ponedjeljak, 31.03.2008.
Živ
Hm, nije da mi život nije zabavan, ja ga tako ne doživljavam.
Iako moram reći da je sedam dana koji su sljedili iza rođendana bili fantastični. Ne mogu se bunit da je bilo fnje, nikakvo i letargično, ali...
... da nema fotki ne bih se sjećao niti rođendana. OK, malo lažem, ali onih dana poslje ne bih... OK, opet malo serkim, ali mi treba da se sjetim malo više. E pa trebam svoj život počet opet doživljavat zamiljivim, urbanim, hip (hop), i tres chic, pa će možda i opet moje piskaranje dobit nekog smisla. Jerbo imadem jednu želju davno zamišljenu, sad je krenula u realizaciju. Sa naglaskom na krenula, jerbo još nije dalje od naslova (a da budem iskren ni on nije dfeiniran) nisam niti došao. No, jesam, ali to su one sporedne stvarčice.
Ono što meni treba je da sam sebe mentalno puknem u glavu i učim, a ne samo da premještam knjige sa jedne stranice na drugu i sa jednog stola na drugi. Da citiram jednu našu pop zvijezdicu, koja na stranu novinarski natpisi, tip muzike i slično, jednom rekla ovo
Al treba sam, sebi to omogućiti. Hm, imali bi lepu decu, šta jes jes, samo nadam se da se ne bi na ćaću uvrgnula na ljenost. A opet, još me jedna druga naša zvjezdica oduševila na nekim privatnim planovima, ali i poslovnim, na koje na žalost nisam uspio otići. A o kome je riječ odmah će te znati, jerbo me oduševila svojim glasovnim sposobnostima, ali ovo uparivanje i izbor pjesme te lagana obrada bez blasfemije - e to treba znat (i imat malo sreće sa uparivanjem). I to u prvoj emisiji. A rijetko me nešto u posljednje vrijeme pomete sa nogu. Ok, nisam žensko da me se mete, ali znate ono, kad uživate, svi se osjeti nekostriješe i tako. Da ne brbljam dalje:
Pozdravno, Ribac
(2) -
-
četvrtak, 13.03.2008.
Sretan nam rođendan!
Tebi Milice, tebi Nino, tebi Nina, tebi Marina... oh, da i meni.
Pozdravno, Ribac
(6) -
-
ponedjeljak, 10.03.2008.
Nezdravo okruženje
To mi je postao blog. Svi znaju za njega, više ne pišem kako sam htio, a da sad počnem o negativnoj metamorfozi blogharea nakon otkupa od nove tv...
Dakle dragi moji koji me čitate, koji ste mi to rekli i koji ne pišete blog, i niste mi prijatelji koji mi se jadaju na ramenu bar jednom tjedno, mislim da samo upražnjavate svoj redoviti vojaeristički poriv. Gledati nečiji drugi život, bez otkrivanja svoga upravo to. A također i davanje adrese mog bloga drugima. Ovdje ima osobnih stvari.
Drugi par rukava jest moj neosobni dio sa bloga. Imam par postova koji su za malo širu publiku, dapače, čak za novine bih rekao. Na stranu egocentrizam. Ali ono što trenutni domaćin mog bloga radi mislim da je za čisti jad. Samopromocija svojih "zvijezda" koje su "ekskluzivno" počele pisati, a o promociji raznoraznih emisija da ne govorim.
Razmišljam o prelasku na neki drugi servis ili prestanku pisanja bloga. I to zbilja sada ozbiljno. Ako bih prešao negdje drugdje, ovaj blog se ne bi ugasio, samo bi bio rjeđe updaetan, jerbo za "članke" koje pišem treba vremena i inspiracije koju u posljednje vrijeme sve manje nalazim. Osobne stvari bi, jelte preselio.
A ako prestanem pisat, prestat ću pisat. Neću svečano objavljivat kraj, samo ću nestat. No more drama queen, ovo su zadnji ostatci nadam se.
Ankete i moje orjentacije radi, neka mi se ostavi komentar na ovaj post ako me čitate. Ako imate blog automatski će vas linkati, a ako ste anonimac iz moje bliže daljine ili dalje blizine, ostavite molim vas ime i prezime. Ili bar inicijale ako vas je strah... nečega. Ne grizem. Jako. A i o popisu ovisi kome ću dati novu adresu u slučaju selidbe.
Došli su neki novi klinci, ali moje vrijeme (ni)je isteklo...
Pozdravno, Ribac
(11) -
-
četvrtak, 06.03.2008.
Wishes... de-nial, it's not just a river in Egypt, it's a freakin' ocean...
Ove godine neću slaviti rođendan... nekako mi se čini da nisam zaslučio, ali to me neće spriječiti da poželim neke stvari.
Prvo zdravlje, pa tu sam utječem na njega, tako da mi tu nemožete ništa napraviti... osim možda jednog dana kad me pukne auto ili tako nešto (nadam se da neće, da kucnem u drvo) da me povežete sa nekim izvrsnim doktorom.
Drugo, da moja mala sestra ne krene mojim stopama, što se tiče ljenosti i prgavosti. Teška je na karakteru, ako smijem reći još više od mene, ali sebe podosta vidim u njoj. Familija, jel, krv nije voda.
Treće. E to treće koje koje ako riješim. moje učenje, ljenosti i izbjegavanje rada. Zbilja mi neće pomoći komentari "pa ajde učit". To slušam svaki dan, možda ako ste inovativni. Ili ako imate dobrog psihologa ili psihijatra za preporučit, ovo je ziblja već ovisnost, a kako nisam dotaknuo dno, nemogu se sam izvuć.
Četvrto je moja familija. Da ne bude gore nego što jest. Hahaha, sad ovo zvuči ko da je katastrofa, ali nije. Moglo bi bit bolje, ali sam zahvalan i na ovome što imamo i na svim lošim stvarima koje nemamo. Naravno, tu uključujem i njihovo zdravlje.
Peto... Hm, ipak je bolje da neke stvari zadržim na sebe.
Al ajde, da ipak malo napišem i materijalnih stvari koje mi srce želi
Bone
Vorkosigan Saga
Smart (OK, malo nerealno, ali...)
karte za Gospel u Komediji (26.03.2008.)
i tako... ima još toga, ali mi ne pada na pamet, ako je još imam.
Pozdravno, Ribac
(2) -
-