ponedjeljak, 26.11.2007.
Prorok
Ja mislim da sam prorok. Ozbiljno.
Predvidio sam pobjedu na Wembleyu uz bod razlike. Predvidio sam ovakvu vrlo krajcanu pobjedu na izborima. No postoji kvaka. Svoje proročanstvo nikada i niti pok nikakvim uvijetima ne smijem verbalizirati, natipkati, asocirati ili natuknuti, jerbo onda neće biti ispunjeno. Možda serem, možda mislim da imam paranormalne moći i koj su totalno neimpresivne i koje nikome ne bi mogle pomoći, al da mi se ne jednom dogodilo da sam nešto (nemoguće) pomislio i da se to obistinilo, bogme je.
Al me sad ova zadnja dva primjera natjeraše da se sjetim još nekih situacija. Svi su bili više manje intimne prirode, pa ne bih natipkao više niti jedan, jerbo, iako su neke stvari prošle ipak je bolje u nekim situacijama začepit.
I sad sam ovo morao reći, tko zna, možda verbalizacijom i tipkalizacijom izgubim ove paranormalne moći. Kao da sam mogao nekome pomoći time što ih nisam smio reći. Hm, vrit, sad možda nikad neći unaprijed znati brojeve lota. Vrit.
Pozdravno, Ribac
(9) -
-
srijeda, 21.11.2007.
Fenomen nedostatka inspiracije blogiranja
Ne znam kada sam posljednji put napisao nešto što je imalo smisla, ili se nije vrtilo oko toga da nemam inspiracije. A sad i znam kako i zašto je to.
Naime moj život je trenutno jedna ogromna pustara. Ne, neću reći da mi je dosadno, dapače, ljudi sa kojima se družim i dalje su jednako fantastični (ili ne) ali moj intenzitet druženja je pao. Pa kako nemam nekih zanimljivih situacija koje bih mogao opisati, niti ne pišem. A tu je i moja ljenost.
Oni koji su to proživjeli euforične početke bloganja znaju na što mislim. Dođeš doma, sav pun doživljaja i jedva čekaš to podjeliti sa ljudima koje ne znaš i svjetom općenito. Sve je novo i nepoznato, otkrivaš svoje vlastite spisateljske talente i želiš to sve više istražiti. Onda ako ste poput mene, počnete nešto tipkati i shvatite da ste to već obradili u nekoj drugoj temi, na nekom davnom postu, a ne da vam se ponavljati, ipak želite biti i zanimljivi i novi i nezaboravni i jedinstveni i sve samo ne prosječni. Ali shvatite da ako blog bazirate na sebi i svojim doživljajima da će on presušiti ako nemate ludi i zanimljivi život, ili se bar tako ne doživljavate. A moj život je sa autoceste odjednom skrenuo off-road i zapeo u nekom selu nad kojim lešinari kruže, a one kugle prašine, granja i ostaloga vjetrom nošene idu sljeva nadesno.
Iskreno? Serem. Nisam baš u takvoj zabiti od života, ali nema nkih frustracija, koje su očito kod mene bile određeni pokretač. Kao što je netko davih dana napisao "pišemo kada smo nesretni", tako bi se moglo reći da ja nemam nesreće u životu. Nisam sretan, al brate da mi je bolje od većine u ovoj zemlji a i dalje globalno jest. I bilo bi bezobrazno od mene reć da sam nezahvalan na tome, nisam, al da mi je dosadno... jest. A i moje vrijeme najveće inspiracije nije zdravo. Ipak su to sitni sati oko ponoći i dalje. Jest reći će te da to uopće nije neobično u današnje vrijeme, ali ja moram reći da si moj stil života to nemože priuštiti iako bi htio. I nezdravo je. Medicinski dokazano.
A onda u tom fenomenu se dogodi i demistifikacija legendi, upoznavanje ljudi i nešto što bi judi nazvali da je u pitanju pubertet i stvaran a ne virtualni život: odrastanje. Kao prvo, upoznaješ se sa ljudima koji odjednom nisu samo niz nula, jedinica i ipiksela preljepo složenih na ekranu. Najprije otupiš na šok da tako zanimljivi ljudi ne izgledaju kao manekeni sa lica naslovnica, ali bože moj, klasika stereotipa: ljudi koji u životu prolaze na izgled ne razvijaju svoju osobnost toliko koliko ljudi koji su tu manje obdareni. A svi iole poznatiji blogeri koji nemaju specijlizirani blog o filmu, gadgetima ili žutoj štampi moraju imati jebeno dobru osobnost, jerbo, tko čita dosadnog blogera? Ili ih volite ili ih mrzite. A onda ipak neke upoznate uživo i shvatite da su samo dobri na rječima i da pas koji laje ne grize itd.
Zato ljudi moji, ako ste u mojoj dijagnozi prepoznali sebe, nemojte vegetirati na trosjedu života, već primite stvarnost za jaja i udahnite život punim plućima. Odbacite pravila, prihvatite tradiciju, istražite svoju duhovnost i odbacite raznorazne vampire iz svog života (pa i one unutarnje) te će vam odjednom blog postat zanimljiviji, a i vi sami sebi. Ili počnite pisati specijalizirani blog o recimo, poštanskim markama.
Pozdravno, Ribac
(11) -
-
nedjelja, 18.11.2007.
Kaj bum sad!?
Nina Badrić me čula kako falšam, i to gadno, što da radim!?
Pozdravno, Ribac
(5) -
-
srijeda, 14.11.2007.
Malo politike
Emisija "Dobar Dim" vrlo kvalitetno predstavlja što se sve može popušiti u ovo vrijeme. Pa pogledajte.
Pozdravno, Ribac
(3) -
-
utorak, 13.11.2007.
Nagradna igra otkazana
Previdjeh jednu veliku rupu u mojoj organizaciji igre zvanu Gugl.
Poanta je bila pokušat dokučit sam svojim snagama o kojim se serijama radi, a ne samo što prije dat odgovor da se dobije nagrada. Zato dok ne smislim neki sistem koji izolira već spomenutu tražilicu, nemam novih "nagradnih" igara.
Nitko nije varao, dapače neki su uložili i više truda, no recite mi kako da odlučim tko je pobjednik ako svi izguglaju točne rezultate?
Pozdravno, Ribac
(2) -
-
ponedjeljak, 12.11.2007.
Fun. Fun! Fun?
Rekoh pošto sam sav u nekom fnje-kmek-bljak raspoloženju, da se malo nasmijemo uz zabavne citate iz serija. I to njih 25. Tko pogodi koje su i koliko ih je, vodim na čokoladni fondue. Nakon završetka nadmetanja, što je četvrtak u 12.00. sati, u slučaju izjednačenja, pobjednik je onaj tko pogodi koji je citat iz koje serije, komada što više. Ako i tad bude izjednačeno, onda svi pobjednici idu na fondue! Pa neka igre i smijanje počne.
-They do if you drop them down an elevator shaft.
-I heard you were naked in his car.
-No, I was partially naked. At one point I had mittens on cause it was cold.
-If I hadn't, thank you for breaking it to me so gently.
-I have an erection. That's a good sign. I'm ready to go to trial. Lock and load.
-Deals are meant to be renegotiated.
-We're not negotiating my uterus.
-My head is full.
-It's called thinking. Go with it
-It's not too harsh.
-Will he ever open his eyes?
-Babies sleep, Weiss, you know. That's what they do, except when they're screaming. Last night, from midnight to six.
-He's gorgeous, Marshall.
-Thanks.
-Do you... drink?
-I do now! Besides, you said I should find other activities!
-Yeah, but I meant like, pep club. Not... beer bong club.
-Yeah, but he cheated, he hit me with a car first!
-Why would you want to help me?
-BECAUSE IT'S WHAT JESUS WOULD FREAKING DO!
-Well, I'm glad I could help. Education's very important.
-You know, George, you have your very own saint.
-I'd rather have a pony.
-Funny, that's what he used to say before we had sex.
-Everyone knows you only get 2 great loves in your lifetime.
-Where'd you hear that, "Convenient Theories for You" magazine?
-None of those were questions.
-We're not very nice people, are we?
-No. We're not.
-Aw, when we got married I thought we were gonna be so happy.
-Me too.
-Look on the bright side - at least we're still rich.
-Thank God for that.
-I need you to help me find the leg!... Aren't boyfriends supposed to help in situations like this?
-When we're on duty, I can't be your boyfriend.
-So, when we're on duty, I can have sex with someone else?
-I said I was Catholic, not a fanatic.
-I don't support the death penalty. I but I hope she dies for all that she has done. I really do.
-Is your vagina listed in the New York City guide books? Because it should be - hottest spot in town. Always open.
-No! You're... colorful. Colorful in a way that might respond to medication.
Pozdravno, Ribac
(8) -
-
srijeda, 07.11.2007.
Djeco i žene
Jer mislim da me nitko drugi ne čita (ah da, ispričavam se Ddadd, tu i tamo)
Nemojte pisati post u afektu. I ovo vam govorim drugi put. Pomanjkanje karaktera i tako to. Osobne probleme treba rješavati osobno, pa pobogu nismo baš svi Vlatke i Dikani. Al ponekad jesmo, bar ja jesam bio. A kad se saberem i pobjedim svoju ljenost u tipkanju, valjda će jednog dana ovdje i osvanut neki smisleni post. O blože, osjećam se sad ko dvanaestogodišnji emo klinac. Bah, nadam se da nisam.
Pozdravno, Ribac
(8) -
-
ponedjeljak, 05.11.2007.
Ma nemožeš to radit
Tražiti pauzu, znači tražiti pauzu i ne i dalje gurati po starom. Pogotovo ne po starom. Nemožeš tražiti od mene nešto što znaš da nemogu dati, je znam da neću dobiti uisto natrag. I bilo mi je dobro. Bilo mi je fantastično. Ono klasično što sam mislio da se meni nemože dogoditi. Uposlio sam se i zaboravio na sve. Faks, probleme, krepani TV, CD-a sa trećom sezonom „Grey's Anatomy“ koji nije kod mene i na kraju tebe. Odem na vikend, vidjet ljude koji mi nisu baš nešto prirasli srcu, no eto familija su i treba se javit tu i tamo, a ja nisam ove godine. I obili me u klasičnom sindromu jelo=ljubav, gdje su me našopali ljubavlju. I treba završit sa rezimeom mog dosadašnjeg rada i taman pošalješ poruku, da iako znaš da ne bi smjela prekidat šutnju, da ti falim. Pa nemožeš biti tako sebična, al oprosti to je. Ako te vrijeđa, žalim slučaj, predivna više nisi, iako u srcu još jesi, no nisam siguran jesi li to ti ili neka moja slika...
Pozdravno, Ribac
(7) -
-
četvrtak, 01.11.2007.
Treći vikend za redom me nema doma
I znate kaj... nekako mi i nije žao, premda možda ovaj vikend zažalim, ali samo zato što neće veze imati sa prethodna dva. Prošli vikend je bio predivno savršen, a kad se samo sjetim da sam krenuo sa stavom "A meni se neideeeee..." Ah...
Ali, radilo se i radilo se za nešto što mi je bar malo vratilo vjeru u moju vjeru. Naravno da su mediji to još prošle godine okrenuli na rat protiv Halloweena, no to nije bila namjera, samo ponuditi alternativu, no kako je danas samo loša vjest dobra vijest... To nije moja tradicija, neću reći ću da me nije privlačilo, no ipak mi se jučer dogodilo malo prosvjetljenje. Čitav običaj Noći vještca, u nas pretvorio isključivo u trgovinski trik, mislim imamo mi i maškare koje su dio tradicije, ne? No neću se fokusirati na ono što bi možda neki smatrali lošim. Naravno da je i kod nas kji smo radili bilo trzavica i neslaganja, gdje ih nema, a možda ću sad zbilja zvučati ko neki svećenik kad ga primi propovjednički zanos, no zbilja kad se ljudi okupe da rade nešto dobro, mora se vrag umješati i pokušati pomrsiti konce i pokušat sve upropastit. Zar vam se nikad nije dogodilo da nešto žarko želite i onda se sve uroti protiv ispunjenja vaše želje?
Ali taj prošli vikend je bio nešto prekrasno, čitav ispunjen dobrim vibracijama, pjesmom, hrpetinom probama gdje su ljudi krepavali od smjeha, no bilo je tu i natučenih koljena, poderanih majica, gravčeta na tavče, kasnonoćnih tračpartija, igranja ne-pčelice-ljuti-maje-se-čovječe i na kraju (no ne manje bitne) molitve. Heh... neću vas kriviti ako odustnete od ovog posta zbog prevelike količine kršćansva koje me obuzelo. Pa svatko ima svoj izbor. Ali nakon godina previranja ja sam ipak svoje izabrao.
Kome nije bistro o čemu pričam bijah jučer u župi na Knežiji, gdje se održalo bdjenje uoči Svih Svetih koje se sastojalo od 3 dijela. Prvi je sveta misa, drugi igrokaz u tri dijela. Sa (komičnim) prvim dijelom mi nismo imali previše veze, no drugi i treći dio su bili naših ruku i mozgova djelo. U drugom dijelu je yours truly odigrao najmanje upečatljivu glavnu ulogu, i mogu reći da to nije za mene; gluma mi je u rangu jelene Veljače i Nade Gačešić-Livaković. Ali iovako-ionako je to trebao biti ozbiljan dio. A glumih hrvatskog sveca Leopolda Bogdana Mandića. Majkomila, skoro zabrljah tekst, nikad Oscar meni. A onda na kraju igrokaza ples, sa pjesmom koju stavih na početak posta. Svaki put sam se tokom proba naježio na izvedbu, a sad se svaki put ježim na pjesmu. A treći dio... pa ja bih to nazvao partyem, al to nije. Nije bio dernek. Ma nije bio tulum, ali je bilo predobro. Heh, nakon svega toga sam samo ostao onako zadovoljno umoran, sa osmjehom na licu. A to mi je uvijek bio znak da sam iako često ne znam kako, napravio nešto dobro.
Eeeee, ali to nije sve, imat ćemo mi i drugu izvedbu 17.11. u Duga Resi, pa tko želi vidjet zašto sam ovako sretno razbacan u ovom postu, a čitam ne i slučajno živi u Dugoj Resi (je, znam, šanse za tak nešto su... nikakve, al ajde) nek se raspita kod o./vlč./pater (moje isprike na neznanju titule) Grge o čemu se radi... A do tada poslušalte pjesmu koja još vjerovatno nije odsvirala do kraja, pa možda niti došla do krešenda koji mi je baš... ono!
Pozdravno, amaterski glumac Ribac
(7) -
-