četvrtak, 19.03.2009.
I am an evil mistress. But still... you look nice.
Dakle, dakle, jel se ja to još oporavljam od prošlog tjedna? Možda. Ni sam ne znam :D
Eto, prošlo sve i svašta, a o onome što me čeka da ne govorim. Prošli petak je bio leeeepi toliko da mi je sve milo oko srca kad se sjetim. A ljepo mi je kada se i sjetim svojih spontanih dobrih odluka. Dvije su kopiraj-zaljepi jer sam na svojoj skromnoj proslavi rođendana dvije obožavateljice upoznao sa Jelenom Radan. Život me odveo do poznanstva sa dotičnom a fascinacija sa nedodirljivošću zvijezda mi je nestala, tako da se sada sa njima upoznajem vrlo obično, ipak su i oni ljudi. Eh, da, uglavnom, srećom, Jelena je jedna jako pristupačna osoba i nije joj bila gnjavaža popričati ni poslikati se sa ljudima koje sam joj doveo/dovukako (kako koga) a koje prvi put u životu vidi. S ovom gestom koja meni nije bila ni iz džep ni u džep bilo mi je drago vidjeti osmijeh na tuđem licu.
Vele da male stvari čine život ljepšim, a onda sam stričeku koji je gazda lokalnog dućana gdje idem po gablec učinio jučer dan ljepšim. Znate da su Kiki bomboni dobili redizajn? E, sad znate, ali imaju i neki novi okus, a jedan od njih je banana. Prvi put sam kupio miks u nadi da ću dobiti bar jednu bananu nutra, kad - ćorak. Drugi put se nisam igrao i kupio sam samo i isključivo vrećicu bananastih kikija i sve što mogu reći da su zarazno dobri. Gazda trgovine me pitao kakvi su. Ja rekoh da ne znam sad ću ih prvi put probati. Napravio sam jedan korak prema vratima, stao, otvorio vrećicu i vratio se do pulta i spustio jedan kiki blizu blagajne (srećom nikoga iza mene nije bilo). Osmjeh koji sam vidio na čovjeku koji lagano iz srednjih napreduje prema ozbiljnim godinama definitivno nije pristajao njegovim godinama, takav osmijeh vrlo često vidite na maloj djeci kada dobije slatkiš koji žele. E pa drago mi je vidjeti da neki ljudi paze na svoje unutranje djete.
Pozdravno, Ribac
- 17:40 -
(4) -
-
(4) -
-