petak, 16.05.2008.
Pjesme, krv i soul
O da, uspio sam jučer tako puknut glavom u ladicu ormarića za cipele koja se nenadano otvorila da sam si raskrvario glavu. Weeehee! Ludilo brale, peče a ja na probu i van još planirao.
Naravno da me to nije zaustavilo u ničemu, dapače otišao sam i na jedno i na drugo, na stranu histerične ženske jedinke doma koje su odmah počele nabrajati štetne posljedice prašine i dima koje su mogle napraviti sranje na mojoj glavi, hm!?
A onda standardno proba, na koju sam zbog prijespomenutog incidenta kasnio tričetvrt sata, koja je začuđujuče brzo prošla. Samo ne znam kako će sve ispast, ali nisam ja dušebrižnik svih ljudi, tako da mislim da više neću o tome mislit. Case closed, ja samo pjeva, ja samo sviram, ja nemam razlog da se živciraaaaam... ah imam ali su oni druge prirode.
A onda pravac kanta koju mi moji roditelji tako velikodušno daju da vozam i put bankomata, paralelno prekršit par propisa jerbo sam kao prvo, zaboravio zavezat se, upalit svjetla na autu, onda razgovarat na mobitel (dvaput!) i nepropisno se parkirat (opet dvaput!). Bit će to od onog udarca od glavu. I tako dogovor je pao, Tratinčicu kupim na Kvatriću.
Prvi puta sam bio na obnovljenom Kvatriću i mogu samo reći: fensi. Ajde, znam lokaciju za jednog dana moj potencijalni film, poznat kao... heh, neću reći što, da mi još tko mazne ideju. Kak da ne. Naravno da sam cijelo vrijeme čekao na jednom mjestu i taman kad sam odlučio i prešao na drugu stranu ceste, naravno da je moj spoj koji to nije prešla na tamo gdje sam do maloprije bio. I opet trč u pothodnik i stiži ju. I tako mic po mic, sparkirah se i dođosmo do Sax!-a
Prva runda tu, prepoznavanje nekih konobara, malo ćakule i eto naše Ivane na pozornici. Prvi set smo presjedili samo se ljuljajući u stolcima, drugi set smo ipak stali na noge kad smo čuli prve taktove ove pjesme. A onda događaj večeri kada je pao duet Tratinčice i Ivančice. Iako je više bio samo singlica jerbo jedan mikrofon malo je malo nije davao znakove života, a naravno, taj nije bio kod Tratinčice, kojoj su nog klecale samo prvu minutu.
Do kraja večeri smo svi pogubili glasove, malo smo popričali u backstageu gdje je doslovno bio mrak i onda krenuli put kreveta. Neki su zapsali u pidžami, a neki su od euforije zaboravili ili namjerno nisu skinuli sretnu poflekanu majicu.
Pozdravno, Ribac
- 15:35 -
(4) -
-
(4) -
-