Tak se treba borit protiv poplava!
[LINK=
]
Sindrom svijanja gnijezda
Taj sindrom se javlja kad treba doć beba. Pojavljuje se kod oca ili majke. Rijetko kod oboje. Jer bi se inače poklali. A i rijetkost je da se nađu u vezi dva tolika freaka. Dakle, kako je ovdje riječ o izvanbračnoj zajednici predsjednika sekcije kolekcionara društva ljubitelja piva, pratitelja gostovanja utakmica hrvatske reprezentacije i općenito – simpatičnog alkosa s primjesama jebivjetra i nikogovića (hvala, mama), s jedne, i savjesne novinarke s druge strane, jasno je da je to puknulo Mihaelu, a ne mene, koji još ne mogu prežaliti što ne idem ni na Island ni na Maltu. So, Mihaela.
Žena je oprala zastore i prozore. Podove i stubište. Kuha, dinsta, ruje po najskrovitijim zakučcima stana i psuje me da kod zadnjeg usisavanja nisam ugledao ni pokupio njezin domali nokat ispod stola u dnevnom boravku. Najgore od svega je što pegla. Pegla danju i noću sjedeći na jednoj od onih glupih lopti na napuhavanje (koja, ako je pošteno okineš, garantirano razbija nešto u vrijednosti oko 500 kuna i više), ali glača obleku koju će dijete nositi tek negdje kad će reprezentacija igrati prve utakmice u grupi u Gelsenkierchenu, Kolnu ili, ne daj bože – Hamburgu. Naime, jedan od najboljih ljudi na svijetu – Bilić, ide pješke u Njemačku na svjetsko prvenstvo. Držim fige da nam grupa bude u Munchenu. A zamislite grupu Hrvatska, SiCG, Turska i Nijemci... Ne bi se čulo ni vidlo Švaba ni na jednoj tekmi...
No, vratimo se peglanju i besmislu spremanja nečega za godinu unaprijed. Ko da sam danas izvadio besplatnu bilježnicu iz Jutarnjeg i spremio za dan kad Rok/Klea krene u prvi razred... Jebalo ju svijanje gnijezda, nek rađe savije jednu savijaču od jabuka. Koliko mužjaci dobiju kila u trudnoći? Mislim zbog nejebice? Slušam komentare! Uglavnom, ćopilo ju je, a ja drkuljim po compu i pokušavam bezuspješno na blog stavit sliku fetusa. Možda je zbog one četiri pivice s Julijanom i Rafom, ali ne ide... Nadam se da mi predsjednik Mense ne čita ovo.
Strah me za spol. Jebe me jel' ne vjerujem ljudima u bijelom koji završavaju faksove samo zato jer im je tata prim.dr.sc.' ili su pakleno ambiciozni i gaze sve pred sobom zbog te pločice na vratima zbog koje su izgubili i prijatelje, i spoznaju o vremenu i zbivanjima oko sebe. Uostalom, svejedno. Samo da ne laje.
Još manje od mjesec dana. Piti!
http://img400.imageshack.us/img400/8823/potz125bd.jpg[/IMG]]http://img400.imageshack.us/img400/8823/potz125bd.jpg[/IMG]
Istuklo Mirka...
Gledam i znojim se, nerviram, skačem. I razbilo našeg macana, bolit će ga glava još par dana, a onda nazad na plaću od 14000 kuna u sabor. Ali će se prije toga fino odmoriti. I onda se pogledam u ogledalo i kažem - jebote, jesi glup... Koliko ti likovi uopće imaju godišnjeg? Za što? Od čega... Sve bi to trebalo pred bikove pustit.
Zametak raste, ja se upucavam familiji. I dok moja najmilija aždajica lagahno buja i stiže me na moje 92 kile, ja cijepam drva s njenim tatom u Petrinji. % metara. pet mrklih metara za nacijepat, prenijet, složit. Zašto se nikad to ne istovari ispred drvarnice, onda pred njom ispili i da je put prelaska do krajnje točke cca jedan metar? Ili da tipovi to ispile onako kako i treba ući u peć. Ma da. Zašto bi život bio lagan...
Mučio sam se tako kojih pet sati, nijemo gledajuć leševe puževa golaća koje moj punac s guštom prije spavanja polijeva Sanitar WC-om. Peka je bila vrhunska. Danas se osjećam ko Mirko, ali sutra idem pošteno raditi svoj posao. S muskulfiberom.
Dilema. Kome je Hrvatsko Ministarstvo prometa postavilo one ogromne jumbo plakate u stilu: Dobro došli u Hrvatsku, molimo vozite polako!
Zašto su to stavili na hrvatskom jeziku? Za koga? Kolko to koštaaaaaaaaaaaaaa.....
[LINK=http://imageshack.us">
]
[img src="http://img400.images-hack.us/img400/8823/potz1-25bd.jpg"]
Vođen starom spoznajom da je najjeftiniji prijevoz švercanje u tramvaju, ajmo se organizirat da na jednom mjestu objavljujemo sve slike kontrolora! Ima li zainteresiranih?
Klik je bio divno razdoblje u mom zivotu, ali samo od slave se ne zivi. Bolji uvjeti, vise para i slobode, malo zasicenja i eto. Jebate, zasto nitko ne pita Sanju Odlezal zasto je presla iz "Stidljive Ljubicice" u "Nove Fosile"? Ako sam bio dobar u Kliku, bit cu jos bolji u Playboyu. uostalom, pogledajte si izvjestaj iz Amsterdama u novom broju!
Poceo je Baby shopping. Sve ono sto ste ikada znali o obicnom klasicnom zenskom shoppingu - zaboravite. To je bila bistra juha bez vegete. Kredenc, kinderbet, sjedalica, njihalica, kadica, penjalica, hodalice, kamilica... 200 pelena i stotinjak odjevnih predmeta, Casopisi, knjige, brevijari... Dekice, izdajalice, stitnici za bradavice... Mirko jebeni Miocic ne bi to popamtio i pohvatao. Hvala svim frendovima i frendicama na predaji upotrebljenih stvari jer bih inace davno bankrotirao. Vise sam potrosio nego da sam radio sestopreg zlatnih dvospolnih retrivera s dijamantnim brnjicama i bicem od repa indonezijskog gnua.
Ici na porod ili ne!? Gledati uzivo spicu Tom i Jerryja ili lokat s ekipom u parku ispod prozora?
Hilfe!!!
P(oslije) S(ranja): Kak se poveca font?
Odlasci kod ginekologa su mi kao i spremanja za na obiteljski ručak. Znaš da ćeš zadovoljit neke osnovne potrebe, ali da bi rađe, puno rađe bio negdje drugdje. još pogotovo zato jer ženski rod to doživljava kao kraj svijeta. i onda se tako odjednom umjesto kraj zapuštenog dlakavog Jetija, budiš pokraj prekrasnog glatkog i čistog prpošnog stvorenja izglancane vulve i nogu od koljena. Za Gineta se može depilirat, a kad se ja bunim da me po noći nešto pika ko u šatoru u JNA devedesete negdje iznad Uroševca, onda ništa...
Sve je bilo OK dok se mogla sama brijat. Ali kad je shvatila da od škembe više ne vidi iza brda, e onda je tu ogledalce. Ali kad se muški polako briju, onda su picajzle. a sad kad treba pipicu u špiglu - joooj, dušo, daj ti, pliiiz. A to područje je zabranjeno ko Sudancima Hajdučki ćevap, pa se znojim, ne dišem, stenjem i ko za inat imam tupu britvicu. Ajde, nekako je i prošlo, ali rezat nokte!?!? Sjećam se da mi je to mama radila sve dok mi nisu dlake pod pazuhom počele rast pa kužim da i je gušt. ali JA da nekom režem čaporke!??!? Mrmlj... Ajde...
I opewt barba u bijelom, ultramoderni aparat u kontradikciji s pisaćom mašinom na kojoj se pišu rezultati, skidanje, suprug - nisam suprug, eto glave, eto nožice, eto piše... Hopa.
-Šta si reko!? - Urlam
-Pa eto piše. što smo rekli? Dečko, jelda?
-Reko si curica, već je Miha i odabrala ime (jebem ti dogovor da ti jebem dogovor da ja nazovem muško, a sad će mi potomak bit Klea), kakav sad pišo?
-Maestralan. Zavidan, pače - reče gine, a meni kapne suza, i u primozgu se otvori folder - imena za sina.
Prvo ću ga naučit da bude frajer, pa da čita dobre knjige, pa da ima sve što ja nisam imao, dobro ne baš sve, pa će pjevat, plivat i bit pametan na tatu, pa ću mu reć da može ić od doma ako će se drogirat, a da pivicu može tu i tamo nakon petnaeste, pa...
Sve u svemu, oprostio sam giniću, ostavljam MIhu i idem radit s vrlo lošim radnim učinkom.
Kolovoz 2005.
Paf daddy - 5 mjesec
Kad je pravo vrijeme za napravit bebača? Nakon škole – ma kaki. Nakon faksa? Opet ne - ni posla ni para. Kad se zaposliš? Onda konačno imaš para za pivu pa ti se ne da niš drugo jer te posao ubija. Pa... Uglavnom, nema odgovora. U biti, sve je dobro osim kad djeca rade djecu, ali, poznajete li možda neke muškarce koji nikad ne odrastu?
No, dobro. Prijeđimo na probleme muškarca koji je trudan. Prva tri mjeseca nema seksa zbog njenih mučnina. Kad prestanu mučnine, počnu bubrit sise i naoticat na tvoje oči, a ti ih ne smiješ dirat. A tako su dirljive i zovu te da ih gnjecneš. I bradavice se načule i onako napućene te zovu – papaj nas, molimo te papaj nas, Ribice... Miha je promjenila već tri broja grudnjaka, a ja samo gledam, odbijem se kao od električne ograde kad ih pipnem a ona zaurliče ili mi okine desni kruži, i od muke po noći lomim jastuke. Kako će se te iste cice jednog dana povratit u prvobitno manje stanje, ona ih maže kremama protiv strija. Pa ako mi da da ih namažem, narajcam se ko etiopljanin na poriluk, pa stisnem, pa urlik. A ako se ona sama maže, a ja gledam, tek se onda narajcam da s pimpekom mogu mijenjat kanale na telki. Bez daljinskog. Onda rastu guzovi. Što je super jer Miha ima tvrdo oblo jabukoliko stršeče crnačko dupe pa zamišljam da sam među Jenninim cicama, što i dalje rajca, a seksa ni od korova... Jer među njene ne smijem. Jer bole. Pa kad te dete bude stisnulo, hoćeš i njemu reć da te bole? Damn. Drkica.
Srećom, tu su dvd-i. Ne mogu dočekat novo izdanje Smokve, pa naručujem na crno. Mrzim dvd-ove. Mrzim korejske dvd playere koji imaju retardirani sustav prematanja. Jebalo ih ono 2x, 4x i 16x. Ili presporo ili prebrzo. I taman kad ti se svidi scena, hop, hoćeš zaustavit, a govno preskoči na novu. Pa nazad, pa vrti, a pishi ništa jasno. Gdje je onaj dobar stari VHS sa samo jednom brzinom, ali na koju si navikao...
Dolazim polupijan k Mihi i pokušavam se ogrepst za snošaj. Ženama u tom stanju prorade čula mirisa i osjete u kojem smo stadiju, pa me odjebe sa standardnim – dobila sam mengu. Okrećem se i pokušavam zaspat oslonjen na erektivnu nakupinu litre krvi u preko nekoliko centimetara mog najboljeg prijatelja, zbog kojeg bi prema crkvenim mudrim glavama trebao imat potpuno dlakav desni dlan. Tužan.
Na poslu, moja desna art direktorica vidi moju tugu za seksom i daje mi savršeno rješenje – kupi joj nešto, konju, ona je ipak samo žena! Iako već tri godine piše sve ponore razlika, Ribafish je ipak samo poluidiot koji ne kuži ženski rod ni 5%, pa odlučuje poslušat i kupit čarapice za bebu. Biram neke jeftine (šta dijete zna šta je pamuk) i dolazim doma. Opran. Oran. Obrijan. Napet. Reakcija - Joooj, čarapice?! Što! Plave!? Znala sam da ćeš htjet sina, baš si đubre. Tuuul, cmizdr, buaaa... Po glavi mi prolijeće – ma što plavo, kakav sin, kakvo đubre... Borim se s upitnicima dok ne dobijam porciju guze kako je bilo zamišljeno, a tek sutra mi na poslu objasne da je roza - boja za curice, a plava za dečke. Ali di to piše? To ne pitaju na kvizovima. Tog nema u albumima sa fudbalerima i timovima, to ne naučiš na stadionu... Ležim druge večeri na boku i držim ruku među cicama, koje su se transformirale u dojke, i nakon pet mjeseci u sise. Zaspim tako i skužim da su je tako priklještile da mi je ruka utrnula ko majmunu koji je gura u termitnjak.
Miha se deblja, a ne bi se htjela debljat iako se po zakonu mora debljat. Raspravljamo o tome. Ja nemam snage. Ona ima. Ona pobjeđuje. Ne priča mi se jer počinje uzvrat polufinala lige prvaka, i hoću uživat u miru i pivi. Pred sam kraj, sve je totalno napeto, Crveni se grčevito brane i ja zaboravljam i na nejebicu i nedovršeni posao i sve. I onda je to narajca. Pobogu! Ali ne. Njoj se hoće. Zašto sad? Spušta se na pod između mene i TV-a. Ja se lomim, lud, napaljen i onda slobodnjak sa 17 metara, otkopčavanje šlica, napetost, strepnja, gdje, kuda... Dudek, brani to. To!!! Ne ti, dušo. Ti nastavi ali ne sad. Tekma. Gdje ideš? Vrati se... I tako čekam svoju priliku sljedeći mjesec. Vjerojatno u 88. Minuti finala. I da. Bit će žensko!
Srpanj 2005.
Ikrini monolozi
Žene su nervozne pred menstruaciju. To se zove pms. Onda puste krv. Pa im je puno bolje. I mogu čak i biti raspoložene za seks. A kad su trudne, krv se gomila devet mjeseci. I onda su vrlo teške. I onda se mi nerviramo jer smo u tom razdoblju najbolji ikad u životu. A seksa nema pa nema. I što možemo radit nego se propit i žalit škvadri u bircu kako nam je teško. Jednog dana kad se i rodi čedo, to slavimo tri dana i prelazimo definitivno u ekipu crvenih noseva. Jer moramo čekat mjesec-dva da joj zaraste pipica. I onda jednog dana kad pipica i zaraste (dobar savjet - dajte tehničaru koji je zašiva 100 Eura da stavi dva šava viška), i nju zasvrbi ista, ti si već odavno za šankom. I onda se mi pokušavamo ostavit alkohola i opet biti dobri, a one se dure. A dijete raste. A svi dobro znamo kako nejebica uzrokuje pedofiliju. I onda neki odu ukurac i skidaju gluposti s neta, a drugi opet za šank. I igraju mali nogomet. I opet su u penisu jer su nezadovoljni... Zato i ima toliko razvoda. Jer nam ne daju. I zato, drage žene, stisnite malo zube, začepite noseve i ispunite nam barem tu i tamo neku želju. I to bez preokretanja očiju. Jer ako mi možemo ići u šetnje parkovima, hranit labudove i gledat Bridget Jones, pa dajte i vi nama tih pola sata gušta. Ribafish, drugi tjedan bez seksa.
Mjesec treći
Mihaela nije bila sigurna je li ili nije u težem stanju jer ni čika gine nije bio. Kao da mu je to posao, mislim. Tenkre je na prvom pregledu, naime, zaključio da je plod naše ljubavi i krivog računanja plodnih dana po njegovom mišljenju definitivno polip a ne beba i rekao Mihi da dođe za dva tjedna. Ona me nakon toga par puta tijelom zaustavljala da ga ne ubijem pogledom ili grubom riječju, ili se bar izurlam da nisam neka retardirana hobotnica nego čovjek (i da mu pokažem nešto što nije krak), ali znate i sami kakvi su današnji ginekolozi. Puno para, malo znanja. Reda radi, malo trzam Mihu i tvrdim da nije trudna nego da je progutala bronhi. I tako se rodilo i prvo ime za prijestolonasljednika plemenite loze Jakopovića s grbom. Mali Polip Bronhi Jakopović Prvi Orni. Mihaela uzima zadatak da se bakće s tim ženskim kratkim imenima. Onda trenutno shvatim da je jedna od najiritantnijih i najprimitivnijih pojava na hrvatskom tlu gomilanje ženskih imena i prezimena da bi se pokazalo tko je veća i primitivnija snobina. Pa se smrznem pri pomisli da bi se moja kćerka Marija Antoaneta Kolinda Brumhilda Eritreja mogla udati za Frodu Erika Bonga Karmelov Vukov Colića Anžuvinca Kuratog, i onda fakat ne znam kako bih zvao unučiće osim zviždukom ili otvaranjem pive. I zato mora bit kratko.
Koliko boleština je Mihaela uspila skupit zahvaljujući zabrani pijenja tableta i genijalnom polipastom nalazu super-retardiranog gineta - od bronhitisa, streptokoka, sinusa i kosinusa, ne bi me čudilo da rodi klokana ili hidru. A kako je sve boli i nije za niš, a kamoli za seks, prisiljen sam kupovati sva izdanja Smokvinih listova i sličnih loših čuda i radit kolekciju. Nisam toliko drkica bacao od satova marksizma u srednjoj. I onda se jednog dana Mihaela naglo raspoloži (ne za seks) i pita me da zajedno odemo kod nekog novog gineta na ultrazvuk gledat bebu. Ja pomislio da će je gnječit s onim nečim ko dezodorantom u stiku po trbuhu i pristao. Naravno, tamo tip u bijelom, neka poluležaljka i puno tehnike. Meni postaje neugodno kad joj je tip rekao da se počne svlačit. Skroz! I onda to! Frajer joj je bacio joystick u vulvu i počeo šarat! 20 centi od mene nešto sočno, meko i depilirano (što po defaultu sad treba pripadat samo meni a nisam je vidio tri tjedna), i tip koji rošta ko da mijenja brzine na Ladi. A ja lud jer me trese nejebica ko zadnjeg iz plemena brontosaurusa tako da prosipam sokove i na Supernanny. Zbog naočala… I tada će gine “Neka suprug sjedne. Gospodine, gledajte u monitor, a ne u...” “Kome ti sudrug, nabit ću ti tu kamericu u čm…”, a onda ugledam sliku tog skvrčenog crno-bijelog crvuljka na ekranu i totalno se raznježim. Puknem. Pa to kopa nos! Isti tata! Na facu mi se navuče vrlo glup osmijeh koji ne skidam cijeli dan do večernje pive s ekipom. U svijet me vraća Smile s legendarnom rečenicom – e Riba, totalno si zgubljen otkad si fetusirao...
Lipanj 2005.
Mihaela me čekala na parkingu. Ušao sam u auto u nekim svojim, dubokoumnim i vrlo bitnim mislima, tipa - jesam li zaboravio trenirku za curling, igra li se danas ili sutra liga prvaka i kako da se ogrebem za snošaj bez previše napora. Izmjenili smo par ordinarnih rečenica gdje nitko nikog ne sluša jer su uvijek iste (šef me mrzi, ili babe mi idu na živce) i onda je onako, ovlaš izvadila taj papir iz ladice gdje se gomilaju nepotrebni papiri. Uputnica, koju još uvijek unatoč napretcima pišu na pisaćoj mašini, neka zelena podloga, par pravopisnih grešaka i neka latinska dosada, sasvim dovoljno da ni ne pročitam do kraja, nego samo bezvoljan promrmljam - “Kaj je, opet nema seksa?”. Sljedeće sekunde dobio sam odgovor koji je nalio 70 litara betona u moja razvaljena ustašca i ukočio većinu udova. “Pa, blizu si. Trudna sam.” I tu sve puca.
Zašto, kako, kad. Ja tata? JA tata!? Pa ja sam polukreten. Ne znam ni gumice na pipi promijenit. Gumice. Odmah mi padne na pamet onaj kad idu dva kondoma po ulici i jedan kaže - Stari, ne znam što mi je, samo sanjam dječji plač, bebe, igračke... A drugi će na to - “Stari, ti si puk’o!”. Pa to će plakat, kakat, rigat i ne spavat kad bi ja spavao. Kako ću sad ići pit četvrtkom u klub ljubitelja piva, subotu sa škvadrom i petak i utorak onako... Kako ću reć starcima, kako ću pretrpit mamine savjete kad sazna. Isuse, a tek njen stari? Čovjek će me umlatit kutnom pilom! Nekoliko puta. Više se nemam di sakrit... Naći će me i da uzgajam senf u Patagoniji.
Ali, k vragu, pa to je moje. Drugo ja. Moja slika i prilika. Nešto za igru i zabavu. Nešto na što ću biti ponosan i za što ću ginuti. Nešto što ću upoznavati s kolekcijama Alan Forda, ploča Deep Purplea i filmova koje neće nać do osamnaeste… Valjda neće skončat kao kornjače zbog hladnoće ili zlatne ribice jer sam ih stavio u nedovoljno opranu teglu pekmeza od šljiva… Moj kikić. Ja hodam cestom, moje živo malo mi u nosiljci povraća medolino za vrat, a škvadra zavidna. A ja tata. Ideš! To!
Par dana ne spavam nego ga vidim kao zvijezdu ili glavnu frajericu u školi, a onda zovem ekipu na čevape i pivu. Ločemo, a ne znaju povod. Gledamo raritetne tekme na videu, i dalje šutim. Svi misled a kao i obično pijemo za “Majmunovo”, a onda u odsutnom trenutku između dvije serije ćevapa vadim sliku s ultrazvuka i gledam im blijede face. I onda jako ločemo. Čak i oni na korizmi. Bilić, koji je donio 70 piva kojima je istekao rok (pa već gubimo dar govora), predlaže da se zove Torcida ako bude žensko, Ogi da bude Košulja Plava, a mene puca Svemir. Kad ga mama jednog dana kad se kasno vrati kući pita gdje je bio, a on samo kaže “Svuda!”. Pijani odlazimo na trening curlinga, i tamo nas upućuju da bi bilo bolje da ne igramo, pa ostajemo za šankom. Vidjet će nas oni kad počne liga. Stvar polako izmiče kontroli, vrijeme je za poć leć. Ponosan i s osmijehom tonem u san.
Svibanj 2005.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Sitne vaginarije:
Privatni mail:
ribafish@gmail.com




Ribafishov najopširniji hrvatski test ćevapa u somunu
Ljudi koje cijenim:
ZDENKOV KULTURNI KOMBI - Kum 1, bez njega ne bi bilo ni mamurluka, izleta, Levellersa, Modre Špilje...
SVIJET U BOCI - Kum 2, moj uzor, svjetlo na početku tunela, pivopija, erudit, laki centar i uholaža
SISAJED- Lud čoek. Da je više takvih, ne bi Hateveja bilo
KAZZO MORTALE- Ponekad još luđi čovjek. Riznica pornografije, zlatan dečko
ČAČINAČKI ALKOSI - To je navijač, a ne ja. A i obećo je čvarke. A, bogami, i poslo je čvarke. I to čvarke koji su više špek nego čvarci
YELLENA – Mudro zbori
ANALNA CARICA- Oralna kontesa, Vaginalna vojvotkinja, Barunica Međice, Pazušna vikarica... Ma božanstvo!
AMBER - Kraljica dizajna!
JAZZIE - Dnevna doza cinizma iz ženske perspektive
RUDARKA - Kratko, jasno i u vugla
APARATCZYK - Legenda, ljudina, kralj!
DIVLJA SKUŠA - Voli ćevape
ORGANIZAM - Luda ko šlapa
PKLAT - Čovjek otišao na posudbu u centralnu Kinu, jede paradajz sa šećerom, ima tuš iznad čučavca, svaki dan prolazi pokraj kuraba u vunenim štramplama, i tak...
SONJECKA - Moja strip b(l)oginja!
AMY DAMON - Kupila me tekstom o birokraciji!
PARLIAMENT - Uf, kako lijepo izvuče rečenicu
KAKO JE POČEO (S)RAT U MOM POTOKU - Totalno pitak i zanimljiv početak jednog sjajnog romana
MUFASA - Lud
RUTVICA - Ko da sebe čitam...
KEKS UND SMRAD - Dobro...
SAROUKH - Čovjek putuje tamo gdje bi i ja htio...
KULTPUBLISHER - Sam pokrenuo magazin i živi od toga što ga uređuje! Kapa dolje!
PAJO PAKŠU - Vinkulja do Szekesfehervara! Paju za Bana! Živijooo!!!
UMORNI KONJ - Roker!
LEZI LEBE DA TE... - Doktor is back. Čovjek koji što god da napiše ima glavu i rep!
BEERLOVER - Jes da je mlad, ali zna, hoće i može. Popit. Recenzije piva a la carte!
MAXTURBATOR - Turbopervertit!!!
ZRINSKO PISMO - Zna se ko je u Kulturu išo!!!
PERO PANONSKI - Mladić koji obećava
POKOJNI TOZA - Poznati kantautor lakih nota
FRKACHU - Moj osobni bowling trener
TAJPVRAJTER - Pivopija i pisac
GURWOMAN - Recenzira pive, putuje i kuha po svojim receptima. Ideal!
DIDA 99 - Klopica, cugica, putovanja, koncerti... Hedonist
ATHENA AIR - Iako je zrak iznad Atene - smog, ova koka je dokaz da su Riječanke najbolje cure u Rvata!
NEMETZ - Istomišljenik, placeni ubojica (s placa)!!!
STRIPTIIIIIZ - Liftboy odlijepio i crta stripove!
MOSOR - eto, tako ja vidim posljedice pozara na Kornatima. Sjajan tekst!
BEGIZMI - da sam iz Splita, da se nisam šišo i da znam svirat, mislim da bi se družio s čovjekom!
BRAK, SEKS... - četri kuta kuće, luster i još štošta!
ARHIVA
dnevnik 1 - Prije poroda...
dnevnik 10 - Dan De
dnevnik 20 - Rodija se sin!
dnevnik 30 - I mi bi spavali
dnevnik 40 - Zašto plače?
dnevnik 50 - Prvi zub!
CRO TRASH ENCIKLOPEDIJA!
Svezak 1: A - B
Svezak 2: C - D
Svezak 3: E - F
Svezak 4: G - H
Svezak 5: I - J
Svezak 6: K - L
Svezak 7: M - N
Svezak 8: O - P
Svezak 9: R - S
Svezak 10: Š - T