ponedjeljak, 31.03.2008.
Živ
Hm, nije da mi život nije zabavan, ja ga tako ne doživljavam.
Iako moram reći da je sedam dana koji su sljedili iza rođendana bili fantastični. Ne mogu se bunit da je bilo fnje, nikakvo i letargično, ali...
... da nema fotki ne bih se sjećao niti rođendana. OK, malo lažem, ali onih dana poslje ne bih... OK, opet malo serkim, ali mi treba da se sjetim malo više. E pa trebam svoj život počet opet doživljavat zamiljivim, urbanim, hip (hop), i tres chic, pa će možda i opet moje piskaranje dobit nekog smisla. Jerbo imadem jednu želju davno zamišljenu, sad je krenula u realizaciju. Sa naglaskom na krenula, jerbo još nije dalje od naslova (a da budem iskren ni on nije dfeiniran) nisam niti došao. No, jesam, ali to su one sporedne stvarčice.
Ono što meni treba je da sam sebe mentalno puknem u glavu i učim, a ne samo da premještam knjige sa jedne stranice na drugu i sa jednog stola na drugi. Da citiram jednu našu pop zvijezdicu, koja na stranu novinarski natpisi, tip muzike i slično, jednom rekla ovo
Al treba sam, sebi to omogućiti. Hm, imali bi lepu decu, šta jes jes, samo nadam se da se ne bi na ćaću uvrgnula na ljenost. A opet, još me jedna druga naša zvjezdica oduševila na nekim privatnim planovima, ali i poslovnim, na koje na žalost nisam uspio otići. A o kome je riječ odmah će te znati, jerbo me oduševila svojim glasovnim sposobnostima, ali ovo uparivanje i izbor pjesme te lagana obrada bez blasfemije - e to treba znat (i imat malo sreće sa uparivanjem). I to u prvoj emisiji. A rijetko me nešto u posljednje vrijeme pomete sa nogu. Ok, nisam žensko da me se mete, ali znate ono, kad uživate, svi se osjeti nekostriješe i tako. Da ne brbljam dalje:
Pozdravno, Ribac
(2) -
-
