četvrtak, 13.10.2005.
Javi se ponekad me nazovi
Ako do sada niste shvatili da je veterina jedan jako zabavan fakultet, evo još jedne crtice nakon glasova na kvalitetnom predavanju.
Općepoznato je da se na veterini nešto mikroskopira. Tako je došla moja druga vježba iz Botanike. I prvi kolokvij nenajavljeno ali to nije toliko bitno.
Bitnije je da sam radio na ruskom svjetlosnom mikroskopu iz prošlog stoljeća dok su svi drugi imali elektronske. Imali smo demonstratore i asistente koji su nam pomalgali ali avaj! Nisam vidio ništa kako ga god okreneš! Srećom ja i kolegica smo shvatili da njoj bolje ide na svjetlosnom, a meni na elektonskom. Tako je pala razmjena studenata s jednog na drugi kraj klupe.
Naš 'siroti' demonstrator (demonstratorice su bile po drugim klupama, damn't) je ostao bez posla, pa je sjeo na slobodnu stolicu koja je nalazila s moje strane klupe. Kako je dosada - dosadna, uzeo je prvu bilježnicu sa klupe. Zatim se odvio određeni dijalog između nas:
'Kolegice Jasmine.' rekoh.
On uputi značajan pogled preko mojih leđa.
'Hmmm... Pitam se...' promrmlja sebi u bradu i načrčka nešto u bilježnicu.
Recimo da je kolegica postala malo bliže tituli studenta.
Za one koji nisu shvatili,
Sa štovanjem, Ribac
(6) -
-
