ponedjeljak, 28.04.2008.
I taj vikend prođe
I to ništa u negativnom smislu, osim nabijenog malog prsta desne noge, ovaj vikend je bio odlično nasađen.
Sreo sam malu vrckavu Dunju, i to mi je drago.
Upoznao sam simpatične ljude koji su me nakratko udomili, a skup su dugi niz leta i zovu se Štef i Bara.
Slušao sam Meritasice na mjestu na kojem nikad nisam mislio i mogu reći da mi je to bila naljepša ispovijed do sada.
Još od prve pjesme sam znao da će odnijeti pobjedu, a ja vrlo često kad sam siguran 100% da će netko odnjet pobjedu, bude drugi ili treći, e pa ovaj put sam upecao vrh, bravo Nikša i Ivana!
Đez, Đez, znao sam ja da moraš imati ludu cimericu, nitko normalan ne bi s tobom živel.
Napokon vidjeh Varaždinsko groblje, što mene kao grobskog (grobljanskog, grobačkog?) fetišistu jako veseli, šteta kaj nije bio mrak.
Fala Bogu, kiša je sam nakratko štrcnula i povukla se.
Za buduće:
Ne dam se emocionalno secirat doma, fizički odlazim iz prostorije u budućnosti, osim kad je to potrebno, a to nije svaki drugi dan.
Koliko čudno zvučalo da drugima ugodim, trebam ih zaboravit i koncentrirat se na sebe i stavit se na prvo mjesto.
Nosit mobilni aparatić za zube.
Ako sam mogao odustat od cigarete, valjda mogu odustat od ljenosti, jednaka je snaga volje potrebna.
Ne obećavat nemoguće čak i ako te sile i ne govorit što misliš da bi drugi čuli samo da ih skineš sa vrata.
Vidit za kime ja trčim a tko trči zamnom, te na kraju napravit listu ususretnih trčova i tog se držat.
Otić 8.05. u Sax, 'oće tko samnom?
Pozdravno, Ribac
- 00:01 -
(7) -
-
(7) -
-