utorak, 14.03.2006.
'NO FUMAR, NO TOCAR, NO FLASH - o maturalcu, dio II' ili što copy-pasteati kad nemate inspiracije
Stvari smo doslovce iskrcali u sobe i brže bolje se uputili na Haciendu. Nakon obilate večere koja je bila degustibus non tralala, fotkanja sa plesačima čije su slike cure uporno odbijale, pjevanja Mare i Kate došao je taj trenutak kada su nam usta ostala otvorena: flameco show. Nisam znao da se može tako brzo lupati nogama u pod, a također sam saznao kako zvuči španjolski hrvatski.
Sa flamencom sam potvrdio svoju tezu da je ples bitan faktor zavođenja, što mi je potvrdio Juan (glavni plesač s kojim su se svi fotkali). Nakon što je pokazao svoje nevjerojatne nožno-plesne sposobnosti mnoge su cure htjele dobiti njegov broj telefona. Odjednom im je postao puno privlačniji kada je pokazao svoje super moći. E pa cure tko vam kriv što niste uzele barem fotke!
Nakon izvsne uvertire na kojoj su se i profe rasplesale vratili smo se u Lloret i nastavili svoje noćne pohode do ranih jutarnjih sati. Draga vodičica Kauzlarić je uspjela nekako nažicati vlasnika diskoteke Hollywood da nam smanji cjenu upada, tako da smo veći dio vremena proveli u navedenom.
Tamo smo utvrdili repertoar hrvatske diskografije od prije par godina, dosta je da kažem Nina i Emilija pjesma Vlak. Posebice je poraslo zanimanje za ostanak u potonjem kada je vlasnik rekao, na hrvatskom, da će biti ženski, a kasnije i muški striptease. Cure i dečki su vrištali ali su samo letile gaćice striptizeti, iako je komentar autora ovog teksta bio da nije skroz gola, jer je ostavila čizme J.
Mnogi su zbog tulumarenja svoje prvo slobodno jutro odlučili prespavati, dok su drugi žrtvovali svoj san i otišli u last-minute-shopping. Nakon ručka: Barcelona evo nas! Sagrada Famiglia jedno od mnogobrojnih Gaudijevih djela, još ne dovršeno, pa će je valjda Japanci dovršiti. Izvorno to nije trebala biti crkva ali je nakon njegove smrti ispala poput njegovih nacrta za izgradnju (kojih usput budi rečeno nije bilo) od jedne ideje došao je na stotu. Da je ostao vjeran svojem ćaknutom, ali zanimljivom, arhitektonskom stilu mogli smo se uvjeriti u parku Guell koji nije kao iz bajke. On je živa bajka.
Posjet Nou Campu (FC Barcelonin stadion za one sportski neupućene) bio je neobavezan pa su jedni gledali stadion a drugi trgovine sa suvenirima tog sportskog kluba. Nakon toga - iznenađenje – kratka stanku sa rendez-vous point kod Hard Rock caffea. Zadnja postaja u Barci su nam bile čarobne fontane. Breathtaking, no comment.
Povratak u Hollywood, hoću reći Lloret. One tequila, two tequila, three tequila, floor… Tu večer se nije spavalo uopće, a neki su u sitne sate otišli uživati u pjesku i visokim valovima Sredozemlja. Ono, znate, yeah dude, whoa! Kakva Kalifornija! Hrvatski turizam bi se mogao malo ugledati na španjolski. Tamo se plaže čiste i u te rane sate. Doduše svi su se žalili na pjesak koji je nakon kupanja masovno zaostajao u kupaćim kostimima.
Na žalost, to je bio dan za opraštanje od Španjolske. Darkec pali pilu! Da su se neki spremali pet do podne (zapravo pet do osam) dokazala je nečija prtljaga koja je odlučila ostati malo duže u Lloretu i jedna jakna koja je vidjela Zagreb dva mjeseca nakon maturalca. Khm, tim pacjentima preporučam antisklerin. Puni sombrerosa, sangria, raznih uspomena na lude noći, i trofeja u obliku raznih Španjolaca, Talijana, Kolumbijaca, drugih Hrvata itd., spremili smo kofere i krenuli u Figueras na Dalijevu izložbu. Za Dalija se može reći da je opaljen mokrom krpom ali ne da je i dosadan. Tko bi drugi u istu sliku ugurao svoju golu ljubavnicu i Abrahama Lincolna, a da se to ne vidi u isti tren.
Adios Espanol, bonjur France. U mjestu Grasse, Provance, posjetili smo tvornicu parfema, čije su isparine na neke utjecale kao mari…nada. Vrtoglavo niske cijene razvikanih parfema dovele su u napast i one koji su do sad uspjeli sačuvati koji euro.
Nakon toga elita (čitaj XVI) ide tamo gdje joj je mjesto. Hello Cannes i Monaco. Tu se između ugurala i Nica. Meka europskog filma, nedostatak red carpeta, skupi auti, bogati starčeki sa lijepim mladim tetama, casino, dio staze Formule 1 i općenito mnoge druge vrlo skupe stvari su nam, više ili manje, ostale u mutnom sjećanju jer smo sve obišli u kasnim satima šestog i ranim satima sedmog dana.
Ali nećemo zaboraviti kakav je dojam to ostavilo na nas. Priznajmo si, mnogi od nas više nikad neće vidjeti toliko love na jednom mjestu. Razno – razne valute su nam doslovce prolazile pred nosom u oblicima mnogobrojnih Porschea, Ferraria, Lamborghinia… Možete si zamisliti kako je komično ispred casina izgledala stara, zalutala, kockasta Fiat Panda.
Zadnja internacionalana stanica nam je bila Cremona, ili grad-u-kojem-smo-popili-kavu-pored-neke-crkve. Zbog umora to je jedina informacija koju sam uspio zapamtiti o tom gradu. Nakon kratke vožnje zagrebačkim parkiralištem, pardon Slovenijom i trošenja zadnjih pjesama koje su nam pale na pamet, sretni i s podočnjacima do poda stigli smo Vatroslavu Lisinskom pred vrata.
Da nas umor nije savladao dokazali smo sutradan derući se pred školom, kad su nas novi prvašići gledali u čudu kao da se pitaju “Hoćemo li i mi jednog dana biti ovakvi?” Eh nadajte se da hoćete jer je maturalac jedan i jedini, a zajednička sjećanja neprocjenjiva. Kako će mi nedostajati Španjolska…
Sa štovanjem, Ribac
(14) -
-
