subota, 30.07.2005.
...
Prevruće je da mislim i da bilo što napišem...
Zato sam samo rpomjenio pozdinu, no neće biti stalna...
Shvatite ovo kao blog u tranziciji...
PS:kako se vi hladite u ovim danima? Ja nikako...
Sa štovanjem, Ribac
(4) -
-
petak, 29.07.2005.
Jadnici
Najljepše i najduže ljeto života...
Imao sam dogovor sa ekipom iz razreda da ćemo ići ove godine na more svi zajedno.
Izgleda ništa od toga.
Osoba broj jedan se nije upisala, ide kod rođaka i vadi se na spiku sa lovom, no lova NIKADA nije problem. Uvijek se nađe ako se hoće, no ti njima dokaži.
Osoba broj dva se upisala na fakulet izvanredno, rođaci opet u igri i također prodaje spiku sa lovom.
Ove dvije osobe odbijaju moju pomoć u obliku nagovaranja njihovih staraca osobno na kavi. Jednom sam to napravio i požalio. Umjesto pomoći, sve je shvaćeno kao napad. Stalno ponavljanje "al ja bi tako rado išla sa vama, al starci mi neće dat" počinje zvučati šuplje i neuvjerljivo.
Osoba broj tri također nema love. Naime ima love da ode na more da ode jedna osoba, a pošto ona ima sestru krpat će se negdje kod rodbine.
Osoba broj četiri je u zadnji tren našla posao za cijelo osmi mjesec.
Osoba broj pet se nije upisala na fakultet no doći će na par dana.
Osoba broj šest može ići no sad je sumnjičava posšto su svi otkazali.
Osoba broj sedam ide sa dečkom na more.
Osoba broj osam još ne zna hoće li ići...
Dobro, imao sam prevelika očekivanja, kao npr, da se svui upišemo na fakultete, da se zaposlimo, i da odemo u sred sezone u ljepi grad na moru...
N život nije takav i ja sam to naučio na ružniji način.
No kako dokazati da hrana jednako košta, da je smještaj jednako besplatan i da su izlasci jednako skupi? Kako objsniti da ćemo idućeg ljeta biti zatrpani rokovima i drugim stvarima vezanim uz fax? Očito nikako.
No onda se uvijek kao karta iz rukava izvuče karta za putovanje... I kraj je raspravi.
Bajke ne postoje, iako mi se to nije činilo prije dvije godine.
Sjećam se jedne hrabre ekipe koja je u kafiću koji nam je bio drugi dom dala zakletvu, da ćemo štediti za ovo ljeto, da ćemo svim naporima žicat starce da nas puste iako se možda ne upišemo na fax i da nam u tome ništa neće stati na put. Izgleda da riječi danas ništa ne vrijede.
To su očito bili samo dječji snovi...
Sa štovanjem, Ribac
(10) -
-
četvrtak, 28.07.2005.
Za krepat...
Danas je tako vruće da mislim da ću svisnut od sparine.
Još sam išao na kavu sa znanicom kojoj sam otkrio blog, u pola bijelog dana.
Blog sapunica se privodi kraju. I to sretno nadam se.
Za one koji su pročitali su pročitali, ovaj post je cenzuriran u 15.48.
Sa štovanjem, Ribac
(9) -
-
utorak, 26.07.2005.
Ni muškarci nisu što su nekad bili...
Potaknut postom Lady von Bauštele preispitao sam svoje znanje kućnih (ili vam ga "ženskih") poslova i došao do zapanjujuće činjenice da ženska emancipacija radi svoje...
Dakle ja sam mlad. Student na jedvite jade. Muško (provjereno, nemam sise ni venerinu brazdu)
Prvi kolač sam spekao prije godinu dana. Nije bio jestiv, no prvi mačići se u vodu bacaju...
Prije dvije godine sam prvi put oprao prozore. Ujutro i sunce je popodne granulo iako da su se vidjela sva mjesta koja sam zaobišao.
Veš još nisam sam oprao. Osim par puta što sam usvinjio majicu ili hlače sa nečim, pa sam hitno isprao deterdžentom i vodom.
Znam guliti i krumpir i krastavce i jabuke, iako to češće radim sa guljačem nego sa nožem. No zlu ne trebalo znam ja i sa nožem.
Neznam spohati meso. Redosljed mi je nejasan, ali zato znam peć jaja na sto načina, meso na roštilj i u tavi, kava mi nije strana a pokušavam savladati recepte sa vinom... (hik!)
Znam razliku između junetine i govedine. Naime junetina je mlađa, ali to mogu zahvaliti pokojnom dedu mesaru.
Sa štovanjem, Ribac
(10) -
-
ponedjeljak, 25.07.2005.
Mile ti majke!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Ovaj kratki post se nadovezuje na prošli post.
Sad mi se frendica izbrbljala za svoj blog. Obećao sam da neću nikome reći i to držim, no opet mi se javlja osmjeh koji ne sliazi sa face. Ajde nije tako strašno, bar ću znati kada ti je teško pa da te tješim ;)
Ako želite saznati nečiji blog javite se meni jer mi to ovih dana očito polazi za rukom. Usluge naplaćujem. Traženja bloga, ne one usluge na koje vi mislite.
PS: noćas mi je Šnjofko navratio u vrt, a bome i prišt sa gornje usnice je nestao i nasadio se na donju usnu
Sa štovanjem, Ribac
(3) -
-
nedjelja, 24.07.2005.
Osmjeh mi ne sliazi sa lica
Nakon petka i nedogovorene kave otišao sam u kino. Sam. I uživao sam. Totalni QA (o tome u nekom idućem postu)
Današnja kava opet visi u zraku ali mi je jedna činjenica popravila/pokvarila današnji dan.
Saznao sam da mi jedna znanica ima blog. Ta znanaica nije samo to već je jedna osoba u koje ja imam veliko povjerenje i poštovanje.
A sada nešto novo za mene.
I sad sam u moralnoj dilemi. Ja znam njen blog, ona ne zna moj. Da joj kažem da znam i da sam slučajno to vidio, ili da šutim i dalje ili da joj sve kažem i kažem joj adresu svog bloga (to mi se čini pošteno, ili...)
Blog je nečiji privatni dio sfere. Ja sam upravo provalio u nečiji, i to do kraja zajedno sa identitetom. sad si postavljam pitanje nastavka čitanja tog bloga.
Ne bi li u neku ruku ispao voajer? Ako joj dam svoj blog neće li to možda biti voajerstvo u dva smjera?
Svejedno koliko god mi se ta pitanja nameću otkako sam prije pola stata otkrio blog osmjeh mi se sa lica ne skida.
Možda sam našao novu svaeznicu u ovim nestabilnim vremenima? Ili...
Sa štovanjem, Ribac
(1) -
-
četvrtak, 21.07.2005.
Oprosti što ne spavam u solariju!
To je jednom rekla Frendica iz čista mira nekoj prekvarcanoj ženi na sred Jelačić Placa.
Sigurno ste svi bili u situaciji kada ste jednostavno bez ili sa nekakvim razlogom nekom nepoznatom htjeli odvaliti nešto u facu, ali iz pristojnosti niste.
Tako je i meni bilo do nedavno.
Jučer sam, naime, sreo jednu debelu babu (inače to rijetko za nekoga kažem, ali zbilja je debela, a karakterom je baba) u zagrebačkom jadnom prometu.
Morala se sa svojim cekerima nasrati na najuži dio busa i to odmah na početku. I ne bi ona stavila te svoje cekere na metalni dio (koji novi busevi imaju) koji je namjenjen upravo za takve stvari, nego na sred prolaza. Uz sve te cekere, i njenu baroknu raskoš teško bi se provukla i Kate Moss iz svoje najanoreksičnije faze.
No svejedno se treba provući pord nje, što sam napravio u što bezbolinoj maniri. Kraljevna na zrnu graška je odmah reagirala "Joj, kak ste vi mladi nepristojni, kaj vas ništa doma ne uče? Mulac jeden kaj se tak guraš?"
I tada je meni prekipjelo. Možda inače ne bih reagirao ali kada si na kavi sa frendicom u PMS-u, nisi upisao fakultet a starci doma kvocaju na svaku stvar...
"Draga, gospođo" počeo ja u finoj maniri "da ste ljepo stavili svoje torbeskanje tamo gdje im je mjesto, da se niste stali na najuži dio busa i da ste tu svoju pompoznu guzicu stavili na posebno široke stolce koji su zetovci specijalno za vas izradili, ne bi vam sada okrznuo prahistorijske naslage sala."
Zašutjela je. Možda da to radim češće?
Sa štovanjem, Ribac
(2) -
-
srijeda, 20.07.2005.
Samoubojstvo vlogom?
Iako inače ne reagiram na naslove iz novina danas nije slučaj. I ne reagiram samo na jedan nego na dva naslova.
Prva vijest je vlog. Što je to? Prirodni evolucijski sljed bloga. Ujedinjuje se video i blog.
Bloggeri su počeli sa tekstovima, poslje su počeli stavljati slike, pa muziku, i na kraju je prirodno morao doći videozapis.
Dakle, vlogovi su ništa drugo nego video blogovi koji umjesto tekstualnih poruka imaju videozapise.
Taj trend kod nas nije ni u začecima, ali polako se razvija u Americi. Za vođenje bloga potrebno je više znanja nego za blog jer ipak treba više znanja od tipkanja po tipkovnici. To uključuje baratnje video i audio programima te znanje postavljanja istih na vlastite stranice (iskreno, ja nisam još na tom stupnju razvoja).
Ideja anonimnosti na vlogu je nešto ugrožena. Snimanje kamerom uključuje snimanje ljudskih lica, no nije li cilj mnogih bloggera upravo svraćanje pažnje na sebe?
No vlog nije samo pusto snimanje vlastitog života. Mnogi korisnici objavljuju vlastite kuhinjske recepte, snimke sa ekskluzivnih tuluma, snimke tehničkih novotarija, a neki možda zapise iz svoje kupaone.
Nova tehnološka evolucija na vidiku?
Druga tema je samoubojstvo bloggera iz Italije.
Neuobičajeno samoubojstvo. Nije zvao prijatelje, nije rješavao stambena, novčanai ostala pitanja. Sovje jade je istresao na dva bloga.
Jadao se da mu ne pomažu ni anksiolitici, ni vino, niti ima hrabrosti za ubod heroinom.
Na kraju je 11 srponja osvanuo tekst u kojem je pisalo “Dok čitate ove riječi ako je sve u redu, već sam mrtav”
Sljedećeg dana je osvanuo idući post, jer je naime posticipirao datume objavljanja. Što se zove kontakt sa mrtvima.
No da stvar bude bolja bilo je bloggera koji su ga nagovarali, govorili da mu je blog super ili mu čak prijetili da prestane sa šalom. No izgleda da nitko nije shvatio poziv u pomoć.
Napredak bloga u vlog je sam po sebi primamljiv, no ako se bude koristio u krive svrhe, te vloggeri skloni samoubojstvu uz nečiju pomoć počnu objavljivati svoje smrti u živo… No tu nije ništa novo osm tehnologije. Kako su se prije dvije tisuće i stinog neznane djeve i poznati junaci bacali sa grčkih stjena, tako se danas neki bacaju u provaliju virtualne stvarnosti.
(3) -
-
nedjelja, 17.07.2005.
Snovi i nedostatak sna
Da se nakon nekoliko dana javim. Zapravo nije neka stanka jer ovako i uobičajeno pišem. No takvo mi je raspoloženje bilo da sam mislio da je u najmanju ruku smak svijeta.
Što sam nakanio sa fakultetom?
Pa, plan je da upadnem na neko od preostalih mjesta na veterini i da se iduće godine prebacim na stomatologiju. Ili ću probati iduće godine na politologiju da postanem gnjusnogovornik, naime ljudima lagat u facu mi nije teško.
U petak me ekipa zvala na Ribnjak da me izvuče iz depresije. Odgledao sam “Nikad se nisam ljubila” (kako imam dojam da sam poput praznoglave navijačice, bez sisa i pičke) i Majka me odvela tamo u pola ponoć. Naravno imala je prodike o tome kako je to kasno.
Iskreno, to i je bilo kasno, ali bila je poanta u društvu. Majka kaže “Što ne izađete ranije?” Možda i bi ali pravi sadržaji počinju kasnije, a rano izlaze samo predpubertetlije i starci. Izgleda da 50% ekipe nije nigdje upalo. Ostaje nam veterina ili rudarstvo. Ljep je taj život u rovovima, kažu. Barem umreš mlad.
U subotu su svi ukućani krenuli put Sunje – rodnog mjesta Majke te pokojnog Djeda. Tamo smo, tj Otac je popravio WC školjku ali smo do tada srali Ujaku. –Mislim u njegov WC jer je kuća do kuće. Tako smo bili na sajmu i vidjeli konje, kobile i ždrebad.
Za one koji nisu nikada vidjeli konja, da istina je, kada netko kaže “konjski obdaren” to znači da će sretnica koja je pobrala takvog pastuha najvjerovatnije te večeri vrištati. Od boli.
Kad smo kod seksa, postajem bratić po tko zna koji put. Naime Ujna je trudna i to već dosta (vidi se trbušćić) a ja sam to saznao tek jučer. Očito, obiteljski tračevi do mene ne dopiru
Kasnije smo se vraćali u nešto manjem broju (Sestrična je ostala doma) i cijelo vrijeme nas je sljedilo nevrijeme. Nije kišilo ali je grmilo i sjevalo, te sam uživao gledajući reprezentativne bljeskove.
Putem smo molili krunicu. Vrlo je umirujuće, i to ne na onaj način kada ponavljaš neku pjesmu milijun puta za redom, već te zbilja smiri nekim blaženim mirom. Možda bi to trebao raditi češće, ali tko danas ima 20 minuta za Boga?
Danas je nedjelja i ljepi je dan, no moja usta su odlučila glumiti frendice Angelini i Severini. Naime izrastao mi je prišt točno na sredini gornje usnice i izgledam kao da sam pao Glumičiću u nemilost. Jaaako zgodno.
Sa štovanjem, Ribac
(3) -
-
petak, 15.07.2005.
Kakvo sam ja đubre...
Nisam upao niti na jednan faks.
Ljenost, nema druge riječi. Jednostavno mi je milije ići na net ili buljiti u televiziju nego razmišljati o ostatku života i kako ga provesti.
Ovaj tjedan sam bio kompletan gad. Ko rospija na PMS-u. I sada upravo u susjednoj prostoriji plače sestrična jer sam bio grub prema njoj.
Doslovno. Ne samo verbalno.
I sad sjedim prazne glave i mislim: što sad?
Upisati neki ostatak od faksa tko nitko ne želi upisati da imam prava. Rudarstvo ili višu uzaludnu.
Mislim da bi trebao ići negdje gdje se koriste vještine pisanja ili verbalnog sučeljavanja. Možda trebam biti PR.
No volim biologiju, kemiju donekle a fiziku baš i ne iako ima i ona svojih dobrih strana. Zapravo u nekim sam zadatcima uživao.
Nisam uopće prešao prag nigdje osim na PMF-u.
Još kad se sjetim uzaludnih instrukcija i priprema i love bačene u vjetar.
Novci. U tome je i problem. Ne znam štedit niti planirati vrijeme. Nitko, zapravo kad bolje razmislim, ama baš svatko je govorio što da radim, ali ja sam bio poput zida, riječi su se odbijale.
A svima licemjerno govorim što da rade. Kažu da nisam objektivan prema sebi a prema ostalima jesam. Svijet mašte i nije tako bajno mjesto, kako si mnogi misle.
Mislim da možda trebam reducirati pisanje ovdje. Bar na neko kraće vrijeme (iznenađenja...)
Ne znam...
Traži netko bauštelca?
Sa štovanjem, Ribac
(2) -
-
četvrtak, 14.07.2005.
Ti-ni-ni-ni (ili zvuk iz horrorca)
Jučer bijah u Rijeci. Naravno ja i stari smo zalutali. Najprije smo pitali čovjeka na naplatnoj kućici kuda do faxa. Rekao je da izađemo na Rijeka - centar i dalje pitamo jer zbilja ne zna.
Idemo mi kad od jednom spazimo znak Rijeka - istok.
"Nije ovaj, valjda je sljedeći"
Da bi na samom izlazu vidjeli natpis Rijeka - istok, centar.
Naravno da smo fulali. Spas se ukazao u obliku policajca koji je bio sto metara dalje.
"Znate kojim putem za medicinski fakultet?"
"Zbilja nemam pojma. Ja sam iz Siska a sam ovdje na ispomoći."
E, pa hebeš takvu ispomoć koja ti nemože pomoći!
Ipak rekao nam je kuda do idućeg ulaza u Rijeku. Kad smo došli naišli smo na jedan problem. Dobar dio Rijeke čine jednosmjerne ulice. Ipak nakon nekog vremena našli smo i fakultet. Kasnije sam saznao da se i ovdje ispituje PMS (psihomotoričke sposobnosti) koji je bio triput teži nego u Zagrebu.
Današnji prijemni na medicini je Božetesačuvaj! Ili su jako lagana pitanja ili jako teška. Naravno ovih drugih je bilo puno više. I imali smo 180 minuta za 120 zadataka. Što iznosi minutu i pol po zadatku!
Danas sam u depresiji. Na PMF-u sam prošao prag ali sam pitaj Boga koji po redu tako da ništa od upisa. Ajde to i nije neka greda.
Lađe su potonule do kraja kada sam na internetu pogledao da u Rijeci nisam prešao prag...
Sad me zabrinjava jedino upad ovdje u Zagrebu. Ako ne upadnem što da radim?! Naravno stara je već rekla da to nije smak svijeta, ali znajuć nju, njen nesvjesni dio mozga 100% uvjeren da ću ja ovdje upasti.
No možda Bog baš želi da nigdje ne upadnem. Kako sam krenuo godinu dana ranije u školu pa je to možda znak da trebam pauzirati. Ali to baš nije neka sjajna ideja.
No što je tu je! Uzdaj se u se i u svoje kljuse i nadam se da ću moći prepisati od nekog pametnjakovića koji će sjedit ispred mene. Bože molim te pomozi i dva tjedna ću postit! Može i tri!
Sa štovanjem Ribac
(1) -
-
utorak, 12.07.2005.
A, ovaj, mi se znamo...?
Izgubljeno tražeći sobu 001 na PMF-u (naime putokazi su bili označeni slovima A, B, C...) u 8.45 ujutro ja sam opet nabasao na nju. Curu koju znam ali nemam pojma od kud ni kako joj je ime.
I to treći put ove godine. Prvi put sam je bilo na županijskom iz biologije. Sjedili smo u istoj prostoriji. Gledam ja nju, gleda ona mene, gledamo se međusobno, a pitanje "K'vragu odakle si mi poznat/a?" samo što nam ne svjetli iznad glava poput neonske reklame iz L.A.-a. Međutim ona prva završava i odlazi u smjeru nepoznatom.
Drugi put se dogodilo sasvim slučajno u gradu kada smo ispod sata čekali društvo. Nismo se toliko gledali jer nam je u isto vrijeme došla ekipa, naravno svakome njegova.
Treći put je bilo danas na PMF-u. Nismo se ni pogledali. U žurbi sam ju spazio krajičkom oka, a nisam smio zakasniti na prijemni.
Ipak, sudbina se pobrinula da se skoro zbrukam što se tiče ne-sjećanja-osoba. Tako ja sreo curu, bolje rečeno ona mene, pozdravi me i počnemo pričati. Skoro mi izleti pitanje "Odakle se znamo?" Kad se u posljednji trenutak sjetih da je iz Lucijanke. Ali opet jedno pitanje mi ostaje u dilemi. Jel se zove Lorna ili Lorena...?
Sa štovanjem, Ribac
(1) -
-
nedjelja, 10.07.2005.
Danas grizem
Kako prijemni znaju biti naporni!
Ovih dana na spomen ispita, fakulteta, ocijena ili bilo čega vezano uz to samo bi zakolutao očima i uzdahnuo. Danas su hormoni uzeli danak.
Da stvar bude bolje danas su se vratili stari, sister i baka sa jednim pojačanjem - sestričnom. Ona je živa vatra. Ta nema mira. Zvrk koji ima energije na bacanje a sama ju crpi iz drugih.
Kada bi god moji starci dobronamjerno pitali ja bih davao kratke, glasne odgovore sa pogledom koji ubija male vjeverice. Dulji kontakt u oči samnom imao je trajne posljedice po tuđu psihu. Hvala Bogu nisam se gledao u ogledalo danas.
Plus završila je serija koja me očarala "Tko živ, tko mrtav"
(za one koji nisu gledali zadnju epizodu, Reggie je vidjela George u njenom pravom, živom obliku)
Sada se pitam: u što sam se ja uvalio?
Naime prijavio sam se na: medicinu, PMF (odsjek biologija) i dvaput na somatologiju. U Rijeci i Zagrebu naime. Sljedeći tjedan raspored mi je za ubit ovećeg konja.
U ponedjeljak imam provjeru PMS-a (psihomotoričkih sposobnosti, da ne bi bilo zabune) za stomatologiju u Zagrebu (te provjere nema u Rijeci), utorak je PMF, srijeda je u znaku Rijeke, četvrtak je medicina a u petak je moj prvi izbor - stomatologija u Zagrebu.
Već ludim od učenja, a svi ukućani zajedno sa mnom. A sada sjedam na bicikl i pucam frustracije van.
Sa štovanjem, Ribac
(7) -
-
subota, 09.07.2005.
Šnjofo - neobičan susjed
U svojem susjedstvu imam jednog jako zanimljivog susjeda.
Nema stalno prebivalište. Zapravo seli se od jednog do drugog susjeda, i to otprilike svaki dan.
Iako uvijek živi na naš račun, nitko se ne buni. Dapače poslje jela on nam često uredi vrt (živim u kvartu gdje ljudi imaju svoje vrtove i povrtnjake). Možda se ne bi reklo no zbilja se razumije u biljke, životinje i zemlju. Do sada nije napravio nikome nikakvu štetu i svi smo zadovoljni.
Zanimljivo je da ga zimi ne vidimo. Možda ima neko stalno prebivalište u kojem provodi hladne mjesece. Ipak dok je toplo srećemo ga često.
Neki ljudi kažu kako on ima obitelj, no zapravo ih nitko nije vidio pa to ostaje samo trač.
Noćna je ptica. Rijetko ga vidimo po danu. Možda je tako naviknut, a možda mu je neugodno da ga stranci (pri tome ne računam susjede) vide po danu.
Iako su mu ljudi mnogo puta pokušali dati stan i hranu on je to uporno odbijao. Jednostavno je bio previše samostalan ili previše ponosan.
Baš sam ga jučer sreo. Po svom običaju jeo je kod susjeda i već se pripremao na rad u povrtnjaku. I tako ga ja pogledam, on pogleda mene i mi se međusobno gledamo bez riječi. Nakon toga ja produžih kući jer je ipak bilo jedan ujutro (priuštio sam si kavu u ovo pred-fakultetsko-upisno vrijeme).
Tko je on pitate se?
Ja ga zovem Šnjofo zbog zvukova koje proizvodi dok radi u vrtu. Nešto su između stenjanja i njuškanja. Neće mi nikada biti jasno zašto to radi. Jo ga zovu Spike, Čačkalica, a mnogi ga znaju kao - ježa
Sa štovanjem, Ribac
(8) -
-
ponedjeljak, 04.07.2005.
Dečki, cure - jesmo li toliko različiti?
Jel' to baš tolika istina? Il' je laž? Pitanje koje se postavlja svakome u životu barem jednom. Osim dvospolcima. Prva i osnovna stvar po kojoj se ljudi dijele na muške i ženske su fizičke oznake (kao niste znali…). Neke su izraženije, neke nisu, a na nekima se može proraditi svojim naporom ili posjetom dr.Glumičiću&Co.
Ali kada se prevlada ono prvo fizičko dolazi se do onog oku nevidljivog. Po tome se može vidjeti jeli neka pičkica ustvari veći frajer od nekog bildera ili je darkerica ustvari nježniji cvijet od neke primabale(rine).
Bojno polje na kojem se dečki i cure razlikuju kao nebo i zemlja jest kupaonica (a vi mislili Kosovo…). Curama i dečkima je to svakodnevica, no svtko prilazi toj prostoriji iz svog kuta.
Dečkima bi izgledala ovako: tuš kada, šampon, lavabo, četkica za zube i kosu (naravno svaka posebno) pribor za brijanje i dezić.
Cure bi još tu nadodale 10 na n-tu kremica, parfema, vatice, onu mutavu spužvu koja stvara puno pjene, ulje (ne za motor) a o šminki da i ne govorimo: puderi, ruževi korektori (ne oni koje upotrebljavamo u zadaćama), olovke (koje se opet ne mogu koristiti u zadaćama) itd, itd…
No postoje ipak i iznimke jer mnogo puta ste vidjeli neuređene feministice i preuređene mertoseksiće.
Ako uzmemo npr. izražavanje emocija cure reagiraju kompliciranije i extrovertnije. Čitajte: ako ih nogira dečko (aaah, situacija klassiq…) odmah će pozvati protupožarnu brigadu u obliku horde (veće ili manje) prijateljica i tražit koji je uzrok prekidu. Nakon dosadnog i začaranog kruga ja-sam-kriva-za-prekid-ne-on-je-kriv-ali-ipak-ne-znam-itd, itd… (koji se ponavlja umnožen sam sobom puta njegov kvadrat na exponent n+1) i hektolitara prolivenih suza (ipak je to protupožana brigada) cure se priberu i krenu u osvajanje bespuća zvanih shopping-centri. Po mogućnosti sa NJEGOVOM karticom. Ili si nađu novog dečka.
Dečki će također pozvati protupožarnu brigadu ali će se umjesto suza proljevati pivo. Napucani subjekt će nakon početne otupljenosti i nekoliko piva zaključiti istu stvar kao i njegovi kolege-ženturača je udav, sva sreća što je otišla.
U slučaju krize (koja dovodi do gorenavedenog prekida) cure će prvo pomisliti da je problem u njima, a nakon analize da je problem u njemu. Nakon ispitivanja osoba od povjerenja koje su “upućene” u situaciju dobit će kontradiktorne odgovore (mrzim kontradikcije…) i eto ih opet na početku. Nakon što su poslušale sve prijedloge prihvatit će upravo onaj koji su i same htjele provesti.
Muški dio neće razbijati glavu previše oko rješavanja problema. Jedini dio gdje će razbijati glavu jest trgovina gdje će kupiti dar da se iskupe. Curke znajte jednu stvar. Kada vam dečko pokloni dar onako bez povoda znači da je napravio nekakvo sranje. Što je skuplji dar to je sranje veće.
Kad smo već kod sranja i problema i tu je određena razlika. Cure (opet) traže uzrok u sebi i meditiraju skupa sa svojim prijateljicama nad sudbom kletom. Naravno rade od bakterije kita (ili od muhe slona, ako vam je draže), dečki samo pogledaju problem u oči (ako ga je moguće pogledati u oči jer problemi ih baš i nemaju što ja znam) slegnu ramenima i kažu “Što se to može”.
I naravno uvijek je kriv netko drugi. Ako je problem veći iskalit će se na prvoj osobi bez obzira bio to mlađi brat, baka paraplegičarka ili neki slučajni prolaznik. Problem nastaje kada se naleti na jačeg od sebe. Onda je to (opet) problem. Pošto je to (vidi čuda) problem krug se opet ponavlja od točke 1. sve dok se ne naleti na slabijeg od sebe. Sad mogu nastaviti do sutra.
Očito je:cure su s Venere, a dečki s Marsa.
Ili ipak…?
Sa štovanjem, Ribac
(1) -
-
subota, 02.07.2005.
Po tko zna koji put...
...evo mene natrag. Nadam se da je ovaj put posao dobro obavljen i da neću više imati problema sa ovom kantom od kompa.
E sad koliko je stvari prošlo od zadnjeg posta, ima se pričati...
Dakle ono stresno: prošla je matura! I to sa vrlo dobrim ocjenama. Bilo je učenja u zadnji tren ali je bilo i sustavnog zabušavanja. Tek da se zna: u zadnji tren se sve popamti ali se i zbrčka u glavi. Tako da Shakespearu možete dodati Prijana Lovru i smjestiti ih u teatar apsurda (što i ima neke čudne logike)
Maturalna večera... Ludi provod. Bilo je sexa. Neki su zbog toga imali kravav košulje i haljine tako da su ostatak večeri morali govoriti da je to crveno vino, iako je svima bilo jasno što je to. Bilo je nasilja. Stolice su bile u zraku. Rigalo se po sebi. Plesalo se bez cipela do iznemoglosti. Profesori su barili učenice i zbog toga kasnije kažnjeni. Bilo je improviziranih karaoka. Čestitali su se rođendani. Djelili su se darovi. Bilo je absinta i ostalog alkohola na galone.
Nakon tjeranja iz Sheratona (da, da i mi smo bili fancy...) u 5 ujutro (što je bio dan) isšli smo u casino do otvaranja kafića, pa iz kafića u školu remetiti nastavu, pa natrag u kafić, malo na džamiju pa u drugi kafić, tako da je moja ekipa došla doma negdje oko pola dva - popodne. Jedan je profesor dapače direktno sa maturalne išao na nastavu. Isti onaj koji je bario učenice.
U međuvremenu su bila još dva tuluma, naime dvije frendice su slavile rođendane. Na drugom rođendanu netko im je - maznuo mobitele! Đubre, ali očito i velika kukavica. Naime prekosutra su osvanuli u vrećici pod prozorom. Bili su bez ukrasa i naljepnica, dakle spremni za prodaju. No kako se digla velika galama oko svega toga, mobači su vraćeni. Tko si da si stvarno si bezobrazan ali mislimo da znamo tko si.
Koncert Bijelog Dugmeta. Da sam imao kartu išao bi. Više zbog društva i atmosfere, jer naime baš nisam neki zagriženi fan. A cjena im je bila astronomska. Zato sam ja ljepo otišao kod frendice na tulum (na kojem se kupalo iako mi nije to rekla, ali svejedno sam se "okupao"). Zanimljivo je da je kolegica iz razreda išla na koncert iako je sljedeći dan u 8 ujutro imala usmeni dio mature.
Ispostavilo se da sam ja kojih dosta mjeseci bio uvjeren da je frendica trudna, no na kraju se ispostavilo da je sve to neslana šala. Na neke se ljutim a na neke ne. Razlozi su različiti.
U međuvremenu sam primjetio i jednu meni poznatu osobu kako glumi sporednu ulogu u "Zabranjenoj ljubavi". Reče da je zaradlila soma kuna za to. Ljepo!
Kako bilo da bilo mislim da je ovo sve. Barem ukartko. Dok se ne vratim u formu
Sa štovanjem, Ribac
(1) -
-