srijeda, 29.03.2006.
Blank screen, automatic movement
Ćitam blogove, forume i sve ostale kerefeke koje inače čitam na netu.
Pored sebe imam šalicu i čašu; u šalici kikiriki, čaša sa sokom. Kako mi je mozak skoncentriran na čitanje onoga što mi se stvori na ekranu ruke rade automatski. Tako sam pokušao popiti kikiriki, a sad trebam obrisati ruku.
Sa štovanjem, Ribac
(14) -
-
nedjelja, 26.03.2006.
Pozor narode!
Pošto primjetih da se na mojoj brojalici 'junik vizitrs'
Sa štovanjem, Ribac
Update: pošto se cjenjeni dobitnik nije javio za primopredaju nagrade, ista ostaje na polici u trgovini. Da razjasnim poanta nagrade je bila nagraditi 1000 unique posjetitelja, tako da su svi moji stari čitatelji bili automatski izbačeni iz igre. No ne brinite za kojih mjesec-dva predviđam nagradu za 10000 posjetitelja, dakle ne unique i svi su uključeni! do tada...
(24) -
-
ponedjeljak, 20.03.2006.
Malo reklame
Daklem, za sve one koji vole ritam, rap (koji nije gangsta), Black Eyed Pease, te glavnu temu 'Pulp Fictiona' viđu ovo!
Mislim da Xiola ovo može glatko preskočit...
Dakle, sve osobe ženskog roda, pogledajte što znači ples sexy trbuhom. Fergie ima mali solo dio. Nemorate imat takvo savršenstvo od trbuha, no pogledajte pokrete. Uvijanje koje zove da mu se pridružiš. Današnje curice idu masovnom etiketom 'kakogod uvijaš, dobor uvijaš'. E pa drage moje, ta politika vas dovodi do izgleda zaostalih riba na suhom sa defektom mišića. Učite se plesati, nije to tako teško. Usotalim, pogledajte i ovaj Pamsweetpein post, tko zna, možda ovih dana upišem neki tečaj za razdrmavanje guzice i ostalih dijlova tijela...
Sa štovanjem, Ribac
(14) -
-
utorak, 14.03.2006.
'NO FUMAR, NO TOCAR, NO FLASH - o maturalcu, dio II' ili što copy-pasteati kad nemate inspiracije
Stvari smo doslovce iskrcali u sobe i brže bolje se uputili na Haciendu. Nakon obilate večere koja je bila degustibus non tralala, fotkanja sa plesačima čije su slike cure uporno odbijale, pjevanja Mare i Kate došao je taj trenutak kada su nam usta ostala otvorena: flameco show. Nisam znao da se može tako brzo lupati nogama u pod, a također sam saznao kako zvuči španjolski hrvatski.
Sa flamencom sam potvrdio svoju tezu da je ples bitan faktor zavođenja, što mi je potvrdio Juan (glavni plesač s kojim su se svi fotkali). Nakon što je pokazao svoje nevjerojatne nožno-plesne sposobnosti mnoge su cure htjele dobiti njegov broj telefona. Odjednom im je postao puno privlačniji kada je pokazao svoje super moći. E pa cure tko vam kriv što niste uzele barem fotke!
Nakon izvsne uvertire na kojoj su se i profe rasplesale vratili smo se u Lloret i nastavili svoje noćne pohode do ranih jutarnjih sati. Draga vodičica Kauzlarić je uspjela nekako nažicati vlasnika diskoteke Hollywood da nam smanji cjenu upada, tako da smo veći dio vremena proveli u navedenom.
Tamo smo utvrdili repertoar hrvatske diskografije od prije par godina, dosta je da kažem Nina i Emilija pjesma Vlak. Posebice je poraslo zanimanje za ostanak u potonjem kada je vlasnik rekao, na hrvatskom, da će biti ženski, a kasnije i muški striptease. Cure i dečki su vrištali ali su samo letile gaćice striptizeti, iako je komentar autora ovog teksta bio da nije skroz gola, jer je ostavila čizme J.
Mnogi su zbog tulumarenja svoje prvo slobodno jutro odlučili prespavati, dok su drugi žrtvovali svoj san i otišli u last-minute-shopping. Nakon ručka: Barcelona evo nas! Sagrada Famiglia jedno od mnogobrojnih Gaudijevih djela, još ne dovršeno, pa će je valjda Japanci dovršiti. Izvorno to nije trebala biti crkva ali je nakon njegove smrti ispala poput njegovih nacrta za izgradnju (kojih usput budi rečeno nije bilo) od jedne ideje došao je na stotu. Da je ostao vjeran svojem ćaknutom, ali zanimljivom, arhitektonskom stilu mogli smo se uvjeriti u parku Guell koji nije kao iz bajke. On je živa bajka.
Posjet Nou Campu (FC Barcelonin stadion za one sportski neupućene) bio je neobavezan pa su jedni gledali stadion a drugi trgovine sa suvenirima tog sportskog kluba. Nakon toga - iznenađenje – kratka stanku sa rendez-vous point kod Hard Rock caffea. Zadnja postaja u Barci su nam bile čarobne fontane. Breathtaking, no comment.
Povratak u Hollywood, hoću reći Lloret. One tequila, two tequila, three tequila, floor… Tu večer se nije spavalo uopće, a neki su u sitne sate otišli uživati u pjesku i visokim valovima Sredozemlja. Ono, znate, yeah dude, whoa! Kakva Kalifornija! Hrvatski turizam bi se mogao malo ugledati na španjolski. Tamo se plaže čiste i u te rane sate. Doduše svi su se žalili na pjesak koji je nakon kupanja masovno zaostajao u kupaćim kostimima.
Na žalost, to je bio dan za opraštanje od Španjolske. Darkec pali pilu! Da su se neki spremali pet do podne (zapravo pet do osam) dokazala je nečija prtljaga koja je odlučila ostati malo duže u Lloretu i jedna jakna koja je vidjela Zagreb dva mjeseca nakon maturalca. Khm, tim pacjentima preporučam antisklerin. Puni sombrerosa, sangria, raznih uspomena na lude noći, i trofeja u obliku raznih Španjolaca, Talijana, Kolumbijaca, drugih Hrvata itd., spremili smo kofere i krenuli u Figueras na Dalijevu izložbu. Za Dalija se može reći da je opaljen mokrom krpom ali ne da je i dosadan. Tko bi drugi u istu sliku ugurao svoju golu ljubavnicu i Abrahama Lincolna, a da se to ne vidi u isti tren.
Adios Espanol, bonjur France. U mjestu Grasse, Provance, posjetili smo tvornicu parfema, čije su isparine na neke utjecale kao mari…nada. Vrtoglavo niske cijene razvikanih parfema dovele su u napast i one koji su do sad uspjeli sačuvati koji euro.
Nakon toga elita (čitaj XVI) ide tamo gdje joj je mjesto. Hello Cannes i Monaco. Tu se između ugurala i Nica. Meka europskog filma, nedostatak red carpeta, skupi auti, bogati starčeki sa lijepim mladim tetama, casino, dio staze Formule 1 i općenito mnoge druge vrlo skupe stvari su nam, više ili manje, ostale u mutnom sjećanju jer smo sve obišli u kasnim satima šestog i ranim satima sedmog dana.
Ali nećemo zaboraviti kakav je dojam to ostavilo na nas. Priznajmo si, mnogi od nas više nikad neće vidjeti toliko love na jednom mjestu. Razno – razne valute su nam doslovce prolazile pred nosom u oblicima mnogobrojnih Porschea, Ferraria, Lamborghinia… Možete si zamisliti kako je komično ispred casina izgledala stara, zalutala, kockasta Fiat Panda.
Zadnja internacionalana stanica nam je bila Cremona, ili grad-u-kojem-smo-popili-kavu-pored-neke-crkve. Zbog umora to je jedina informacija koju sam uspio zapamtiti o tom gradu. Nakon kratke vožnje zagrebačkim parkiralištem, pardon Slovenijom i trošenja zadnjih pjesama koje su nam pale na pamet, sretni i s podočnjacima do poda stigli smo Vatroslavu Lisinskom pred vrata.
Da nas umor nije savladao dokazali smo sutradan derući se pred školom, kad su nas novi prvašići gledali u čudu kao da se pitaju “Hoćemo li i mi jednog dana biti ovakvi?” Eh nadajte se da hoćete jer je maturalac jedan i jedini, a zajednička sjećanja neprocjenjiva. Kako će mi nedostajati Španjolska…
Sa štovanjem, Ribac
(14) -
-
nedjelja, 12.03.2006.
'NO FUMAR, NO TOCAR, NO FLASH - o maturalcu, dio I' ili što copy-pasteati kad nemate inspiracije
Nakon mnogih roditeljskih sastanaka na kojima su se masovno gubili živci donešena je sudbonosna odluka. Između Grčke, Praga, Albanije, Španjolske i Sarajeva 4.x i 4.y su se, hvalim te Bože, odlučili za Španjolsku. Točka polaska za promjenu nije bila Cibona već Pleso. Možemo pohvaliti Croatia Airlines da nas je sigurno spustila u Gironu ali također upućujem kritike zbog obroka koji je veličinom bio za barbike.
Nakon sljetanja, dočekivanja od drage nam vodičice prof. Klauzule, shvaćanja da su neki biseri ostavili putovnice u Zagrebu, te nekoliko sati vožnje u busu stigli smo do našeg prvog odredišta, Zaragoze. Taj živopisni gradić ćemo zapamtiti po Basilici de Nuestra Senora del Pilar. U prijevodu netko se sjetio povezati nekoliko susjednih crkvica u jednu veću i onda je nastao multiplex crkveni centar u Zaragozi.
Nakon prvog kašnjenja sljedila je prva duža vožnja prema španjolskoj prijestolnici Madridu. I prije nego što smo stigli do hotela, koji je usput budi rečeno bio u strogom centru, shvatili smo da je Zagreb naspram Madrida jedna velika selendra. Ali lijepa selendra.
Nakon prve večere neki su se uputili u krevete a neki u noćni život irish pubova kojih ima na svakome uglu. Zanimljivo je napomenuti kako vas ljudi doslovno guraju u disko i daju vam flyere i to potpuno besplatno. Eeee, to se nikad ne bi dogodilo u nekoj npr. Papayi ili Tvornici. Sljedećeg dana, nakon buđenja koje nam je svima naručila naša vodičica, i koje je usput budi rečeno budilo petnaest minuta ranije, svi smo se uputili u obilazak Madrida. Znate kako to već ide: red trgova, pa malo crkava, mrvica muzeja i još tu i tamo koji spomenik, stadion Real Madrida i zaključak da je Madrid jedan lijepi grad po danu. A tek po noći…
Nakon pauze za ručak u posljepodnevnim satima smo se uputili u Monasterio de San Lorenzo de El Escorial. Megalomanski dvorac kojim je Filip II impresionirao svoje saveznike, protivnike a bogme i nas. Da nije bilo putokaza sigurno bi se netko izgubio, a šanse za izlazak bile su jednake onima u Dedalovom Labirintu.
Nakon povratka u Madrid sve nas je iznenadila stanka za shopping u kojoj su neke cure imale sreće i vidjele, ni više ni manje, Davida Beckhama. Šala mala vidjele su Toma Cruisa. Naravno da su kasnile na večeru. Dobili smo izvrsnu tradicionalnu paellu u koju se potrpaju školjke, riža, piletina i da ne nabrajam dalje. Zatim su se rijetki bacili u krevet, a većina na traganje mlađih španjolaca i španjolki.
Nakon kratkog spavanca, treći dan je usljedio cijelodnevni posjet Toledu koji podsjeća na srednjovjekovne gradiće. Zapravo on to i jest. Osjećali smo se kao na snimanju četvrtog dijela Lord of the Rings: return of the XVIth fellowship. Užitak nam je pokvario konobar kojeg smo čekali cijelu vječnost da naručimo pizzu. Za osvetu smo otišli konkurenciji par metara dalje.
Nakon povratka iz Toleda mnogi od nas su se sredili i otišli tog tjedna po zadnji put na Madridska polja diskova i klubova. Neki su se te večeri još sredili ali na neki drugi način… Zato su ujutro glavobolju lječili kavom iz Starbucksa (za one koji ne znaju specijalni restoran s kavom, kao Subway za kave umjesto sendviča). Tog dana samo se morali oprostiti od Madrida. Šmrc. Nadam se doviđenja, a ne zbogom.
Cijeli dan samo se truckali u busu uz stajanje u Monserratu, čuvenom marijanskom svetištu sa muškim i ženskim benediktinskim samostanima koji su udaljeni 4 km. Zamislite si to. Trebate ići do susjeda po šalicu šećera a vani je hladno, mrkli mrak i pada kiša. Brrr… Ta planina je sama po sebi veličanstvena jer joj vrhovi izgledaju poput polja visokog zaobljenog kamenja. A u magli je sve to izgledalo još lijepše. Nakon ponovnog istresanja sadržaja iz novčanika krenuli smo na put prema Lloret de maru, središtu Hrvatske za vrijeme maturalaca.
(13) -
-
utorak, 07.03.2006.
Pljuska u facu držeći štiklu
Oh da, iako vas ovih dana ljudi ne ugnjetavaju, nego guše sa Severininom pobjedom na Dori, ja se moram osvrnuti na kontroverznu pjesmu. Pobrat ću koju trulu jabuku u glavu zbog ovoga, no ipak. Pa gdje da počnem...
Sve je počelo sa kontroverzom da je pjesma na ekavici. To ste mogli pročitati u novinama 24 te na njihovom portalu još uvijek. Dalje se kontroverza širila i bez pomoći tiska. Naravno, ispostavilo se da je pjesma na čisto hrvatskoj ikavici čije reprezentativne riječi možete čuti u Istri, znanoj i kao najveći hrvatski poluotok. Kasnije, bez ikakve isprike, već navedene novine izdaju novi članak u kojem možete vidjeti koliko-toliko originalnu verziju, sad već popularno skraćeno nazvane 'Štikle'. U daljnjim članku se 'Štikla' i prevela na engleski te 'de facto predstavljena kao službena verzija. Ako si, nazovi same cijenjene novine, mogu priuštiti da pišu komentare poput 'Nakon prvotnog šoka što je uopće pobijedio takav turbofolklorični kvazietnošund,...' onda si i ja mogu priuštiti te reći da ne vjerujem kako se takvo žutilo od tračerskih dnevnih novina može tiskati u ogromnim nakladama...
No na stranu moje osobno (nisko) mišljenje o određenim novinama. Jako me ražalostilo to što hrvati ne poznaju svoj folklor. Valjda znate da je 'Šije-šete' (ruku na srce ne znam jel' ovo pravo ime ovoj igri) dio dalmatinskog folklora. Talijanština prilagođena hrvatskom podneblju, a tko ne vjerujete da je netko ovo igrao, pitajte starije generacije iz priobalja (ako ih imate, naravno). Nadalje, rera i ganga, nisu nikakvi srpski proizvodi. Rera je izvorno iz Dalmatinske zagore, a ganga od Hrvata iz BiH. Ako neki ljudi žele Hrvate u BiH odvojiti od Hrvata u Hrvatskoj, neka rade što hoće, no oni su narod koji je tamo konstituiran i odvajkada dio naše kulture. To što neki ljudi ne znaju razlikovati cajku od rere, nije znak gluposti, već nedovoljno znanja o našoj prošlosti, kojeg danas, nažalost, ima sve više.
Nastavljam prodiku pričom o tekstu. Iskreno, subjektivno i objektivno, nit' je Šekspir, nit' je Điboni. Literarno djelce koje je daleko od ozbiljnih umjetničkih formi. No zbilja mi recite: jesu li riječi toliko bitne na Eurosongu? Hm... Trebate imati dobru melodiju koja lako ulazi u uho. Tekst nije na odmet (da podsjetim na 'Nokturno' jedne sjevernoeuropske zemlje iz 90-ih). Baš će se netko sjesti i zamisliti nad riječima i pitati se «Što je autor htio reći?». Ma dajte, tko ima vremena o tome razmišljati u tih 10-ak minuta koje daju na raspolaganje za glasovanje!? Dajte ritam, dajte zapamtljivu i zgodnu melodiju, a ako je tekst na izmišljenom jeziku, to će se shvatiti tek kada pobjednik bude na putu doma.
Bregović kao aranžer pjesme nekima smeta. Na ovo ću samo spomenuti najveći koncert prošle godine o kojem su svi pričali. Ako je gospodična Vučković birala na temelju najpopularnijeg prošle godine, nije pogrješila, vi ste pomogli.
Daklem, Eurosong nije festival za ozbiljnu glazbu u kojoj se traži veći smisao. Planirano ili ne, Seve Nacionale je digla prašinu sa stilom kako samo ona zna te odabrala savršenu pjesmu. Izaći će iz ovoga kao pobjednica kako god okrenete, jer nakon već općepoznatog 'kućnog uratka' sve joj je dječja igra. Ili ju sada obožavate ili ju mrzite. Ili ćemo proći sjajno na Eurosongu, ili ćemo se spustiti nisko kao nitko do sada. Mnogi ju mrze, ali već predviđam licemjerno klanjanje i ljubljenje skuta pri povratku doma u slučaju visokog plasmana.
Sa štovanjem, Ribac
(20) -
-
ponedjeljak, 06.03.2006.
Objašnjenje
Vama kojima dođe da čitaju moju arhivu (a bome i meni ako zaboravim) stavljam ovaj post da kažem zažto je nekoliko prošlih postova malo zbrkano s komentarima: blog je krepao ovih dana pa sam sve copy-paste sa sourcea iz svoje arhive
Sa štovanjem, Ribac
(2) -
-
nedjelja, 05.03.2006.
Update: štiklamo na Eurosong!
Seve Carice! Nisam ni sumnjao! Kraljica zajebancije i samoironije rastura!
Moram se složiti i reći da su tu hrvatski etno elementi, narodnjaka nema, možda narodnjak wannabe. Ajd da pogodim (nakon koliko ono godina!?) ove godine se nećemo kvalificirati u idućegodišnje kvalifikacije. Da ne kažem kako je Seve poznata i van granica Ljepe Naše. Ruku na srce, dobre pjesme mi bijahu 'Il treno per Genova' Tine Vukov, 'Kao san' Kraljeva Ulice i 'U tebi tražim spas' Raspashowa (aka. Parni Valjak jr.), ali Eurosong nema veze sa kvalitetnim pjesmama.
Za one koji nisu u toku, klik na link!
Sa štovanjem, Ribac
(0) -
-
petak, 03.03.2006.
Profesori - kurve!?
Danas sam imao prvo predavanje iz fiziologije. Profesor koji drži katedru je opičen do bola.
Tako nam je odmah pričao o generacijama koje ne hvata bologna. Za razumijevanje priče potrebno je znati da prijavnica za ispit košta 50 lipa, te takođe da možete izaći na usmeni iako ste pali ispit. Naravno, možete proći na usmenom ali ne prolazite ispit. Tako je pričao
Najbolji su mi bili ovi domaći, cigići sladoledari, frajeri i damice. Mislim, dođe mi na ispit 22 puta. Ja sam najeftinija kurva u gradu. Daš mi pola kune mo'š me jebat sat vremena
Sa štovanjem, Ribac
(0) -
-
srijeda, 01.03.2006.
Natpis na tabli...
..koja stoji na jednosmjernoj ulici uz znak zabrane prometa u tom smjeru, kaže:
Cestica se kako možete pretpostavljati nalazi uz groblje i par kućica. I sad se neki šaljivdžija sjetio izbrisati jedini veznik u rečenici...
Sa štovanjem, Ribac
(0) -
-