petak, 28.08.2009.
Je-ben-ta-sti-čno
Pardon maj frenč, ali tako je bilo u Dubrovniku, prelijepom i preskupom gradu. Unaprijed hvala Tratinchi(chi)ci (gdje si?) na ukradenoj slici
Sve počinje prvim korakom, a to je bilo truckanje u busu preko... ne sjećam se koliko sati. Imao sam sreće i ovaj put nabasao na onaj bus koji je bio ispravniji i kojem u jednom trenu nije riknula klima. Dolazak u hotelsku sobu smo ja i cimer popratili sa većim izrazima čuđenja od toga da fali luster na svjetiljci, da nema zastora na tuš kadi, da je krevet bračni, da se škure zatvaraju na najčudnije načine i da je netko spavao u nepospremljenim krevetima. A to je samo dio odlične ponude (ja mislim) jedinog hotela sa dvije zvjezdice u Dubrovniku. S druge strane hrana je bila odlična i mogao sam se lako prejesti, no imao si samo jednu karticu za obroke po sobi. Možete si misliti kako je bilo trojcima bez kormilara.
Odmah proba navečer, cuclanje boce i disonance na plaži kao after. Bilo je i onih koji su se bacali u more, no moja razina promila nije bila dovoljna za to, iako sam bio spreman. Iduće jutro sam se ipak bacio u more a proba je bila tako organizirana da samo u sred najveće vrućine (dakle podne i sitno) morali prelaziti preko pola starog grada. No kada smo čuli orkestar, znali smo da nas čeka nešto posebno. Relativno dosadan dan naspram ostalih, no završio je sa generalkom o kojoj su se i novine raspisale. Bilo je i publike koja je svirala nakon svake stanke, to jest iza svake greške. Odlučio sam spavati jer sam znao da sutra nema odmora.
Šišku. Poslije doručka sam se odmah vratio u krevet do ranopopodnevnih sati koje sam proveo plutajući u moru. Ugrizla me ce-ce muha, srećom hektolitri kave su spasili stvar. Večera ranije nego ubočajeno, no trebalo se spremiti, upjevati i imato tonsku probu. Sve je prošlo u savršenom redu sve dok konačnog izlaska na pozornicu kada smo ustanovili da imamo manje mjesta nego na prethodna dva izlaska. Kao hrabri pioniri, snašli smo se po principu NNNI (ništa nas nesmije iznenaditi) odrali svoje, izašli na pauzu, vratili se i razvalili guzove onima koji su sjedili. Nakon toga smo prosljedili na plažu koja je misteriozno progutala, tj. poslala na plivanje moju pivu koju sam stavio u plićak na hlađenje.
Udaljavanje od hotelskog sikjuritija je bilo neizbježno i otišli smo 200 metara dalje na stijene i tamo pjevali, gitarili, pili i uglavnom se dobro provodili do doručka, bar neki od nas. Eh da, bilo je i ljudi iz orkestra, a vrhunac je bio dolazak trombonista u 6.00 sa svojim instrumentom. Neil AMstrongov "Wonderful World" nikada nije bolje zvučao. Nakon toga smo imali rudu kajgane za sve (ovo ni ne pokušavajte prokljuviti, inerna fora). Polaak u 11 i spavanac u busu, koliko nam je to bilo moguće uz stajanje svaka sat do dva.
Divno i prekrasno i ja bi natrag.
Pozdravno, Ribac
- 02:00 -
(4) -
-
(4) -
-