ponedjeljak, 27.02.2006.
Američki zakoni...
Zakon u gradu Pasadena, California, USA: Tajnica nesmije biti sama u prostoriji sa svojim šefom.
Zakon u državi Iowa, USA: Jednoruki klaviristi ne smiju naplaćivati svoje nastupe.
Zakon u gradu Fort Madison, Iowa, USA: Vatrogasci moraju vježbati gašenje vatre 15 minuta prije nego krenu prema mjestu požara.
Tekst zakona u državi Kansas, USA: Ako se dva vlaka susretnu na istom kolosjeku niti jedan ne smije nastaviti dok drugi ne prođe.
Zakon u državi Nebraska, USA: Ako dijete podrigne u crkvi njegovi roditelji mogu završiti u zatvoru.
Propis u gradu Carrizozo, New Mexico, USA: Zabranjeno je da se ženska osoba pojavljuje u javnosti neobrijana.
Zakonom u državi New York, USA izričito je zabranjeno skakanje sa zgrade. Onoga koji to prekrši očekuje smrtna kazna.
U državi Ohio (USA) zabranjeno je napiti ribu.
Zakon u gradu Danville, Pennsylvania, USA: Svi hidranti moraju biti provjereni sat vremena prije izbijanja požara.
Zakon u gradu Memphis, Tennessee, USA: žabama je zabranjeno kreketati iza 23 sata.
U državi Texas, USA, propisi dozvoljavaju voziti auto bez prednjeg stakla pod uvjetom da ima brisače.
Nedavno izglasan zakon u državi Texas, USA, obvezuje kriminalce da svoje žrtve obavijeste 24 sata unaprijed da će postati žrtve, te da im objasne zbog čega će ih napasti
Najpoznatija svjetska enciklopedija Britannica je zabranjena u državi Texas, USA, jer je u njoj opisano kako se radi pivo.
U državi Utah, USA, dozvoljeno je imati privatno nuklearno oružje, samo morate paziti da ga ne aktivirate, jer je to kažnjivo.
U gradu Wilbur, Washington, USA zabranjeno je jahati na ružnom konju.
No zbilja... I onda se mi žalimo na naše sudstvo!?
Sa štovanjem, Ribac
to sam ti ja poslala jelda?? :) 27.02.2006. 20:28)
subota, 25.02.2006.
Izlazak jučer, i tako...
Iako nemam neke posebne inspiracije onako mi je došlo pa da napišem što se jučer događalo u mom prevažnom životu da vi imate čitati sitnice iz života celebrity-to-be.
Najprije sastanak u KKZ-u. Dođoh u 9 gdje popih espresso da me održi budnim te pivu da mi digne raspolženje (ipak sam bio od 7 na nogama). Bog blagoslovio jeftine i kvalitetne usluge, ma ljubim vlasnike ovog kafića! Da nije tako već bi odavna bankrotirao. Našla se ekipa iz srednje koja je (većim djelom) kasnije išls prema... no idemo po redu.
Organizator svega bijaše Sretno Dijete teje sve bilo... pa više manje u redu. Trebala je doći i Maja:-P no ona je večer prije zaglavila sa svojim brand new dragim, koji je poznata faca i bloger, no neću linkati dok ne dobijem dopuštenje, te tako nije mogla doći jučer.
Upoznah i famoznu Mustafinu. Kaj da kažem, ono ništ posebno... Mda, ak je ona ništa posebno, onda sam ja idući papa. Al su Sretno dijete i Mustafina dobar par. Kad ih pogledaš objema bi skinuo barem 3-4 godine, tako da Mustafina izgleda jedvite legalno, a Sretno dijete ni to.
Uf, dosta piskaranja linkova...
Tako smo nakon KKZ-a otišli do jednog mjesta gdje se prodaje alkohol do ponoći radnim danom. Gdje - otkrijte sami. Kako mi se nije pilo, cuclao sam bambus. No neki su se i od njega napili. Toliko da su postali ravni jukeboxu koji radi i bez novaca. Tako glasni da ni dobly-digital-surround-u-cinestaru nije bio ravan toj decibelaži. Toliko da su nas zamolili da se maknemo iz kompleksa studenstkog doma Stjepana Radića gdje smo se smjestili tik pred sigurnosne kamere. Oh Bože...
I sve je bilo dobro, dok Majka nije odlučila mi dignut živac i zvati me. Klasična priča - kasno je dođi doma, ak ti nećeš neko će te pokupiti... bla, bla, yada, yada, yada... I onda sam si mislio što da radim. Na kraju izravno pitah jel to naredba da dođem doma ili ne. Kako je Majka svečano obećala da mi neće zapovijedati nakon 18-te, bila je prisiljena reći da nije te joj je zadnja šansa bila nametanje grižnje savjesti o tome kako današnja mladež kasno izlazi, spminjanje opasnosti na cesti i takoto. Poslušno odslušah, pregrizoh jezik, poklopih slušalicu i sve zaboravih za pola minute. Sam sebi se divim, jer izgleda da više nisam klasčni slučaj maminog sinčića.
Naravno, njene prodike su trajale neko vrijeme, tako da se ekipa pokupila u 5-icu. Vani zima, unutra toplo, rezultat: zamagljene naočale na barem 5 minuta. I možete misliti kako sam blesavo izgledao na ulazu u birc/klub pokušavajući vidjeti nešto oko sebe. Nitko se naije javljao na mobitel. Aaaaaaargh! Sva sreća našla je Sretno dijete te me poput malog školarca odvela do ekipe. Za par minuta mi je bio vraćen vid, te sam proklinjao sam sebe zašto nemam više stpljenja za leće.
I prođe vrijeme dođe rok, eto rastanka skok na skok. Kišica je cjelo vrijeme cmizdrila nad nama tako da smo napravili tijekom cijele večeri rošade s kišobranima na kojima bi nam i Kasparov zavidio. Puhalo je, zima da i tuljani padaju u nesvjest no mi smo se polako uputili kućama. 'Bem ti moju pripizdinu kombiniranu sa presjedanjima po noćnim tramvajima. I jedna činjenica me strefila posred nosa dok sam čekao tramvaj u Draškovićevoj. Pekara koja je tamo stacionirana, više ne radi poslje 12! Ovaj put nisam bio gladan, no tko zna što će biti idući put...
Sa štovanjem, Ribac
petak, 24.02.2006.
Šonjast post
Hm, malo onako zbrda-zdola...
Lonely, jesi zadovoljna sad !?
Majko sretan rođendan! Također ovim putem čestitam Ocu i Sestri, pošto sam njima zaboravio obilježit na blogu...
Maja i Sretno dijete, vidimo se večeras!
Ako mislite raditi u brzoj prehrani, bolje provjerite jaste li spremni za to upravo ovdje te mi javite kako stojite (26.200).
Hm, rješite situaciju: dečko ima curu, cura ima tumor, žive u Australiji. On svakih par mjeseci dolazi u Hrvatsku, te se zaljubio u drugu curu i ona u njega, no nije prekinuo sa onom u Australiji. Iovako ionako da se nije zaljubio u ovu drugu rekao je da bi zabrijao s njom. Što mislite, jel s ovom u Australiji ne prekida zbog sažaljenja ili zbog sjedenja na 2 stolice?
Sa štovanjem, Ribac
e, bolje ti je da neznaš zaš sam živčana, bolje ti je da neznaš.... 24.02.2006. 15:41)
ponedjeljak, 20.02.2006.
Evo, blog se preselio
I kaj sad? Vizualni identitet je isti, nadamo se da će protočnost biti bolja.
No da htjedoh nešto obznanit. Wow, čuvajte se! Daklem...
Nakon ovih ispita koji me čekaju u iduća dva tjedna odlučujem se bacit na izlaske i mislim okolo pecati. Ne bariti, pecati. Dakle one nigt stand ne dolazi u obzir. To nije moj stil. Bacam se na traženje ženske osobe koja će me iznenaditi, kojoj će da značiti da, a ne ne, koja je samouvjerena i da bude točno onakva da me upotpuni. He, moja crna faza je prošla, za neko vrijeme. Sve se one ciklički vraćaju, jedino je pitanje kako se sa njima suočiti. Ova zadnja me gadno pogodila, no idem na vedrije teme.
Kao što rekoh Ribac za dva tjedna kreće u lov! Dosta više onog dobrog dečka. Mda, ostat će on negdje tu, biti pomalo sramežljiv no ovaj put neće ostati obeshrabren prvim udarcem koji će ga oboriti na pod! Hm, bar se tako nadam, ovakvo samopouzdanje bi mi češće dobrodošlo...
Iako sam jako brbljav, trenutno moram koristit jedan citat koji pjeva pop-kraljica
There's more important things than hearing you speak
Dakle... hm, pogubih se u vlastitim mislima. A, da želim reći jednoj Koalicijašici da rezervira nedjelju 5.3. jer ću joj banut u stan sa pivom, colom, kokicama i dobrim filmovima! U množini! Bez pardona i odgode!
Sa štovanjem, Ribac
P.S. Nisam stigla odgovoriti na sms. 21.02.2006. 21:16)
subota, 18.02.2006.
Virtualni Makeover
Ogledalce, ogledalce, najljepši na svijetu tko je?
Ako uzmemo u obzir tehnološki napredak i umjesto ogledalca stavimo računalo svako ogledalce, pardon, računalo će biti u stanju reći: vi kraljice moja. Zahvaljujući mnogobrojnim programima za digitalnu obradu fotki, svaka cura može postati missica da se ni ne našminka. Najčešći je slučaj da se slavni podvrgavaju takvim tretmanima jer su oni stalno prisutni u medijima, a i neće dati svaku svoju sliku u tisak. Zato se najprije traži publicist’s approval koji omogućuje zvijezdama da uvijetuju sve, od fotografije, teksta i autora istih. Cenzura riječi, brisanje podočnjaka, peglanje bora i borica… baš sve. A ako ne igrate po pravilima čeka vas tužba, kazna i njačešće zabrana korištenja bilo kakvog materijala vezanu uz tu osobu.
No koliko god se digitalni čarobnjaci trudili tu i tamo se omakne koja mesarska greška. Slavni su na takvim slikama najčešće gubili ili dobivali tuđe dijelove tijela. Tako je Cindy Crafword u modnom prilogu za Elle jednom ostala bez pupka. Obrnuto, Nelly Furtado je na naslovnici GQ dobila tuđi pupak i trbuh, što ni ona ne bi shvatila da se nije slikala u dugoj majici. Kate Winslet je doslovce izgubila glavu u Harper’s Bazaaru, bolje rečeno njena glava je bila naljepljena na tuđe tijelo, tako da je vječna bucka ispala tanka kao šnita domaćeg pršuta. Dok se Angelina Jolie bunila što su joj izbirsali bradavice koje su joj stršile pod majicom za drugi Tomb Rider, Jennifer Lopez je bjesnila što su se producenti usudili prčkati po njenoj slavnoj stražnjici. Smanjili su ju, navodno, da joj poprsje izgleda veće. No dok su ove dame svašta gubile i tužile dotične, Elizabeth Hurley je za Cosmopolitan dobila kojih 10 cm u “plućima”. Nije tužila Cosmo već je rekla kako joj je bilo zabavno vidjeti da odjednom ima ogromne balone.
Makeover ili fakeover? Tehnologija je od početaka retuširanja poprilično uznapredovala tako da se danas svatko može baciti na digitalnu dijetu. Čak i trudnice mogu osvanuti sa pločicama. Međutim najčešći zahvati su brisanje bora, podočnjaka, prištića i madeža bez posjeta dermatologu, bijeljenje zubi bez posjeta zubaru i mijenjanje boje odjeće i pozadine bez posjeta krojaču ili maleru. Čemu sve to? Naravno zec leži u reklamnom grmu. Cure (i dečki) koji reklamiraju neki proizvod moraju tako izgledati da kupac odmah poželi kupiti taj proizvod. Moraju održavati standard branda kojeg reklamiraju jer kada netko dođe do određene kvalitete mora ju i održati. Kao kad dođete do povišice. Ako vam se nakon povišice smanji plaća to znači da ste nešto zabrljali.
Međutim, mnogi govore kako su slike u novinama nestvarno idealizirane i da mnogima nameću komplekse. Međutim tko bi kupio novine da mu se sa naslovnice smiješi žena koja je prošla trudnoću, bore smijeha i tulumske neprospavane noći? Svi žele ideale htjeli to priznati ili ne jer običan život nikoga ne zanima, čak ni u sapunicama. Uvijek se u obitelji nađe uspješni tata čija je žena praznovjerna tračibaba, sin se drogira a kćer ide na državno iz matematike, koja nezna da joj je prava mama zapravo glavna služavka, dok će mamin tata prevariti svoju ženu sa glavnom služavkom. Incest is not the best ali mora biti neka obiteljska tajna. No da se ja vratim problemu prezentiranja ljepote.
Ama baš svatko želi izgledati dobro pa će radije pokazati bolje slike iz fotoalbuma a one ružne sakriti na tavan. No koliko se svakodnevno stvarnima prikazujemo? Cure pogotovo. Malo korektora i pudera da prikrijete prištiće, sjajilo da istaknete usne, te Wonderbra da pokažete velike… oči. No ne bi se smjeli toliko opterećivati sa izgledom. Supermodeli su za to plaćeni i to je njihov posao i prednost dok su neki nadareni na neki drugi način. Nemože svatko programirati softverske programe, brinuti se za tisuće gladnih u Indiji, nokautirati protivnika ili otpjevati ariju “Kraljice noći”. Da nije toga ne bi znali za Billa Gatesa, Majku Terezu, Mike Tysona ili Mariu Callais. Pouka: naglasi ono u čemu si dobar.
Upravo ste pročitali članak koji me je odveo na državnu razinu natjecanja u Lidranu, godine 2005-e održanog u Dubrovniku. Ah ti dani...
Sa štovanjem, Ribac
srijeda, 15.02.2006.
Postvalentinovski post
Nećete razumjeti ni riječi, trebat će te strpitljenja da se animacija otvori, no mislim da je zbilja simpatična te ide u prilog onoj da svatko tko je dovoljno uporan na kraju dobije nono što želi.
Sa štovanjem, Ribac
EDIT: savjet onima koji imaju sporije veze: pokrenite animaciju, odite nešto pojesti, popijte si kavicu i malo odspavajte, bude se kad-tad otvorilo
ponedjeljak, 13.02.2006.
Možda je, a možda i nije
Upravo gledam zajedno sa Majkom i Ocem, na jednoj lokalnoj televiziji emisiju u kojoj se raspravlja o G-točki. Veselje za cijelu obitelj. U emisiji sudjeluju markantni metroseksualni voditelj, te voditeljica kojoj ne treba botox zbog uber-zategnute punđe.
Gošća im je cjenjena psihologinja sa našeg poznatog bolničkog kompleksa 'Rebarce', te raspreda o G-točki. Trenutno ženskoj. U jednom trenu ju opisuje kao mali grašak koji se nalazi par centimetara unutar rodnice, u drugom zapravo kao zonu koja obuhvaća neke žljezde, a u trećem trenutku govori na možda i ne postoji!? E pa sad molim ljepo... Naravno, opisala je gdje se (možda) nalazi i muška G-točka. Do nje se dolazi kroz izalzni otvor, no nekim ljudima i ulazni, te se nalazi kod prostate. (više o ovim temama možete pročitati kod Choco a.k.a. Sex Gurua) I sad svo raspredanje je uopće dovelo u pitanje postojanje famozne G-točke. Neki primjerci govore da je tu i da im pruža neslućene užitke. Zahvaljujući blogu pročitah detaljna istraživanja i muške i ženske G-točke. No također poznajem neke jedinke iz stvarnog života koje ju ne mogu naći da ih... khm, ovu rijeć ostavljam za vrhunac.
I sad si zamislite da u svu tu raspravu uleti jedan gledatelj. Konkretnije bakica od 69 godina. I ona kaže
I sad da se zamisliš nad tim. Ne nad tim kako jedna gospođa u godinama ima kočijaški rječnik, nego o tome kako su se naši stari (da upotrjebim bakičin izraz) jebali te su pronalazili užitak bez raznoraznih G-točaka i svega ostalog?
Zbilja, to govori samo jednu stvar. Možda dvije.
Prva: da se stari nisu preveć zmarali sexom i da je za njih to bila samo reproduktivna aktivnost.
Druga: da su oni koji su zbilja željeli užvati, ili išli po defaultu 'sam svoj majstor', ili su se posvetili jednom partneru i međusobno istraživali dok nisu našli vrhunac.
Iako mi ovo drugo malo nevjerojatnije zvuči, s obzirom da je vrhunac erotike nekad bio goli gležanj, ne vrijedi li ovdje možda ona 'blaženo neznanje'? Želim reći, kada postignete vrhunac u sexu (ili općenito u bilo čemu), neće li vaš cilj biti uvijek da dostignete to stanje ili čak bolje? Nije baš da će te se zadovoljti sa manjim stvarima. Ili ima takvih u sexu? Da vas čujem!
Sa štovanjem, Ribac
nedjelja, 12.02.2006.
Odluka je pala...
Ovih dana mi je do maksimale bila izražena promjena raspoloženja. Vijdeli ste uglavnom one gore trenutke, no nadam se da ću se od sada sabrati. Mda, kao da sam se raspao pa se morak skupiti. No to nije tema... errrr... mda...
Evo kako sam odlučio krenuti u svoj život i uzeti ga (ponovo) pod kontrolu, napravit ću popis stvari koje sam odlučio napraviti do kraja godine.
Možda se još nećeg sjetim...
Sa štovanjem, Ribac
subota, 11.02.2006.
Ogoljenje II
Jučer sam opet proživljavao neke od trenutaka koji su bili ovrtani samo borbom. Sa samim sobom. No jedna velika razlika je ovu borbu razlikovala od dosadašnjih. Nije boljela.
Pomislili bi ste ' što sada prigovaraš?'
No to me zabrinjava. Fizički, osjećao bih bol. U predjelu srca, u predjelu onih djelova tijela kojima bih se borio sam sa sobom. No ovaj put od toga nije bio ništa. Nema boli. Nema olakšanja. Samo jedna velika praznina ma mjestu srca.
Čovjek koji je pred godinu dana pisao ovaj blog nije ista osoba koja sad piše blog. Prije bih obraćao pažnju na tuđe kritike i pokušavao izvući najboljeiz njih. Sada ih uopće ne slušam. Brinem se prije običnog telefonskog poziva 'Što ako samo nekome dosađujem? Što ako me teaj netko zapravo ne voli? Što ako...' Bio bih duša organiziranja nečega i ne bih odustajao do samog ostvarenja. Sada to radim tek povremeno. Uvijek sam sa isčekivanjem gledao budućnost, pa iako nisam znao kuda će me sudbina ponesti nekako sam donosio koliko-tolike ispravne odluke. Sada samo čeznutljivo gledam za prošlošću. Mislio sam na svoje potrebe, no i na potrebe drugih, a sada... samo na sebe. Izgleda da su onaj altruizam i otvorenost, po kojoj su me ljudi znali negdje ispraili i rekli 'doviđenja'. Pamćenje me ne služi. Zboravljao sam imena. To zaboravljam i danas. Zaboravljam lica. To nisam zaboravljao. Zaborvljam sitnice koje bi mi ostale u glavi. Rastresan sam do daske. Rekli bi naspavaj se. Pokušavam, no... Ustručavam se ljudima reći 'Bok!' Prije bih to radio onima koji su mi se samo činili poznatima. Sada ispadam jedno obično umišljeno hodalo koje ne obraća pažnju na druge. Unaprijed dogovoreni sastanci i njihovo otkazivanje me nij brinulo. Sada da. Grizao sam nokte. Sad ne toliko, no izgleda da je to jedina dobra stvar koju je ova promjena donjela. Bio sam ciničan i sarkastičan. Nikada zločesto. Danas je druga priča, možda sam više bezobrazan. Nisam znao što želim, no zno sam što ne želim. Ovih dana ne znam ništa. Samo me pustite da u kutu jecam uz kokice i filmove... PMS rekli bi da sam žensko. No nije PMS. Nit traje par dana. Evo, već koja 3 mjeseca sam svjestan promjene. I ne borim se. Prije bih vritao, trgao. Sada trgam stvari i vrištm na druge ljude, na ljude do kojih mi je stalo. Neki bjes, oholost i inat su se probudili začinjeni sa bolesnom ambicijom koja vodi u krivom smjeru. Tražiti pomoć mi nikada nije bio problem, ali ovih dana smatram sramotom. Nesretno sam nezaljubljen. Uvjek sam ja drugima govorio da treba samo biti strpljiv, da će prava osoba naići. Nikada nisam bio ljubomoran na parove oko sebe. Bio bih sretan kada bi prijatelji oko mene došli i rekli onako potajno 'Znaš koga sam sreo/la...' Sad sam samo ogorčen starac koji bocka parove. Nada u ljubav nije izgubljena, samo je duboko zatrpana. Nekoć bijah samac koji je bio zadovoljan svojim statusom. Danas... Toliko se trudio živjeti svoj stil života da ga nije stigao živjeti. Samo prazna ljuska. Tek jeka...
...
srijeda, 08.02.2006.
Dr. Ribac - strikes back
Unatoč konsatatciji da su blogeri uspješni muškarci koji bez problema shewe sve što hoda, a blogerašice reprezentativni primjerci stepfordskih supriga, tu i tamo se nađe koja persona sa pokojim problemom. Nakon što smo riješili ljubavne dileme naše Draguljče javio se White Tiger sa egzistencijalističkim pitanjem 'Što da radim, imam 18!?'
Sa štovanjem, Dr. Ribac
nedjelja, 05.02.2006.
Dr. Ribac
Daklem, pošto sam ustanovio da je hrvatska blogerska zajednica jedno totalno neopterećeno i bez problema društvance, odlučih se povući iz još ne započete karijere psihološkog pomagala.
Kadli odjednom doleti Draguljče i smiluje se mojem unutarnjem Freudu s pitanjem: 'Što da radim, dragi me ne vidi?'
A sada dragi moji i drage moje predstavljam vam neotkrivenog genija, koji vam stoji na uslu... khm, kojem stojite na usluzi, i revno služite: Dr. Mr. Sc. i druge gluposti Ribca!!!
Od sada s mirisom limuna.
Sa štovanjem, zafrkantski Ribac
subota, 04.02.2006.
Popizditis/Ideja
Želim vas komentirati, no blog se igra mojim živcima... neke mogu komentirati, neke ne da...
Još se ne vraćam. Mislim, ovo je neki povratak, ali još nemam onu pravu inspiraciju. Iako mi je palo na pamet da otvorim neku vrst 'Pitajte Ribca' rubriku, u kojoj bi odgovarao na ženska 'Cosmo' pitanja o muško-ženskim odnosima iz muške perspektive. Ako imate što pitati - pitajte!
Sa štovanjem, Ribac


