petak, 28.08.2009.
Je-ben-ta-sti-čno
Pardon maj frenč, ali tako je bilo u Dubrovniku, prelijepom i preskupom gradu. Unaprijed hvala Tratinchi(chi)ci (gdje si?) na ukradenoj slici
Sve počinje prvim korakom, a to je bilo truckanje u busu preko... ne sjećam se koliko sati. Imao sam sreće i ovaj put nabasao na onaj bus koji je bio ispravniji i kojem u jednom trenu nije riknula klima. Dolazak u hotelsku sobu smo ja i cimer popratili sa većim izrazima čuđenja od toga da fali luster na svjetiljci, da nema zastora na tuš kadi, da je krevet bračni, da se škure zatvaraju na najčudnije načine i da je netko spavao u nepospremljenim krevetima. A to je samo dio odlične ponude (ja mislim) jedinog hotela sa dvije zvjezdice u Dubrovniku. S druge strane hrana je bila odlična i mogao sam se lako prejesti, no imao si samo jednu karticu za obroke po sobi. Možete si misliti kako je bilo trojcima bez kormilara.
Odmah proba navečer, cuclanje boce i disonance na plaži kao after. Bilo je i onih koji su se bacali u more, no moja razina promila nije bila dovoljna za to, iako sam bio spreman. Iduće jutro sam se ipak bacio u more a proba je bila tako organizirana da samo u sred najveće vrućine (dakle podne i sitno) morali prelaziti preko pola starog grada. No kada smo čuli orkestar, znali smo da nas čeka nešto posebno. Relativno dosadan dan naspram ostalih, no završio je sa generalkom o kojoj su se i novine raspisale. Bilo je i publike koja je svirala nakon svake stanke, to jest iza svake greške. Odlučio sam spavati jer sam znao da sutra nema odmora.
Šišku. Poslije doručka sam se odmah vratio u krevet do ranopopodnevnih sati koje sam proveo plutajući u moru. Ugrizla me ce-ce muha, srećom hektolitri kave su spasili stvar. Večera ranije nego ubočajeno, no trebalo se spremiti, upjevati i imato tonsku probu. Sve je prošlo u savršenom redu sve dok konačnog izlaska na pozornicu kada smo ustanovili da imamo manje mjesta nego na prethodna dva izlaska. Kao hrabri pioniri, snašli smo se po principu NNNI (ništa nas nesmije iznenaditi) odrali svoje, izašli na pauzu, vratili se i razvalili guzove onima koji su sjedili. Nakon toga smo prosljedili na plažu koja je misteriozno progutala, tj. poslala na plivanje moju pivu koju sam stavio u plićak na hlađenje.
Udaljavanje od hotelskog sikjuritija je bilo neizbježno i otišli smo 200 metara dalje na stijene i tamo pjevali, gitarili, pili i uglavnom se dobro provodili do doručka, bar neki od nas. Eh da, bilo je i ljudi iz orkestra, a vrhunac je bio dolazak trombonista u 6.00 sa svojim instrumentom. Neil AMstrongov "Wonderful World" nikada nije bolje zvučao. Nakon toga smo imali rudu kajgane za sve (ovo ni ne pokušavajte prokljuviti, inerna fora). Polaak u 11 i spavanac u busu, koliko nam je to bilo moguće uz stajanje svaka sat do dva.
Divno i prekrasno i ja bi natrag.
Pozdravno, Ribac
- 02:00 -
(4) -
-
(4) -
-
nedjelja, 23.08.2009.
Jason Mraz
And now latest music fixation brought you by... me. Dok se derem u Dubrovniku.
Prvi susret je bio preko omiljene lokalne radio stanice u poprilično mainstream pjesmi koja je snimljena u duetu sa Colbie Caillat "Lucky". S obzirom da sam se već susreo sa njenim radom, a ovo je ipak bila njegova pjesma, kopkalo me što se to krije iza štrkljavog gospodina Mraza. I da, ima Češke korijene i mraz znači točno ono što znači i kod nas. Štrkljavost je pomognuta time što je također i vegan. Iako kad prvi put čujem činjenicu da je netko vegetarijanac (ili neki ekstremniji oblik) okrenem očima, ostavim ljude da žive u miru ako mi ne počnu propovijedati o svom načinu života. Srećom, imam takvih prijatelja što pokazuje da ipak imam tolerancije. A kakve Mraz ima pjesme još bi me i mogao nagovoriti na veganstvo.
No, natrag na karijeru. Prvi album "Waiting For My Rocket to Come" nije pokupio (pre)veliku popularnost, no udario je temelje osnovnom stilu u kojem obrće jezik velikom brzinom i igra se riječima kao... hm, Janica skijama. Prošlo je tri godine do idućeg albuma te je 2005 izdao "Mr. A-Z" koji samim naslovom pokazuje kako se iz njegovih tekstova može izvući puno toga. Zahvaljujući American Idolu, Mraz je napokon postigao veću tiražu i popularnost u sjevernoj Americi kada je jedan od natjecatelja 2007 izabrao "Geek in the Pink" za svoju pjesmu, a kasnije se ponovila ista stvar u Canadian Idolu. Treći i zadnji album "We Sing. We Dance. We Steal Things." je izdan prošle godine i kod kritičara je opet dobio - skoro pa dobre kritike. Utjecaji reggea, folka, popa, rocka, jazza i hip-hop nije za svačije uho.
Kada sam prvi put pročitao miks žanrova, skoro sam ga prekrižio. Srećom, naletio sam negdje na podatak da je pjesma "I'm Yours" (klik dolje na spot) nominirana za najbolju mušku pop izvedbu na Grammy-ima. Elitizam i ljubav prema popu, ipak sam dijete 90-ih, nagnala me da ju potražim. Ipak, druga pjesma sa kojom sam se susreo bila je "Make it Mine", no tek je ova ispod bila presudna da se i zaljubim. Instant slušanje ostatka albuma i skidanje ostalih je, kako se kažu povijest. Sada ako već niste klik ispod i uživajte.
Pozdravno, Ribac
- 20:00 -
(8) -
-
(8) -
-
utorak, 18.08.2009.
Summer of '09, part two
TuTu je bio fantastičan, a kakav bi i drugačiji bio kada si dva metra od ekipe koja je okupila tisuće.
Pravi odmor je bio u metropoli na tih nekoliko dana. Apsolutnoništa ne raditi, samo odmarati mozak, tu i tamo umoriti tjelo kopanjem vrta, no samo da bi se još bolje odmorilo poslije, ma divota. I onda spektakl. Prvi delirij je bio već na Snow Patrol i Chasing Cars. Da ne velim kako sam prvi puta u povijesti nekoga ja zagrlio na koncertu. Hm, heb ga, izgleda da sam za svaki koncert koji sam pohađao, a nije ih bilo puno, bio solo. Uglavnom, nitko nepoznat nije bio, samo frendica koja je stajala direkt na ogradi a u pitanju je bila With or Without you. Dotična je također akterica događaja na kraju idućeg odlomka.
Zanimljivih ljudi ove godine. Najveći kuriozitet je definitivno bila priča o tome kako se jedna gospodična javlja na telefon i za vrijeme seksa. Razlog - a što ako netko zove da je netko umro? Moj odgovor je bio da onda može zaboraviti na orgazam. Drugi par opanaka što se tiče ljetnih avantura i romansa jest internet. Što kada se ista produži jer ste se upoznali preko žice i sad bi bilo čudno i da ne kažem nepristojno samo tako prekinuti? Srećom to nije moj problem, ali to nije ništa novo jer su telefoni, da ne kažem pisma, postojala odavno. No dogodio mi se tipično muški trenutak sa najboljom prijateljicom koji sam uspješno izbjegavao ovih godina. Trčasmo po plićaku sa fiks idejom o vodenom fitnessu, okrenuti jedno prema drugome, ja u rikverc ona normalno. I gdje će ti pasti pogled nego na svu raskoš njenog ženskog tjela, dio gornji. "Alo, oči su mi gore!" je bilo neizbježno.
Danas počinjem raditi. Ugh. No raduje me odlazak u Dubrovnik ovu nedjelju i povratak u srijedu. Tko zna što će sve biti, no znam da ću ostati bez glasa. Moje prve Dubrovačke ljetne igre, moj drugi odlazak tamo. Jooooj, kako je bilo dobro družiti se sa danas poznatim facama. Kako je svijet čudan, jedan dan si maturant, a drugi dan si poznata voditeljica. Naravno, nisam ja u pitanju, ali i ja ću jednog dana biti voditelj... treće smjene u tvornici toalet papira. No, poznate face danas nije teško upoznati, pogotovo jer je velika mogućnost da ćeš odrastati u susjedstvu jedne ili se školovati sa istom. Tako je jedno kasnonoćno opijanje u Omišu financirala jedna naša poznata pjevačka/glumačka zvijezda moćnog glasa a isto i stasa.
O da, kad smo kod pjevača nisam zaboravio Jasona Mraza, samo obratite pažnju na idući post.
Pozdravno, Ribac
- 12:15 -
(2) -
-
(2) -
-
četvrtak, 06.08.2009.
Summer of '09, part one
Evo me natrag nakratko u metropoli povodom, a naravno čega drugoga nego TuTu-a kako bi rekao moj mali bratić. I dalje prodajem kartu ekstra za 10.08.
Stvarno, bitching and whining kako ti ljeto može biti loše ga takvim i učini. A toga sam se napričao i u tim trenutcima mi je zbilja bilo grozno. Nije bitno što mislite, bitno je što pričate i govorite a i u tome je bitno kako to kažete. A onda sam se sabrao i krenuo planirati sve i svašta pa se tako i izdogađalo. Pater Familijas je izgubio sve dokumente osim putovnice, Karljica Majka je posijala mobitel a ja sam izubio ključeve od kuće, no srećom za to smo imali još jedne. I probušio sam gumu na makadamu. Prijatelji kod kojih sam išao, iako puni dobrih namjera i misli (i hvala im na tome) u tom trenu nisu mogli pomoći jer a) otišli smo na plažu van mjesta b) došli su Njenim autom kojem se gepek nije mogao otvoriti i tako od alata ništa. A onda je Pater Familijas nazvao kad sam ja htio njega i rješio misterij ratkape. Više nisam djevica kad je u pitanju promjena gume. I kuvam dobru kafu. Mogu se ud... ovaj ženit! Samo još do diplome...
I tako sam potrošio novaca na putovanja sim-tam od Male Venecije (ma moš' si mislit... divan grad ali ipak) do Zadra, Šibenika, Splita a bogme ću još ići. Vidio drage rođake koji su skoro u sred selidbe u susjedni stan s kojim umalo djele balkon. Sve bi bilo super i stvari bi se lagano mogle prenositi sa balkona na balkon da ih ne djeli staklena stjenka za koju nitko nije siguran bi li preživjela skidanje i ponovno stavljanje. Riječ je o petom katu. Eh, da i ona je u sedmom mjesecu trudnoće. I baš sam tamo dobio vijest da je jedna Magdalena (ili koliko po najnovijem čujem možda Nina) došla na svijet kojih mjesec i kusur nakon očekivanog termina. Simbolike da ti pamet stane.
Moja splitska prija. Eto, sad imadem i nekoga koga znam u Splitu i baš mi je drago da je to ona. Naravno, reprezentativan primjerak 'rvacke ljepotice i sada mogu reći RH bez ironije na to kako nam sve rade naopako od politike do ostaloga. Bar su žene dobre, a nismo ni mi muškarci za baciti. Kad smo već kod zgodnih ljudi najbučniji kafić na plaži će ujedno privući i najveći broj zgodnih ljudi. Majkomila nakon par dana sam doživio vizualni overload od silne plastike, cica, guzica, kermike i pločica kojih nije bilo nigdje nigdje drugdje u tom broju. Galebarenje, korak prvi dalje nisam išao. Tu su najbitnije tri stvari: lokacija, lokacija, lokacija.
Kada nisam putovao, gledao ili plivao provodio sam vrijeme sa mp3-com u ušima i uživao u Jasonu Mrazu. Genijalan frajer i prvi čiji mi falset nije smetao. O njemu možda i opširniji post nekom drugom prilikom.
Pozdravno, Ribac
- 17:15 -
(4) -
-
(4) -
-
ponedjeljak, 03.08.2009.
A u drugim vijestima...
Vraćam se skoro u metropolu, a (opet) imam kartu za sjever 10.08.2009 za U2, oće tko za 300 kunića? Eto, povoljna vam je prilika ako ste očajni za kartom jer sam ja podjednako očajan da ju prodam. Do idućeg puta
pozdravno, Ribac
- 19:55 -
(4) -
-
(4) -
-