utorak, 07.03.2006.
Pljuska u facu držeći štiklu
Oh da, iako vas ovih dana ljudi ne ugnjetavaju, nego guše sa Severininom pobjedom na Dori, ja se moram osvrnuti na kontroverznu pjesmu. Pobrat ću koju trulu jabuku u glavu zbog ovoga, no ipak. Pa gdje da počnem...
Sve je počelo sa kontroverzom da je pjesma na ekavici. To ste mogli pročitati u novinama 24 te na njihovom portalu još uvijek. Dalje se kontroverza širila i bez pomoći tiska. Naravno, ispostavilo se da je pjesma na čisto hrvatskoj ikavici čije reprezentativne riječi možete čuti u Istri, znanoj i kao najveći hrvatski poluotok. Kasnije, bez ikakve isprike, već navedene novine izdaju novi članak u kojem možete vidjeti koliko-toliko originalnu verziju, sad već popularno skraćeno nazvane 'Štikle'. U daljnjim članku se 'Štikla' i prevela na engleski te 'de facto predstavljena kao službena verzija. Ako si, nazovi same cijenjene novine, mogu priuštiti da pišu komentare poput 'Nakon prvotnog šoka što je uopće pobijedio takav turbofolklorični kvazietnošund,...' onda si i ja mogu priuštiti te reći da ne vjerujem kako se takvo žutilo od tračerskih dnevnih novina može tiskati u ogromnim nakladama...
No na stranu moje osobno (nisko) mišljenje o određenim novinama. Jako me ražalostilo to što hrvati ne poznaju svoj folklor. Valjda znate da je 'Šije-šete' (ruku na srce ne znam jel' ovo pravo ime ovoj igri) dio dalmatinskog folklora. Talijanština prilagođena hrvatskom podneblju, a tko ne vjerujete da je netko ovo igrao, pitajte starije generacije iz priobalja (ako ih imate, naravno). Nadalje, rera i ganga, nisu nikakvi srpski proizvodi. Rera je izvorno iz Dalmatinske zagore, a ganga od Hrvata iz BiH. Ako neki ljudi žele Hrvate u BiH odvojiti od Hrvata u Hrvatskoj, neka rade što hoće, no oni su narod koji je tamo konstituiran i odvajkada dio naše kulture. To što neki ljudi ne znaju razlikovati cajku od rere, nije znak gluposti, već nedovoljno znanja o našoj prošlosti, kojeg danas, nažalost, ima sve više.
Nastavljam prodiku pričom o tekstu. Iskreno, subjektivno i objektivno, nit' je Šekspir, nit' je Điboni. Literarno djelce koje je daleko od ozbiljnih umjetničkih formi. No zbilja mi recite: jesu li riječi toliko bitne na Eurosongu? Hm... Trebate imati dobru melodiju koja lako ulazi u uho. Tekst nije na odmet (da podsjetim na 'Nokturno' jedne sjevernoeuropske zemlje iz 90-ih). Baš će se netko sjesti i zamisliti nad riječima i pitati se «Što je autor htio reći?». Ma dajte, tko ima vremena o tome razmišljati u tih 10-ak minuta koje daju na raspolaganje za glasovanje!? Dajte ritam, dajte zapamtljivu i zgodnu melodiju, a ako je tekst na izmišljenom jeziku, to će se shvatiti tek kada pobjednik bude na putu doma.
Bregović kao aranžer pjesme nekima smeta. Na ovo ću samo spomenuti najveći koncert prošle godine o kojem su svi pričali. Ako je gospodična Vučković birala na temelju najpopularnijeg prošle godine, nije pogrješila, vi ste pomogli.
Daklem, Eurosong nije festival za ozbiljnu glazbu u kojoj se traži veći smisao. Planirano ili ne, Seve Nacionale je digla prašinu sa stilom kako samo ona zna te odabrala savršenu pjesmu. Izaći će iz ovoga kao pobjednica kako god okrenete, jer nakon već općepoznatog 'kućnog uratka' sve joj je dječja igra. Ili ju sada obožavate ili ju mrzite. Ili ćemo proći sjajno na Eurosongu, ili ćemo se spustiti nisko kao nitko do sada. Mnogi ju mrze, ali već predviđam licemjerno klanjanje i ljubljenje skuta pri povratku doma u slučaju visokog plasmana.
Sa štovanjem, Ribac
(20) -
-
