četvrtak, 27.12.2007.
Božić je...
... kao kad kihanje, najprije ga očekuješ, znaš da će doći, sve te lagano škaklja, znaš da ćeš biti bolje kad dođe...
... a onda kihneš i sve je gotovo u tren oka.
Pozdravno, Ribac
(3) -
-
ponedjeljak, 24.12.2007.
Pomislite na njih
Otvaramo svoje darove, smijemo se zajedno,
sjedamo za stol da bismo blagovali.
No, onkraj prozora - tamo u tami - tamo su ljudi
kojima ni Božić ne donosi radosti.
Za njih je to samo još jedan dan osamljenosti,
straha, zatočeništva, brige i rata.
Za mnoge među njima i bijedan bi ležaj
bio krasno mjesto: suh i topao i velik
dovoljno da primi čitavu obitelj.
Mnogima su naši puni stolovi, naša čista voda, naše
zdravlje i spokoj nešto o čem mogu samo sanjati.
Neki su od njih nekad poznavali naš svijet - i izgubili
ga, ili bili prognani iz njega.
Drugi pak nikad i nisu znali za drugo do li za
strah, bijedu i poraz.
Pravo je pokazati ljubav spram bližnjega za Božić:
podijeliti s njime djelo, razmijeniti darove, biti sretan.
No nadam se kako ćemo svi mi malobrojni
povlaštenici uzmoći čuti glasove ljudi onkraj naših prozora.
Bar ih sada, za Božić, možemo pozvati unutra,
razmijeniti misli s njima i saslušati
njihove životne priče.
Jer ti siroti ljudi nisu statistički podatci,
politički problem, vreća bez dna u koju
propada novac iz državnog proračuna.
Oni su osobe - posebne i jedinstvene.
Vrijedne su, kao što smo i mi.
Izvor fotografija: Reuters
Autor teksta: Pam Brown
(2) -
-
petak, 14.12.2007.
Forvarduše i tako...
Heh, uobičajeno ne odgovaram na forvarduše i tako, no ne znam zašto, na ovu jesam...
Uglavnom, blablabla, poželi želju, pošalji to ljudima i nakon određenog broja minuta (koliko imate godina toliko minuta) će vam se želja ostvariti. A moja želja bila da mi onaj gore požalje moju bolju polovicu. I tako nakon kratkog perioda (jelte ipak sam ja mlad), na gmail mi se javi jako dobra frendica, sa kojom podjelih priču i umrli smo od smjeha. No ipak, jeli moja želja ostvarena a da ja to još ne znam? A ni ona?
Pozdravno, Ribac
(5) -
-
srijeda, 12.12.2007.
Svako zlo za neko dobro
Doma imamo dva auta. Jedan je skoro pa moje godište, što u automobilskim godinama znači da ga je debelo uhvatila kriza srednjih godina, a drugi je onako, još mlad, tinejdžer.
I sad tinejdžer kihnuo, doslovno. Otišla mu ventilacija, što u ovo doba godine znači da ćeš se vozit sa zahuktanim staklima, što nije dobro. I sad kuku i pomagaj, sranje, baš u pravo vrijeme trebamo taj nekolikostotinjaka kuna trošak. I ostao on na servisu dva dana.
Starca uglavnom vozim ja, ili moj stari kada mu je potreban auto, jerbo majka se sa tinejdžerom fura na posao. I sad eto, prilika radi, odvezla se majka u starcu na posao. I onako sparkiranog starca, dok je gledao svoja posla i brojio oblake lupi neki drugi auto i ulubi ljeva vrata!
I sad pitate se gdje je tu dobro? Hehe, nije bez razloga krapala ventilacija pubertetliji.
Naime kad se zbroji, manje love izdvajamo za popravak njegove ventilacije i stačevih vrata nego da se slupao novi auto i da smo njegova vrata trebali popravljat. Kao što već jednom rekoh, netko gore ima čuda smisao za humor...
Pozdravno, Ribac
(5) -
-
subota, 08.12.2007.
Where are you Christmas?
Ah, pokušavam se ufurat u božićasto ozračje, baš mi i neide od ruke, evo još jedan pokušaj ufuravanja vidite ovdje. A kako se vi božićirate? Pjesmama, shoppingom, enormnim ispijanjem kuhanog vina i stavljanjem cimeta gdje treba i netreba ili nekom petom metodom?
Pozdravno, Ribac
(10) -
-
subota, 01.12.2007.
Izlazak koji to nije bio
A u punom smislu riječi je bap bio to. Kako nije bio očekiva, tako je nestao sav rpitisak oko njega i onda je taj ne-izlazak postao punokrvni izlazak koji može pomesti pod sa mnogim drugim izlascima.
Plus što se cijelu najt spikalo ingliš.
A večeras idem na izlazak koji je bio označen kao izlazak, ali nekako imam dojam da neće biti pristiska. Previše bar ne. Zbog toga što je više manje skoro ista ekipa sa jučerašnjeg ne-izlaska najavila dolazak na ovaj izlazak.
Dosta negacija i filozofiranja i mojem podliaženju euforiji (op.a. tko zna, primjetit će ovdje moju večerašnju lokaciju). Kad se sjetim da sam govorio da mi je dosadno, no da, ionako sam rekao da serem, kao što sad možete iz priloženog čitati. A sve počinje uvodom sa laganim pjevanjem. I to za dva sata. Pa tko živ tko mrtav!
Pozdravno, Ribac
(3) -
-