Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/ribac

Marketing

Virtualni Makeover

Ogledalce, ogledalce, najljepši na svijetu tko je?
Ako uzmemo u obzir tehnološki napredak i umjesto ogledalca stavimo računalo svako ogledalce, pardon, računalo će biti u stanju reći: vi kraljice moja. Zahvaljujući mnogobrojnim programima za digitalnu obradu fotki, svaka cura može postati missica da se ni ne našminka. Najčešći je slučaj da se slavni podvrgavaju takvim tretmanima jer su oni stalno prisutni u medijima, a i neće dati svaku svoju sliku u tisak. Zato se najprije traži publicist’s approval koji omogućuje zvijezdama da uvijetuju sve, od fotografije, teksta i autora istih. Cenzura riječi, brisanje podočnjaka, peglanje bora i borica… baš sve. A ako ne igrate po pravilima čeka vas tužba, kazna i njačešće zabrana korištenja bilo kakvog materijala vezanu uz tu osobu.
No koliko god se digitalni čarobnjaci trudili tu i tamo se omakne koja mesarska greška. Slavni su na takvim slikama najčešće gubili ili dobivali tuđe dijelove tijela. Tako je Cindy Crafword u modnom prilogu za Elle jednom ostala bez pupka. Obrnuto, Nelly Furtado je na naslovnici GQ dobila tuđi pupak i trbuh, što ni ona ne bi shvatila da se nije slikala u dugoj majici. Kate Winslet je doslovce izgubila glavu u Harper’s Bazaaru, bolje rečeno njena glava je bila naljepljena na tuđe tijelo, tako da je vječna bucka ispala tanka kao šnita domaćeg pršuta. Dok se Angelina Jolie bunila što su joj izbirsali bradavice koje su joj stršile pod majicom za drugi Tomb Rider, Jennifer Lopez je bjesnila što su se producenti usudili prčkati po njenoj slavnoj stražnjici. Smanjili su ju, navodno, da joj poprsje izgleda veće. No dok su ove dame svašta gubile i tužile dotične, Elizabeth Hurley je za Cosmopolitan dobila kojih 10 cm u “plućima”. Nije tužila Cosmo već je rekla kako joj je bilo zabavno vidjeti da odjednom ima ogromne balone.
Makeover ili fakeover? Tehnologija je od početaka retuširanja poprilično uznapredovala tako da se danas svatko može baciti na digitalnu dijetu. Čak i trudnice mogu osvanuti sa pločicama. Međutim najčešći zahvati su brisanje bora, podočnjaka, prištića i madeža bez posjeta dermatologu, bijeljenje zubi bez posjeta zubaru i mijenjanje boje odjeće i pozadine bez posjeta krojaču ili maleru. Čemu sve to? Naravno zec leži u reklamnom grmu. Cure (i dečki) koji reklamiraju neki proizvod moraju tako izgledati da kupac odmah poželi kupiti taj proizvod. Moraju održavati standard branda kojeg reklamiraju jer kada netko dođe do određene kvalitete mora ju i održati. Kao kad dođete do povišice. Ako vam se nakon povišice smanji plaća to znači da ste nešto zabrljali.
Međutim, mnogi govore kako su slike u novinama nestvarno idealizirane i da mnogima nameću komplekse. Međutim tko bi kupio novine da mu se sa naslovnice smiješi žena koja je prošla trudnoću, bore smijeha i tulumske neprospavane noći? Svi žele ideale htjeli to priznati ili ne jer običan život nikoga ne zanima, čak ni u sapunicama. Uvijek se u obitelji nađe uspješni tata čija je žena praznovjerna tračibaba, sin se drogira a kćer ide na državno iz matematike, koja nezna da joj je prava mama zapravo glavna služavka, dok će mamin tata prevariti svoju ženu sa glavnom služavkom. Incest is not the best ali mora biti neka obiteljska tajna. No da se ja vratim problemu prezentiranja ljepote.
Ama baš svatko želi izgledati dobro pa će radije pokazati bolje slike iz fotoalbuma a one ružne sakriti na tavan. No koliko se svakodnevno stvarnima prikazujemo? Cure pogotovo. Malo korektora i pudera da prikrijete prištiće, sjajilo da istaknete usne, te Wonderbra da pokažete velike… oči. No ne bi se smjeli toliko opterećivati sa izgledom. Supermodeli su za to plaćeni i to je njihov posao i prednost dok su neki nadareni na neki drugi način. Nemože svatko programirati softverske programe, brinuti se za tisuće gladnih u Indiji, nokautirati protivnika ili otpjevati ariju “Kraljice noći”. Da nije toga ne bi znali za Billa Gatesa, Majku Terezu, Mike Tysona ili Mariu Callais. Pouka: naglasi ono u čemu si dobar.

Upravo ste pročitali članak koji me je odveo na državnu razinu natjecanja u Lidranu, godine 2005-e održanog u Dubrovniku. Ah ti dani...

Sa štovanjem, Ribac

Post je objavljen 18.02.2006. u 00:19 sati.