne pričam da su mi gume na Cliti (bankinom, još tri godine ne mom Cliotu), tanje od kurtona s trosatnog snimanja pornića s nabreklim rabijatnim glomaznim udom nekog neprokrvljenog nigera, a da to košta bolesno puno i da me strah i stid ić u Sloveniju po to isto ali duplo jeftinije jer će mi govna na carini opet sve vratit na nulu...

Srećom, sutra je sastanak kluba pivopija, pa ću se opet zapit i sve će bit lakše. Polako se ostvaruje ona prijetnja da se nejebicom stvaraju alkoholičari, jer kad nema seksa, bježimo u birtiju. Ali nadam se da će i to uskoro proći. I nitko da mi sprži kakvu pornjavu i olakša muku. Kakvi ste vi to ljudi, blogeri? Od čega živite, čime se hranite? Kako možete bacat drkicu dok sjedite za kompjuterom? Miša moraš micat desnicom, aaaaaaaaaaaa!!!

Miha je bila kod četvrtog ginekologa od početka trudnoće. Da joj ja probam ugurat prstić, a kamoli ono deblje (PS. što je posljednji stadij impotencije? Kad jezik guraš prstima!), zabola bi mi vilicu u oko i zatukla sisama. Četiri tipa su močili ekstremitete i tvrdili joj nešto o čemu su čitali u udžbeniku dok su štrebali nadrogirani noć prije ispita. I onda joj ovaj mazgov danas, valjda nakon što je omirisao iscjedak, ili možda gatao iz vulve ili citirao međicu, rekao da mora na dijetu. Pa sad ti ne poludi...

007... Bond, James Bond.
Hadžiselimović, Đelo Hadžiselimović, odabrao Đelo Hadžiselimović...

Amber, hvala još jednom na designu, Analna, ti si moja carica!

ponedjeljak, 19.09.2005.

Spremam se na trening, gledam HTV...

...i čujem dvije stvari koje me iznerviraju. Prvo debeli ali interesantni Milić intervjuira poljskog glumca na tečnom francuskom (!), kad mu on kaže da bi htio imati jednog dana svoju malu "Underground" predstavu što neki retard prevede kao "Malu podrumsku predstavu"...

A onda u seriji nakon toga prevodioc upotrijebi riječ "Vukodrčina"...

Dobro, znam da živimo u glupoj zemlji glupih zakona i glupih samoživih ljudi koji donose te zakone, ali zar nije manja sramota dopustiti da se u svakodnevnom emitiranju tu i tamo pojavi glagol jebati sa svim svojim izvedenicama, nego da se neki drčni prevodioc (definitivni štreber) poigrava s mojim, od nejebice, ionako pretankim živcima...

Nisam ni ja svetac. ne znam glagolski prilog trpni ni radni i jebu me ije i je. Ali ovi moroni žive od toga!

Serem ti na ustroj, gramatiku i naviše. Što bi reko onaj bolesni Šešelj u Haagu: Gospodo, nabijem vas na kuvac.

A ja se nabijam na stup srama jer puno psujem. I bas mi je dobra fotka. Tko zna di je to!?

nedjelja, 18.09.2005.

Dnevnik 10

Besmrtna izjava Joe E. Lewis-a:

'Počeo sam dijetu. Prestao sam piti, pušiti i prejedati se.
Za 14 dana izgubio sam dva tjedna'.

Za desetak dana idem i ja na dijetu. Kad (ako) preživim okot, dolazim doma i počinju dani otvorenih piva. Loče se do iznemoglosti 48 sati, dovoljne zalihe pivice još nisam nabavio (traži se sponzor jer mi je doma tek 10 gajbi), a onda rez. Nikad u životu nisam bio deblji i u lošijoj formi, zapušem se i od kvalitetnije žešće drkice, a jetra mi zauzima 70% utrobe i ima kvalitetu albanskog čipa. Kako ću morat kuhat za troje sljedećih par mjeseci, odlučio sam izbacit kruh, ulje, slatkiše i slatkaste sokiće i probat jest i pit zdravo. Još dvojim oko alkohola, ali mislim da bi bilo fer prema ovom sirotom organizmu (koji se lupa po čelu par puta tjedno zadnjih dvadesetak godina i govori iznutra “Pa dobro, Riba, jebemu mater, za kog ti igraš?”) priuštit mu samo one pive koje još nije probao i pokoju finu buteljicu. Jednom tjedno, najviše. I obećajem da ću ponovo počet radit sklekove prije prvog pišanja i krenuti na bazen. Sestre mi!

Prijavio sam se za plivanje na Svjetskim korporativnim igrama i obećao trenirat, ali ne ide pa ne ide. A još mi dali trenirku i tenisice u firmi. Za plivanje! Jarun u desetom mjesecu? Zvuči zastrašujuće, ali kad sam dobio mukte reebokice… Brrr, kad mi se pišo izgubi od hladnoće, mamaaaaa… I dalje sam sretan k’o mali psić kad mi netko nešto pokloni, bez obzira ima li to svrhu ili ne. Loš odgoj? Kompleksi? Nešto treće? Pojma nemam, ali sam se opet sjajno proveo u Koprivnici, najsretnijem mjestu u Hrvatskoj. Da imaju more, bili bi Monte Carlo. U službenoj posjeti Carlsberg-Panonskoj Pivovari, Nina nas je dočekala, najela i napila i dovela do Kuglane2 gdje sam trebao puštat mjuzu, ali se tu film prekida. Nemrem otić trijezan iz tog grada… I još su mi dali majicu i kapu! Pa sam kapu dao sinoć Ivanu koji ide sljedeće dvije godine raditi genetske šarane u Wuhan u centralnoj Kini. Pa smo se obždrali kozlića i domaćeg ajvara. I onda se razvezala rasprava o onom mailu koji kruži – pizzi s četiri različite vrste sperme koju je neka žena dobila u našoj najvećoj pizzeriji i onda se origala. Stvar je potpuno besmislena jer ne mogu zamisliti četvoricu debelih pizza majstora kako istovremeno dodirujući se laktovima umrljanim brašnom bacaju drkicu na vruću pizzu istovremeno stenjuć i svršavajuć: “O, da, Podraaavec…” Ili “Yesss, Bucooo…”
Uglavnom, kad je Von Smile rekao – Quattro Spermaggi, ogladnili smo…

Završio sam tečaj za prisustvovanje porodu. Nekakav smešni lik, mješavina Rodneya, Mr Beana i Ciganovića u bijeloj kuti je došao na kat gdje se gužvalo stotinjak trudnica i donatora životnog sokića, gurnuo ključ u bravu, začudio se, pogledao nas i otišao nazad. Vratio se nakon deset minuta iz prizemlja s pobjedonosnim smješkom, pokušao ponovo otključati – kad ono, opet mućak. Nakon petnaest minuta smo konačno utrčali unutra jer je krele uspio od treće, ali unutra nije bilo stolica za bar dvadeset ljudi, pa su neke trudnice morale stajati za vrijeme predavanja. Srećom, ušao sam među prvima, pa sam se uvalio ko ljubomorna moruzgvica. Taj tzv. doktor koji drži predavanje je bio tako dosadan, neinventivan i metiljav da sam skoro umro. Da je retard, vidilo se kad je ušao i pogledao desetak uspuhanih trudnica kako STOJE i upitao – imate li svi mjesta za sjedenje? Nešto je kenjuckao o pravilima, citirao neke latinske pizdarije i općenito nije rekao ništa. Tipični primjer malog snoba nastalog neželjenim porodom nastalim nepriznavanjem seksa od strane nekog doktora nad medicinskom sestrom, koji zbog serije komplekasa (koja dobra izvedenica!) pod svaku cijenu želi nositi tu kutu i misliti da je zbog toga vrijedniji i bolji od ostalih. A pritom ga ne zanimaju ljudi i njihovo zdravlje nego samo status. Prepoznajete li neke od ovakvih? Nakon odspavanih 45 nepovratno izgubljenih minuta, pokušavam dić atmosferu i pitam jel se može za tih 16 sati (koliko može trajati Impact) pofurati i televizija u rađaonu, a on me tupo gleda i kaže – nisam razumio pitanje… Pa i Tuki je imao više smisla za humor od njega. Užas! Ne bi mu dao ni da mi kokoš porodi, a kamoli Mihaelu… Ali Miha će to sama napravit. Sto posto. Sve je pročitala na internetu i totalno je samopouzdana. A mene je strah. Po Retard. Doc. Dr-u, začetnik djeteta treba tamo stajat kako bi vršio komunikaciju s trudnicom. 16 sati? Pa mogu joj kompletnog Andrića s najvisprenijim ulomcima Krleže pročitat! Kupit ću joj Gloriu pa čitat ljubić na glas…

Još deset dana pa će proći i deveti mjesec bez seksa. Već vidim odbijanje pokušaja za nekih 15 dana – nemoj Riba, dijete plače, nemoj, dijete spava, ili nemoj, dijete je na sisi… Ajme… Ako netko ima viška filmova s Terrom Patrick, Jennom Jamesom ili općenito s nekom frčkavom tetom solidnijeg vimena koja se smješka dok puši, javite na ribafish@hotmail.com. Zahvalan.

Grmovi na ribičiji

četvrtak, 15.09.2005.

Zasto ne nosim ni Nike ni Reebok...

srijeda, 14.09.2005.

Dnevnik 9

Tečaj

Sutra moram na tečaj za prisustvovanje rođenju. Ovaj je besplatan, a navodno postoji i neki u drugim bolnicama koji košta 400 kuna i ide se na njega tri tjedna. Osjećam se neodgovorno i pederasto jer mi se niti gubi 21 dan slobodnog vremena, niti daje 400 kuna da slušam kako trebam držati Mihu za ruku i govorit joj da još samo malo stisne i da će sve biti OK. Te da joj pipica uopće nije velika nakon što je omacila malog mene i nje u obliku četiri i kusur kile djetetine. Što ću ja tamo?

Ne volim bolnice otkad sam se zaljubio u onu sisatu mršavu medicinsku sestru u trećem razredu (kad sam bio na golu a napucana lopta mi spizdila staklovinu u oku), a ona to nije shvatila. Pa se od tuge što je ljubav slijepa nisam prao ni išao kakat. Da vidi kako je u krivu. Ali nije skužila. Od smrada se ne umire, ali ne srat 12 dana u bolnici je fakat velika stvar. Ostao sam ustrajan u namjeri da ne pustim ništa iz sebe dok sam u njenim odajama, i tužan krenuo doma smrdljiv i zaštopan.

Danas mi pada na pamet jedna scena iz tog doba. Nekad nije bilo strojeva i ljudi su sve radili ručno. I onda je netko izumio mašine i one su počele izgurivati ljude i otimati im dragocjeni kruh iz usta. Tako je bilo i u Americi. Zamišljam onog crnca rudara koji se bunio protiv automatske bušilice i počeo iz čiste obijesti vlasnika željeznica, naoružan velikim batom kopati kroz stijenu. Mišići pucaju od napetosti, planina grmi, a par metara od crnca mali tehničar bruji sa svojom naftnom bušilicom. Ako pobijedi tehnika, stotine radnika ostaje bez posla i pada u bijedu jer gazde kupuju mašine koje ih dođu jeftinije. Svi gledaju bez daha dok prolazi zadano vrijeme, a onda sudac kaže «Stop» i buke trenutno nestane. Prašina se slijegala dobrih deset minuta, a onda je antipatični čovjek u odijelu krenuo premjeravati udaljenost. Tehničar je ugasio bušilicu i provjeravao koliko je masti i benzina utrošeno, malom maramicom obrisao čelo i pisao nekakav zapisnik. Premoreni crnac je, sav slomljen od napora i delikatnosti situacije zbog koje bi na njegov račun moglo pomrijeti tridesetak obitelji, legao na travu i ubrzano disao. Sudac je izmjerio obje dužine, povukao se do gazde, nešto mu šapnuo na uho i okrenuo se prema uzbuđenim radnicima i kibicerima negdje na pola puta između dva grada na srednjem zapadu. «Pobjednik je čovjek, nećemo kupovati mašine!»

Masom se zaorio urlik sreće i olakšanja, svi su skočili u zrak, a onda su pohrlili da čestitaju onome koji ih je svojom požrtvovnošću poštedio gladi. Kad su došli do velikog čovjeka, odjednom su zanijemili. Crnac je od prevelikog napora ležao mrtav.

Mislim da sam tog, prvog dana nakon povratka iz bolnice, sjedeći na čistoj i mekoj zahodskoj dasci u miru svog doma, čitajući politikin zabavnik i pokušavajući israti dvanaestodnevno govno kroz moj mali šupčić, zaradio svoje prve hemoroide. Netom kasnije, iz mene se iskoprcao smeđi alien čelične glave i viskoznog glomaznog tijela, nanoseći mi do tada neviđenu bol. Nikad to neću zaboravit. Sestru više nikad nisam sreo, a hemići su mi kućni ljubimci.

Mihaela mora napraviti još veći napor. Ali s puno ljepšim ciljem. Pa joj se divim i ponosan sam na nju. I zato mislim da je bolje da sam kraj nje pa mi držite fige sutra da ne napravim neko sranje u slučaju konflikta s mogućim bahatim predavačem.

Ribafish, 014

ponedjeljak, 12.09.2005.

Bush pronasao rjesenje!

Jos sredjujem dojmove od Stockholma. Nije ni cudo da im je grad tako lijep kad su zadnji put ratovali dok jos ni baruta nije bilo...

I jos malo georgeta...

bush

srijeda, 07.09.2005.

Evo i slika pivopija!

Sve informacije na drustvo.prijatelja.piva@beershop.hr ili meni na ribafish@hotmail.com

Klub prijatelja piva

Danasnji Vecernjak u svom poznatom dosadno-sterilno-neduhovitom tonu donosi na duplerici sicusnu reportazu o klubu ljubitelja plemenitog hmeljnog napitka, procesu inicijacije, planovima za tekucu godinu i jos uhuhu toga. Ako vas jetra svrbucka i putujete jednom mjesecno te nam mozete donijeti zanimljive nove naslove, javite se, pa vas uclanimo!

utorak, 06.09.2005.

Dnevnik trudnog muškarca 8

Još tri tjedna...



Hodam prema poslu i gledam naslage murije na raskrižjima. Debeli olinjali tipovi pretežno s brčinama znoje svoje plave košulje i pokušavaju pronaći sumnjivca koji je opljačkao neku banku. Nikad hrvatska policija nije našla nikog ko je opljačkao neku banku, a kamoli ubojicu. Možda ako se spoje ovo dvoje? Moš’ mislit. Dobri su kad treba dić auto ili ti objasnit da je 0,53 prekršaj, i uvijek će ti dić lovu. Ali kad treba nać ukradeno ili ubojicu, tu ih nema nigdje. Ta jebena institucija bi mi trebala jamčiti sigurnost, ali mene je strah kad ih vidim na cesti jer mi se u dušu i mozak uvuklo da su oni protiv poštenih ljudi i da su debelo na onoj krivoj strani. To je treća po redu stvar koju bih zabranio nakon crkve i pravosuđa. Ali o tom drugi put.

Mihaela ima 93 kile. Prestigla me. i tako je slatka… Kuglica u pupi je veličine one koja naganja Indianu Jonesa u prvom dijelu. Kad sjedne na zahod, strah me je da se ne stvori vakuum i da ću morat razbijat keramiku pod njom. Opet utjecaji previše puta ponavljanih filmova na HTV-u. Strah me odlaska na porod. Neki ljudi idu na tečaj od tri tjedna i plate 400 kuna, u drugoj bolnici isti tečaj traje dva sata i besplatan je. Shvaćate gdje idem, naravno. Već zamišljam taj dan kad ću nervozan i snen prvo morat u tri ujutro obrijat mjesto izlaska, onda vozit do bolnice i psovat sve što je na cesti, upoznat dežurne rađače i bit pristojan prema njima, držat Mihaelu za ruku, trpit njeno vrijeđanje i gledat ono. Ljudi, pa tamo gdje je dosad, doduše rijetko, bilo samo mjesta za dvadeset deka mile tvrde hrvatske kurčevine, iz drugog će smjera izletiti četiri i pol kile mesne štruce i razvalit najvrijedniji ženski organ nakon sisa. Pa jebote, oni to režu škarama! Ko piceka kad trančiraš. Ali ovo je hladnije. Probat ću dat onom tipu kaj to šiva sto Eura da zašije dva šava više. Pa onda k’o da seksam gejšu!


Probao sam gledat Big Brother. Dobro, pa kakva smo mi država? One kuje izgledaju kao da su ispale s tradicionalnog, dvadesettrećeg izbora za miss finske muzačice losa. I madamme kao sedma. Isuse, kak buju je odma sprašili van. A frajeri? Pa ako su to tipični Hrvati, da sam žena, ostao bi nevin do smrti. Frigidan sigurno. Pa šta nema netko normalan i simpatičan? Prošli put samo vlasnici kafića, ovaj put frizerke i Istrani. Sad sam potpuno siguran da se upad u Kuću plaća. Ovo je odvratno.

Mihaela je noćas imala braxton-hicksove kontrakcije. Prvo sam pomislio da se radi o nekom zavoju u Nurnburgringu ili Donningtonu, ali mi je onda objasnila da se radi o uvodnim, probnim kontrakcijama. Nešto se počelo događati. Mama…

nedjelja, 04.09.2005.

Kad smo vec kod INE...

Jes da je staro, ali valja! Da život u pokretu, hehehe...

A kad se rodi kikić, slikam i napišem: "Curi mi slINA!" ili "Ja sam posljedica svršenog čINA"

Kako sam se strgo u karlovcu sinoć. Veliki pozdrav svim ljudima s kojima sam se družio i potrošio im većinu resursa... Žuja nikad neće biti Karlovačka!!!!

Jeste li čuli novu reklamu za VIP na telki!? Moroni su dali tekst spikeru koji ima govornu manu - ne može reć slovo s.

"Fimenf dvjefto pet, VIPNET, fnaga komunikacije!!!!" Jebala vas takva komunikacija, lopine...

subota, 03.09.2005.

Dnevnik trudnog muškarca 7

http://img371.imageshack.us/img371/7848/jajarok1ur.th.jpg[/IMG][/URL]

Datum – počeo deveti mjesec (ako ste u horoskopu djevica, slobodno pitajte starce kakav je bio novogodišnji tulum)
Spol – reko gine muško. Ja skepsa
Nejebica – prisutna
Drkica – nikad slađa
Ime – Rok, Svemir, Kapno ili Torsten

Objašnjenje:
Rok je po rock'n'rollu. Jebat ga, iako ostah bez gro čupe, u duši sam stari roker odrastao na Azri, Čorbi, Skloništu i Purpleima. A tu je i Rok Petrović, najveća sportska legenda svih vremena. Kratko, lijepo, jako. Ako nema govornu manu...

Svemir je zbog najvećeg luđaka kojeg sam u životu upoznao, Svemira Ježine, ronioca, ribara i koraljara iz Murtera. Kuća kraj mora, maska, peraje i boca vina. Za večeru friški cipli, svaki treći mjesec zaron na 50 metara po koji koralj i tako u krug. Od mora živio, more ga uzelo. Poginuo povrativši ručak na dubini od 75 metara. Uglavnom, oduševljava me ideja da kad jednog dana dođe doma jako kasno i mama ga pita – «Pa dobro sine, gdje si do sad?», on kulerski odgovori – «Svugdje, mama!». Svemir, ono, kužite...

Kapno je nadimak pokojnog dide. Ni baba mi ne zna reći kako je nastalo. Valjda nije od kapavca. Nikad neću zaboravit četvrti veloluški plivački maraton kad sam u finišu pobijedio Gojkota, a spiker urla: «Najbrži Lučanin – Domagoj Jakopović – Kapno!»

Super su mi imena povezana s tri mrtva čovjeka. Torsten je pak ideja jednog od dvojice budućih kumova malom x, Dine, legende DMJ-a, koji je smislio savršeno ime za desetobojca – Torsten. Baš moćno!

Mihaela je odabrala ime za curu, i bit će Klea. Možda zato jer u dvorištu imamo Clia. Na kredit. Clia, ne Kleu.

Do sretnog dana kad ću stiskat ruku, trpit psovke, zamišljat kakav feeling mora biti npr. israt toster ili izrigat kalorifer, neće se točno znati jel muško ili žensko, jer ultrazvuk je precizan ko Tanzanijski čip. Za sve željne odgonetavanja, tu je slika na kojoj su navodno muški spolni organi. Ako su ovaj orah na slici muda, ja sam Vjekoslava Bach.

Jučer su u Tajlandu osudili na smrt pijanog vozača koji je pobio s autom četvero ljudi na cesti. I onda se sjetim da znam sjest janpi u auto i sav se stresem. Jebote, nikad ne vozim preko 40 kad sam naroljan, ali da znam da me čeka kolac, išao bi pješke i do Zaprešića.

I još nešto. Serverina kaže da se zviždi za dobrom ženskom. Seve, zviždi se samo za lakom ženom. I cice ti vise. Shvati to.

petak, 02.09.2005.

Tri stvari koje su me jutros nasmijale...

Stara kineska:
Pas koji laje - nije dovoljno kuhan



Mala ciganka salje pismo savjetniku:
Imam 11 godina i jos sam nevina. Je li moj otac homoseksualac?



Year 1981
1. Prince Charles got married
2. Liverpool crowned soccer Champions of Europe
3. Pope Died .

Year 2005
1. Prince Charles got married (again)
2. Liverpool crowned soccer Champions of Europe (again)
3. Pope Died.

In the future, if Prince Charles decides to re-marry or Liverpool needs another European crown ... please warn the Pope!

četvrtak, 01.09.2005.

Slika bebe!

Jes da izgleda kao da nema mozga, ali to je samo privid!

http://img400.imageshack.us/my.php?image=potz125bd.jpg

Poruka nasim naftasima...

[IMG]http://img153.imageshack.us/img153/6999/pizdaina3kp0qk.th.jpg[/IMG]

http://img153.imageshack.us/img153/6999/pizdaina3kp0qk.jpg

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv