'NO FUMAR, NO TOCAR, NO FLASH - o maturalcu, dio I' ili što copy-pasteati kad nemate inspiracije
(kako je XVI osvojila španjolsku i obrnuto)
Ako ste se pitali što znači naslov, to je citat sa znaka koji se nalazi u svakom kulturnom objektu u Španjolskoj, a u slobodnom prijevodu znači “Nema pušenja, nema diranja (mmm…), nema slikanja sa flešom”. Ukratko slogan maturalca.
Nakon mnogih roditeljskih sastanaka na kojima su se masovno gubili živci donešena je sudbonosna odluka. Između Grčke, Praga, Albanije, Španjolske i Sarajeva 4.x i 4.y su se, hvalim te Bože, odlučili za Španjolsku. Točka polaska za promjenu nije bila Cibona već Pleso. Možemo pohvaliti Croatia Airlines da nas je sigurno spustila u Gironu ali također upućujem kritike zbog obroka koji je veličinom bio za barbike.
Nakon sljetanja, dočekivanja od drage nam vodičice prof. Klauzule, shvaćanja da su neki biseri ostavili putovnice u Zagrebu, te nekoliko sati vožnje u busu stigli smo do našeg prvog odredišta, Zaragoze. Taj živopisni gradić ćemo zapamtiti po Basilici de Nuestra Senora del Pilar. U prijevodu netko se sjetio povezati nekoliko susjednih crkvica u jednu veću i onda je nastao multiplex crkveni centar u Zaragozi.
Nakon prvog kašnjenja sljedila je prva duža vožnja prema španjolskoj prijestolnici Madridu. I prije nego što smo stigli do hotela, koji je usput budi rečeno bio u strogom centru, shvatili smo da je Zagreb naspram Madrida jedna velika selendra. Ali lijepa selendra.
Nakon prve večere neki su se uputili u krevete a neki u noćni život irish pubova kojih ima na svakome uglu. Zanimljivo je napomenuti kako vas ljudi doslovno guraju u disko i daju vam flyere i to potpuno besplatno. Eeee, to se nikad ne bi dogodilo u nekoj npr. Papayi ili Tvornici. Sljedećeg dana, nakon buđenja koje nam je svima naručila naša vodičica, i koje je usput budi rečeno budilo petnaest minuta ranije, svi smo se uputili u obilazak Madrida. Znate kako to već ide: red trgova, pa malo crkava, mrvica muzeja i još tu i tamo koji spomenik, stadion Real Madrida i zaključak da je Madrid jedan lijepi grad po danu. A tek po noći…
Nakon pauze za ručak u posljepodnevnim satima smo se uputili u Monasterio de San Lorenzo de El Escorial. Megalomanski dvorac kojim je Filip II impresionirao svoje saveznike, protivnike a bogme i nas. Da nije bilo putokaza sigurno bi se netko izgubio, a šanse za izlazak bile su jednake onima u Dedalovom Labirintu.
Nakon povratka u Madrid sve nas je iznenadila stanka za shopping u kojoj su neke cure imale sreće i vidjele, ni više ni manje, Davida Beckhama. Šala mala vidjele su Toma Cruisa. Naravno da su kasnile na večeru. Dobili smo izvrsnu tradicionalnu paellu u koju se potrpaju školjke, riža, piletina i da ne nabrajam dalje. Zatim su se rijetki bacili u krevet, a većina na traganje mlađih španjolaca i španjolki.
Nakon kratkog spavanca, treći dan je usljedio cijelodnevni posjet Toledu koji podsjeća na srednjovjekovne gradiće. Zapravo on to i jest. Osjećali smo se kao na snimanju četvrtog dijela Lord of the Rings: return of the XVIth fellowship. Užitak nam je pokvario konobar kojeg smo čekali cijelu vječnost da naručimo pizzu. Za osvetu smo otišli konkurenciji par metara dalje.
Nakon povratka iz Toleda mnogi od nas su se sredili i otišli tog tjedna po zadnji put na Madridska polja diskova i klubova. Neki su se te večeri još sredili ali na neki drugi način… Zato su ujutro glavobolju lječili kavom iz Starbucksa (za one koji ne znaju specijalni restoran s kavom, kao Subway za kave umjesto sendviča). Tog dana samo se morali oprostiti od Madrida. Šmrc. Nadam se doviđenja, a ne zbogom.
Cijeli dan samo se truckali u busu uz stajanje u Monserratu, čuvenom marijanskom svetištu sa muškim i ženskim benediktinskim samostanima koji su udaljeni 4 km. Zamislite si to. Trebate ići do susjeda po šalicu šećera a vani je hladno, mrkli mrak i pada kiša. Brrr… Ta planina je sama po sebi veličanstvena jer joj vrhovi izgledaju poput polja visokog zaobljenog kamenja. A u magli je sve to izgledalo još lijepše. Nakon ponovnog istresanja sadržaja iz novčanika krenuli smo na put prema Lloret de maru, središtu Hrvatske za vrijeme maturalaca.