utorak, 24.03.2009.
We're adults. When did that happen? And how do we make it stop?
Majkomila.
Ako sam se ikada zapitao zašto me ljudi bljedo gledaju kad revem sad znam. Mikrofon je proradio ja krenuo pjevušit i snimat te naravno na kraju čuti finalni prozivod. Ahahaha, ode moja karijera, zvučim ko zdrogirani troprsti ljenivac. Nije ni čudo da me ljudi doživljavaju flegmatičnim i emocionalno distanciranim kada moj glas točno tako zvuči, bar meni.
Znam da nikada nije isto kako čovjek sebe doživljava i kako ga drugi doživljavaju, tako je i sa glasom. Samopouzdanje u samotnim trenutcima kada sam uvjeren da me nitko ne gleda, a tiče se mojih glasovnim sposobnosti, uvijek mi digne dan i uživam u takvim vokalnim perverzijama koje pred nekim ne bih mogao ponoviti. Nemam pojma zašto, ali valjda nemam dovoljno dalmatinskog dišpeta da pokažam ljudima kako i ja mogu. Mda, dobio sam koji umjereni kopliment za svoje pjevanje, no nikada nitko nije bio oduševljen.
Ali dovoljan je i jedan takav mali kompliment da se opet okušam u samostalnom sobnom pjevanju. Ha, kad me Hrvatska nije htjela naći ko zvijezdu jer iskreno, tko bi popušio moju verziju bilo koje pjesme od Toše sa oooogrmonom tremom, onda se moram sam naći, možda jednog dana i solo zapjevam. Sve češće i češće čujem kako neki ljudi imaju doba glas, ali ipak nisu solisti nego zboraši ili bek vokali. Sve mi se više čini da sam i ja tamo negdje u pozadini, jer mi je lakše pratiti neku zacrtanu tonsku liniju. Hm...
Trenutno sam bez muzičkog doma. Nisam u zboru u kojem sam bio, jer iskreno nije naš župni zbor toliko kvalitetan koliko je bio, a ne možeš dobro pjevati bez vježbanja kojem se nikome ne da. Nisam u potrazi za nekim pjevnim angažmanom, no samo će biti pitanje vremena kada mi se srce opet stisne a glas toliko uljeni da mi i jedna oktava bude napor a duša umori od tišine. Tada će se svijet morati pripaziti jer ću ja opet otvoriti usta i za promjenu iz njih neće izlaziti sarkazam i ironija, nego tonovi smisleni samo meni.
Pozdravno, Ribac
- 20:30 -
(2) -
-
(2) -
-
četvrtak, 19.03.2009.
I am an evil mistress. But still... you look nice.
Dakle, dakle, jel se ja to još oporavljam od prošlog tjedna? Možda. Ni sam ne znam :D
Eto, prošlo sve i svašta, a o onome što me čeka da ne govorim. Prošli petak je bio leeeepi toliko da mi je sve milo oko srca kad se sjetim. A ljepo mi je kada se i sjetim svojih spontanih dobrih odluka. Dvije su kopiraj-zaljepi jer sam na svojoj skromnoj proslavi rođendana dvije obožavateljice upoznao sa Jelenom Radan. Život me odveo do poznanstva sa dotičnom a fascinacija sa nedodirljivošću zvijezda mi je nestala, tako da se sada sa njima upoznajem vrlo obično, ipak su i oni ljudi. Eh, da, uglavnom, srećom, Jelena je jedna jako pristupačna osoba i nije joj bila gnjavaža popričati ni poslikati se sa ljudima koje sam joj doveo/dovukako (kako koga) a koje prvi put u životu vidi. S ovom gestom koja meni nije bila ni iz džep ni u džep bilo mi je drago vidjeti osmijeh na tuđem licu.
Vele da male stvari čine život ljepšim, a onda sam stričeku koji je gazda lokalnog dućana gdje idem po gablec učinio jučer dan ljepšim. Znate da su Kiki bomboni dobili redizajn? E, sad znate, ali imaju i neki novi okus, a jedan od njih je banana. Prvi put sam kupio miks u nadi da ću dobiti bar jednu bananu nutra, kad - ćorak. Drugi put se nisam igrao i kupio sam samo i isključivo vrećicu bananastih kikija i sve što mogu reći da su zarazno dobri. Gazda trgovine me pitao kakvi su. Ja rekoh da ne znam sad ću ih prvi put probati. Napravio sam jedan korak prema vratima, stao, otvorio vrećicu i vratio se do pulta i spustio jedan kiki blizu blagajne (srećom nikoga iza mene nije bilo). Osmjeh koji sam vidio na čovjeku koji lagano iz srednjih napreduje prema ozbiljnim godinama definitivno nije pristajao njegovim godinama, takav osmijeh vrlo često vidite na maloj djeci kada dobije slatkiš koji žele. E pa drago mi je vidjeti da neki ljudi paze na svoje unutranje djete.
Pozdravno, Ribac
- 17:40 -
(4) -
-
(4) -
-
srijeda, 11.03.2009.
Livin La Vida Dorka
Zato da nekim ljudima olakšam posao, pa ako lurkaju nek se prave ludi i neka nječu da su vidjeli ovaj popis. Vjerujte mi bilo je teško smisliti što želim. Hm, mda, recimo da nisam zahtjevan, sve male stvari imam, wishlist je tu zbog velikih i onih koje si sam ne bih kupio a i nikada ne znaš, možda naleti netko dovoljno lud i kunski potkožen. A može i u ojrima. Naravno da ništa od navedenog ne očekujem. Moje želje, moji snovi.
Lampa za čitanje knjiga. OK, ni veliko ni skupo, ali nikako da naletim na neku koja me zadovoljava ergonomskim standardima. Znate, ono što nafrljih na knjigu pa ne moraš petljati sa lampama na noćnom ormariću jer s vremenom se ukočiš u neudobnom položaju. O držanju baterije u rukama i ustima da ne govorim.
Ipod 4 gige. Normalni, nano, mirko, piko, tač, svejedno. Hja, skromnosti moja, ne zahtjevam više od 4 gige, a može i shuffle, ionako ne gledam koga puštam na svom sadašnjem mp3-u.
S obzirom da mi je najavljeno da ću dobit alkohol, onda želim nešto a'la Jagermaister. Slatko ili pivu. Rakije nisu loše ali sam tu picajzla.
Rokovnik. Mali a opet ne premali. Ovaj koji trenutno imam je diiaaaivan a u ponudi ima za nabaviti rezervne dijelove, koje kod nas naravno ne možeš nabaviti. S obzirom da sam unatrag godinu dana počeo zapisivati stvari u njega i ne zaboravljati, mislim da je to riješenje za moju zaboravnost. Još samo da mi se sjetit gdje sam ga ostavio...
Dvije pretplate si želim, može samo i jedna. Prva je za Reader's Digest, druga je za National Geographic. Jedini časopisi koje čitam od korica do korica i bez žutila. Okej, zanemarite ovu izjavu zbog NG-a.
Imam prvi dio LOTR trilogije u izdanju koje se više ne tiska. Sad bi mi bio vic da druga dva dijela dobijem različita tako da imam trilogiju u kojoj je svaka knjiga svoje izdanje, da ne pričam o tome kako uopće još nisam pročitao "Dvije Kule" i "Povratak Kralja".
Od Hugo Bossa miris Boss Emotion, ilvamga ona kugla sa narandžastim. S obzirom na samodijagnozu da mi je nos sjeban (nisam još bio kod otorinca, niti imam neki plan) i da više manje samo namirišem smradove, ovaj miris me osvojio i što je još važnije na meni dobro miriši.
Velike slušalice, onakve kakve pokriju cijelo uho i onda imaš savršenu zvučnu izolaciju i basevi ti propirsaju uho. Po mogućnosti da su bežične, ali sad možda previše tražim. Onda neka bar imaju ogroman kabel.
Kune, Euri, Dolari... Pljunuo sam lovu za Đoleta, a s obzirom da je potvrđeno da U2 stiže u RH primam skromne donacije da sklepam za kartu u tako dalekom a tako blizom kolovozu.
Pozdravno, Ribac
- 16:00 -
(6) -
-
(6) -
-
nedjelja, 08.03.2009.
I'm a big pile of love today.
Život mi je šaren i veseo ovih dana. Šarenilo ima i tamnijih tonova, no zaboravimo na njih sada. Oh, da, žene sretan vam dan virtualne jednakosti!
Prvo i prvo, pravi mali geek u meni čuči i jedva čeka novi Star Trek film i sa svakim novim trailerom moja ljubav prema franšizi raste. Hellboy 2 je upravo odgledan a isčekivanje skorašnjih Watchmena neću ni spominjati. Moje očne zjenice će orgazmirati od toliko CG-a.
Spamerice... ah, spamerice moje, ko rakova deca razbežali se mi, a djeca su na putu i koliko god se ne javljam željno ih isčekujem. Osobno, ne znam kakav ću otac jednoga dana biti i iskreno, daj mi sad djete u ruke i ponašat ću se u najmanju ruku čudno. No koliko sam bebača i klinaca vidio ovih dana sa osmjehom od uha do uha, tako sam se i sam počeo smješiti i nema bolje stvari da mi popravi raspoloženje, čak ni sunce.
Rješavam razlomke. Heh, nisam baš nešto dobar ni trknut za matematiku, ali gušt mi je ovih dana mozgati nad zadatcima koje ni Sestra ni Majka ne mogu riješiti. Onda ih ja riješim. Iz druge.
Jučerašnji izlazak je bio fantastičan. A kad se sjetim kako je dan počeo, sve je još bolje. Dovoljna je jedna osoba koja te razumije, jedna osoba (sa pratećim bendom) koja će razvaliti atmosferu, mrvu alkohola da ti ne bude zima te prvi red. A bio sam krepan k'o mačka kada sam se u 9 navečer krenuo spremati.
Veselim se idućem petku. Najprije jer ću vidjeti spamerice, nisam već dva mjeseca, vidjet ću neke druge ljude koji će mi donijeti poklone (bar se nadam, rekoh da nije obavezno, ali ko svaki blento veselim se pažnji). A ni subota nije loša, naravno uz uvijet da sam svjestan sebe nakon petka jer krećem po porvi put u životu klince animirati u župi. Jest da ću izvesti poprilično jednostavan dio koji se sastoji od čitanja i glumljenja Olivera Mlakara ali ipak ovaj rad u grupi me veseli. A onda navečer pljes-pljes, klap-klap za Zvijezde Revaju, uživo u studiju.
I onda su puknem slušalice u uši, koje fiksiram patafixom (oh, da dobro ste pročitali, stavim malo patafixa u uho i zaljepim slušalicu jer su mi ošle spužvice pa su mi slušalice malo male i ispadaju pri jačem tresku), upalim svoj top 5 pjesama za dizanje raspoloženja i trk niz brdo sa psom u skupljanje endorfina.
Pozdravno, Ribac
- 16:30 -
(4) -
-
(4) -
-
ponedjeljak, 02.03.2009.
Choco girl 35b i pitanje za smjer
Uvod nema veze sa ostatkom posta. Moje klanjanje strpljenju i živcima Choco, trebalo me je istrpiti, ali skripta za header koji mjenja slike je baš weeeeeee! I grom me još nije puknuo.
Kada muški ponos popusti i pita za smjer, svašta se događa. Krajnji cilj mi je bio poznat već i od prije, no kvaka je što sam grozan sa imenima ulica i imenima općenito, tako da mi prijašnji doalzak sa jedne strane grada autom nije pomogao da se snađem pješice iz totalno suprotnog smijera. Bilo je zabavno putovati tramvajem bez bilo kakvog oblika zabave poput knjige ili muzike u ušima. Sve dok nisam došao blizu cilja. Tada sam prema uputama ženske osobe čiji sam jedini broj mobitela imao od cijele grupe, za početak fulao dvije tramvajske stanice. Bila je divna noć i uranio sam tako da to nije bila frka.
Drugo uputstvo je bilo od moje majke, koja je bila udaljena 45 minuta tramvajem. Nesreća u nesreći je bila ta što na posao idemo zajedno u istom autu i ja skoro uvijek vozim pa nema potreba da vadim ključeve iz džepa. Tako se dogodilo i ovaj put, pa sam se na koncu morao vraćati preko pola grada po auto. Najdalji parking ikada. Upute su bile malo preciznije i ovaj put su fulale samo jednu stanicu. Mjake. Koliko god se trudile biti savršene, ponekad ne ide.
Na kraju se javila prijateljica koju sam prvu probao kontaktirati jer živi u kvartu. Javila se samo porukom jer nije mogla razgovarati. Pogodila je stanicu na kojoj sam trebao izaći i rekla je ime ulice. Što je bilo dovoljno blizu, jer se cilj nalazio u ulici do, a kada sam stigao do poznatog krajolika, dalje sam znao.
I tako je završila moja sat-i-nešto izgubljena pustolovina po rodnom mi gradu.
Pozdravno, Ribac
- 12:10 -
(7) -
-
(7) -
-