< listopad, 2005 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Čušpajz mog života


nedjelja, 30.10.2005.

Geronimoooo! (ili o skoku u nepoznato)

Kao što znate junf sastanaka na sljepo sam izgubio ovdje, no zapravo tamo sam imao sigurnosnu mrežu u obliku Right 4 me, Lonely Girl, Sretnog Djeteta, i Plavooke Malene.
Jučer je na test došao Forumaški tulum. Kao pravi trtaroš premišljao sam se do zadnjeg trena, no znatiželja mačku ubila... I onda kad sam došao pred 22000 milja pod morem (kafić u kojem je bilo zakazano žrtvov... ovaj tulum) stao sam i malo zujao okolo, kao imam nekog posla. Ljudi su prije mene ulazili i očito su bili forumaši, no ja stojim i stojim ispred. I onda mi puklo, skupio hrabrost i ušao.
Šok, na šok. Apsolutno neznam nikoga uživo, a nickovi nisu nigdje pisali. Panika!
I onda je ruku prve pomoći pružila Choco Girl. Kod nje je počelo i onda....
Manuella, Aktovfka, Kesten, Legion, Hierogljifica, Easyrider, Blackadder, Rogati, Mrtva Mrkva, Ipanema, Baron Samedi, NoWa, Elysium, Ka plus trajno mliko, Whatever... i ostale kojih se trenutno nemogu sjetiti.
Muzika je bila jako dobra (dovoljno reći - black eyed peas) a cuga jeftina i kvalitetna (čitaj: glava me nije boljela... previše) a ja skoro bez love.
I tako sam bio sponzoruša tu večer, a muzao sam novce od Manuelle i Hijerogljifice, možda i Aktovke, no nije mi baš bistro. Samo su sve u jednom trenu nahrupile s lovom. Mora da sam bio u raju.
Na neke je alkohol jače djelovao,tako da su okupirali WC a neki su otišli svjesno na narodnjake iako ih nevole. Poslje 22000 milja otiđosmo Aktovka, Easyrider (i njegova cura), Manuella, Rogati (i njegova cura)... možda još netko (malo mi je mutno sjećanje) u Sprt Billy na Savi, gdje je sviralo nešto narodno. Ajde mješavina 2 tequile, čaša crnog, čaša bjelog, stock-vodka i cola-vodka su napravile dobar rusvaj u mozgu tako da je, što se mene tiče, mogla sivrati i Metallica.
I onda se oko 03.15 meni prispavalo, povuci Aktovku za rukav i evo nas u pravcu doma. Bilo je hladno, mi bez glasa i sluha krenusmo prema našim krevetima bogatiji za još neka poznanstva.

Sa štovanjem, Ribac



- 16:37 - Drekni nježno (18) - Tiskaj za WC - Zapamti to


<< Arhiva >>