nedjelja, 02.10.2005.
Zagrebački Električni Tramvaj
Inače je ZET znan po velikim gužvama, nepristojnim vozačima i nesosnim vrućinama po ljeti, ponekad je poprište vrlo zanimljivih životnih crtica.
Iako je subota poznata po tome da ljudi izlaze van i plešu do besvjesti, mala ekipica odlučila je jednu subotu provesti u društvu filma i prijatelja. Nas sedmero se okupilo da uz grickalice i palačinke i bezalkoholne sokove provedemo večer pred malim ekranom. Bijah zadužen za kokice pa sam malo skrenuo sa puta te otišao u Konzum na Kvatriću. Nije da mi je usput, no sve usputne trgovine su bile ili u inventuri ili nisu imale kokice.
Tako na putu prema pustolovini služih se ZET-om. Sjedio sam odmah do vrata. Dvije stanice poslje ušla je majka sa djetetom, ogromnom torbom i dječjim biciklom. Dobro je žonglirala sa svim tim! Naravno, vidjeh da joj nije lako pa joj ponudih mjesto za sjesti. Kako se dobro dobrim vraća, stolicu dalje se digla gospođa koja je izlazila na idućoj stanici. Kako se nitko nije otimao za mjesto, sjedoh na njega. Nastavljajući svoj put dalje gledajući kroz prozor, postao sam svjestan toga da me netko gleda.
Gledala me klinka koja je ušla zajedno sa majkom. Velike plave oči su baš mene našle zanimljivim. Najprije sam pomislio da nemam nešto na faci, no nije bilo ničega. Klinka se vrtila na mjestu kao mali ventilator, no svakih tri sekunde bi fiksirala pogled na mene.
A meni postalo toplo oko srca, i osmjeh mi se pokazao na usnama.
I tako je bilo sve do mjesta kada je grupa baba trebala izaći van. Kako je torba bila ogromna, majka je zakrčila veći dio ulaza u tramvaj. Nećemo reći da na drugim vratima nije bilo nikakve gužve.
"Joj, gospođo, kak ste to stavili torbu, niko nemre van! Daj pomaknite!"
Naravno pokuša majka to pomaknuti, no nije puno pomoglo
"Pa kak ste to stavili?! Niko nemre van!"
"Pa gospogđo, ovo je ulaz, ne izlaz. Možete i na druga vrata van."
"Je pa mogli ste strpati i svoj Mercedes ovdje!"
A zatim se čuo glas iza mene
"Gospođo, da ima Mercedes, nebi se gužvala ovdje s vama, nego bi ga ljepo vozila!"
U tom trenu tramvaj je jednostavno postao nabijen pozitivnom energijom
.....
U povratku kući noćnim tramvajem, na tramvaj su jednu stanicu dalje od mene uletile četiri gospođe u zrelim godinama. No godine su bile samo varka. I bilo ih je četiri - Sex&Godine u najboljem izdanju, dapače mogli ste reći koja je Carrie(pokretačica), Samantha(osvajačica), Miranda(samostalna) i Charlotte(romantična).
'Carrie' 'Samanthi': "Joj, kaj nisi smotala Stjepana da na odvede doma. Ovak se moramo šetat preko pola grada."
'Samantaha' odgovara: "Čuj, znam da je moj šarm neodoljiv, no koliko je popio, mislim da je bolje da idemo pješice."
Javlja se 'Miranda': Čuj nije da smo nesposobne. Mi smo žene koje se znaju brinut o sebi. Nije da će nas odmah netko napasti iza ugla. Tak mlade i zgodne nismo."
Opet 'Carrie': "Čuj imaš ti pravo. Žive smo i zdrave!"
I onda 'Charlotte': "Ma sve je to istina, no nedostaju mi vremena kada su muškarci pazili na svoje žene, skidali im kapute i nudili se da ih voze doma..."
'Miranda': "Jesi ti normalna?! Još da mi stolicu miče u restoranu!? Pa nisam invalid!"
'Carrie': "Cure, pa ovdje je naša stanica!"
Kako su uletile, tako su izletile iz tramvaja - putujuće knjige životnih crtica.
Sa štovanjem, Ribac
(19) -
-
