Eh trenutno me hvata prpa pred odlazak i nadam se da će ovaj post biti editiran u smislu da mi je bilo predobro.
Evo nemogu složit normalnu rečenicu...
No to me prošlo. I mogu reći da više nisam djevica što se tiče sastanaka na sljepo. Destinacija je bila kafić Plaza u 19.00. koji je bio u remontu. Cijene su bile nešto 90. Takve cijene nam nisu ni sada jasne.
No da krenem redom...
Najprije sam se našao na trgu sa Sretnim Djetetom koju znam još iz srednjoškolskih dana. Kako ju opisati? Vječita brbljavica puna novih vjesti i novih ljubavi. Iako na prvoj godini fakulteta, mnogi ju još pripisuju srednjoj školi. Jedna od rijetkih koja je sposobna drugima pričati do besvjesti ali i u istoj mjeri slušati, samo to ne dočekaju svi.
Zatim su u paru došle Lonely Girl i Plavooka Malena. Sestre, a nisu Slovenci s Eurovizije od prije koju godinu. Nerazdvojne, i još ne od kraja mi poznate. Iako ih znam od prije, sve što mogu reći jes to da u njima ne nalazim niša lošeg. Možda nisu tako ekstrovertne kao neki sa kave, no kako kažu tiha voda brege dere.
Zatim nam se pridružila Malena. Što se tiče blog kava imala je status kao i ja. No sad je razdjev... no znate što želim reći. U početku malo suzdržana i pogleda kao u uplašene ptičice. No onda se upoznala sa ljudima i pokazala da iza sramežljivosti postoji prava cura koja se zna zabavljati.
Zatim nam se pridružio Nikola. U kratkom razgovoru mogao sam samo zaključit da je svestran čovjek. Nismo se bolje upoznali, no Plavooka i Lonely su ga dočekale kao starog prijatelja. Njihov izbor mi nikada nije bio diskutabilan. No sve je to bilo možda zbog toga što ima je bio dužan koju kavu.
Napokon me nazvala Maja koja je kasnila. Eeee, kad bi sad počeo pričati kakva je ona gdje bi mi bio kraj. Dvije godine smo zajedno sjedili u klupi, a četiri išli zajedno u školu. Samo ću reći da mi je od antipatične cure postala osoba za koju znam da se mogu osloniti.
Zatim su došli više neznam kojim redom i neznam tko sve no neke sam ipak uspio pohvatati.
Tea From the Block je bila dežurni papparazzo. Blicala je sa fotićem kod je stigla i nadam se da neke slike ipak neće završiti na blogu. Jedna od dvije za koje sam mislio da su mlađe. I glatko bi se mogla prijaviti za neki natječaj ljepote. No ipak mislim da ona ima zrnce soli u glavi da zna da je to samo mesni defile.
Amber je vrckava iskrica koja je puna energije. Čini mi se jedina s naočalama uz mene. Sestra po još jednim mukama, beside naočala. Naime i ona ima zubara u obitelji. Ipak, ja nemam četkicu u torbici. Možda zato što nemam torbicu.
Pamsweetpea. Pametna i plava a nije American Blue kartica. Znala je pola ekipe sa kave i očito je veteranka u sastancima na sljepo. Snalazila se kao riba u vodi, a kao sugovornica uvijek daje zanimljive odgovore. Letila je na sve strane i čudim se kako je sve uspjela.
Kasnije su nam se pridružili Vlatka i Easyrider. Zanimljiva kombinacija. Ona je pjesnički udarena, a on piše putopise na dva kotača. Usput, išao je u najbolju srednju u Zagrebu.
Znam da je još bilo mnogi ljudi, no ipak nisam stigao sve upoznati. Znam da su bili Zarobljena Leptirica, Revan, Srećica, Raoul, Dunjchi, Lilith, Dso... Možda je bio još netko, bilo nas je zbilja puno. Nadam se da će ovakvih susreta biti još!
Sa štovanjem, Ribac
Post je objavljen 16.10.2005. u 17:52 sati.