nedjelja, 30.10.2005.
Geronimoooo! (ili o skoku u nepoznato)
Kao što znate junf sastanaka na sljepo sam izgubio ovdje, no zapravo tamo sam imao sigurnosnu mrežu u obliku Right 4 me, Lonely Girl, Sretnog Djeteta, i Plavooke Malene.
Jučer je na test došao Forumaški tulum. Kao pravi trtaroš premišljao sam se do zadnjeg trena, no znatiželja mačku ubila... I onda kad sam došao pred 22000 milja pod morem (kafić u kojem je bilo zakazano žrtvov... ovaj tulum) stao sam i malo zujao okolo, kao imam nekog posla. Ljudi su prije mene ulazili i očito su bili forumaši, no ja stojim i stojim ispred. I onda mi puklo, skupio hrabrost i ušao.
Šok, na šok. Apsolutno neznam nikoga uživo, a nickovi nisu nigdje pisali. Panika!
I onda je ruku prve pomoći pružila Choco Girl. Kod nje je počelo i onda....
Manuella, Aktovfka, Kesten, Legion, Hierogljifica, Easyrider, Blackadder, Rogati, Mrtva Mrkva, Ipanema, Baron Samedi, NoWa, Elysium, Ka plus trajno mliko, Whatever... i ostale kojih se trenutno nemogu sjetiti.
Muzika je bila jako dobra (dovoljno reći - black eyed peas) a cuga jeftina i kvalitetna (čitaj: glava me nije boljela... previše) a ja skoro bez love.
I tako sam bio sponzoruša tu večer, a muzao sam novce od Manuelle i Hijerogljifice, možda i Aktovke, no nije mi baš bistro. Samo su sve u jednom trenu nahrupile s lovom. Mora da sam bio u raju.
Na neke je alkohol jače djelovao,tako da su okupirali WC a neki su otišli svjesno na narodnjake iako ih nevole. Poslje 22000 milja otiđosmo Aktovka, Easyrider (i njegova cura), Manuella, Rogati (i njegova cura)... možda još netko (malo mi je mutno sjećanje) u Sprt Billy na Savi, gdje je sviralo nešto narodno. Ajde mješavina 2 tequile, čaša crnog, čaša bjelog, stock-vodka i cola-vodka su napravile dobar rusvaj u mozgu tako da je, što se mene tiče, mogla sivrati i Metallica.
I onda se oko 03.15 meni prispavalo, povuci Aktovku za rukav i evo nas u pravcu doma. Bilo je hladno, mi bez glasa i sluha krenusmo prema našim krevetima bogatiji za još neka poznanstva.
Sa štovanjem, Ribac
(18) -
-
srijeda, 26.10.2005.
Hrvatska - Švedska
Uobičajeno mjesto KKZ. Ovčica, Entuška, Kika i moja malenkost smo se našli na kavi da premećemo uspomene iz srednje škole. Nostalgija nas pere.
I tako neizostavno je da Ovčica ne priča o svojoj ludoj ekipi iz kvarta koju i mi znamo.
Tako je na red došao Palčić koji je našao curu na moru, još prošle godine. Inače cura je iz Švedske. Pljuštala su pitanja o njoj: pa jel plava, pa jel prava plavuša, pa jel zgodna, pa je palo najzanimljivije pitanje
Odgovor je glasio
Sa štovanjem, Ribac
(12) -
-
nedjelja, 23.10.2005.
Što se događalo sa 22-og na 23-ći listopada
Jučerašnjem izlasku nisu ravne ni Zabranjena ljubav ni Villa Maria ni Ljubav u zaleđu na hrpu. Kakva su se sapunjare događale…
Najprije smo (nazovimo ju) Helga i moja malenkost krenuli na rendez-vous point sa (nazovimo ih) Olgom, Jurom i Štefom. Ako ne računamo pivu koju sam zajedno sa Helgom kupio, večer je počela filmski.
Na stranu to da nije bio u trokutastoj čaši, da je bio limun umjesto masline i da sam zaboravio reći ‘Shaken not stirred’. Bitno je da sam imao fensi-šmensi pićence pred sobom. I nije tak loše, al’ nije ni nešto spektakularno.
Kako smo otišli u također fensi-šmensi klub, morali smo se sipič… eeer, srediti u stilu Davida i Victorije Beckham. Ostatku ekipe to nije predstavljao veći problem, no Helga i ja smo se osjećali ko da nismo svoji. Koliko sam se ‘dobro’ sredio govori činjenica da je nekoliko ljudi sumnjalo u moju seksualnu orjentaciju.
Kada su prošli domaći, strani i eurovizijski hitovi (50 godišnjica Eurosonga biješe ovih dana) shvatili smo da smo švorc i krenuli smo doma. Što se dogodilo te večeri te ono što sam čuo pri odlasku pokušavao sam povezati idućih pola sata.
Naime Helgi se sviđaju i Jura i Štef. I Juri i Štefu se sviđa Helga. Da nebi sve ostalo samo na riječima, tu večer se dogodilo nešto između Helge i Jure. Nije ništa veliko, no nemože se reći da nije bilo ničega. I sad se Štef ždere što nije ništa poduzeo. Da priča bude još zapetljanija Štef se izjadao Olgi o svom problemu sa Helgom. Tu je gurnuo prst u pekmez jer se Olgi sviđa Štef! I sad Olga pizdi na Helgu, koja je znala da joj se sviđa Štef, što ga je očarala!
…
Ni sam sebe ne shvaćam. Dakle da pojednostavim.
A što se mene tiče, ja sam završio s netkim tko hvala bodu nije kost i koža, ima i nešto masti. Valjda vam je očito s kim sam ja završio. Nije bilo druge nego da završim na kraju večeri sa - burekom!
Sa štovanjem, Ribac
(24) -
-
četvrtak, 20.10.2005.
Google je poludio za Filipom!
Kada sam kliknuo na ovaj link nisam mogao vjerovati svojim očima.
Izgleda da je najveći internet pretraživač malo skrenuo!
Molim vas javite mi ako bude kakvog napretka ka ozdravljenju...
Sa štovanjem, Ribac
EDIT: videći da se nešto veliko pokreće na blogu, mali Mujo ne bi bio Mujo da ne pogleda. Potaknut Dustovim i postom Miss_b
otišao sam na Filipov blog. Potresna priča o dječaku kojeg život ne štedi. Ako ikako možete pomoći - pomozite. Novčano, riječima ili nekako drugačije. Ako ste ikada pomislili kako vas život ne štedi, pomislite na Filipa. A sad osmjeh na lice, smislite kako pomoći, i ostvarite to!
Po drugi put, Ribac
(19) -
-
utorak, 18.10.2005.
Recept za zbrku u glavi
Najprije seminar koji morate napisati do sutra ostavite za danas, makar ste za njega znali prije tjedan dana. Nemojte ništa tražiti o zadanoj temi, postoje Google i Yahoo. Zatim sitno nasjeckajte kolokvij iz dosadnog ali laganog predmeta, za koji se čuli prije par sati.
Pecite na laganoj vatri.
Dotle u drugoj zdjeli pomješajte dva foruma, SMS dopisivanje i blog.hr. Mješajte polako da se ne bi stvorile grudice.
Potom dodajte pripremljenu smjesu u već vrući seminar i kolokvij. Sve izlijte u jednu vatrostalnu zdjelu, polijte sokom og jagode i namjestite timer na dva sata.
Voila!
Sa štovanjem, Ribac
(14) -
-
nedjelja, 16.10.2005.
Blogerska kava za 9,90
Eh trenutno me hvata prpa pred odlazak i nadam se da će ovaj post biti editiran u smislu da mi je bilo predobro.
Evo nemogu složit normalnu rečenicu...
No to me prošlo. I mogu reći da više nisam djevica što se tiče sastanaka na sljepo. Destinacija je bila kafić Plaza u 19.00. koji je bio u remontu. Cijene su bile nešto 90. Takve cijene nam nisu ni sada jasne.
No da krenem redom...
Najprije sam se našao na trgu sa Sretnim Djetetom koju znam još iz srednjoškolskih dana. Kako ju opisati? Vječita brbljavica puna novih vjesti i novih ljubavi. Iako na prvoj godini fakulteta, mnogi ju još pripisuju srednjoj školi. Jedna od rijetkih koja je sposobna drugima pričati do besvjesti ali i u istoj mjeri slušati, samo to ne dočekaju svi.
Zatim su u paru došle Lonely Girl i Plavooka Malena. Sestre, a nisu Slovenci s Eurovizije od prije koju godinu. Nerazdvojne, i još ne od kraja mi poznate. Iako ih znam od prije, sve što mogu reći jes to da u njima ne nalazim niša lošeg. Možda nisu tako ekstrovertne kao neki sa kave, no kako kažu tiha voda brege dere.
Zatim nam se pridružila Malena. Što se tiče blog kava imala je status kao i ja. No sad je razdjev... no znate što želim reći. U početku malo suzdržana i pogleda kao u uplašene ptičice. No onda se upoznala sa ljudima i pokazala da iza sramežljivosti postoji prava cura koja se zna zabavljati.
Zatim nam se pridružio Nikola. U kratkom razgovoru mogao sam samo zaključit da je svestran čovjek. Nismo se bolje upoznali, no Plavooka i Lonely su ga dočekale kao starog prijatelja. Njihov izbor mi nikada nije bio diskutabilan. No sve je to bilo možda zbog toga što ima je bio dužan koju kavu.
Napokon me nazvala Maja koja je kasnila. Eeee, kad bi sad počeo pričati kakva je ona gdje bi mi bio kraj. Dvije godine smo zajedno sjedili u klupi, a četiri išli zajedno u školu. Samo ću reći da mi je od antipatične cure postala osoba za koju znam da se mogu osloniti.
Zatim su došli više neznam kojim redom i neznam tko sve no neke sam ipak uspio pohvatati.
Tea From the Block je bila dežurni papparazzo. Blicala je sa fotićem kod je stigla i nadam se da neke slike ipak neće završiti na blogu. Jedna od dvije za koje sam mislio da su mlađe. I glatko bi se mogla prijaviti za neki natječaj ljepote. No ipak mislim da ona ima zrnce soli u glavi da zna da je to samo mesni defile.
Amber je vrckava iskrica koja je puna energije. Čini mi se jedina s naočalama uz mene. Sestra po još jednim mukama, beside naočala. Naime i ona ima zubara u obitelji. Ipak, ja nemam četkicu u torbici. Možda zato što nemam torbicu.
Pamsweetpea. Pametna i plava a nije American Blue kartica. Znala je pola ekipe sa kave i očito je veteranka u sastancima na sljepo. Snalazila se kao riba u vodi, a kao sugovornica uvijek daje zanimljive odgovore. Letila je na sve strane i čudim se kako je sve uspjela.
Kasnije su nam se pridružili Vlatka i Easyrider. Zanimljiva kombinacija. Ona je pjesnički udarena, a on piše putopise na dva kotača. Usput, išao je u najbolju srednju u Zagrebu.
Znam da je još bilo mnogi ljudi, no ipak nisam stigao sve upoznati. Znam da su bili Zarobljena Leptirica, Revan, Srećica, Raoul, Dunjchi, Lilith, Dso... Možda je bio još netko, bilo nas je zbilja puno. Nadam se da će ovakvih susreta biti još!
Sa štovanjem, Ribac
(22) -
-
četvrtak, 13.10.2005.
Javi se ponekad me nazovi
Ako do sada niste shvatili da je veterina jedan jako zabavan fakultet, evo još jedne crtice nakon glasova na kvalitetnom predavanju.
Općepoznato je da se na veterini nešto mikroskopira. Tako je došla moja druga vježba iz Botanike. I prvi kolokvij nenajavljeno ali to nije toliko bitno.
Bitnije je da sam radio na ruskom svjetlosnom mikroskopu iz prošlog stoljeća dok su svi drugi imali elektronske. Imali smo demonstratore i asistente koji su nam pomalgali ali avaj! Nisam vidio ništa kako ga god okreneš! Srećom ja i kolegica smo shvatili da njoj bolje ide na svjetlosnom, a meni na elektonskom. Tako je pala razmjena studenata s jednog na drugi kraj klupe.
Naš 'siroti' demonstrator (demonstratorice su bile po drugim klupama, damn't) je ostao bez posla, pa je sjeo na slobodnu stolicu koja je nalazila s moje strane klupe. Kako je dosada - dosadna, uzeo je prvu bilježnicu sa klupe. Zatim se odvio određeni dijalog između nas:
'Kolegice Jasmine.' rekoh.
On uputi značajan pogled preko mojih leđa.
'Hmmm... Pitam se...' promrmlja sebi u bradu i načrčka nešto u bilježnicu.
Recimo da je kolegica postala malo bliže tituli studenta.
Za one koji nisu shvatili,
Sa štovanjem, Ribac
(6) -
-
srijeda, 12.10.2005.
Kvaliteta predavanja
Kako na fakultetu ljudi uobičajeno imaju predavanja, tako sam i ja otišao na jedno.
Narafski predavanje je moralo biti u 08.00. sati. U polusvjesnom stanju, bez kapi kave u sebi, uopće nisam znao o čemu se govori. Što se mene tiće mogao je govoriti o seksualnim navikama australskih pingvina ili štoveć.
Kako je predavanje jedan duuugačak govor, tako u predavaonici postoji govornica. Ne ona telefonska.
U žaru predavanja ćegagodveć profesor je primio govornicu i rekao
'Ova katedra je napravljenaod prirodnih materijala, ali je zaštićena kemijskim pr...'
U tom trenutku sam shvatio da predavanje ima veze sa kemijom, no to nije bitno.
Nakon jedne sekunde zbunjenosti profesor reče
'Eeeer, nije baš TAKO zaštićena!'
Sa štovanjem, Ribac
(5) -
-
ponedjeljak, 10.10.2005.
Ima dana kad me nema...
... pa me hvata monday bluuues
pitam se što mi je treeeeebaaalo
da se uvaaalim naaa blogeeer-
skuuuu-uuu kaaaavuu u nedjelju
hint: moje stihoklepstvo je najbolje servirano uz početak melodije 'Ti si mi sve' grupe Magazin
OK, nakon raspjevanog uvoda malo ozbiljnije. Blogerska kava me već brine. Nikada sa curom nisam imao spoj na sljepo a kamoli sa 20-ak nepoznatih osoba. Tko zna što bi bilo da se nalazim sa curom...
Tremu mi malo umanjuju Lonely Gril i Plavooka Malena koje znam još od prije ere blogovanja. Ako se želite pridružiti navratite na Kava blog.
Sudbonosna kofeinska sjednica je zakazana za ovu nedjelju u 19 sati u kafiću Plaza u Gajevoj ulici. Sad zašto baš u gajevoj nemojte me pitati...
Pogledao sa blogove ljudi koji će doći. Majko moja, svi su nadahnuti pjesnici, neki su vudreni u glavu na pozitivan način, no nečiji blogovi mi jednostavno nisu sjeli. Imam dojam da sam najkontroverzniji i da se na mom blogu najčešće čitaju riječi koje su inače u tisku cenzurirane. A onda će biti zdravomarije i očenaši kad ja provalim neku/neke gluposti.
Jel se ja samo bezveze brinem ili ipak...?
Sa štovanjem, Ribac
(17) -
-
nedjelja, 09.10.2005.
Menage a trois
Ovaj vikend je bio jednostavno predivan. Najprije karaoke u petak, pa zatim proslava čak 2 rođendana u subotu. Bilo je jako ljepo. Osim tri detalja.
Prvi je bio dogovor koji je pao u 22.30. na trgu. Inače ne počinjemo ovako kasno no utakmica je učinila svoje. Ovčica je došla na vrijeme, otišli smo sjesti. I sjedili smo, i sjedili...
No to smo pregrmili i idemo dalje.
Kako je običaj da se ide 'degustirati' na Ribnjak, rođendanska ekipa je produžila u tom pravcu. Primjetili nekoliko luđaka koji se po 12 °C kupaju u fontani i shvatili da nemamo vadičep za otvaranje talijanskog vina (mađarsko se moglo otvorit bez). No onda su došli stričeki u odorama i rekli da nemožemo piti na javnom mjestu. Ništa nije pomoglo.
"Jel možemo tu van ograde?"
"A ako pređemo cestu?"
Čak je kolegica blogerica pitala
No ništa nije pomoglo. Morali smo ići na Džamiju. Tamo je bilo perfektno. Pantomima, vino, mjuzikli, Coca-Cola, spotovi, votka, karaoke, juice, padobranci... Mix koji nikoga nije ostavljao ravnodušnim.
I tako sve do pola 4 kada sam krenuo na tramvaj. Sreo sam susjeda kojeg baš ne obožavam, no u posljednje vrijeme se 'ponormalio' pa samo malo pričali.
I onda me uhvatilo. Bez riječi sam izletio na Zvijezdi. Ne, nisam na repertoaru imao 'Rigoletto' nego me presjeklo u trbuhu. Nevjerojatna kombinacija boli.
Previjanje od boli, sjedenje i joggiranje kombinirani sa sjedenjem iznad koša za smeće (što je ispala najmanje bolna poza). Da je prošao neki dobri Samaritanac sigurno bi me vozio na hitnu na ispumpavanje želudca.
Zivkao sam starce no nitko se nije javljao. Mobiteli su bili u drugoj sobi. Mrf... I onda sam dremuckao u toj pozi sve do... 04.50.!!!
Shvatio sam da moram na zadnji tramvaj. Eeee, ovakvo naprezanje snaga nije imao ni Švarci u Terminatoru. Kako sam došao doma? Ne sjećam se, samo znam kako je krevet bio topli kada sam se uvalio u njega...
(8) -
-
četvrtak, 06.10.2005.
Glasovi
Veselo je na mom faxu...
Trenutačno ovaj tjedan imam samo vježbe iz engleskog, pa sam samo uspio upoznati profesorice iz - engleskog (tko bi rek'o). Predavanja počinju službeno u 08.00, no ljubazne profe su rekle da to pretvorimo u 08.30.
Svejedno, nekima ni to nije bio dovoljno, pa su još kasnili. Profesorica je sve to strpljivo podnosila i zapisivala novopridošle. Ipak u jednom trenu joj to došlo glave te reče:
"All right. Come in!"
Ja i kolegica se čudom pogledasmo i nasmijemo. Naravno, na vratima nije bilo nikoga.
Tko zna kakve glasove u glavi profa čuje...
Sa štovanjem, Ribac
(19) -
-
ponedjeljak, 03.10.2005.
Feterinarček
Prvi dan! Službeno sam brucoš!
Student još ne jer se kaže da si pravi student tek kada:
1. položoš ispit,
2. spavaš s kolegom,
3. padneš ispit.
Ne nužno ovim redosljedom.
Teta u referadi mi je rekla da trebam uzeti 3 izborna predmeta, a zapravo je bilo da uzmem onoliko izbornih koliko je dovoljno da skupim 3 ETSC boda. Sada imam 3 predmeta sa 5,5 ETSC bodova i višak predmeta na grbači.
Ah, da imao sam svoje prvo predavanje, zanemarivši trbunjanja na uvodnom.
Ingliš lenguiđ for akdemik prposes. Inače sam odgojen na britanskom naglasku, ali što je previše je previše. R se izgubilo, usta su u obliku loptice, a engleski to više nije.
Jedna kolegica je imala rupu pa zajedno sa drugom kolegicom navratismo do nje u stan. 100% studentski.
TV - check!
telefon - check!
cigarete - check!
hrana - ch... ooops, ništa od toga.
A nakon toga odlazak u gimnazijski kafić sa starom ekipom gdje smo oplakivali dane naše mladosti, neznajući što nas sve čeka...
Sa štovanjem, Ribac
EDIT: da ne povjerujem... Ovaj dan je sve bolji. Upravo se pročitah na flash vjestim na naslovnici bloga gdje je dospio moj prošli post. Upravo me puca jedan veliki egotrip.
(19) -
-
nedjelja, 02.10.2005.
Zagrebački Električni Tramvaj
Inače je ZET znan po velikim gužvama, nepristojnim vozačima i nesosnim vrućinama po ljeti, ponekad je poprište vrlo zanimljivih životnih crtica.
Iako je subota poznata po tome da ljudi izlaze van i plešu do besvjesti, mala ekipica odlučila je jednu subotu provesti u društvu filma i prijatelja. Nas sedmero se okupilo da uz grickalice i palačinke i bezalkoholne sokove provedemo večer pred malim ekranom. Bijah zadužen za kokice pa sam malo skrenuo sa puta te otišao u Konzum na Kvatriću. Nije da mi je usput, no sve usputne trgovine su bile ili u inventuri ili nisu imale kokice.
Tako na putu prema pustolovini služih se ZET-om. Sjedio sam odmah do vrata. Dvije stanice poslje ušla je majka sa djetetom, ogromnom torbom i dječjim biciklom. Dobro je žonglirala sa svim tim! Naravno, vidjeh da joj nije lako pa joj ponudih mjesto za sjesti. Kako se dobro dobrim vraća, stolicu dalje se digla gospođa koja je izlazila na idućoj stanici. Kako se nitko nije otimao za mjesto, sjedoh na njega. Nastavljajući svoj put dalje gledajući kroz prozor, postao sam svjestan toga da me netko gleda.
Gledala me klinka koja je ušla zajedno sa majkom. Velike plave oči su baš mene našle zanimljivim. Najprije sam pomislio da nemam nešto na faci, no nije bilo ničega. Klinka se vrtila na mjestu kao mali ventilator, no svakih tri sekunde bi fiksirala pogled na mene.
A meni postalo toplo oko srca, i osmjeh mi se pokazao na usnama.
I tako je bilo sve do mjesta kada je grupa baba trebala izaći van. Kako je torba bila ogromna, majka je zakrčila veći dio ulaza u tramvaj. Nećemo reći da na drugim vratima nije bilo nikakve gužve.
"Joj, gospođo, kak ste to stavili torbu, niko nemre van! Daj pomaknite!"
Naravno pokuša majka to pomaknuti, no nije puno pomoglo
"Pa kak ste to stavili?! Niko nemre van!"
"Pa gospogđo, ovo je ulaz, ne izlaz. Možete i na druga vrata van."
"Je pa mogli ste strpati i svoj Mercedes ovdje!"
A zatim se čuo glas iza mene
"Gospođo, da ima Mercedes, nebi se gužvala ovdje s vama, nego bi ga ljepo vozila!"
U tom trenu tramvaj je jednostavno postao nabijen pozitivnom energijom
.....
U povratku kući noćnim tramvajem, na tramvaj su jednu stanicu dalje od mene uletile četiri gospođe u zrelim godinama. No godine su bile samo varka. I bilo ih je četiri - Sex&Godine u najboljem izdanju, dapače mogli ste reći koja je Carrie(pokretačica), Samantha(osvajačica), Miranda(samostalna) i Charlotte(romantična).
'Carrie' 'Samanthi': "Joj, kaj nisi smotala Stjepana da na odvede doma. Ovak se moramo šetat preko pola grada."
'Samantaha' odgovara: "Čuj, znam da je moj šarm neodoljiv, no koliko je popio, mislim da je bolje da idemo pješice."
Javlja se 'Miranda': Čuj nije da smo nesposobne. Mi smo žene koje se znaju brinut o sebi. Nije da će nas odmah netko napasti iza ugla. Tak mlade i zgodne nismo."
Opet 'Carrie': "Čuj imaš ti pravo. Žive smo i zdrave!"
I onda 'Charlotte': "Ma sve je to istina, no nedostaju mi vremena kada su muškarci pazili na svoje žene, skidali im kapute i nudili se da ih voze doma..."
'Miranda': "Jesi ti normalna?! Još da mi stolicu miče u restoranu!? Pa nisam invalid!"
'Carrie': "Cure, pa ovdje je naša stanica!"
Kako su uletile, tako su izletile iz tramvaja - putujuće knjige životnih crtica.
Sa štovanjem, Ribac
(19) -
-