četvrtak, 01.11.2007.
Treći vikend za redom me nema doma
Klik na player, priti pliz.
I znate kaj... nekako mi i nije žao, premda možda ovaj vikend zažalim, ali samo zato što neće veze imati sa prethodna dva. Prošli vikend je bio predivno savršen, a kad se samo sjetim da sam krenuo sa stavom "A meni se neideeeee..." Ah...
Ali, radilo se i radilo se za nešto što mi je bar malo vratilo vjeru u moju vjeru. Naravno da su mediji to još prošle godine okrenuli na rat protiv Halloweena, no to nije bila namjera, samo ponuditi alternativu, no kako je danas samo loša vjest dobra vijest... To nije moja tradicija, neću reći ću da me nije privlačilo, no ipak mi se jučer dogodilo malo prosvjetljenje. Čitav običaj Noći vještca, u nas pretvorio isključivo u trgovinski trik, mislim imamo mi i maškare koje su dio tradicije, ne? No neću se fokusirati na ono što bi možda neki smatrali lošim. Naravno da je i kod nas kji smo radili bilo trzavica i neslaganja, gdje ih nema, a možda ću sad zbilja zvučati ko neki svećenik kad ga primi propovjednički zanos, no zbilja kad se ljudi okupe da rade nešto dobro, mora se vrag umješati i pokušati pomrsiti konce i pokušat sve upropastit. Zar vam se nikad nije dogodilo da nešto žarko želite i onda se sve uroti protiv ispunjenja vaše želje?
Ali taj prošli vikend je bio nešto prekrasno, čitav ispunjen dobrim vibracijama, pjesmom, hrpetinom probama gdje su ljudi krepavali od smjeha, no bilo je tu i natučenih koljena, poderanih majica, gravčeta na tavče, kasnonoćnih tračpartija, igranja ne-pčelice-ljuti-maje-se-čovječe i na kraju (no ne manje bitne) molitve. Heh... neću vas kriviti ako odustnete od ovog posta zbog prevelike količine kršćansva koje me obuzelo. Pa svatko ima svoj izbor. Ali nakon godina previranja ja sam ipak svoje izabrao.
Kome nije bistro o čemu pričam bijah jučer u župi na Knežiji, gdje se održalo bdjenje uoči Svih Svetih koje se sastojalo od 3 dijela. Prvi je sveta misa, drugi igrokaz u tri dijela. Sa (komičnim) prvim dijelom mi nismo imali previše veze, no drugi i treći dio su bili naših ruku i mozgova djelo. U drugom dijelu je yours truly odigrao najmanje upečatljivu glavnu ulogu, i mogu reći da to nije za mene; gluma mi je u rangu jelene Veljače i Nade Gačešić-Livaković. Ali iovako-ionako je to trebao biti ozbiljan dio. A glumih hrvatskog sveca Leopolda Bogdana Mandića. Majkomila, skoro zabrljah tekst, nikad Oscar meni. A onda na kraju igrokaza ples, sa pjesmom koju stavih na početak posta. Svaki put sam se tokom proba naježio na izvedbu, a sad se svaki put ježim na pjesmu. A treći dio... pa ja bih to nazvao partyem, al to nije. Nije bio dernek. Ma nije bio tulum, ali je bilo predobro. Heh, nakon svega toga sam samo ostao onako zadovoljno umoran, sa osmjehom na licu. A to mi je uvijek bio znak da sam iako često ne znam kako, napravio nešto dobro.
Eeeee, ali to nije sve, imat ćemo mi i drugu izvedbu 17.11. u Duga Resi, pa tko želi vidjet zašto sam ovako sretno razbacan u ovom postu, a čitam ne i slučajno živi u Dugoj Resi (je, znam, šanse za tak nešto su... nikakve, al ajde) nek se raspita kod o./vlč./pater (moje isprike na neznanju titule) Grge o čemu se radi... A do tada poslušalte pjesmu koja još vjerovatno nije odsvirala do kraja, pa možda niti došla do krešenda koji mi je baš... ono!
Pozdravno, amaterski glumac Ribac
- 20:46 -
(7) -
-
(7) -
-