Marketing
Dnevnik 12
Mrzim loše reklame. Evo mog skromnog doprinosa u vidu dodavanja jedne riječi ovoj šugi za neku banku (Amber, hvala na fotošopu!!!):
Misao dana by DMJ
Na svijetu postoji 10 vrsta ljudi. Oni koji razumiju binarni sustav i oni koji ga ne razumiju.
Dedlajn i na poslu i doma...
Kad sam započeo svoju kratku i tešku karijeru copywritera, jezivo su mi se na penis penjali ekonomisti koji sebe zovu Accountima (i ne daju ti da ih zoveš ekonomisti jer to njih vrijeđa), koji su baratali isključivo s engleskim izvedenicama. Pa bi normalna rečenica zvučala kao npr: Daj mi shendlaj onaj brif i daj mi tri kopija za zbrendirat tizer. Ma nabijem vas ponad testisa, rekoh sam sebi, no i četiri godine kasnije u novinarskim vodama, ipak se ulovim da mi izleti neka njihova. Poput dedlajna.
004. Miha OK. Pegla zastore. Laminate je okrenula u smjeru jugozapad – sjeveroistok, pločice u zahodu digla za dva inča, kinderbet pokrstila i prefarbala i naučila sve sapunice napamet.
Jučer sam je depilirao. Ne noge. Tamo. Tamo gdje je sve počelo. [B]Zamolio bih svoju vatrenu obožavateljicu, kraljicu ajvara i jednu od najzaslužnijih za lik i djelo Mihaele – moju najdražu punicu Z.P. rođenu K. u P., da se suzdrži čitanja ovog odlomka zbog eksplicitnih scena seksa. [/B]Naime, oči u oči s predmetom želja i kratkim tunelom na koji će uskloro izletit (s vjerojatno par dana zakašnjenja, kao i HŽ) Ribafish Junior Express, zadrhtala mi je ruka s britvicom. Tako blizu, a tako daleko. Gledam prema gore. Ne vidim joj lice. Samo brdo. I tunelčić koji treba urediti jer se sutra ide ginetu. I brijem tako, nježno, fino, precizno, zamišljam da sad napravim jednu šalu na oralu i da se poseksamo ko dva ranjena Grizlija. Onda me ubije činjenica da kad bi je i polizao, ne bi znao jel imala orgazam, popiškila me ili joj je puknuo vodenjak. Puna usta u svakom slučaju. Dižem se i gledam je u oči i shvaćam da je u mislima već kod stričeka u bijelom koji joj gura dva prsta i nešto metalno i da joj je pun kufer i trudnoće i škembe i bolnica i uputnica i da je najbolje češkat je po buši dok ne zaspi i ić bacit polukvalitetnu drkicu na neki ilegalni sajt. Ajmo više Rok, dosta si se močio. I tata bi malo.
Zdenči, možeš odavde! I tako, moja Panda se još nije opandila, a njezin Morž i dalje ne trenira i nervira se gledanjem košarke. Klub Zadrana, poprište gledanja svih velikih utakmica na koje ne stignemo otputovat. Atmosfera savršena, smijeh, urlanje, emocije vrište. Vodimo, bolji smo, pobjeđujemo, i onda suci. Jesam li previše star da bih vjerovao kako niti jedna utakmica na svijetu nije namještena? Jesu li moji živci dovoljno pretrpili da se više ne zamaram nervirajući i ločući ogromne količine alkohola zbog toga da mi neki omanji Litvanac ili Talijan stavio u džep 2000 Eura i zaradio tapšanje po ramenu od nekog tamo šefa? Vjerojatno još ne. Blago ženama koje ne zanima sport. Ja i dalje vjerujem da ima pravde i da će mi neki od tih sudaca slučajno prići u nekoj od zemalja svijeta i reći – stari, jel mi možeš dati čašu vode jer ću umrijeti od žeđi. A ja znam što ću mu odgovoriti...
Kad smo već kod sporta, ima li nešto odvratnije od domaćih sportskih komentatora? Mirna Zidarić zvana frigidna pahulja. Koje mrtvilo. Pa nemušta sipa bi bila zanimljivija od nje. Ni volje, ni želje, ni ljepote. Katastrofa. A onaj Ozmec koji ima četiri govorne mane i još se glasa kao napaljeni tuljan. Isuse, kako je čitao turske odbojkašice... ouglugluou za arbouglogououglu. Kao da se davi s tenis lopticom. Osim što ima ta žabolika usta, fuflja, šuška i izgovara identično š, ž, lj, nj i č... Pa taj ne bi smio čitat na misi, a kamoli na televiziji. Sramota.
Jedino gore od njega govori Milorad Dušanović, koji stenje, grglja i kenja dok neki tenisači ne uspiju prebaciti mrežicu. Budi emotivan na nečijem sprovodu a ne na tereni. Nemoj mi govoriti «Ne», «JOOOJ», ni «Mh», jer ne trebam narikače nego stručnog komentatora koji zna nešto drugo a ne samo tračeve.
Ipak, još gore od njega stenje onaj Bruno Kovačević s odvratnim hrapavim silovanim glasom, koji kad neki naš igrač promaši dropšot paralelu, kao da abortira na grlo.
Da ne spominjemo Acu koji pomaže. Kome ćeš ti pomoć stari moj. Ne možeš ti ni sebi pomoć. Samo da ne dođe za trenera. A Spahiji i dečkima treba priredit doček. Hrabro, dečki. I hvala vam za ono što nam pružate.
I tako, vođen Liftboyevim motom - bolje ne napravit ništa, nego dvije stvari krivo, kopuckam nos, spremam se na posao i dajem vam uvid u najbolji vodič ćevapa u somunu grada Zagreba. Uživajte!
Post je objavljen 25.09.2005. u 17:27 sati.