četvrtak, 29.05.2008.
Tko mi ubio Obiteljski!?
Har, har, ajde, ajde, nije ga nitko ubio, samo su ga izoperirali. Malo teže, al ajde, neki facelifting, hm?
Naime što me isprepadalo danas u novijoj kanti familije moje dok sam čekao da se Ćaća vrati. Prebacio sam popis stanica na svoje preference i shvatio da mi fali jedna od najomiljenijih radijskih stanica - Obiteljski! Piše - Antena. Ma kakva ih sad jeb'la da oprostite. A onda flashback od prije par dana.
Moje uparkiravanje u garažu i slušanje nekog novog, veselijeg jingla na Obteljskom koji već tada to nije bio. Da-dum, nabrajaju oni voditelje kadli čujem jedan poznati glas u tandemu koji se cijelo vrijeme drži skupa a obje opaljene. Pozitivno. I uopće ne registriram da na kraju kažu Antena Zagreb. I pomislim kako ću imat dvije emisije koje pratim na radiju. Hm... sad se pitam jel ona prva uopće postoji ako je bila na Obiteljskom. Povratak u sadašnjost.
Nakon početne uznemirenosti opustio sam se i slušao muziku. Ok, nije loše, dapače neke stvari mi se jako sviđaju, samo tu i tamo je koje ometanje kratkom obavijesti, najčešće prometnom. I mogu reći da mi se (zasad) sviđa ovaj format. I dalje će nam cvrkutati neke poznate fac... ovaj glasovi, sa nekim novim glasićima. A ni stranica im nije tako loša ako se snađate na njoj. Plus što imaju streaming, o da, skinuo sam ga naravno. A što će biti u budućnosti pokazat će vrijeme i vrsta glazbe koju će puštati većinu vremena.
Pozdravno, Ribac
- 20:10 -
(5) -
-
(5) -
-
ponedjeljak, 26.05.2008.
Idućegodišnji predstavnik na Eurosongu by Ribac
Napravljeno uz pomoč vodiča Modesti Blejz Crvena knjižica Eurosonga - kako doći i pobijediti. Preporučeno slušanje bilokoje eurovizijske pjesme.
Dakle prvo i prvo, za debilno jednostavni ali fonetski privlačan tekst naravno treba pitati Tončija Huljića, koji zlu netrebalo nek odma pripremi i englesku verziju pjesme. Dve kitce i refren i basta! Onda treba angažirati Borisa iz Colonije da napiše neki pjesmuljak i reći mu da instrumentalni dio pjesme, koja će naravno biti nabrijana nekim dance/pop/rock/za svakog pomalo ritmom, treba odsvirati na violini koji će imati malo istočniji prizvuk. Basovi, bubnjevi i ostali ritmični mozgodrmači uključeni i to što više to bolje. Da ne bi prigovarali naši dušebrižnici da je sve otišlo u narodnjake, treba napraviti back vokalima neke dionice tipa klapske muzike, i riješili smo i etno dio. Naravno da to trebaju pjevati mladići razdrljenih prsa, obučeni crno - bijelo.
Sad kad smo riješili pjevačko pjevni dio, da krenemo dalje, back vokale sam skoro riješio. S obzirom da maximalni broj ljudi na pozornici može biti 8, a klape ipak moraju klapati, dat ćemo im pet članova. Dva plesača naravno moraju biti također obučeni crno-bijelo, dapače da bude dualizma neka kreator simbolično napravi anđeoski i demonski kostim u kojem će se dotični moći bacati po pozornici. Da se dualizam još malo naglasi mogli bi imato muško-ženski plesni par, ali je upitno koliko bi se ona mogla bacati u štiklama po pozornici.
A sad pevaljka. Dobro sam razmislio o tome koga bi mogli poslati da može pristojno plesati, pjevat i dobro izgledati i odgovor mi se nekako sam po sebi nametnuo. Na žalost nije sisata skandinavska plavuša, već je - Lana Jurčević. Malo joj push-upom naglasimo sise, najprije je obučemo u prekrasnu dugačku bijelu haljinu sa puno perja. Pri pjevanju nakon prve kitice i prvog refrena, naša Lanica gubi svoju prekrasnu dugu pernatu haljinu i otkriva podpočnjake do neba i crnu haljinu sa dekolteom i naravno da joj se moraju vidjet noge, ali se treba pazit na odnos dekolte - noge jer ipak ne želimo da nam predstavnica bude gola. Naravno da crna haljina mora biti pretrpana šljokicama da se sve šljasti i da svi gledatelji oslijepe doma i uživo.
Eeeee i sad još jedan detaljčić, pošto je sve savršeno, moramo imat neki hendikep. Hm, hm, u svijetu današnjih medijskih spački, porno uratci su već dosadni. I tako su mi pala na pamet dva rješenja. Domestic violence uvijek pali, dakle nađemo nekog incognito glumca, dobro ga platimo da glumi grubijana od Dore do Eurosonga i tako zaradimo koji poen sažaljenja. Drugi trik je da razglasimo da nam je Lanica trudna, otac opcionalan, također incognito glumac. Sa ovime bi čak imali i malu kontroverzu jerbo onda na pozornici bi bila 9.-a osoba a još malo prašine bi se diglo oko etike je li embrio osoba.
I što mislite? Da me zaposle za idući Eurosong?
Pozdravno, Ribac
- 20:30 -
(7) -
-
(7) -
-
subota, 24.05.2008.
90210
I opet ja sa Beverly Hillsom, srećom, ovaj put nešto drugačiji ton. Naime otkako sam neki dan pisao o tome, nikako iz glave nemogu izbaciti muziku sa najvne/odjavne špice, što je rezultiralo mojim pretraživanjem i pronalaskom ovog videa. Blizanci koji su pjesmu izveli na jednoj gitari i samo gitari, a opet su skinuli skoro cijeli aranžman. Komedija nije ali osmjeh na licu mi nije izostao.
Pozdravno, Ribac
- 14:45 -
(1) -
-
(1) -
-
petak, 23.05.2008.
Indana Jonesons i Kraljevstvo Kristalne Lubanje
Je li to samo meni ili ovaj naslov kad se ovako prevede zvuči kao loš klišej? No bio je sve samo ne to. Loš jel'...
Adventure continues...
E pa kako da kažem, možda je do društva, možda do očekivanja, a u mom slučaju prvo je bilo odlično i puno spremnih komentara a drugog uopće nije bilo, ali film je bio jako dobar. Ovo uzmite u obzir jerbo imadeh Indy maraton gdje sam se predozirao sa prva tri filma i krenuo put kina po četvrtu krišku. OK, nije bio sjajan, nije premašio trojku, ali što sam očekivao to sam dobio. Red humora, red akcije, red specijalnih efekata i glumce koji su se voljeli vratiti u stare uloge, iako mi se činilo da se Karen Allen više veselila povratku u stare čizme nego Harrison Ford. Ne može se reći da je kemije između njih nestalo, dapače čak je i romantični završetak filma uzmamio koji uzdah. A niti nove nade nisu razočarale, Shia LaBeouf je korektno odradio svoju "wannabe Divljak" personu, a Cate Blanchett je jednostavno oduševila kao ruska agentica sa teškim naglaskom. A opet, gdje ona nije dobra?
Specijalnih efekata je bilo, neki su se kužili, neki nisu, ali je ipak više bilo onih neprimjećenih, tako da ih mogu nazvati uspjehom. Kako kaže jedan frend "specijalni efekt je poput perika, ako ne primijetiš da je perika onda je izvršio svoj posao". A da je bilo i pomaka na dosadašnje radnje bilo je. Okorjeli fanovi će nakriviti glavu i pitati koji se vrag dogodio u drugom dijelu filma, ali ako se gleda, ipak je to jedno osvježenje. Dapače mislim da se sve izvelo u najboljoj mogućoj maniri kada je u pitanju SF koji je odlučio navratit u svijet Indiane Jonesa. A da referenci na ona vremena i na starije filmove nije falilo, moći će te se sami uvjeriti.
Kritike su obasute raznorazne, ali kako je isčekivanje bilo veliko i to većinom pozitivno. Virtualno je film imun na bilo kakve kritike i u prvom vikendu će pokazati da je ipak financijski uspješan. Definitivno film za veliko platno, koji je produkciju ispolirao do savršenstva i ima moju preporuku, a hoće li izdržati test vremena, e pa to će vrijeme pokazati. Sad, kako i što se šuška o nastavku gdje bi nasljednik imao glavnu ulogu, ne bih znao reći, ali mogu samo potvrditi da bi to ipak bio neki drugi Henry James. Ili treći.
Pozdravno, Ribac
- 01:50 -
(2) -
-
(2) -
-
utorak, 20.05.2008.
Nove nade malih ekrana
Serije za mlade. Uf, koji naziv, tamo je uvijek bilo seksa i nasilja i droga, ali više manje bi sve imalo pouku, pa bi to bilo u redu, ne?
Bar što se moje generacije tiče sve je počelo 1990 sa Beverly Hills 90210. E, što je to bila zabavna vožnja, sve dok nije otišla Brenda. što možda i je i nije imalo veze sa odlaskom na fakultete i promjenom orijentacije serije na više sapunjarski mentalitet. Moralne poruke na kraju svake epizode su se izgubile i onda je sve laganini krenulo nizbrdo. Kako su producenti htjeli izmusti još love, 1992 napravili su svojevrsni spinn off i nazvali ga Merlose Place. Ista priča, stariji likovi ali sapunjarski karakter od početka. Iako je počela kasnije, serija se ugasila prije svog originala. Taman prije nego što su dosad navedena dva broda potonula 1998 ugurao se Dawson's Creek. Kad je ta serija otišla sa svog traka, nisam siguran, ali pretpostavljam da se dogodilo slično kao i u slučaju Beverly Hillsa, kada su likovi odrasli i otišli na fakultete.
I tako je laganini krenulo, 1999 se ugasio Merlose, 2000 Beverly, a Dawson je hrabro držao poziciju u soliranju cijele tri godine do 2003, kada su scenaristi očito dobili dovoljno vjetra u jedra i malo pameti i napravili ne jednu već dvije nove serije. Istinabog One Tree Hill je zamišljen kao televizijski film, ali se ideja očito svidjela čelnim ljudima i serija se i dan danas snima. Nažalost njegov suparnik O.C. nije imao toliko sreće ili možda pameti jer je ukinut 2007, najviše zato jer su sezonu ranije ubili Marissu, lika sa najviše potencijala da razvije neku priču. A što sada kad se opet dogodila skoro pa praznina na malim ekranima? Krug se zatvara, scenaristi muzu stare ideje i rade remake Beverlya jednostavno nazvan 90210. Hoće li se ideja uhvatiti i stvoriti svoju novu/staru publiku vidjet će(mo) ove jeseni jerbo je samo snimljena pilot epizoda i čeka se zeleno svjetlo za daljnje snimanje. Neki novi klinci, a i neki stari likovi. A što nas okvirno očekuje, pogledajte ovdje:
Pozdravno, Ribac
- 17:15 -
(5) -
-
(5) -
-
subota, 17.05.2008.
Uf, što starim, toliko da zaboravim blogorođendan!
4 godine, 5 dana, 18 sati i 14 minuta postojanja ovog bloga. Zaskočilo me. Toliko o planiranoj promjeni dizajna na neku obljetnicu.
Crnih i bijelih dana je bilo, sreće, smijeha, pižđenja i plakanja ali sve to je život... pa nek ih je još ohoho, nadam se kvalitetnijih!
Pozdravno, Ribac
- 14:30 -
(7) -
-
(7) -
-
petak, 16.05.2008.
Pjesme, krv i soul
O da, uspio sam jučer tako puknut glavom u ladicu ormarića za cipele koja se nenadano otvorila da sam si raskrvario glavu. Weeehee! Ludilo brale, peče a ja na probu i van još planirao.
Naravno da me to nije zaustavilo u ničemu, dapače otišao sam i na jedno i na drugo, na stranu histerične ženske jedinke doma koje su odmah počele nabrajati štetne posljedice prašine i dima koje su mogle napraviti sranje na mojoj glavi, hm!?
A onda standardno proba, na koju sam zbog prijespomenutog incidenta kasnio tričetvrt sata, koja je začuđujuče brzo prošla. Samo ne znam kako će sve ispast, ali nisam ja dušebrižnik svih ljudi, tako da mislim da više neću o tome mislit. Case closed, ja samo pjeva, ja samo sviram, ja nemam razlog da se živciraaaaam... ah imam ali su oni druge prirode.
A onda pravac kanta koju mi moji roditelji tako velikodušno daju da vozam i put bankomata, paralelno prekršit par propisa jerbo sam kao prvo, zaboravio zavezat se, upalit svjetla na autu, onda razgovarat na mobitel (dvaput!) i nepropisno se parkirat (opet dvaput!). Bit će to od onog udarca od glavu. I tako dogovor je pao, Tratinčicu kupim na Kvatriću.
Prvi puta sam bio na obnovljenom Kvatriću i mogu samo reći: fensi. Ajde, znam lokaciju za jednog dana moj potencijalni film, poznat kao... heh, neću reći što, da mi još tko mazne ideju. Kak da ne. Naravno da sam cijelo vrijeme čekao na jednom mjestu i taman kad sam odlučio i prešao na drugu stranu ceste, naravno da je moj spoj koji to nije prešla na tamo gdje sam do maloprije bio. I opet trč u pothodnik i stiži ju. I tako mic po mic, sparkirah se i dođosmo do Sax!-a
Prva runda tu, prepoznavanje nekih konobara, malo ćakule i eto naše Ivane na pozornici. Prvi set smo presjedili samo se ljuljajući u stolcima, drugi set smo ipak stali na noge kad smo čuli prve taktove ove pjesme. A onda događaj večeri kada je pao duet Tratinčice i Ivančice. Iako je više bio samo singlica jerbo jedan mikrofon malo je malo nije davao znakove života, a naravno, taj nije bio kod Tratinčice, kojoj su nog klecale samo prvu minutu.
Do kraja večeri smo svi pogubili glasove, malo smo popričali u backstageu gdje je doslovno bio mrak i onda krenuli put kreveta. Neki su zapsali u pidžami, a neki su od euforije zaboravili ili namjerno nisu skinuli sretnu poflekanu majicu.
Pozdravno, Ribac
- 15:35 -
(4) -
-
(4) -
-
srijeda, 14.05.2008.
It's like candy, but with blood. Which is so much better!
Nekih dana stvar perspektive je jedina stvar koja razlučuje je li čaša poluprazna ili polupuna. Srećom, danas je polupuna.
Što više filozofiraš u postu to te manje komentiraju, prošli post me vratio u stare početničke dane sa nula komentara. Napokon nikakvog očekivnja i čudni pogledi prema monitoru.
Napravio sam kardinalnu političku grešku i pustio pred sebe Vesnu Pusić. A šta ću kad sam htio ispred sebe vidjeti novog Fiću kojeg dotična vozi. Opet jedan od trendova koji Hrvati prigrle pa misle da su ga izmislili.
Upravo sam uletio u jednu sobu i mislim da sam prekinuo nekome neki telefonski (ili kako znam ja to krivo otipkati teflonski) seks. Oh, well bilo mu to najgore u životu.
U centru grada Zagreba je nemoguće naći majicu dugih ili kratkih rukava u jednoj boji bez ikakvih natipsa. A i ako naletiš onda nije broj koji tražiš. Ako i je broj onda košta 200 ili više zverki. Gdje je konfekcija kad ju trebaš!?
Divno je vidjeti neke ljude koji imaju svako pravo napuhati se i umisliti nakon nekih svojih pothvata, kako ostaju normalni i pristupačni... iako nefotogenični.
Obitelji moja, Koalicijaši, Spamerice, Kokoši moje... ako i ne znate da ste u nekoj od oih kategorija, znajte da vas volem. Onak sebično, ali volem.
Pozdravno, Ribac
- 19:00 -
(2) -
-
(2) -
-
subota, 10.05.2008.
Slučajno o napretku
Starom parafraziranom biblijskom, puno lakše je vidjeti balvan u tuđem oku, nego vlastiti u svom. Tako i kad vidiš svoj najčešće nemaš pojma kako ga izvaditi van, a tuđeg bi odmah po najkraćem postupku. Pa zašto smo onda tako tvrdoglava vrsta?
Iako je to možda svojstvenije muškom nego ženskom rodu, često kada stanemo u govno ili ga sami poseremo, njekat ćemo bilo kakav kontakt sa sranjem ako nas itko pita. Sebi ćemo možda i priznati da smo se uneredili i da sad smrdimo, ali ne do Bog da netko pita "Što to smrdi?" pa da mi priznamo. Radije u zemlju propast. A rješenje jednostavno. Pravac prva pipa i peri. Jes, možda će nam se odmah nakon pranja činiti da i dalje smrdimo, ali tako je to sa tvrdokornim smradovima.
Tako i kada napokon ugledamo riješenje, mislimo da smo napravili cijeli posao. Ni blizu, iako smo pola puta prešli i to onog lakšeg dijela. sada treba učinit konkretne korake a ne samo razmišljati o rješenju. Ako želite da vam za to plaćaju, pravac fakultet da dobijete diplomu iz psihologije. A tek onda treba biti oprezan što će te reći! Postoji još jedna stvar nad kojom mozgam neko vrijeme. Zašto profesionalnog davača savjeta, a.k.a. psihologa, psihijatra, da ne nabrajam i ostale alternativne izvore, kojeg platimo, slušamo ko da nam je otkrio toplu vodu, a kad nam doma netko uvali isti takav savjet malo drugačije pakiran bježimo ko vrag od tamjana? Može bit zbog toga što su nam domaći ljudi teže shvatljivi kao objektivni promatrači a za takvim savjetima uvijek žudimo, ne?
Tako dakle, oboružani smo vlastitom analizom sebe, tuđim analizama, savjetima svih vrsta i napokon smo prevladali taj početni strah od nepoznatog i malu ljenost i komfor poznatoga i krenuli u mjenjanje samog sebe. I sve to fino ide, kao podmazano, salve priznanja pršte sa strane, svi se dive, vi ste na krilima euforije i u jednom trenu ni ne shvatite što se dogodilo - posustanete. Ma što i kako sad? Dogodilo se zasićenje, nakon početkog napretka, stvari su postale kolotečina pa iako ste postigli napredak, stvari polako stagniraju. I onda dolazi najteži dio, ostati na vrhu i održavati stvari na tom naprednom nivou. Ali nema divljenja i podrške, sad su ljudi vidjeli da vi to možete i ostaje ona stara da se uzdaš u se i u svoje kljuse. OK, ako imate sreće i familiju zdravog razuma, možete uvijek računati na njihovu potporu, bez obzira na konstantnu količinu njurganja. I onda opet upadnete u kolotečinu i dosadu iste stvari. A onda se treba naće neki viši cilj kojemu će te opet stremiti i gdje će te naravno opet naletiti na neka svoje nedostatke. Što zapravo i nije loše, osim u slučaju da nakon svakog kruga u kojem dođete do cilja ne postignete i samopoboljšanje, što bi zapravo i trebao biti cilj, jerbo ljudi koji su cijeli život isti postaju dosadni, a monotonija je ubojica razuma.
I zato svaki put treba poletjeti prema višim ciljevima, nadajmo se svaki put sa više razine svijesti, karaktera, odnosa sa ljudima, monetarnog stanja i ostalih stvari tako bitnih u današnjem svijetu.
Pozdravno, Ribac
- 16:30 -
(0) -
-
(0) -
-
četvrtak, 08.05.2008.
Večeras Sax!
Ima li dobrovoljaca koji se do sada nisu javili a htjeli bi ići?
Pozdravno, Ribac
- 10:00 -
(2) -
-
(2) -
-
nedjelja, 04.05.2008.
This is like dance auditions for "Crap, the Musical."
Baushtela, familija s kojom se družiš jer je familija (ok, ima iznimaka), krepana baterija na EmPeTrici i premalo pive za napit se a previše za zaspat.
I jopet, tragom svakog Rvata koji je mogao uhvatiti neki put za ovaj ekstra supre duper lišs vikend koji je rezultirao krahom Rvackih cesta. Jebo ja autoput kojim od predviđenih 3 sata putuješ jednako ko starom cestom. Ali to je najmanji problem, tu sam imao situaciju u svojim rukama. Doslovno.
Ono što me i dalje jednako jebe jest familija, a štaš. Rvati iz Bosne su uvjek Rvati iako se svi kolju gdje počinje Bosna a di Ercegovina a ja sam naravno, niu vrit ni mimo, u nekoj sredini, neki bi rekli šupku. Ulgavih si neku tipku ignore te uspješno izbjegavah većinu kontakata koji su se vrtili oko a) faxa, Bog ga blgoslovio da ga zgromim jednog dana b) cure koju konstantno nemam a rođaci dragi se žene, udavaju i ud davaju i primaju ovisno o kutu gledanja c) obitelj i politike, ubijte me na licu mjesta.
A onda izlasci, kada ja biser svih bisera nakon prvog dana baushtele budem izmožden, nikakav i općenito puding bez pomisli na dom, odem u lokalni birc, nabacim pet piva, a sa šestom mi se krene spavat. Ali da su to one zidarske od po litre-litru. Aaaaa ne, fina gospoda pijuckaju točeno 0,25. A u kurac i takva piva da progovori stereotipno muško u meni, to je za pizde. Krenuo stolni nogomet, proporcionalno pivama, sve bolje igram, ali ipak pikado s obzirom da je drugi put u životu biva totalni promašaj.
I onda doma. Prije toga još jedan šmug omiljenim daviteljima u malu šetnjicu ili trč, kako se zeme ne, malo na magistralu da se trči i gleda smrti u lice jer ipak je to jedna od najopasnijih cesta u Europi, pa si stavi slušalice u uši i zakantaj iz sveg glasa da te lokalci i vikendaši u čudu gledaju. Šta, pa nisam čudnovati kljunaš iako se možda tako krećem. I onda ti napola puta krepa baterija, a ti naravno bez rezervne, mjesta nabavke prijenosnih spremika energije nigdje u blizini a i da ima, nemam novaca.
I onda opet naravno račun za internet, i sms od dobre prijateljice i isključivo prijateljice, koji možeš u trenutku ludosti protumačiti kao poziv na nešto više.. ili? A štaš, šaka suza, vrića smija, ča je život vengo fantažija?
Pozdravno, Ribac
- 22:00 -
(4) -
-
(4) -
-