To mi je postao blog. Svi znaju za njega, više ne pišem kako sam htio, a da sad počnem o negativnoj metamorfozi blogharea nakon otkupa od nove tv...
Dakle dragi moji koji me čitate, koji ste mi to rekli i koji ne pišete blog, i niste mi prijatelji koji mi se jadaju na ramenu bar jednom tjedno, mislim da samo upražnjavate svoj redoviti vojaeristički poriv. Gledati nečiji drugi život, bez otkrivanja svoga upravo to. A također i davanje adrese mog bloga drugima. Ovdje ima osobnih stvari.
Drugi par rukava jest moj neosobni dio sa bloga. Imam par postova koji su za malo širu publiku, dapače, čak za novine bih rekao. Na stranu egocentrizam. Ali ono što trenutni domaćin mog bloga radi mislim da je za čisti jad. Samopromocija svojih "zvijezda" koje su "ekskluzivno" počele pisati, a o promociji raznoraznih emisija da ne govorim.
Razmišljam o prelasku na neki drugi servis ili prestanku pisanja bloga. I to zbilja sada ozbiljno. Ako bih prešao negdje drugdje, ovaj blog se ne bi ugasio, samo bi bio rjeđe updaetan, jerbo za "članke" koje pišem treba vremena i inspiracije koju u posljednje vrijeme sve manje nalazim. Osobne stvari bi, jelte preselio.
A ako prestanem pisat, prestat ću pisat. Neću svečano objavljivat kraj, samo ću nestat. No more drama queen, ovo su zadnji ostatci nadam se.
Ankete i moje orjentacije radi, neka mi se ostavi komentar na ovaj post ako me čitate. Ako imate blog automatski će vas linkati, a ako ste anonimac iz moje bliže daljine ili dalje blizine, ostavite molim vas ime i prezime. Ili bar inicijale ako vas je strah... nečega. Ne grizem. Jako. A i o popisu ovisi kome ću dati novu adresu u slučaju selidbe.
Došli su neki novi klinci, ali moje vrijeme (ni)je isteklo...
Pozdravno, Ribac
Post je objavljen 10.03.2008. u 09:05 sati.