ponedjeljak, 28.04.2008.
I taj vikend prođe
I to ništa u negativnom smislu, osim nabijenog malog prsta desne noge, ovaj vikend je bio odlično nasađen.
Sreo sam malu vrckavu Dunju, i to mi je drago.
Upoznao sam simpatične ljude koji su me nakratko udomili, a skup su dugi niz leta i zovu se Štef i Bara.
Slušao sam Meritasice na mjestu na kojem nikad nisam mislio i mogu reći da mi je to bila naljepša ispovijed do sada.
Još od prve pjesme sam znao da će odnijeti pobjedu, a ja vrlo često kad sam siguran 100% da će netko odnjet pobjedu, bude drugi ili treći, e pa ovaj put sam upecao vrh, bravo Nikša i Ivana!
Đez, Đez, znao sam ja da moraš imati ludu cimericu, nitko normalan ne bi s tobom živel.
Napokon vidjeh Varaždinsko groblje, što mene kao grobskog (grobljanskog, grobačkog?) fetišistu jako veseli, šteta kaj nije bio mrak.
Fala Bogu, kiša je sam nakratko štrcnula i povukla se.
Za buduće:
Ne dam se emocionalno secirat doma, fizički odlazim iz prostorije u budućnosti, osim kad je to potrebno, a to nije svaki drugi dan.
Koliko čudno zvučalo da drugima ugodim, trebam ih zaboravit i koncentrirat se na sebe i stavit se na prvo mjesto.
Nosit mobilni aparatić za zube.
Ako sam mogao odustat od cigarete, valjda mogu odustat od ljenosti, jednaka je snaga volje potrebna.
Ne obećavat nemoguće čak i ako te sile i ne govorit što misliš da bi drugi čuli samo da ih skineš sa vrata.
Vidit za kime ja trčim a tko trči zamnom, te na kraju napravit listu ususretnih trčova i tog se držat.
Otić 8.05. u Sax, 'oće tko samnom?
Pozdravno, Ribac
- 00:01 -
(7) -
-
(7) -
-
srijeda, 23.04.2008.
Krivo nasađen dan
Jedan od onih, kada sve krene sa ustajanjem na krivu nogu a frizura nije kako treba...
Kad se ustaneš, a kosa ko da si upravo držao prste u utičnici. Ostaneš spavati što duže da imaš svu koncentraciju gdje treba, i zaobiđeš svoj ritual ćaskanja. Onda nemožeš pronaći parking. Onda sa čvorom u želudcu odeš na ispit kojeg padneš. Jedan od onih kada shvatiš da zapravo sa godine nikoga dobro ne poznaješ, jer ili su prošli ili su otišli. Jedan od onih kada shvatiš da i ostali ljudi koje poznaješ i misliš da dobro poznaješ možda i brinu za tebe ali nemogu stići. Jedan od onih kad shvatiš da život nije srednja škola. Zatim odeš u kino da ne misliš na pad i onda te film razočara. Zatim izađeš iz kina i sretneš nekoga za koga misliš da si prebolio, no očito nisi. Zatim se sjetiš jedne veze dvoje dragih ljudi i onda se raspekmeziš jer si zdravo ljubomoran i želiš im sreću svijeta. Zatim se sjetiš da je patnja imala pratnju u obilu najboljeg frenda i opet se skršiš jer nitko danas nije ogovarao na tvoje pozive. Zatim dođeš doma, nemaš apetit i čekaš ukućane da im ispričaš kako nisi prošao ispit... a onda shvatiš da su takvi dani sve češći i češći i da se optimizam negdje gubi, a nigdje pronać zubalo koje treba pokazat svijetu tvoje oštre zube i koliko god trčiš dan nikako da prođe a lavina samo sustiže.
Jednostavno krivo nasađen dan...
Pozdravno, Ribac
- 21:00 -
(4) -
-
(4) -
-
ponedjeljak, 21.04.2008.
T-com snovi
Neki snovi se živo pamte, a ovog idem zapisati dok mi nije skroz ishlapio. Zapravo to je bila kratka sekvenca puna CGI efekata, ali vrlo lako opisiva. Recimo.
Uglavnom, radnja se odvija u mom kvartu, dvije kuće niže, na suprotnoj strani ulice, na zamljištu još neizgrađene kuće. Tamo puca pogled na zagreb vrijedan milijun dolara. Za one koji ne znaju, živim na brdu, dakle i ulica mi ide uzbrdo. Ta kuća je na usponu, jer malo dalje kod moj kuće je ravno, pa je opet ulica uzbrdo. Ne znam zašto ni kako, ali T-com kamion, bijele kabine, ali prikloice naravno ciklame boje, išao je uz ulicu. Kako je bio ogroman u jednom trenu nije višao po cesti, već se dignuo u zrak i poletio, meni dajući odozdola odličan pogled na mlazni mehanizam koji ga je pokretao.
da sam imalo nadaren u crtanju iskoristio bih taj crtež za neki SF film.
Pogledao sam u zrak iznad zagreba, vidio još bar tri takva kamiona. Htio sam slikati sa mobitelom ali ga nisam imao uz sebe. Onda sam primjetio mnoštvo malih ljudi na jet-packopvima koji su djelili letke sa istom obavijesti, naravno, T-com boje.
Negdje us sred sve te buke uspio sam izvući glazbenu temu Povratka u budućnost koja se pretapala sa temom Policijske akademije.
Dan je bio ljep i sunčan, no ono što me zabrinjavalo jest poruka koje se ne sjećam točno. Lagano fašistička "Ne brinite se, da rekli smo vam napraviti ceste, očuvati krave, nisamo, ali ne bojte se, od sada imate novu i bržu vezu na internet čak i u vašim krajevima" ili tako nešto. Još se nacifralo o tome što su trebali napraviti a nisu ali zato su nas bolje povezali sa svijetom. Ne dao mi Bog doživjeti dana kad će korporacije cijelu svlast držati u rukama. Oh, kvragu...
Pozdravno, Ribac
- 12:01 -
(5) -
-
(5) -
-
petak, 18.04.2008.
Svi vole Nancy
There's no business like grow business.
Izgleda da se nešto dogodilo sa našim kopijama Đela Hadžiselimovića, te je jedna GE-NI-JAL-NA (zamislite kako govori Boris Mirković) serija otkupljena relativno na vrijeme, i još se snima. Riječ je o seriji ovjenčanoj dvama Zlatnim Globusima i u nas prevedenoj Travi. Otkupljene su dosad snimljene sve tri sezone, nove epizode dolaze ovo ljeto, naravno, na američke televizore. i mislim da ne pretjerujem ako kažem da je ovo nešto najbolje što se u podljednje vrijeme dogodilo (crnom) humoru.
Ako do sada niste gledali seriju na RTL-u, četvrtkom u kasnim satima (zbog sadržaja koji zbilja nije namjenjen mladoj djeci, totalno opravdan termin), evo vam malog uvoda u radnju. Nancy Botwin je svježa udovica sa dvojicom sinova. Da bi riješila svoje financijske krize, okreće se ilegali i počinje dilati marihuanu u malom, i "idealnom" predgrađu Agrestic u Kaliforniji. Osim što mora balansirati sa prodajom ilegalne robe, mora se snaći i sa odrastanjem svoje dvojice sinova, gdje joj više odmaže nego pomaže šogor Andy.
Iako je lik Nancy, koju briljantno glumi Mary-Louise Parker središnji pokretač radnje, serija ne bi bila ono što jest bez ostalih likova. Njihove osobnosti su osebujne i puno vremena bi mi trebalo da svakoga pojedinačno opišem. Tako da na gornjoj slici oko glavne protagonistice, sljeva nadesno Sanjay koji je jr. diler/korisnik, ujak/šogor Andy, računovođa/mušterija/vjećnik Doug, odvjetnik/nesposobnjaković Dean te dobavljač/izumitelj/partner Conrad.
Naravno da postoji još velika paleta likova koja nije spomenuta, a za sada bih samo htio izdvojiti neurotičnu bitchy Deanovu suprugu sa rakom dojke i Nancynu najbolju prijateljicu Celiu Hodes, koju glumi Elizabeth Perkins. Ono što je mene osobno malo zaprepastilo jest ogromna sličnost dviju glavnih glumica, tako da se ne bih čudio kada bi se u nekom budućem scenariju otkrilo kako su najbolje prijateljice i krvno povezane.
Također zanimljivo je spomenuti da pokojnog Judu, Nancynog muža glumi Jeffrey Dean Morgan, kojem očito leže uloge mrtvaca.
Znimljivosti koje su vezane uz ovu seriju jest da iako postoje ogromne tabu teme, od samog dilanja, seksa, govora, pa sve do otvorenih anti-Bush govora, serija nije podigla toliko negativne prašine koliko je pobrala pozitivnih kritika. Tome je najviše zaslužna Jenji Kohan, autorica, producentica i scenaristica ove serije, koja je uspjela napraviti ovaj miks crnog humora, drame te tu i tamo kriminalstičih elemenata.
Jedan od najboljih marketinških trikova koje je industrija vidjela u posljednje vrijeme se dogodio u časopisu Rolling Stone gdje se reklamirala druga sezona Weedsa. Naime na stranici gdje se reklamirala serija bio je priložen tester koji je, tako kažu oni koji su imali iskustva, mirisom bio prokleto blizu pravoj stvari.
Da serija ne odskače samo radnjom, i uvodna špica pokazuje znakove alternativnosti zbog izbora pjesme "Little Boxes" od Malvine Reynolds. Naime u drugoj sezoni početkom svake epizode neki drugi izvođač izvodi obradu pjesme, pa su se tu našli Elvis Costello, The Submarines, Regina Spektor, Jonathan Rice i mnogi drugi.
Osvježavajuća serija sa osvježavajućim marketingom osvježavajuće preporučujem.
Pozdravno, Ribac
- 09:01 -
(4) -
-
(4) -
-
srijeda, 16.04.2008.
Ah, Chumbawamba (wumba? womba?). How we miss thee. Oh wait no we don't.
Opet malo stereotipno hip-hoperski se idem posvetiti - sebi. Svom blogu koji je nastao kao posljedica moje novinarske faze koja i dan danas relativno traje. Ali u čemu je kvaka?
Počelo je sve kao zajebancija na neke love-guru-cosmo-kolumne koje je u ono doba čitao moj razred. S vremenom čovjek se promjeni, tako i njegova okolina, tako sam ja ostao i bez inspiracije love-teen-angst pisanja, jerbo i sam izlazim iz te faze, a i srednja je ostala iza mene. Moj ljubavni život se nalazi na nuli, a u posljednje vrijeme ne zanimam se za tračeve, tko je koga kad kako i zašto, a s tim je otišao i dobar dio moje inspiracije.
A sad? Bavim se sobom, pišem o sebi, iako si mislim počet radit neke multimedijske recenzije bez iskustva jerbo kada otpustim mozak na pašu bavim se filmom, muzikom, stripovima, serijama i tako. Ali problem je što najčešće sve saznam zadnji. A tko želi slušat nečija mišljenja o stvarima o kojima ste već čuli mali milijun puta? Hm, svaka čast nekim blogerima koje pratim i koji izvuku neki biser sedme i ostalih umjetnosti koje su drugi previdili i ispoliraju ih do jakog sjaja. A ja na takve stvari naletim kad ih netko stavi pod svjetlo reflektora, dakle, kasno, a za recenziju novih stvari za koje još nitko nije čuo, nemam mota, a niti strpljenja uvijek biti hip, u trendu i znati što se sutra nosilo.
Poznata je moja neuspjela serija recenzije stripova. Ne znam koliko se vas napelcalo na koji, ali komentari su mahom bili "kad će već to prestat?". E pa kako bi se reklo, tko vas jebe (s oproštenjem) ali ovo je moj blog, pa ću recenrizat ono kaj oću, nit će biti najnovije, niti omiljeno, niti trash, nekakva moja kategorija stvari koje mi se sviđaju, jerbo ne želim trošit energiju na nešto što mi se ne sviđa. Ergo, recenzije će skoro uvijek biti pozitivne. A kad će doć prva i čega? Hm, dobro pitanje :D
A možda po običaju opet sve zamislim, grandiozno najavim i onda bacim u zapećak. Hja, što ćete...
Pozdravno, Ribac
- 20:00 -
(1) -
-
(1) -
-
ponedjeljak, 07.04.2008.
Pravo vrijeme za propagandu
Taman je prošlo vrijeme političkih vijesti, gdje su neki bili oduševljeni, neki malo manje. Prošlo je vrijeme TV ukidanja i zgroženost nad kulturom naših „celebrity“ persona. Žuta štampa je doživjela ekstazu i sad je vrijeme da sa velikih vijesti skočimo na male, lokalne, ali također u dosadašnjem duhu, neugodne vijesti.
Rvacki turizam svake godine cvate k'o morska flora, novci se namnože k'o rakova djeca (samo negdje nestanu) a naši ugostitelji misle da su Boga uhvatili za bradu te iznajmljuju Sunce i Obalu k'o da su ih sami tamo stavili. OK, neki zbilja i jesu napravili obalu, elegantno ju oblikovajući u vrlo zgodne blokove sivog betona, oku ugodne k'o Jocelyn Wildenstein.
Arhitektura se njeguje redovitim ispiranjem kiše, osim ako se tu i tamo koji uporni ljubitelj kulture ne nametne i nešto progura u Misitarstvu kulture, koje opet najčešće sliježe ramenima od nedostatka novca, koji opet vid vraga, negdje nekome pokrpa neku rupu. Naravno onu u asfaltu pred vlastitom kućom. Apartmani i polupansioni vrlo često znaju napravit 4 zida sa korvom i krevetom pa nek' se gosti dalje snađu, pri čemu stranci možda uljudnije prođu, a naravno i to također ovisi sa koje strane željezna zavjese dolazite.
A koliko u našem malom razvikanom mjestašcu, prekrasne arhitekture (i za razliku od velikog nam Dioklecianovog nam grada, obavili su elegantan posao sa obnavljanjem Rive) turistička zajednica ulaže na dočeku i odlasku mogu pokazati sljedeće slike. Oooo, da glavni objekti ovih prekrasnih slika se, iz pouzdanih izvora znam, nalaze na privatnom zemljištu koliko god se to ne čini. Naime, nikad se nije izgradio utopijski nogostup na čijim pokušajima nalaze škovace. A dobrosusjedski odnosi se naravno, već godinama njeguju preguravanjem kontejnera, tj. njegovali su se dok su imali kotače. Sad se njeguje samo prijazan miris dobrodošlice.
Pozdravno, Ribac
- 09:01 -
(5) -
-
(5) -
-